Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.12.2015., 02:26   #121
To nije ništa sporno. Čak su islamizovani Srbi u Srbiji i Panoniji bili nosioci srpske nacionalne ideje, ali nisu bili separatisti od Turske. Pravoslavni Srbi jesu bili separatisti, ali ne iz nacional-romantičarskih već iz socijalnih razloga. Uzmite npr srpske nacionalne pesme koje su pisali islamski Srbi i uporedite sa onima koje su pisali pravoslavni Srbi. Videćete da su pravoslavni Srbi kukali zbog harača, poreza u danka u krvi, a ne zbog toga što su svršavali na srpstvo. Ja bih sa ove vremenske distance uporedio Prvi srpski ustanak sa boljševizmom (socijal), a ne sa događajima iz devedesetih (nacional).

Nisu pravoslavni Srbijanci (uz pomoć Austrougarske i Rusije) isterali Turke i islamske Srbe jer su se ovi molili Allahu, već zbog robovlasničkog sistema. E sad, ako su već pravoslavni Srbijanci dobili nezavisnost mogli su da zadrže muslimane A NISU. Zašto nisu? Iz vrlo jednostavnog razloga - želeli su njihovu imovinu. Isto kao što su crveni komunisti u Beogradu 1944. proterali srpsku građansku klasu da bi im uzeli stanove, isto tako su pravoslavni Srbi proterali islamske da bi im uzeli posede jer su ih ovi gradili njihovim robovlasništvom. To je bio klasni, a ne etnički ili verski sukob!!!

Za vas Hrvate je bolje što su pravoslavci isterali muslimane. Da nisu, danas biste za suseda imali jednu šerijatsku Srbiju koja bi verovatno imala u svom sastavu značajne delove Bosne i kao takva predstavljala kancerogenu opasnost po državnost i postojanja Hrvata i Hrvatske. Doduše, verovatno biste na svojoj strani imali pravoslavne Srbe iz Bosne i Crne Gore kojima bi mililija bila katolička Hrvatska od muslimanske Srbije.

Drugo, nije samo Srbija proterala muslimane. To su uradili Bugarska i Grčka u daleko većem obimu. I muslimani (Turci) su proterali Jermene, Kurde, Grke i Bugare. Cela ta gungula oko raspada Osmanskog Carstva koja je trajala 80 godina iznedrila je verska i etnička čišćenja na svim stranama. I to najpre iz klasnih razloga, a u Maloj Aziji i zbog etničkih.

Sad sam isčitao celu temu i ne mogu da verujem koliko pojma nemate. Svi ste upali u zamku da situaciju u romejskom delu Otomanskog Carstva prikažete kao etničku.
Radilo se isključivo o socijalnom i klasnom nezadovoljstvu, a ne etničkom!!! Tadašnje shvatanje društva kod pravoslavaca, muslimana i katolika bilo je isto. Musliman, katolik i prvoslavac bili su spremni da ubiju zarad časti i imali su identične svetonazore. Jedina razlika bila je u tome što su zemlja i novac bili kod muslimana, što je izazvalo klasni sukob a iz njega se izrodilo konfesionalno nepoverenje.
__________________
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/619pPybybfL.jpg

Zadnje uređivanje Cika Strile : 14.03.2017. at 19:52.
denacifikator is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.12.2015., 16:49   #122
Quote:
denacifikator kaže: Pogledaj post
Za vas Hrvate je bolje što su pravoslavci isterali muslimane. Da nisu, danas biste za suseda imali jednu šerijatsku Srbiju koja bi verovatno imala u svom sastavu značajne delove Bosne i kao takva predstavljala kancerogenu opasnost po državnost i postojanja Hrvata i Hrvatske. Doduše, verovatno biste na svojoj strani imali pravoslavne Srbe iz Bosne i Crne Gore kojima bi mililija bila katolička Hrvatska od muslimanske Srbije.
Nacizam se ne događa nekom drugom, Denacifikatore.
Liudewitus is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.12.2015., 05:09   #123
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Zašto se od svih zemalja koje su bile dio Osmanskog Carstva islam najviše ukorijenio i održao u Bosni i Albaniji? Zašto ne u Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj nego baš u Bosni i Albaniji? Ili se islam podjednako ukorijenio i u drugim krajevima, ali je prilikom oslobađanja provedeno vjersko čišćenje. Srbija i Crna Gora do prije 150 godina bile su islamske zemlje. U Beogradu je bilo 16 džamija. Gorski vijenac govori o čišćenju Crne Gore od nekrsti. Vjerojatno od tuda Srbima orijentalni zvuci. Slavonija je nekada bila islamska zemlja. U Slavoniji je živjelo 100 000 muslimana i gradovi su bili puni džamija. Od orijentalne uljudbe u Slavoniji nije ostalo skoro ništa, zameten je svaki trag i sravnjena svaka džamija (od kojih su mnoge bile prethodno preuređene crkve) prilikom oslobađanja u 17. stoljeću. Bugarski muslimani su Pomaci kojih danas ima tristotinjak tisuća. Lika i Krbava bile su većinski islamske.

Je li islam širen više silom ili podmićivanjem?
Vjerovao ili ne, i ti ga "širiš".
Širiš ga samim (javnim) pominjanjem, bilo u afirmativnom bilo u negativnom kontekstu.

Eto ti ga u samom postu...
Šabović Adis is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2015., 17:16   #124
Quote:
denacifikator kaže: Pogledaj post
To nije ništa sporno. Čak su islamizovani Srbi u Srbiji i Panoniji bili nosioci srpske nacionalne ideje, ali nisu bili separatisti od Turske. Pravoslavni Srbi jesu bili separatisti, ali ne iz nacional-romantičarskih već iz socijalnih razloga. Uzmite npr srpske nacionalne pesme koje su pisali islamski Srbi i uporedite sa onima koje su pisali pravoslavni Srbi. Videćete da su pravoslavni Srbi kukali zbog harača, poreza u danka u krvi, a ne zbog toga što su svršavali na srpstvo. Ja bih sa ove vremenske distance uporedio Prvi srpski ustanak sa boljševizmom (socijal), a ne sa događajima iz devedesetih (nacional).
Nisu pravoslavni Srbijanci (uz pomoć Austrougarske i Rusije) isterali Turke i islamske Srbe jer su se ovi molili Allahu, već zbog robovlasničkog sistema. E sad, ako su već pravoslavni Srbijanci dobili nezavisnost mogli su da zadrže muslimane A NISU. Zašto nisu? Iz vrlo jednostavnog razloga - želeli su njihovu imovinu. Isto kao što su crveni komunisti u Beogradu 1944. proterali srpsku građansku klasu da bi im uzeli stanove, isto tako su pravoslavni Srbi proterali islamske da bi im uzeli posede jer su ih ovi gradili njihovim robovlasništvom. To je bio klasni, a ne etnički ili verski sukob!!!
Za vas Hrvate je bolje što su pravoslavci isterali muslimane. Da nisu, danas biste za suseda imali jednu šerijatsku Srbiju koja bi verovatno imala u svom sastavu značajne delove Bosne i kao takva predstavljala kancerogenu opasnost po državnost i postojanja Hrvata i Hrvatske. Doduše, verovatno biste na svojoj strani imali pravoslavne Srbe iz Bosne i Crne Gore kojima bi mililija bila katolička Hrvatska od muslimanske Srbije.
Ne bi.
Nikad nije bilo toliko muslimana u Srbiji.
A i da niste to vi napravili, to bi napravio netko drugi (npr. Bugari).
A s druge strane, ne bi se salilo toliko islamskih Srba u BiH, pa bi to bilo lakše osvojiti...
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2016., 03:39   #125
Wink

Posto vidim da lupate gluposti, pogotovo vezano za Srbiju. Da vas edukujem.

Razlozi zasto se islam nije sirijo u Srbiji (nije ostao) :

1. Tokom dva ustanka mnogo muslimana je ubijeno tokom borbe (vecinom poturice)
2. Hatiserifima 1830 i 1833, Sultan je naredio da svo muslimansko stanovnistvo ima rok od godinu dnana da se iseli iz Srbije. Ustavom iz 1835 je to potvrdjeno.

Srbomrzci, pozdrav !
Irineius is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2016., 01:05   #126
Slavonija je bila islamska.

Turci su dolaskom zatekli malo starosjedioca (svega nekoliko stotina, ako i toliko), a većina njih prelazi na islam. Doseljava se veliki broj muslimana iz Bosne, pa polovicom 16. st. Osijek ima oko 2.500 stanovnika, od čega je 55% muslimana, 25% „novih“ muslimana i 20% kršćanskog stanovništva. Ovaj omjer će narednih godina neprestano rasti u korist muslimana. Kršćani žive u palanci, odvojeno od muslimanskog stanovništva i građani su drugog reda (ne smiju nositi oružje, moraju se drugačije odijevati od muslimana, imaju veća porezna davanja) te zbog toga postepeno „svojevoljno“ prelaze na islam.

U gradu se među ljudima govori većinom mađarski, u komunikaciji s vlašću turski, dok hrvatskih obitelji gotovo uopće nema. U gradu živi veliki broj zanatlija, obrtnika i trgovaca. Otvaraju se škole, grade džamije i niču ostale javne zgrade. Nakon izgradnje Sulejmanovog mosta 1566. godine Osijek doživljava ekspanziju i postaje iznimno važno trgovačko središte u Turskom Carstvu. Most postaje i izvor prihoda jer se prijelaz preko mosta s kolima naplaćuje pa ubrzo biva davan u zakup. Već 1572. dan je u zakup na 3 godine za 120 000 dukata.

Zbog svoje dobre prometne povezanosti u Osijeku se triput godišnje održavaju sajmovi u velikoj drvenoj zgradi površine 400mx400m koja se nalazila na mjestu današnjeg Gajevog trga. Na sajmovima se skuplja preko 10.000 trgovaca iz cijelog Turskog Carstva i trguje se tkaninom, kavom, pićem, hranom i stokom. Zbog učestale trgovine, Dubrovčani imaju svoju stalnu udrugu trgovaca u gradu. U gradu boravi posada od oko stotinjak vojnika, a most čuva njih tridesetak.

Pod turskom upravom Osijek se pretvara u pravi orijentalni grad, postaje najznačajnije slavonsko naselje koje se nalazi na cesti Budim-Osijek-Beograd-Istanbul i doseže brojke od 1000 trgovina, 2.300 kuća i 15.000 stanovnika. Turci su Osijek pretvorili u orijentalnu kasabu, podijeljenu na tvrđavu i varoš opasanima bedemom te palanku utvrđenu palisadama. Katastarski popis Požeškog sandžaka iz 1579. govori kako je grad bio podijeljen u sedam četvrti, tzv. mahala. Spominje i tri džamije, Sulejman-kanovu, Kasim-pašinu i Mustafa-pašinu te kapudan-begov mesidž. Opisujući položaj Osijeka, glasoviti putopisac Evlija Čelebija (17. stoljeće) kaže da se grad nalazi jedan topovski hitac udaljen od ušća Drave u Dunav. Spominje i osječke komarce, koji krv piju i Turcima. U Osijek, dva puta godišnje, dolaze trgovci iz svih dijelova Carstva s robom iz Indije, Arabije i Perzije, a tijekom vojnih kampanja ovdje borave egzotični orijentalni vojskovođe poput tatarskog sultana i halepskog beglerbega. Halep (Alep, Aleppo) grad je u Siriji.

http://www.htdr.hr/tursko-islamska-a...a-u-hrvatskoj/

TURSKO-ISLAMSKA ARHITEKTURA 16. i 17. STOLJEĆA U HRVATSKOJ

Najslabije sačuvani i donedavno gotovo nepoznati sloj povijesne arhitekture u Hrvatskoj je islamska baština zaostala iz razdoblja turske vladavine, rasprostranjena ponajviše na prostoru Slavonije, Like i Dalmatinske zagore.

Temeljita i sustavna rušenja svih prepoznatljivih simbola Islama dogodila su se već u prvim godinama kršćanske reconquiste krajem 17. st., no ponegdje su praktični razlozi, siromaštvo i pustoš oslobođenih krajeva rezultirali adaptacijama islamskih građevina za nove potrebe – primjerice adaptacijama džamija koje su opstale preuređene u katoličke crkve (Đakovo, Klis i Drniš gdje i danas postoji jedini minaret u Hrvatskoj, datiran u 16. st.).

Pojedine su turske utvrde i dalje služile novim vojnim posadama (Cetin, Drniš, Imotski Perušić, kula Norinska na Neretvi…), a u dužoj su uporabi ostali i dijelovi utilitarne osmanske infrastrukture poput vodovoda i česmi osebujne arhitektonike (sačuvane su u Oriovcu, Požegi, Cerniku, Klisu). Od brojnih mostova, među kojima su veliki osječki i vukovarski mostovi Sulejmanova vremena smatrani onodobnim graditeljskim čudom, danas postoji još samo jedan primjer (kameni turski most na rječici Krupi podno Velebita).

Uz brojne mezarske nišane sačuvane u muzejskim postavima, jedino još postojeće turbe nalazi se u Iloku, gdje je očuvani i hamam s dekorativnom zidnim stucco arabeskama. Najmonumentalniji spomenik osmanske arhitekture u Hrvatskoj je utvrđeni Maškovića han u Vrani nedaleko Zadra, sklop iznimne ljepote i ponajboljega orijentalnoga građevnog umijeća 17. st. Od stambene arhitekture očuvano je više kuća-kula (Jahjić-bega u Gorjanima, nekoliko u Vrgorcu, Lici i zanimljivo – na Makarskom primorju), a ponegdje postoje i rezidencijalni sklopovi (‘kadijini dvori’ u Imotskom, kuća Muljevića u Arslanovcima kod Požege, ‘turske kuće’ u Brodu, Bakru, itd.).

Tek u novije vrijeme u Hrvatskoj je provedena inventarizacija osmanske baštine (periodizacijski istovremene sa slojem renesanse i ranog baroka na tada slobodnim dijelovima Hrvatske), te se taj neobični ‘kontrapunkt’ u dodiru arhitekture Islama sa svijetom zapadne likovnosti danas visoko valorizirana kao posebnost hrvatskoga kulturnog prostora.

U izlaganju su prezentirana do sada provedena istraživanja osmanske arhitekture, recentne obnove i programi konzervatorskih restitucija koje su u pripremi – u rasponu od arheoloških prezentacija, do postupka konzervacija ruševina, adaptacija za nove namjene, te s tim u vezi valorizacijskih i metodoloških problema.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2016., 01:25   #127
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Slavonija je bila islamska.
Blago njoj.

Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Turci su dolaskom zatekli malo starosjedioca (svega nekoliko stotina, ako i toliko)



Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
U gradu se među ljudima govori većinom mađarski
Prije Turaka mozda.

Za vrijeme Turaka?

Dokazi.

Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Na sajmovima se skuplja preko 10.000 trgovaca
Ma trilijardu.
Rocketman is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2017., 12:49   #128
U Balkanskim ratovima zatirani su svi tragovi islama i orijentalne uljudbe.

Od 217 džamija koje su postojale u Beogradu ostala je samo jedna – Bajrakli-džamija.

Oslabljenom Turskom carstvu – “bolesniku s Bospora” – prijetio je raspad. Čekao se samo mig sa strane, što je učinila Rusija. Započeo je Prvi balkanski rat (1912./1913.) između, s jedne strane Srbije, Bugarske, Crne Gore i Grčke te Turske s druge strane. Oslabljena Turska nije se mogla suprotstaviti ovoj alijansi nego je bila primorana sklopiti primirje sa saveznicima. Pritom je izgubila mnoge teritorije u njezinom europskom dijelu. Pošto neke od saveznica nisu bili zadovoljne podjelom osvojenog teritorija došlo je do Drugog balkanskog rata (1913.), koji je bio između saveznika: Srbije, Crne Gore, Grčke, Rumunjske i Turske protiv Bugara. Srbija je ovim ratovima povećala svoj teritorij za 81 posto!

Surovi obračun s albanskim plemenima

Međutim, ne pišem to da bih opisao tijek ratova, nego zbog žrtava i načina “čišćenja Turaka”, odnosno kako se ponašala srpska vojska prema muslimanima i Albancima.

Dimitrije Tucović, Srbijanac, i sam sudionik Balkanskih ratova, kaže da će ova vojna okupacija Albanije ostati u povijesti srpskog naroda “kao (njihov) najkrvaviji spomenik”. Srbija je htjela izlazak na more i jednu svoju koloniju, ali je ostala bez svega. Teške žrtve podnijela je i srpska vojska, koja nije mogla podnijeti “nikakvu ozbiljniju borbu” s albanskim plemenima. Srbija je uputila vojsku u Albaniju bez prave direktive i strogih naređenAja kako će se ponašati prema albanskim plemenima. Čim je vojska došla u doticaj s albanskim stanovništvom, počinila je takvu pustoš koja je albanski narod gurnula u očajnu borbu za samoodržanje. Svi izvori za život bili su mu presječeni, a stanovništvo opljačkano, pa je je između smrti od gladi i smrti od olova ostalo birati: izabrao je smrt od olova.

Dimitrije Tucović piše (22. 10. 1913.) da se ovih dana navršila godina od sistematskog istrjebljenja albanskog stanovništva u svim područjima koje je srpska vojska zauzela. Ovu godinu dana proliveno je mnogo ljudske krvi po klancima i poljima balkanskog razbojništva. Ono što Balkanskim ratovima udara pečat najbarbarskijih i najkrvožednijih ratova mračnog srednjeg vijeka, to nisu potoci krvi s jedne i druge strane mrtvih naoružanih ljudi, već je to rijeka krvi poubijanog civilnog stanovništva, nevine djece, žena, staraca, sve mirnih ljudi čija je jedina krivica što su se drukčije Bogu molili, drugim jezikom govorili, i što su na svojim ognjištima naivno sačekali divlje najezde srpske vojske. Još i danas, poslije toliko krvavih prizora, kaže Tucović, stoji mu u živoj uspomeni prvi izvještaj o sukobu srpske vojske s Albancima. Taj sukob je izbio prije objave rata. Albanci su namamljeni na domak srpske artiljerije.

Tada su srpski kartači načinili pravu pustoš među Albancima, koji su padali mrtvi u gomilama. Krici bijesa i bola su se skoro izjednačavali s grmljavinom topova. Kroz zrak letjele su ruke, noge, glave i komadi mesa rastrganih tijela Albanaca. Kada je artiljerija prestala tući, bojište se ukazalo prekriveno, ne leševima, nego rastrganim udovima koji su bili prekriveni crvenom bojom – krvlju ubijenih. Tucović ne zna što se dogovaralo ranije, ali je siguran, ako je netko prekršio taj dogovor, to nisu Albanci, nego Srbijanci.

Nebo se crvenjelo od zapaljenih albanskih sela

Još i sada, poslije šetnji po zgarištima raznih mjesta, Tucović ne može zaboraviti dojam koji je na njega ostavilo crvenilo neba od zapaljenih albanskih sela. Vatre zapaljenih albanski sela bile su jedini signal srpskoj vojsci dokle su stigle u prodoru na albanski teritorij. Albansko stanovništvo, koje nije bilo poubijano, koje je moglo bježati, gurala je vojska pred sobom. S padom Kumanova, sakupio se u Skoplju cijeli onaj svijet albanskog stanovništva koje je gurala srpska vojska, a koje je tražeći tu utočište većinom našlo smrt. Tucović je gledao kako se srpski pijani vojnik uveseljavao bacanjem Albanaca strmoglavce na Demir kapiji, u valove rijeke Vardara.

Činilo se da će Srbi prestati ubijati Albance. Na Kosovu je nastala grobna tišina, samo se čula pokoja ispaljena puška „netaktičnim“ držanjem srpskih organa vlasti (ubili bi pokojeg Albanca, op. au.). Sistem tamanjenja Albanaca nije prestao. Čim se osjetilo kakvo komešanje prema srpskoj granici, zapovjednici su „pristupili klanju“. Nad albanskim stanovništvom lebdjela je avet smrti dan i noć. Baš po noći je bilo vrijeme koje je uvijek birano za izvršenje najgorih zločina. Ljude su vodili iz kreveta i zatvora na klanje. „Mir“ i „red“ vladaju svuda. Albanci svake noći nekuda nestaju. I hijene bi ih na čovječniji način podavile, nego što to čine Srbi, zapisao je Tucović.

Krvavi srbijanski pir u selu Ljumi

Kad je Tucović pomislio da će se situacija popraviti, stigla je vijest o pokolju albanskog stanovništva u selu Ljumi. Tu je za nepuna dva sata uništeno cijelo jedno selo, koje je ostalo bez seljana, bez ljudi, selo u kojem su bile samo žene s djecom u krilu, djevojke, bolesni i ostarjeli te djeca svih uzrasta. Naime, rečeno im je da ostanu kod kuće, jer kad su Albanci zarobljavali srpske vojnike razoružali bi ih i pustili, pa su domaći muškarci savjetovali svojim ženama da slobodno ostanu kod kuće. Kod toga srpskog napada na to selo žene su uzalud molile srpske vojnike, dižući djecu rukama u vis, pitajući ih pritom što su oni skrivili da ih ubijaju. Ali ništa to nije pomoglo, ovi su ih što kamom klali, što ubijali vatrenim oružjem. Rezultat je bio da su svi civilni stanovnici toga sela bili poubijani i selo spaljeno. Za veliki uspjeh srpske vojske – taj “junački” podvig Srba, pohvalio se jedan srpski časnik i to veselo ispripovijedao prisutnima – kako su “uništili” selo Ljumu.

Još jedna epizoda iz ovoga rata. Srpska vojska dobije naredbu da topovima puca po albanskom selu, iako to nije imalo nikakva strateškog značaja. Nakon nekoliko sati pucanja dolaze u selo i nalaze kuće porušene, neke su bile zapaljene, stoka mrtva leži između srušenih kuća. Mrtva tijela ljudi rastrganih od topovskih granata leže posvuda. Majka leži mrtva golih grudi, a dijete joj siše grudi.

Tucović na kraju kaže da je srpski tisak tražio “istrjebljenje bez milosti, vojska je (to) izvršavala”. Albanska sela bila su barbarski krematorij u kojima je sagorjelo stotine živih žena i djece. I dok su Albanci zarobljene srpske časnike i vojnike razoružavali i puštali da idu dalje, dotle srpska soldateska nije štedjela ni njihovu djecu, žene ni bolesne.

Lav Trocki piše da su za vrijeme Balkanskih ratova cijela albanska sela pretvorena u “ognjene stupove”. Piše i o četničkim pljačkaškim pohodima protiv turskih i albanskih civila te opisuje prizor albanskih leševa otkinutih glava nagomilanih ispod glavnog mosta preko Vardara u središtu Skoplja. “Bilo je jasno da ti ljudi nisu ubijeni u borbi”, nego su zaklani.

‘Pera’ Karađorđević, štednja streljiva i bestijalna zvjerstva

“Dobri kralj Pera” (Petar Karađorđević) jaše konja u Skoplju. Prolaze srpski vojnici s vezanim Albancima. Pita Petar gdje ih vode, na što mu oni odgovoriše: Na strijeljanje. “Dobri Pera” reče da ne troše municije, nego neka ih kolcem tuknu po glavi i bace u Vardar.

U sjevernom dijelu Albanije srpska i crnogorska vojska cijela su sela pretvarali u zgarišta, spaljujući žive žene, djecu i nemoćne. Njihovu okrutnost opisala je očevidkinja tih događanja, britanska ratna izvjestiteljica i medicinska sestra Mary Edirh Durhan u knjizi The Struggle for Scutari, London, Edward Arnold, 1914. Ona se skrbila za crnogorske vojnike. U knjizi piše kako su Srbi i Crnogorci rutinski mrcvarili albanske, turske i bosanske muslimane, civile. Uočava njihovu praksu odsijecanja nosova i gornjih usana još živim žrtvama. Crnogorci su slavili svoja zvjerstva te u potankosti raspredali o svojim podvizima odsijecanja nosova, te oponašali bajunetom nabijanje na kolac nekog „Turčina“, odsijecanja njegova nosa i gornje usne i vičući savjetovali još živu čovjeku neka ide kući i pokaže svojim ženama kako lijepo izgleda. Svi su uz malo iznimaka odsijecali nosove. Sedamdesetogodišnji starac odrezao je samo dva nosa, ali se opravdavao time da se razbolio. Jedan ruski kirurg koji je bio s njima na Kosovu posvjedočio je da su od Berana u Crnoj Gori pa do Ipeka na Kosovu jedva ostavili nos na nekom lešu. Neki pristaše Crnogoraca izjavili su da ne vide ništa strašno u mrcvarenju mrtvih tjelesa. Oni su izjavili da su mrcvarili i ranjenike prije nego što će im zadati smrtni udarac bajunetom.

U jednom izvješću koji joj je pristigao, Durhan piše da je na brojnim mjestima na Kosovu tlo naprosto prekriveno mrtvim tijelima žena i djece.

Durhan opisuje kako su srpski vojnici mučili civile sporom smrću, radi vlastite zabave.

Sljedeća epizoda dogodila se u selu Arzi. Kada su krajem prošle godine, tj. 1912., srpski vojnici prolazili kroz selo razoružali su seljane, iako im ovi nisu pružali otpor. Kad su se vojnici vratili početkom 1913. zabavljali su se puštajući im krv, ali tako da brzo ne iskrvare. Napravili bi svezanim Albancima – civilima malen rez na ručnom zglobu, laktu i vratu, kao stoci, da bi umiranje duže trajalo, tj. da bi ovi čim duže bili pri svijesti i u silnom strahu čekali smrt. Srbi bi plesali oko umirućih žrtava i oponašali njihove zadnje trzaje pred smrt. Sami se Srbi nisu nikada postidjeli svojih čina, piše Durkan.

Srbima i Crnogorcima nije bio cilj iskorijeniti samo muslimane, nego i katolike. Rezali su noseve sa slika svetaca, koristili su raspela za gađanje vatrenim oružjem, bacali su hostije s oltara i oskrnavili su nekoliko crkava.
Crnogorci su u Plavu, Gusinju i okolnim selima vršili krvave ekspedicije. U tim ekspedicijama zločinstva bilo je svega: noćnog pokrštavanja u Plavskom jezeru, silovanje žena i djevojaka, kidanje nosova muškarcima i urezivanje križa na čelu (Jevrem Brković).
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2017., 02:23   #129
Kako su Crnogorci istrjebljivali muslimane?

Knez Nikola i svi Dupiljani
pozdravljamo našega Vladiku!
Pišemo ti što je kod nas bilo.
Kako čusmo što bi na Cetinju,
poklasmo se s našijem Turcima.
Dan i noć je poklanje trajalo:
bješe puna Crmnica Turakah,
desečara, age izjelice.
Malo ko nam u pomoći dođe;
i mi smo ti grdno izginuli,
polovina u boj poginusmo.
Nestalo je groblja oko crkve,
po šestinu u jedan kopamo.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Istraga_poturica

Danas u Virpazaru, ispod sravnjenog grada Besca, stoji mramorna ploča na kojoj su ispisani idući Njegoševi stihovi:

Po Crmnici Turke isjekosmo
i grad Besac s zemljom izravnismo
sad ti nema u našu nahiju
obilježja od turskoga uha
do trupine ali razvaline.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.06.2017., 11:44   #130
U Višegradu je jučer svečano otkriven brončani spomenik Mehmed-paši Sokoloviću.

Gotovo svi se slažu kako je u pitanju čisti Srbin kojemu je rođeni brat bio pećki patrijarh Makarije. Međutim, budući poglavnik NDH Ante Pavelić je 1929. posjetio Istanbul i pri bilježenju dojmova nazvao tu slavnu povijesnu osobu Hrvatom. "Eto, tu je, pred očima začarani grad burnih i slavnih vjekova, Stambul naših narodnih pjesama, visoka Porta slavnih sultana, moćnih careva, silnih vojski janjičarskih aga, visokih kula punih zlata i alem-kamena, prijestolnica carstva, što se razprostranjivalo na dva kontinenta, iz koje su vladali sultani i slali silne vojske na Izstok i Zapad. Grad, u kojem su carsku volju povadjali veliki veziri, medju kojima je visoko odskočio Bošnjak, hrvatski sin - Mehmed-paša Sokolović i odakle su poslani paše i beglerbezi, da upravljaju svedj novim, osvojenim vilajetima, gdje su se vijali carski sandžaci u obliku konjskog repa na dugačkom držku, kao simbol snage Osmanova Carstva i carske vlasti padišaha. "

https://www.youtube.com/watch?v=24hVVXSvymQ

https://www.klix.ba/vijesti/bih/u-vi...vicu/170628126

Načelnik Općine Višegrad Mladen Đurević i poslovni čovjek Slobodan Pavlović danas su u Višegradu otkrili spomenik Mehmed-paši Sokoloviću.

Spomenik je otkriven u prisustvu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i idejnog tvorca Andrićgrada režisera Emira Kusturice.

Pavlović je rekao da je i njemu i njegovoj supruzi Miri "velika čast i zadovoljstvo što su bili u prilici Višegradu darovati spomenik Mehmed-paši Sokoloviću".

U osmanskom carskom sustavu Mehmed-paša je bio jedan od brojnih koji su ostvarili zavidnu karijeru i dospjeli do položaja Velikog vezira. Podizao je brojne zadužbine i vakufe diljem Osmanskog Carstva. Po njegovom naređenju, 1571. godine izgrađen je most preko Drine u Višegradu, opisan u djelu "Na Drini ćuprija" Ive Andrića, koji je za ovaj roman dobio Nobelovu nagradu za književnost

On je podigao i tri mosta na prostorima sadašnje u BiH i jedan u Crnoj Gori: Arslanagića most u Trebinju, most na ušću Žepe u Drinu, Kozju ćupriju u Sarajevu i Vezirov most u Podgorici. Vjeruje se da je Mehmed-paša Sokolović bio ktitor mnogim sagrađenim fontanama, od kojih je najpoznatija ona u Beogradu, na Kalemegdanu.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.06.2017., 11:58   #131
Povijest tumače pobjednici.
Višegrad (općina) ti je 91 imao 2/3 muslimana. Danas ima skoro 90% Srba.
Da je NDH opstala, imao bi i HPC, iako bi na kraju vjerojatno Hrvati postali Goti, odnosno Njemci...
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2017., 16:09   #132
Adnan Muhović iz Petnjice dao je šesnaestominutni intervju u kojem se pohvalio kako Bošnjaci imaju dva ministra i potpredsjednika crnogorske vlade. Dao je određene izjave koje su podigle prašinu u Crnoj Gori. Izjavio je kako ne može cijeniti Njegoša, najvećeg krvnika Bošnjaka i islama i genocidnog pjesnika. Posprdno je istaknuo da su Crnogorci mali narod te kako više ima Bošnjaka u Tuzlanskoj županiji nego Crnogoraca na cijelom svijetu. Kazao je da je Njegoš cijelu svoju Crnu Goru mogao vidjeti s Lovćena, ali se proširila. Slavko Perošević odmah je odgovorio Muhoviću u obliku epske pjesme.

https://www.youtube.com/watch?v=-JcdyN1wy8w
https://www.youtube.com/watch?v=x5_1ps41OJU
https://www.youtube.com/watch?v=c6Qr349MpgA

Evo jutros u novine
ja pročitah Bože žali
da je Njegoš genocidan
a mi da smo narod mali!
Iz Bihora iz Petnjice
Muhović nam Adnan piše
da Bošnjaka njegovijeh
od nas ima puno više.
I s prezirom nekakvim se
podsmjehuje Crnoj Gori
pa mi ruka pero uze
i 'vako mu odgovori.
Je li hrabrost Muhoviću
moga roda bila mala
kad je glava Čengićeva
pod Mirkovom sabljom pala?
Je l' Džaković vojevoda
na tarskome mostu streka
đe stajaše zvek handžara
i plotuna turskih jeka?
Je l' se Nikac uplašio
kad na Čevska Ubla banu
i silnome Ćehaj-paši
smrtonosnu zada ranu?
Da o tome istorija
kroz vijekove duge piše
njih je bilo četrdeset
a Turaka stoput više.
Đe se vrela krv točila
đe god da je bilo klanje
pobjede smo odnosili
iako nas bješe manje.
Jer oružje boj ne bije
nit' boj bije brojnost jaka
no boj bije, Muhoviću
hrabro srce u junaka!
Je l' Popović Đoko s Cuca
u grudima straha ima
na Do Vučji s jataganom
kad izleće pred Selima?
I glavu mu posiječe
da svi vide i svi znadu
je l' se Mina uplašio
kad je sjek'o Mekić Kadu?
A krvava Vrtijeljka
još Pivljanin pamti Baja
što do zadnje kapi krvi
na braniku srpstva staja.
Na Krusima, Muhoviću
dok ječaše bitka ljuta
je l' se silni Novak Vukov
uplašio od Mahmuta?
Da li pamti istorija
takve bruke i sramote
Kenjo Stankov sam sa četom
grad žabljački kad vam ote?
Je l' Miljanov Marko s Kuča
jednog nama davnog ljeta
u krvavu Podgoricu
sam na hatu ulijeta?
Kano Peko, kano Jole
i junaci mnogi drugi
je l' Osmana Novak Ramov
u krvavoj smak'o Dugi?
Je li silnog Turan bega
na megdanu Jovan smaka
vas je vazda bilo mnogo
a nas samo jedna šaka.
Istina je da ni sada
mi nijesmo puno brojni
al' kad trube ratne jeknu
i poklič se čuje bojni
kad ka nama oblak krene
tmurni kada dođu dani
svaki od nas polećeće
da ognjište svoje brani.
Uplašit nas neće nikad
zvek ničijih bajoneta
jer sloboda Crne Gore
svakome je od nas sveta!
S poniženjem ti govoriš
manje nas je od Tuzlaka
zar orlova manje nema
od vrabaca i od svraka?
Tvoja riječ s prezirom
ljagu na moj narod baca
zar vukova u planini
nema manje od ovaca?
Pa nek' ove riječi moje
u tvoj mali mozak uđu
da ne blatiš Crnogorce
i svetinju diraš tuđu!
Ako Njegoš nije dobar
i ako ti ima manu
šta u Crnoj Gori tražiš
što ne ideš Erdoganu?
Nije Njegoš, Muhoviću
u Aziju malu iša
noževima tursku nejač
da siječe i kaiša.
Nit' je raju nabijao
na mačeve i na kolje
no junački Osmanlije
na krvavo ček'o polje!
I živio k'o vuk gorski
u vrletne kamenjare
al' ne htjede prodat dušu
za bogatstvo i za pare!
I sva sila nije mogla
da njegovu hrabrost slomi
kada vjeru za večeru
proda plahi i lakomi.
Narod gladan i napaćen
na borbu je podstrekiva
i okružen turskim morem
slobodu je srpsku sniva.
I pišući Gorski vijenac
sebi vječnu slavu zida
a ti danas na nj'ga huliš
bez sramote i bez stida.
Da u glavi išta imaš
vidio bi, moj Adnane
da ne mogu bit' zločinci
oni što prag kućni brane!
Još se narod srpski sjeća
nečuvenih turskih zala
petvjekovnog robovanja
oštrog kolja i vješala!
Od Stambola pa do Beča
svirepost se turska čula
lubanjama srpske đece
zidana je Ćele-kula.
Pa u svojim osudama
moraš imat' više mjere
jer i ti si ipak Srbin
iako si druge vjere!
Na tavanu kod svog đeda
još krst imaš i svijeću
nitko nije, Muhoviću
u izdaji naš'o sreću!
Pa te zato savjetujem
da osvjetlaš obraz crni
budi čovjek, hrabrost skupi
i srpskoj se vjeri vrni!
Ako nećeš, ne sij mržnju
i s nama se ne inati
svoje voli, ali tuđe
ne napadaj i ne blati!
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2017., 16:31   #133
Mislim da ce najbolje biti za sve Crnogorce, i pravoslavne i muslimane, da se vrate pradjedovskoj Svetoj crkvi katolickoj.
Dilberth is online now  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2017., 00:55   #134
Iz knjige Hrvatski povijesni zemljovidi... Slavonija uoči rata za oslobođenje od Turaka 1683. godine ima približno 220 000 stanovnika. Od toga je 11 000 kalvina (5%), 30 000 grčkonesjedinjenih odnosno pravoslavnih kršćana (13.7%), 73 000 katolika (32.8%) i 108 000 muslimana (48.5%). Oslobađanjem Like, Krbave, Slavonije i Srijema iz temelja se mijenja sastav tamošnjeg stanovništva. Muslimani se povlače na ozemlje pod osmanskom upravom, a povijesno hrvatska područja zauzimaju Hrvati katolici, pretežno iz Herceg-Bosne, i mnogi nekatolici koji su se pod turskom zaštitom nastanili u izvorno hrvatskim krajevima, ali i sa širega balkanskog prostora. Tako 37 000 srpskih obitelji s patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem napušta Kosovo, kolijevku srednjovjekovne srpske države, i nastanjuje se u južnoj Ugarskoj, tj. u današnjoj Vojvodini i na području Hrvatske.

Od približno 150 000 Hrvata katolika, koliko ih je prema nekim procjenama u Herceg-Bosni u posljednjim desetljećima 17. stoljeća, godine 1723. ostat će tek nešto više od 25 000. Franjevac Andrija Šiprašić piše kako je 1696. Unu i Savu prešlo 100 000 bosanskih Hrvata. Godinu dana kasnije, nakon neuspjele bosanske vojne Eugena Savojskog, u Slavoniju je pristiglo još 40 000 katolika. Odlaskom muslimana i useljenjem bosanskih i hercegovačkih katolika narodna i vjerska slika Slavonije bila bi istovjetna slici prije turskih ratova da nije bilo doseljenih pravoslavnih kršćana, koji će htjeti asimilirati već zatečene grkokatolike (unijate), pa i nasilnim metodama, zato će omjer njezinih vjernika prema katolicima biti 1:3. Vrlo nepovoljan odnos starosjedilačkih Hrvata katolika prema pravoslavnim došljacima u Srijemu donekle će ublažiti hrvatski doseljenici iz Like.

Slavonci su zapravo Bosanci, a Bosanci su zapravo Slavonci.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2017., 02:37   #135
Quote:
Dilberth kaže: Pogledaj post
OK, u 19. stoljecu, negdje oko 1815, nekim cudom nestadose muslimani i džamije iz Srbije.
A nekim cudom ima ih danas u Bosni koliko hoces. Minus onih pobijenih od Srba u 20. stoljecu..
Hatiserifima iz 1830 i 1833 turski Sultan Mahmud II uz dogovor sa Milosem.Obrenovicem naredjuje svom turskom (muslimanskom) stanovnistvu da ima godinu dana da se iseli iz Knezevine Srbije. Hatiserifom iz 1833 iseljenje i rok je pomjeren za 5 godina.
Danas imamo muslimane u Raskoj/Sandzaku jer ona tad nije ulazila usastav Srbije.
Zato danas imamo muslimane i u Bosni. Da su Bosna i Raska u tom periodu bile u sastavu Srbije ni u njima ih ne bi danas bilo.

Fun and easy way to learn history with, yours truly, Unknown Archont.
Unknown Archont is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2017., 03:34   #136
Da je u 17. ili 18. st-u oslobođena BiH, tamo danas ne bi bilo muslimana. Hercegovina i Tropolje bi vjerojatno bili dio Dalmacije (a i site ili uže, naziv se širio na cijelo područje uprave Mletaka), do rijeke Vrbasa ili Bosne (ovisno o upravnoj granici) bi bila uža Hrvatska, i Posavini (odnosno njenom istoku) bi bila Usora, a Bosna bi bila samo središnja Bosna (ne nužno cijela, možda samo istok) i Sarajevo/Vrhnosna...
Samo bi onda imali muslimansku Rasku i dijelove Makedonije te jug Srbije, a mozda i zapad Bugarske.možda
__________________
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour
Wikiceha is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2017., 20:09   #137
Quote:
Dilberth kaže: Pogledaj post
Mislim da ce najbolje biti za sve Crnogorce, i pravoslavne i muslimane, da se vrate pradjedovskoj Svetoj crkvi katolickoj.
Nova trvenja između stanovnika Crne Gore istočnokršćanske i islamske vjeroispovijesti.

CPC o simbolu na Sahat kuli: Krstu nije mjesto na muslimanskom vakufu

Političko – religijsku dramu velikih razmjera u Crnoj Gori nije teško izazvati, a to je pokazao i primjer simbola koji je uklonjen sa Sahat kule u Podgorici radi restauracije. Oglasile su se vjerski lideri, pompa je trajala danima, ali pitanje i dalje ostaje – da li krst treba vratiti na vrh ove znamenite podgoričke građevine.

CdM je kontaktirao Muslimansku zajednicu i Mitropoliju crnogorsko primorsku (koje su se ranije izjasnile po ovom pitanju), i pitao ih da li su se njihovi stavovi promijenili. Kazali su nam da „o tome nemaju ništa više da kažu”.

Međutim iz Crnogorske pravoslavne crkve su poručili da, ako ćemo da se držimo istorijskih činjenica, – krstu nije mjesto na Sahat kuli.

Potpredsjednik savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić, kazao je za CdM da je Sahat kula u Podgorici zadužbina Hadži Mehmed paše Osmanagića, pretka crnogorskoga vojvode Bećir bega Osmanagića, podignuta 1667. godine, i uvakufljena.

„Do kraja Veljeg rata, 1878. godine, na njoj nije bilo nikakvoga simbola, sem sata. Nekoliko godina nakon oslobođenja, jedan podgorički paroh je organizovao postavljanje krsta na njen vrh, koji je uklonjen tokom nedavne restauracije. Ne treba biti posebno pametan, sem elementarno pošten, i priznati da nije mjesto krstu na vakufu jednog znamenitog podgoričkog muslimana. U protivnom, držim da su u pitanju nečije zadnje namjere u vezi ove zemlje, naroda i mira“, rekao je Vučinić za CdM.

Nedavno se postavilo pitanje povrataka uklonjenoga krsta na isto mjesto, njen vrh, koje je aktuelizovao mitropolit SPC Amfilohije, nazivajući odluku o uklanjanju skandaloznom.

„Stručnjaci su nemušto nagovijestili da svi elementi Sat kule koji su postojali prije restauracije moraju biti vraćeni na svoje mjesto jer, kako su kazali, tako propisuju i struka i zakon, zato što je prije nekih 50 godina uvedena u listu kulturnih dobara. Dakle, potvrdili su mu da treba, i nagovijestili da će se vratiti krst na vakufu, što je nonsens. A te iste stručnjake treba pitati, zašto su dozvolili istom Amfilohiju, ne da uklanja ili stavlja krst na more crkava i manastira koji su pod zaštitom, nego da vrši radikalne i sveobuhvatne interevencije koje su u potpunosti izmijenile izgled zaštićenog kulturnog dobra, a Islamskoj zajednici, koja po prirodi stvari brine i o islamskoj kulturnoj baštii, osporavaju kompetencije, i to u korist istoga Amfilohije“, smatra Vučinić.

On ističe da je Amfilohije nastavio da izmišlja, kako je krst nadgrobni spomenik onima koji su oslobodili Podgoricu u vrijeme knjaza Nikole.

„Niti krst na Sat kuli može biti nadgrobni spomenik, niti je Podgorica oružjem oslobođena od Turaka, kao Nikšić i Bar. Već je po odluci berlinskog kongresa, uz uslov da vrati oslobođeni Ulcinj Turskoj, predata i prisajedinjena Crnoj Gori, bez opaljenog metka i bez kapi krvi, 8. februara 1879. godine, u 3 sata poslije podne. Istom prilikom uvrijedio je i nama prijateljsku državu, jer je izjavio da su oni koji su ga skinuli (krst) došli iz Turske, kaže da su došli ovdje da obnove neke stvari, da Crnogorci zarade malo para“, ističe naš sagovornik.

Vučinić ističe da su političari, taj krst nazvali krstom cara Dušana, koji je, kako pišu, simbol oslobođenja rodnog grada njegovog pretka i osnivača dinastije Nemanje, što nije tačno.

„To je glupost. A Nemanja nije rođen u Podgorici nego kršten u nekoj podgoričkoj katoličkoj crkvi, dakle, rođen u duhovnom smislu. Naravno, krstili su ga latinski jereji, jer dugih, sem latinskih crkava tada nije bilo u kraljevini Duklji“, navodi Vučinić.

Iz Islamske zajednice su ponovili, kako ističe, da nijedna od sahat-kula, kao ni džamije i ostali objekti islamskih zadužbina nijesu imali, niti su mogli imati krst kao obilježje.

„Ta pojava je po njima novijeg datuma, isto kao i otimačine i uzurpacije nad imovinom Islamske zajednice u Podgorici i širom Crne Gore, što je tačno. Samo su trebali da kažu da im imovinu uzurpira beogradska patrijaršija, i ko sve drugi“, rekao je on.

Vučinić smatra da je priča oko krsta na Sahat kuli pokrenuta jer se primiču izbori u Podgorici.

„Amfilohije pokušava da se nametne kao zaštitinik i arbitar unutar pozamašnog velikosrpskog korpusa, i koji ima svoje političke favorite, i na drugu stranu da napravi političku pukotinu pomeđu Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka, i spriječi združenu političku protivakciju. Zato on ponovo javno prezentira ratnohuškačku ideologiju mržnje, i to na vulgaran način, kao da živimo u vrijeme ranog srednjeg vijeka. Tako nas je svojevremeno, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, uvodio u mračni i sramni period crnogorske istorije, od koga se moraju stidjeti svi civilizovani građani ove zemlje. To pokušava ponovo, i na isti način“, poručio je Vučinić.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2017., 03:43   #138
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Slavonija je bila islamska.

Turci su dolaskom zatekli malo starosjedioca (svega nekoliko stotina, ako i toliko), a većina njih prelazi na islam. Doseljava se veliki broj muslimana iz Bosne, pa polovicom 16. st. Osijek ima oko 2.500 stanovnika, od čega je 55% muslimana, 25% „novih“ muslimana i 20% kršćanskog stanovništva. Ovaj omjer će narednih godina neprestano rasti u korist muslimana. Kršćani žive u palanci, odvojeno od muslimanskog stanovništva i građani su drugog reda (ne smiju nositi oružje, moraju se drugačije odijevati od muslimana, imaju veća porezna davanja) te zbog toga postepeno „svojevoljno“ prelaze na islam.

U gradu se među ljudima govori većinom mađarski, u komunikaciji s vlašću turski, dok hrvatskih obitelji gotovo uopće nema. U gradu živi veliki broj zanatlija, obrtnika i trgovaca. Otvaraju se škole, grade džamije i niču ostale javne zgrade. Nakon izgradnje Sulejmanovog mosta 1566. godine Osijek doživljava ekspanziju i postaje iznimno važno trgovačko središte u Turskom Carstvu. Most postaje i izvor prihoda jer se prijelaz preko mosta s kolima naplaćuje pa ubrzo biva davan u zakup. Već 1572. dan je u zakup na 3 godine za 120 000 dukata.
U gradu se među ljudima govori većinom mađarski?

Kojim jezikom su govorili muslimanski doseljenici iz Bosne? Kojim jezikom su govorili muslimanski doseljenici od bilo gdje, a bilo ih je u gradu preko 75%?

@Unknown Archont
OK, thanks.
Dilberth is online now  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2017., 20:36   #139
Quote:
Dubrovčanin kaže: Pogledaj post
Adnan Muhović iz Petnjice dao je šesnaestominutni intervju u kojem se pohvalio kako Bošnjaci imaju dva ministra i potpredsjednika crnogorske vlade. Dao je određene izjave koje su podigle prašinu u Crnoj Gori. Izjavio je kako ne može cijeniti Njegoša, najvećeg krvnika Bošnjaka i islama i genocidnog pjesnika. Posprdno je istaknuo da su Crnogorci mali narod te kako više ima Bošnjaka u Tuzlanskoj županiji nego Crnogoraca na cijelom svijetu. Kazao je da je Njegoš cijelu svoju Crnu Goru mogao vidjeti s Lovćena, ali se proširila. Slavko Perošević odmah je odgovorio Muhoviću u obliku epske pjesme.

https://www.youtube.com/watch?v=-JcdyN1wy8w
https://www.youtube.com/watch?v=x5_1ps41OJU
https://www.youtube.com/watch?v=c6Qr349MpgA

Evo jutros u novine
ja pročitah Bože žali
da je Njegoš genocidan
a mi da smo narod mali!
(...)
slobodu je srpsku sniva.
I pišući Gorski vijenac
sebi vječnu slavu zida
....
Zanima me da li igdje drugdje na svijetu postoji civilizacija koja slavi pokolj i genocid jedne vjerske, nacionalne ili rasne zajednice? I da ima poemu o tome koju smatra jednim od najvećih dostignuća svoje kulture?

Ako takva civilizacija postoji još negdje zamolio bih cijenjene forumaše da postave link.

I samo da stavimo sve to u današnju perspektivu. Evo gledam paradu maturanta iz Rožaja, jednog od gnijezda bošnjačkog separatizma. "Turci" koje je Njegoš "istražio" izgledali su baš kao danas ovi mladići i djevojke, koji su potomci preživjelih "Turaka" što pjesnik Njegoš nije uspio poklati.

https://www.youtube.com/watch?v=Aw3SWSRYFEQ
Dilberth is online now  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2017., 21:24   #140
O prelazu Crnogoraca na islam znamo vrlo malo. O konverziji crnogorskih katolika na pravoslavlje, gotovo ništa. Sve donedavno to je bio tabu i malo tko je i znao da je "Srpska Sparta" bila katolička zemlja.

Pitam se kako brzo i poslušno su crnogorski katolici prihvatili svetosavlje kad su im Nemanjići porušili i popalili crkve i pobili i prognali svećenike? Od početka terora Nemanjića pa do dolaska Turaka prošlo je najviše par sto godina. Koliko Crnogoraca je postalo kripto-katolici, t.j. potajno još uvijek bili katolici ili kao i u Bosni, kristjani?

Autohtoni Crnogorci onog vremena su imali svoju državu i svoju katoličku vjeru. Padom te države i prisilnom konverzijom na pravoslavlje, pravoslavni Vlasi koji su se naseljavali iz Raške postaju dominantan faktor u Crnoj Gori i njena vladajuća elita. Za Petroviće Njegoše se zna da nisu autohtoni Crnogorci nego da su se kao Vlasi naselili odnekud iz Bosne.

Dolaskom Turaka bilo je logično da su mnogi Crnogorci prihvatili islam radije nego slušati propovijedi vlaških čobana. Mržnja koja je vladala i još uvijek vlada između pravoslavaca i muslimana u Crnoj Gori u mnogo čemu ima rasnu komponentu.
Dilberth is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:35.