Camus i apsurd

[obelix]

Albert Camus (1913-1960), rođen u Alžiru, novinar, esejist i romanopisac, u svojem je filozofskom svjetonazoru često poricao da je egzistenijalist. No, pridonio je egzistencijalizmu istraživanjem čuvstvenog značenja toga što znači živjeti u "apsurdnom svemiru" bez Boga. Sudjelujući u Pokretu otpora, približio se Sartreu, ali su se razišli oko pitanja komunizma i alžirske neovisnosti.

Kako svjedočiti smisao u besmislenom univerzumu? Camus to ilustrira u Mitu o Sizifu. Bogovi su naime osudili Sizifa da uzbrdo gura kamen, koji se potom otkotrlja dolje, i tako dovijeka. Camus započinje svoju knjigu pitanjem:
Postoji samo jedan ozbiljan filozofski problem, a to je samoubojstvo.
I onda nastavlja: "Suditi o tome ima ili nema smisla živjeti, znači odgovarati na temeljno filozofijsko pitanje." Sizif prkosno odabire dati smisao svojoj beskorisnoj zadaći, koja time i dobiva smisao. Isto to moraju činiti ljudi u svojem "apsurdnom životu".

Ne čini li vam se da je ponekad stvarno tako?

[ZorcJ]

Točno! Potpuno se slažem! Samo čovjek može dati smisla nesmislu!


Inače, prije X godina ja sam maturirao na temu Camusa razglabajući o Mitu o Sizifu i Strancu! Stoga mi je i ova tema super!

[Essenca]

obelix kaže:

Kako svjedočiti smisao u besmislenom univerzumu? Camus to ilustrira u Mitu o Sizifu. Bogovi su naime osudili Sizifa da uzbrdo gura kamen, koji se potom otkotrlja dolje, i tako dovijeka. Camus započinje svoju knjigu pitanjem:
Postoji samo jedan ozbiljan filozofski problem, a to je samoubojstvo.
I onda nastavlja: "Suditi o tome ima ili nema smisla živjeti, znači odgovarati na temeljno filozofijsko pitanje." Sizif prkosno odabire dati smisao svojoj beskorisnoj zadaći, koja time i dobiva smisao. Isto to moraju činiti ljudi u svojem "apsurdnom životu".

Ne čini li vam se da je ponekad stvarno tako?

Dear Obe(John)

Meni se pak čini da su mnogi filozofi sudili o životu po svom vlastitom nahođenju iliti po svom vlastitom stanju uma, iz čega proizlazi "besmisao univerzuma po Camusu", "ozbiljan filozofski problem po Camusu", "odgovarati na temeljno filoz. pitanje po Camusu"...itd..itd, što stavlja u najsnažnije središte pažnje upravo Camus-a, prije nego li išta drugo od napisanoga.

Jer, zašto bi univerzum bio besmislen i zašto bi pitanje o besmislenosti univerzuma, ako bi ga uopće i postavila, uopće i bio nekakav ozbiljan filozofski problem i zašto bi sukladno tome i pitanje o suđenju smisla života bilo uopće temeljno filozofsko pitanje?

Dakle, odbijam se identificirati s Camus-om i s njegovim mislima, kreiranim u možda nekim dokoličarskim noćima ili pak u noćima posve obrnutim od tih, ostavljajući i njega i Sizifa u podnožju planine Svatko dakle i ne mora nositi vlastito breme. Može jednostavno živjeti, bez pitanja o življenju.
Camus je dakle, apsurd.


-iz moga pera-


Esse!

[obelix]

Essenca kaže:
Dear Obe(John)

Meni se pak čini da su mnogi filozofi sudili o životu po svom vlastitom nahođenju iliti po svom vlastitom stanju uma, iz čega proizlazi "besmisao univerzuma po Camusu", "ozbiljan filozofski problem po Camusu", "odgovarati na temeljno filoz. pitanje po Camusu"...itd..itd, što stavlja u najsnažnije središte pažnje upravo Camus-a, prije nego li išta drugo od napisanoga.

Jer, zašto bi univerzum bio besmislen i zašto bi pitanje o besmislenosti univerzuma, ako bi ga uopće i postavila, uopće i bio nekakav ozbiljan filozofski problem i zašto bi sukladno tome i pitanje o suđenju smisla života bilo uopće temeljno filozofsko pitanje?

Dakle, odbijam se identificirati s Camus-om i s njegovim mislima, kreiranim u možda nekim dokoličarskim noćima ili pak u noćima posve obrnutim od tih, ostavljajući i njega i Sizifa u podnožju planine Svatko dakle i ne mora nositi vlastito breme. Može jednostavno živjeti, bez pitanja o življenju.
Camus je dakle, apsurd.


-iz moga pera-


Esse!

Opa, smione li kritike!

Misliš li da će tvoj život proći bez da se zapitaš o nekim temeljnim istinama? Ne vuče li te taj nagon za znanjem, žudnja za spoznajom...

Camus je bio veliki pesimist. Je li život zbilja Sizifov posao, jer sve što ćemo postići, sav novac, svo znanje, sve će otići u ništavilo kad umremo i kada nemilosrdni zub vremena sve to izgrize...

Kako sad izgleda?

Je li život zbilja Sizifov posao, jer sve što ćemo postići, sav novac, svo znanje, sve će otići u ništavilo kad umremo i kada nemilosrdni zub vremena sve to izgrize...

So what?

ja mislim da nije pesimistično davati smisao besmislu

[obelix]

Solaris kaže:
So what?

ja mislim da nije pesimistično davati smisao besmislu

Znači, tvoj život nema smisla?

obelix kaže:
Znači, tvoj život nema smisla?

ja mu dajem smisao koji želim (i ako to želim)

iz besmisla nastaje smisao

[maristella69]

ZorcJ kaže:

Inače, prije X godina ja sam maturirao na temu Camusa razglabajući o Mitu o Sizifu i Strancu! Stoga mi je i ova tema super!

I ja, i ja!!

[Kierlan]

Zgodna tema.

Međutim, prema grčkom mitologiji, Zeus je osudio Sizifa na tu patnju, on ne može ne gurati kamen. Mora. Jer je kažnjen vječnom mukom. Da mu je ostavio mogućnost samoubojstva, Zeus bi bio milostiv.

Slažem se s Solarisom. Nije glupo dati nečemu što ti se čini besmisleno smisao. Na tome se temelji čitava ljudska kreativnost i znanost. Prvo smo, u nemogućnosti saznavanja zašto sijevaju munje i tutnje gromovi, to pripisivali ljutnji bogova. Davali smo tome nekakav razlog. Danas, u ponovnom pokušaju da damo smisao tome otkrili smo da su to električna pražnjenja u našoj atmosferi, izazvana različitom nabijenošću pojedinih džepova zraka.

Tako da mi uvijek dajemo nečemu besmislenom smisao. Nešto što vidiš napisano na papiru je zapravo nabacani skup molekula ugljika ili tinte, ali mi tome dajemo smisao. Pismo. Get it?

[darin]

Nije li upravo apsurdno biti svjestan besmisla cega i onda mu pridjenuti smisao? Sam razum govori ti suprotno, i vuce na drugu stranu. Egzistencijalizam ima te privlacne ideje, ali on doista nije vidio dalje od materijalnog. Zato se i ti negativni momenti zivota nastoje ublaziti ili cak opravdati nemocnoscu, koja rezultira samosazaljivanjem a to je kretanje linijom manjeg otpora. Dati smisao besmislenom jest linija manjeg otpora.
Pa sta i ako nakon ovog zivota vise nista nema? Svejedno ne bi trebali pristajati na kompromise!
Ako nesto samo u sebi ima smisao, kao sto su to Kiearlanovi gromovi, lako ce se otkriti, iako ga u prvi tren ne vidimo. To ne znaci da jedino covjek moze dati smisao. Smisao necega jest, otkrili ga mi ili ne. Smisao vec postoji u toj odredjenoj stvari.
Camus je odabrao tu odredjenu smjernicu koja je prema njegovom shvacanju ispravna. Rezultati toga jesu ideje besmisla svemira i pesimizam, jer o aprioronom stavu kod dane materije ovisi gledanje na stvari.

Dati smisao besmislenom jest linija manjeg otpora..

A koja je linija većeg otpora?
I ima li ona smisla?

Što je smisao života?

[maristella69]

Život je najsmisleniji kada ti to pitanje uopće ne padne na pamet. Prihvatiti apsurd znači osjetiti se bespomoćnim, prepustiti se.
A to život ne traži od nas, jer nas svakodnevno izaziva borbom. Tko ju ne prihvati - izlazi iz ringa!
Mislim da Sizif nije prihvatio apsurd.

[Essenca]

obelix kaže:
Opa, smione li kritike!

Misliš li da će tvoj život proći bez da se zapitaš o nekim temeljnim istinama? Ne vuče li te taj nagon za znanjem, žudnja za spoznajom...

Camus je bio veliki pesimist. Je li život zbilja Sizifov posao, jer sve što ćemo postići, sav novac, svo znanje, sve će otići u ništavilo kad umremo i kada nemilosrdni zub vremena sve to izgrize...

Kako sad izgleda?

Pa ti znaš da život "bez propitkivanja nije vrijedan življenja"(Sokrat)!" i kako me onda možeš pitati takvo nešto?!

Ja osobno sam se do sada, u ovih mojih mršavih godina od života napitala i malo previše.
Što ti to govori? Da je Sokrat! očito morao staviti još jednu neophodnu stavku u svojoj izreci, a koju ću probat nadopunit*

*~postoji vrijeme od propitkivanja kao što postoji i vrijeme od primjenjivanja onoga o čemu smo se propitkivali.
Svaka misao koja nije potkrijepljena djelom ili kojoj djelo ne prethodi jest za moj pojam beznačajna i stremi ka tome da postane nezdrava za onoga koji ju je proizveo.
Upravo misli o apsurdu i besmislenosti(opet po mom viđenju!)i nastaju često kao produkt beskrajnog umovanja o nečemu što se nije "pustilo u život" i provjerilo da li je svrsishodno da se o istome uopće i razmišlja.

Razmišljati jest dobro, no to nije isto što i misliti.
Ja se dakle imam pravo upitati, što sam ja, odakle sam ja, zašto ja postojim, ali svaki od odgovora koji dobijem jest odgovor koji će završiti u mom umu, upravo onako kako je i počeo i tu leži i mudrost, ali i zamka.
Jer budući da svi ti odgovori nisu znanstveno dokazani nit riješeni, onda jedino sam JA ta koja će odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti.

A moje JA, kao i tvoje JA, nije uvijek JA za danas nit JA za sutra.
Podložno je dakle promjeni jer se čovjek stalno propitkuje i preispitiva.
Upravo zato ne smatram da se razmišljanje o besmislu i apsurdu treba zaustaviti na tome.
Ključna riječ je-zaustaviti-.
Jer ako se zaustaviš, toneš,

ko Camus u besmisao.


Jel' ti sad što jasnije?

[Kex Doomlich]

Jest...Camus je u pravu. Ljudski život je vrlo besmislen (u smislu težnje ka nekom univerzalnom cilju). A ljudi smisao traže u zabludama...očekuju Godota. Sizifov život je zapravo sveden na jednostavan cilj: gurati kamen uz brdo, ponovno i ponovno. "Sizifa treba zamisliti sretnim"...dok gura kamen uzbdro, zbog toga što njega usrećuje to što on ide prema cilju. Čovjek treba biti takav...zadati si ciljeve i onda ih osvajati. Ne treba umirati kao fanatik tražeći veći životni smisao...ako postoji on će doći sam sa sobom...a dotad, treba ostati u optoku...nastaviti krug života, nastaviti Sizifov posao...

Reći ću da je smisao ljudskog života postojati.

[beheaded]

obelix kaže:

Sizif prkosno odabire dati smisao svojoj beskorisnoj zadaći, koja time i dobiva smisao. Isto to moraju činiti ljudi u svojem "apsurdnom životu".

Ne čini li vam se da je ponekad stvarno tako?

Obelix zna da volim Camusa, ali s ovakvim razmišljanjem se ne mogu složiti.
Znači: moram zavarati samog sebe da bih živio sretno!?! To ja zovem samoubojstvom, i kao što reče onaj klinjo Bruceu Willisu, I see dead people.

I znam da je nešto "zeleno" tek kad se subjektu učini da je "zeleno", ali što je s glasom razuma koji viče: "Ne ostavljaj me, ja te činim posebnim. "

Camus je napisao našto kao:
"Čak i ako život nema smisla, ne znači da nema smisla živjeti."

Ali ja ne želim biti hedonist pa razmišljam o samoubojstvu.
(onako, OPĆENITO!)

[Wittgensteinov žarač]

Obrađivam Camusova Sizifa, korak po korak...
Što vi mislite o knjizi, egzistencijalizmu, Camusu?
Imate li svoje viđenje njegovog ogleda (tko je pročitao), počevši od apsurda i samoubojstva, preko rasuđivanja, apsurdnog stvaranja i kafke?

[emile ajar]

volim Camusa. tolko za sad

ja sam za obrađivanje, korak po korak Mita o Sizifu

[alim]

.. mit o sizifu je jedna visokovrijedna .. filozofski dotjerana .. sofisticirana .. kurčeva pričica ..

.. sizif gura grotu na vrh brda i kada stigne .. kamenčina se otkotrlja na dno brda ..
.. on to radi jer su ga bogovi na to osudili ..

.. kami na to kaže .. gotovo ništa ..

.. tojes .. on kaže .. sizifa treba držati sretnim .. jer koji god kurac da radiš u ovom životu .. ništa neće imati veću vrijednost od guranja kamenčine .. za kurčevo zdravlje .. daklem .. za ništa ..

.. ako je tako .. pita se mali milojica .. zar nije pametnije da se ubijem .. ?

.. ne .. kaže camusović .. a bez da kuži zašto to govori ..

.. a .. ne .. i jeste .. moguće dobar .. odgovor ..
.. jer život ..
.. ili bilo koje postojanje ..
.. uopće nije vezano na to .. koji kurac u svijetu radiš ..
.. vezano je .. za onaj kurac .. koji u svijetu .. osjećaš ..

(.. zanimljivo .. ? .. jel te .. ? .. ne baš .. ? ..)

[alim]

(.. bože .. jebem ti boga .. vidi što si od mene napravio .. sa takvom si filozofijom od mene mogao napraviti karla maka fridrika kegela .. a ti si .. pizdo .. napravio brižnjačinu pred samoubojstvom ..
.. op a ..)

[izabrani narod]

davno sam to čitala. svidilo mi se.
ne sjećam se baš svega.
ne moraš se osjećati poput sizifa ako sam poetiziraš vlastito postojanje