Panični napadaji - opća tema

[Calistam]

trinaesto prase kaže:

opet me uhvatio panični napad..počeo je kao lagana treskavica i slabost, malo zamantanosti, valovi vrućine i hladnoće..onda je uslijedila i mučnina..o strahovima da i ne pričam..popila sam helex 0,50 i bilo je nešto malo bolje..svašta sam si radila i govorila...tapkanja, pozitivne afirmacije i blablabla..uglavnom, nisam spavala cijelu noć jer su me zaokupile prisilne misli i nije baš jednostavno otarasiti ih se..naime, mene zanima da li i vi nakon paničnog napada, osim naravno straha da će se ponovo ponoviti, i dalje imate neke tjelesne senzacije, tipa mučnina ili valove vrućine i hladnoce, trnjenje itd.?..ovo pitam jer me to najviše izluđuje, ne mogu se nikako opustiti i svaka tjelesna senzacija me tjera u još veći strah..

Isto, sve isto...jučer navečer. Mojem razočaranju nema kraja jer već dvije godine nisam imala niti jedan jedini napad...Naime odlazim psihijatru i pijem AD i osjećam se predobro...do jučer.
Istina, događaju mi se velike prekretnice u životu i jednostavno je došlo do "zasičenja."
Jučer sam mislila da će me odvesti ravno na psihijatriju, u smislu da će mi se kompletno "odljepit." Prošlo je...ali opet taj strah.
Cijelu noć nisam spavala (ni nakon Helexa), stalno sam na wc-u, odonda (s oproštenjem proljev) itd... Eto. Ne znam šta bih još rekla...prežalosna sam... I da, čak sam i povraćala, to mi se još nikada nije desilo, mislim imala sam mučnine, ali ne ovako kao jučer.

[ray of light]

trinaesto prase kaže:

opet me uhvatio panični napad..počeo je kao lagana treskavica i slabost, malo zamantanosti, valovi vrućine i hladnoće..onda je uslijedila i mučnina..o strahovima da i ne pričam..popila sam helex 0,50 i bilo je nešto malo bolje..svašta sam si radila i govorila...tapkanja, pozitivne afirmacije i blablabla..uglavnom, nisam spavala cijelu noć jer su me zaokupile prisilne misli i nije baš jednostavno otarasiti ih se..naime, mene zanima da li i vi nakon paničnog napada, osim naravno straha da će se ponovo ponoviti, i dalje imate neke tjelesne senzacije, tipa mučnina ili valove vrućine i hladnoce, trnjenje itd.?..ovo pitam jer me to najviše izluđuje, ne mogu se nikako opustiti i svaka tjelesna senzacija me tjera u još veći strah..

prasence, to ti je skroz "normalno" pri PA, nažalost, meni su jednom jaki trnci prolazili glavom, tad sam se najviše usrala od straha jer sam mislila ma ovo je garant moždani i pobjegla u kupaonu polijevat se vodom, svašta nešto dok nisu tbl prodjelovale

[antik]

Napadaj panike je gadna stvar..pogotovo na radnom mjestu....

[be real]

Calistam kaže:

Isto, sve isto...
Cijelu noć nisam spavala (ni nakon Helexa), stalno sam na wc-u, odonda (s oproštenjem proljev) itd... Eto. Ne znam šta bih još rekla...prežalosna sam... I da, čak sam i povraćala, to mi se još nikada nije desilo, mislim imala sam mučnine, ali ne ovako kao jučer.

S T R E S.previše stresa.
žao mi je što se pogoršalo stanje...znači nije pomogao ni psihijatar ni tablete,
čim se pogoršalo.
GLAVU GORE,smanjit stres,probat što manje negativno razmišljati
i bit će bolje,vidjet ćeš

[pupetta.maresca]

evo da se javim, a nije me bilo dugo, ja sam preksinoc imala "nenadani" panicni napad.
Nije bilo potrebe za tabletom za smirenjem jer je bila noc pa me tih sat vremena toliko iscrpilo da sam zaspala.

Usred noci sam zakasljala i probudila se i imala sam isti osjecaj da mi pluca "gore" i sjetila sam se zadnji i jedinog napada pod Prozacom 8koji sam pila 3 dana) koji je zavrsio epi napadom a poceo je tom vatrom u plucima.
iako sam sama sebe pokusala umiriti, pozitivne misli i ostala sranja, osjetila sam podizanje adrealina brzinom svjetnosti, sve brze lupanje srca, teze dizanje, omaglica i kada sam se "posjela" na krevet snazna trnce u ekstremitetima.

I hate it, i jako sam tuzna jer je ovo prvi napad koji sama nisam izazvala negativnim mislima (prije bi dosli kao posljedica prevelike brige ili straha za nekoga) i nakon dugo vremena (sigurno godinu dana)

[JoAny]

A da vidite moj, prvi i jedini panični napad u životu...Pa još i "kapitalac" koji doživjeh nedavno...

Bilo mi je tako da sam u sred njega gledala jecajući slikice svoje djece na komodi i mislila kako je to zadnji put da im vidim lica(oni su tad spavali)!!!Bila sam uvjerena da umirem i da su to moji zadnji trenutci.

Počelo je iz čista mira.
Čitala nešto na lapu i odjednom skužila kako mi slika postaje "čudna". Ne mogu objasniti kako čudna(nije da se mutila il nešto logično), nego jednostavno...čudna. Pogledam oko sebe, i kuhinja moja izgleda mi odjednom čudno. Osjetim u taj tren da teško udišem. Kao da je zrak gust, a moja pluća malena, premalena. Osjetim neki miris/osjećaj u nosu kao kad trčiš jako dugo pa ti se javi ta senzacija...Dižem se, i odjednom osjetim kako mi je sve teže udisati. Kao da mi je slon na prsima. Vrtoglavica. Noge kao od gume, lelujaju...Srce odvaljuje i od njegovih udaraca kao da poskakujem cijela...
Trčim do mobitela zvati muža koji je vani, i mislim si neće on stić na vrijeme...umrijet ću prije.Rekoh, ovo je infarkt(ovaj il onaj, nebitno) i to je to.Govorim mu kako sam gotova. nek dolazi...Ispada mi mobitel. U očaju pokušavam trčati na mjestu, čučnjeve...sve ne bi li sve to nekako prekinula...Trnu mi noge. Slabost neviđena...
Ni dalje ja ne mogu disati.Ne mogu!!!Pitam se koliko mi je minuta preostalo...
On ulazi...smiruje me, ja plačem...Dijareja. Mučnina...Opet wc...pa opet...I dalje ne popušta.Smiri se na minutu, pa traje opet 5...U valovima. Sve skupa u agoniji sam bila oko 3,5 sata!! Tad me odveo na hitnu gdje je dr. rekla kako je to klasičan napad panike. EKG je bio uredan, iako s značajnom tahikardijom(Ubrzani otkucaji). Dala mi apaurin u guzu i normiće od 2mg za doma po potrebi....


Bilježim se i ja kod vas, sa štovanjem.

[Sarić]

pupetta.maresca kaže:

evo da se javim, a nije me bilo dugo, ja sam preksinoc imala "nenadani" panicni napad.
Nije bilo potrebe za tabletom za smirenjem jer je bila noc pa me tih sat vremena toliko iscrpilo da sam zaspala.

Usred noci sam zakasljala i probudila se i imala sam isti osjecaj da mi pluca "gore" i sjetila sam se zadnji i jedinog napada pod Prozacom 8koji sam pila 3 dana) koji je zavrsio epi napadom a poceo je tom vatrom u plucima.
iako sam sama sebe pokusala umiriti, pozitivne misli i ostala sranja, osjetila sam podizanje adrealina brzinom svjetnosti, sve brze lupanje srca, teze dizanje, omaglica i kada sam se "posjela" na krevet snazna trnce u ekstremitetima.

I hate it, i jako sam tuzna jer je ovo prvi napad koji sama nisam izazvala negativnim mislima (prije bi dosli kao posljedica prevelike brige ili straha za nekoga) i nakon dugo vremena (sigurno godinu dana)

Meni se isto tako prije par dana pojavio pan.attack izazvanim nazalost negativnim mislima i slabo sam spavala.... toliko me iscrpio da sad mi je par dana lose,a ne pijem AD vec godinu dana i iskreno se nadam da cu uspijeti bez njih.Meni ovaki napadi znaju doci kad imam PMS,tako da sam u tom perijodu dosta osjetljiva

[Sarić]

JoAny kaže:

A da vidite moj, prvi i jedini panični napad u životu...Pa još i "kapitalac" koji doživjeh nedavno...

Bilo mi je tako da sam u sred njega gledala jecajući slikice svoje djece na komodi i mislila kako je to zadnji put da im vidim lica(oni su tad spavali)!!!Bila sam uvjerena da umirem i da su to moji zadnji trenutci.

Počelo je iz čista mira.
Čitala nešto na lapu i odjednom skužila kako mi slika postaje "čudna". Ne mogu objasniti kako čudna(nije da se mutila il nešto logično), nego jednostavno...čudna. Pogledam oko sebe, i kuhinja moja izgleda mi odjednom čudno. Osjetim u taj tren da teško udišem. Kao da je zrak gust, a moja pluća malena, premalena. Osjetim neki miris/osjećaj u nosu kao kad trčiš jako dugo pa ti se javi ta senzacija...Dižem se, i odjednom osjetim kako mi je sve teže udisati. Kao da mi je slon na prsima. Vrtoglavica. Noge kao od gume, lelujaju...Srce odvaljuje i od njegovih udaraca kao da poskakujem cijela...
Trčim do mobitela zvati muža koji je vani, i mislim si neće on stić na vrijeme...umrijet ću prije.Rekoh, ovo je infarkt(ovaj il onaj, nebitno) i to je to.Govorim mu kako sam gotova. nek dolazi...Ispada mi mobitel. U očaju pokušavam trčati na mjestu, čučnjeve...sve ne bi li sve to nekako prekinula...Trnu mi noge. Slabost neviđena...
Ni dalje ja ne mogu disati.Ne mogu!!!Pitam se koliko mi je minuta preostalo...
On ulazi...smiruje me, ja plačem...Dijareja. Mučnina...Opet wc...pa opet...I dalje ne popušta.Smiri se na minutu, pa traje opet 5...U valovima. Sve skupa u agoniji sam bila oko 3,5 sata!! Tad me odveo na hitnu gdje je dr. rekla kako je to klasičan napad panike. EKG je bio uredan, iako s značajnom tahikardijom(Ubrzani otkucaji). Dala mi apaurin u guzu i normiće od 2mg za doma po potrebi....


Bilježim se i ja kod vas, sa štovanjem.

Citajuci tvoj post tocno znam kako si se osjecala,sjecam se tog najaceg napada kad je dosla kod mene hitna a otkucaj srca 130 mislim da sam mom ocu 100 puta ponovila da cu umrijet... toliko me bio napad iscrpio da sam bila ko zombie par dana....ne ponovilo se

[Mašolina]

Čitam i proučavam, no nadalje nisam sigurna da kuda da krenem.
Nedavno smo preselili u drugo mjesto, promijenila sam posao. Na novom poslu već 2 mjeseca sam izložena mobingu od strane šefa, ne samo ja, svi zaposleni.
Unatrag zadnjih tjedan dana pojavila mi se neka unutrašnja drhtavica, kao da me nešto treska iznutra, nema vanjske vidljivosti, nemir, ne mogu biti na jednom mjestu.
Jučer nakon povratka iz kina u automobilu odjednom su mi oči počele treptati same od sebe velikom brzinom, srce se uzlupalo i ostajala sam bez zraka.
Suprug je odmah produžio na hitnu ( na koju na kraju nismo otišli jer sam se smirila nakon 10 min ).
Cijelo vrijeme napada sam bila sabrana, nije bilo straha koji se spominje kao jedan od osnovnih simptoma paničnih napada, kao da je tijelo radilo zasebno odvojeno od uma i nisam mogla doći do riječi da objasnim suprugu da sam dobro.
Treptanje očiju, drhtavica, plač, ubrano disanje, grčenje mišića i uzlupano srce.
Jel netko doživo takav oblik paničnog napada ili da uzroke tražim negdje drugdje?
Nisam uplašena, samo sam napeta i nemirna.
Unaprijed hvala!

[sqrtofkonjsqr]

Mašolina kaže:

Čitam i proučavam, no nadalje nisam sigurna da kuda da krenem.
Nedavno smo preselili u drugo mjesto, promijenila sam posao. Na novom poslu već 2 mjeseca sam izložena mobingu od strane šefa, ne samo ja, svi zaposleni.
Unatrag zadnjih tjedan dana pojavila mi se neka unutrašnja drhtavica, kao da me nešto treska iznutra, nema vanjske vidljivosti, nemir, ne mogu biti na jednom mjestu.
Jučer nakon povratka iz kina u automobilu odjednom su mi oči počele treptati same od sebe velikom brzinom, srce se uzlupalo i ostajala sam bez zraka.
Suprug je odmah produžio na hitnu ( na koju na kraju nismo otišli jer sam se smirila nakon 10 min ).
Cijelo vrijeme napada sam bila sabrana, nije bilo straha koji se spominje kao jedan od osnovnih simptoma paničnih napada, kao da je tijelo radilo zasebno odvojeno od uma i nisam mogla doći do riječi da objasnim suprugu da sam dobro.
Treptanje očiju, drhtavica, plač, ubrano disanje, grčenje mišića i uzlupano srce.
Jel netko doživo takav oblik paničnog napada ili da uzroke tražim negdje drugdje?
Nisam uplašena, samo sam napeta i nemirna.
Unaprijed hvala!

Mene je kroz 5 mjeseci što me držalo, opralo na sve strane, od ultra jakih paničnih napadaja kod kojih sam svaki put imao infarkt, moždani ili neki oblik udara općenito do takvih gdje se ne bojim, al mi mišići cijelo vrijeme poskakuju, oči trzaju (onda sam mislio da imam multiplu sklerozu pa naravno nisam imao) , pio sam malo magnezija kroz šumeće tablete, psihički došao sebi tjelovježbom i druženjem s ljudima (mislim da je najbitnije pričat s ljudima, al nevezano za to što se tebi događa nego općenito tipa tračati nekoga i sl. ) i naravno seks, s tim da kako se poboljšaš psihički seks će biti bolji i tebi i suprugu. Imam 23 godine, oprosti ako govorim tebi, ali ovo je internet pa ono xD
Ako treba ikakav savjet samo pitaj , samo uzmi u obzir da nisam baš često ovdje pa će možda trebati malo duže da pročitam (iako bih sad mogao biti češće tu čisto da smirim ljude jer znam kako je zajebana stvar)

[sqrtofkonjsqr]

I još općenito da napišem nešto, nadam se da nije spam.
Znači, ja ne znam iskreno kako sam ga se točno riješio, mogu opisati proces kako je sve to teklo.
Prvo je bio jedan napadaj u kinu nakon tipa tjedan dana depresije jer su dvije osobe vrlo mlade umrle neočekivano pa sam se počeo pitati ona pitanja "koja je svrha ovog svega, može me infarkt strefit svaki tren, ili nešto drugo" , još mi je i tata umro od infarkta kad sam imao 7 godina, a on 31..
U svakom slučaju nakon prvog, javljali su se neprestano, doslovno - na faksu, tokom šetnji, dok sam igrao igrice ( s tim da dok sam igrao igrice, nisu se javljali dok nisam pomislio na to kako mi kuca srce i sl) i onda je tako bilo neka 3 mjeseca. Bio sam na hitnoj puno puta, već su mi se počeli podsmjehivati tamo, a ja sam cijelo vrijeme mislio u sebi "šta se smijete, ovo je katastrofa" i onda bi mi napravili ekg, meni sve normalno i onda sam morao čekati tamo u prosjeku još 4 i pol sata svaki put, s tim da bih se smirio odmah nakon ekga.
Drugi period mi je bio MALO bolji, ali samo malo, došao sam kod doktorice sa nalazima i sl. i ona mi je dala helex i tu je moj oporavak počeo, popio sam jednu tabletu i sve mi je bilo ok, tada sam shvatio da je moj problem psihički i iako je jako teško bilo doći sebi dok traje panični napadaj, svaki put sam se uspio smirit. Onda sam počeo trčat, trčao sam dok idem do prijatelja, do trgovine i svaki sam si put mjerio puls i bio presretan kad ga osjetim onako snažno i pravilno bez ikakvih trnaca i neosjećanja srca u prsima.
Zatim je došlo lijepo vrijeme i počeo sam igrati basket redovno opet, trčao prije i poslije basketa, dođem u stan premoren (ali onaj premoren na dobar način) i osjećam se predobro. U početku sam samo imao probleme sa bolovima u nogama, u prsima i sl. ali to jer sam pušać i nisam se kretao nekih 7 mjeseci, nakon tipa dva tjedna bolovi su prošli (možda i više, ne sjećam se) i sve mi je bolje i bolje.
Treći period mi traje od otprilike 5. mjeseca 2014. do danas, zna me uhvatit nekad kad sam pod veelikim stresom jako malo i onda se smirim jako brzo i kao da ga nije ni bilo. Znači pravo je čudo koliko ti jedna tabletica helexa može pomoć da se izliječiš.
Ako vas zanimaju neke pojedinosti (simptomi i sl) pitajte slobodno, ali mislim da su univerzalni za sve osobe, ja sam imao: trnce svuda, čudan osjećaj u glavi (većinom u čelu i negdje gore ali unutra) kao da mi se mozak urušava u sebe), bolovi u međurebrenim mišićima i lopaticama, bolovi u rukama - pogotovo lijeva jer se fokusiraš na nju pošto si čito da je tamo srčani, zatim proljev ili pak "klikeri", ugl stolica se totalno promijeni, nakon nekog vremena se vrati u normalu kad ti prođe stres od PA, onda depresija ( al u smislu društvena depresija kad ti se ne da družim s nikim, a to nije nikako dobro) i još tipa 20ak simptoma xD ovisi koju si bolest zabriješ i odakle prvo krene trnit. U svakom slučaju bitno je da koliko su ti god zgrčeni mišići probaš se opustit, gledaj tv, ne razmišljaj, razmišljanje ti i uzrokuje to, doslovno mozak na pašu
Nadam se da je post pomogao nekima, al eto to je neki moj put do ozdravljenja xD
E da, još jedna stvar, shvatio sam da su one osobe što su umrle, uključujući mog tatu, imale još neke razloge za smrt tipa kronično razboljene bubrege koji su prilikom zatajenja uzrokovali infarkt, zaspo za volanom i mlada žena je imala jako nezdrav način života pa je imala arterije i vene kao da je 80-ogodišnjakinja. Bitno se bar jednom godišnje pregledat za svaki slučaj ja mislim i to je to
Ako vas još nešto zanima, pitajte

[JoAny]

sqrtofkonjsqr ti si klasik-hipohondar i ja sam priličan dio mog života on&off hipohondar. nikad to nije do tih razmjera da ću baš "odljepit", ali bude čupavo... otprilike prosječno 1X godišnje, 2-3 tjedna. u name it, i had it. od raznoraznih karcinoma, preko neuroloških bolesti, pa do parazitarnih...
to se kod mene pojavi najčešće kad mi je um pod nekim generaliziranim stresom i kad mi se u životu dešava da bivam preopterećena. prihvatila sam to kao dio sebe, i što sam starija sve sam sposobnija iskulirati situaciju. a i sad paranoje zdravstvene prirode prebacujem dobrom dijelom na djecu, pa si stalno mozgam zašto ovo il ono, jer se više bojim za njih...

imala sam samo jedan panični napad do sad u životu (a nadam se svim srcem i zadnji!!), i mislila da ću umrijeti. nije se ponavljalo, iako sam povremeno znala doživjeti adrenalinsku navalu(lupanje srca, teže disanje, vrtoglavicu), ali se sad više u principu ne bojim jer znam da otegnut papke neću jer znam da je i prvi put bila riječ samo o paničnom napadu...valjda zato što se strah od smrti izgubio, ni napad se ne razmaše do razine da postane "pravi", nego ga iskontroliram disanjem, preusmjeravanjem misli...eto. to je moje iskustvo

[LadyMoonlight]

Moji panicni se obicno dogadaju u busu/tramvaju/bolnici/kinu, obzirom da imam socijalnu fobiju. U tom trenu mi se sve zacrni, mucnina, moram zauzet neki prisilni polozaj (najcesce se natjeram sjest jer mi je to najlakse). Nadalje, trnci u rukama, ne vidim, ne cujem, skroz sam u svom nekom svijetu. Znojim se uzasno, lupanje srca.. Dosta cesto i proljev dobijem uza sve. Jednom sam se onesvijestila bas.
Nista mi ne pomaze u tom trenu, volim kad sam sama i kad me netko pusti na miru. ne volim kad netko okolo mene panicno hoda, kad me nudi stvarima, samo mi jos gore bude od necijeg glasa. Bas mi treba mir i tisina.
Kako sam bila na tegretolu, on mi je kontrolirao te panicne, sada ga vise ne uzimam i za sad je dobro. Inace, 4 godine sam ih imala.

[secret_agent♀]

Pozdrav, takoder patim od panicnih napadaja vec jedno godinu i pol. Moje pitanje je upuceno zenama. Pricala sam sa dosta cura, a od te nekolicine znam da su pile kontracepcijske pilule Lyndinette i nakon toga uletile u seriju panicnih napada, na kraju i poremecaja. Zanima me da li ima jos itko od forumasica koje su pile istoimene pilule i da su im se javili panicni. Nije mi namjera nikakva sabotirati neku farmaceutsku kompaniju ni nista slicno, nego me cisto zanima. Pozdrav

[GoGs]

nakon što sam ipao panični napad, bio sam totalno izgubljen. slično kao u prvom postu, dogodilo mi se u stanu. nisam se mogao smiriti cijelu noć, jedva sam prebrodio tjedan. jako jako gadan osjećaj, mislio sam da haluciniram, da mi ništa oko mene nije realno.

uplašio sam se, napravio sam tonu pretraga, rtg vratne, karotide snimao, EKG, EEG, kompletna krvna slika, gušterača, UZV srca, nosio holter... jedino je holter pokazao da imam fibrilacije atrija i dobio vibolol.

Po meni, promašena dijagnoza. napad panike i konstantne epizode anksioznosti. Tek nakon što sam dobio xanax, uspjevao sam se smiriti. Ali to je sve iluzija.

Trenutno sam dobio i AD, no nedavno sam učinio neke hvalevrijedne korake za sebe u svom privatnom životu, okrećem se stvarima koje volim i nakon "operacije" svoje duše, planiram se skinuti sa sveg i krenuti sa dobrim navikama.

Mislim da će tako nestati i tjeskoba, depresija i sve ostalo negativno što trenutno nosim u sebi...

Sama pomisao na to da ću si pomoći me smiruje, pokušajte si nekako pomoći, nešto napraviti lijepo za sebe. Osjećat ćete se bolje. Ja sam dotakao dno i to se sad već širom foruma zna, ali sam zagrebao gadno po mulju.

Uvijek sam pokušavao ostati pozitivan, no u ovom trenu mi je to jako teško. Jedini spas vidim u tome. Rad na sebi, bavljenje aktivnostima koje voliš i nema drugog načina.

Ja ću pokušati ovo, to je jedina stvar koju nisam probao i jedina stvar za koju ljudi govore da pomaže. Zašto ne bi pokušao? Zašto ne bi vi pokušali?

Nisam psiholog ni nikakav stručnjak, no mislim da ovo nije loš savjet za bilo koga...

[Mašolina]

Napad se ponovio, završila na hitnoj, kaže psihijatrica da nije klasični panični napad već reakcija na akumulirani stres i mobing. :-(
Dobila sam antidepresivnu terapiju Cipralex, Odonazin ( od pola tablete nisam bila u stanju funkcionirati 24 h ) i helex po potrebi, premda se ne osjećam depresivnom?
CT mozga, EEG i kontrola hormona me čeka od pretraga
Nisam pametna piti ih ili ne? Sve stvaraju ovisnost i dosta su jake, s obzirom da me normabel od 2mg umirio kao bubicu.
Napadi se ne ponavljaju, ali stalno sam napeta, par puta dnevno me ulovi neka unutrašnja drhtavica.
Iskustva s antidepresivima?

[Mašolina]

secret_agent♀ kaže:

Pozdrav, takoder patim od panicnih napadaja vec jedno godinu i pol. Moje pitanje je upuceno zenama. Pricala sam sa dosta cura, a od te nekolicine znam da su pile kontracepcijske pilule Lyndinette i nakon toga uletile u seriju panicnih napada, na kraju i poremecaja. Zanima me da li ima jos itko od forumasica koje su pile istoimene pilule i da su im se javili panicni. Nije mi namjera nikakva sabotirati neku farmaceutsku kompaniju ni nista slicno, nego me cisto zanima. Pozdrav

Ja sam na pilulama, ali Balera dvije godine? Čula sam da se dosta cura žali na mirenu, ali za pilulu nisam.

[Compa123]

prebacujem iz druge teme, uvidjeh da sam krivo postao...

Pozdrav svima...

evo da i ja podijelim svoje iskustvo...

naime prije par mjeseci mi se desio napad, bilo je užasno, klasični simptomi infarkta, utrnut dio ruke, abnormalno kucanje srca, znoj, zamagljen vid, osjećaj izgubljenosti... nakon toga odradio hrpu pregleda, od štitnjače, EKG 2x, sve je bilo uredno, krva slika savršena... sada bih još trebao odraditi Ergometriju, ultrazvuk srca i jedan dan nositi HOLTER... iako sada i ja pomalo shvaćam da to nema veze sa srcem već je sve na psihi...

dešava mi se to 2 puta mjesečno, nakon što mi se desilo prošli mjesec, 2 dana nisam mogao doći k sebi, što znači osjećaj nelagode, česte vrtoglavice, loš san... strah od toga da se nebi ponovilo...

osjećaj knedle u grle je kod mene prisutan već cca 2-3 godine, ništa strašno, već sam naučio živjeti s tim... prvi put kad sam došao kod doktorice pripisala je to sinusima i tome što mi se sve slijeva u grlo i stvara knedlu (genetski imam problema sa sinusima).

sada mi se zna dogoditi da u opuštenim situacija srce samo od sebe ubrza, ruke postanu hladne, u glavi imam osjećaj kao da imam temperaturu 40, oči se cakle i crvene su... provjeravam puls na vratu svakih par minuta i naravno nije mi ugodno kad osjetim da imam sigurno 2 otkucaja u sekundi... čak sam zadnji put primjetio i stezanje u prsima i osjećaj kao da me netko na sekundu "nožem probode"... u svakom slučaju nimalo ugodno, pogotovo ako se desi u vožnji...

tip sam koji nikada nije imao problema s tim u svojih 28 godina i užasavam se raznih tableta za smirenje i ostalih kemija...jednostavno ih ne volim...

na žalost, financijska situacija, stresan posao, stresan ljubavni život kroz zadnjih par godina, očito je sve to ostavilo traga na meni...

e sad, vi koji ste prošli to... kako se riješiti toga i smiriti živce, nekako sumnjam da će to proći samo od sebe, nekad imam osjećaj da ću do kraja života provjeravati puls na vratu kada osjetim imalo sličan osjećaj a teško je ne misliti na to i kada će se to idući puta dogoditi...

dosta sam pročitao o tome, malo sam i preletio temu, međutim evo, sada konkretno pišem o svom problemu...

hvala unaprijed,...

[vampirewoman]

Joj zasto nikog nema kad mi treba

[vampirewoman]

Pisala sam na temi anksioznost al sad vidim da postoji bolja tema za pisati.
Uglavnom prozivljavam najgori panicni napad od kad znam da patim od istih.
Imala sam napade prije gidinu dana i "izlijecila" ih helexima. Nisam ih imala sigurno godinu dana vec sam i zaboravila kako je to grozno.
Danas me.prvi uhvatio poslije puno kave sto sam popila, i ajd nekako je prosao i mislila sam da sam unijela previse kofeina pa kao zbog tog je, medjutim prije 20 min me poceo hvatat drugi napad i evo jos traje. Popila sam belmiran dam jer drugih lijekova nemam, a on nista ne pomaze, nistaaa.
Stalno osjecam strah, utrnulo mi je sve, ruke noge glava jezik, ma sve od straha. Ne znam kako da si pomognem. Znam da je to nestvarno ali mislim si sta ako nije ovo napad sta akp stvarno umirem!?? Tipicno za paniku, al kako da se prestanem bojati???????