Ne da mi se raditi

[Prenny]

magjar07 kaže:

a kome se da raditi molim te lijepo...rad nije stvorio čovjeka...

Ja bi da mi netko pojasni ovo.Ja nekako mislim suprotno tj da je čovjek stvorio rad

[Điđe T.]

cvitanero kaže:

Znam kako ti je,odrastao si na moru i naviknut si na takav život,a taj je život raj na zemlji!!!
moja situacija je indentična,fali mi more,fali mi ljeta na koja sam navikla,fali mi pas,neskafe na balkonu,rodbina koja dođe ljeti kod mojih!!

A jesi li iz nekog manjeg mjesta na moru ili? jer ako nisi radi ali traži posao kod doma na moru,ili u nekom većem gradu u blizini,bori se,kopaj,ima nade!!!

Jedino ako radiš neki ful dobar posao kojeg ne bi htio pustiti.
Imaš li obitelj ili si sam?
Ženu? koja radi.

nema problema za spol...opraštam
iz manjeg sam mjesta, i redovito sam pratila natječaje baš za moju struku, no ništa od toga, i mislim da oni koji su na tim pozicijama će još dugo tamo i bit.
ima jedan problem u svemu tome, a to je da imam dečka već 2 i po godine koji je iz Zagreba i kojega bi bilo nemoguće odvući odavde čak i kad bi se pružila neka prilika. Šta je najgore, ja ga potpuno razumijem, nejmu bi doli bilo dosadno zimi (čak i kad bi radio)...jbg, ja sam navikla na to okruženje, uvijek se znam zabavit... Šta se tiče napredovanja u struci, veće su mi šanse u zagrebu.
Najmanje od svega bi htjela zajebat ovu vezu koju imam i prekrasnog čovjeka pored sebe. Ne želim ništa predviđat, ali vidit ćemo šta će život donit
Ja želim radit i volim radit...od 15.godine svaka sezona mi je bila radna...samo želim imat malo više vremena za sebe i volje za neke aktivnosti. Treba radit, ali treba i ostat zdrav.

[magjar07]

Prenny kaže:

Ja bi da mi netko pojasni ovo.Ja nekako mislim suprotno tj da je čovjek stvorio rad

to ja kažem uvijek kontra.... dajte ljudi molim vas.. da se odmorite i ne raditi ništa osim onog kaj hoćete i kaj volite.. imat love (nije bitno od kud).. ustajat svaki dan u 10.. bit sa klincima svojim i igrate se sa njima po cijeli dan.. putovati... a ne crnčiti svaki dan da siću...

[kikakm]

Od kada sam na pripravničkom cijeli život mi se izokrenuo, naravno, na negativno, dobila sam posao preko onog zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Moram putovati na dva mjesta u tjednu svaki dan, od koji su oba udaljena vlakom od mojega, jedno nešto bliže, jedno dalje. Izgubim i do 2 sata na putovanje. Dođem doma, izmučena, željela bih toliko stvari, eli jednostavno sam izmučena, još me svi gnjave da kako nemam snage, da se trgnem, ma daj odj...Posao mi je stresan jer je izašlo na vidjelo ono što sam i pretpostavljala, da su me uzeli samo zato da bi im slagala papire i sl. Mentorica cijelo vrijeme štiti drugu stažisticu, za kojom sam btw. u velikom zaostatku jer je ona stalno s njom, stalno se susreće s onime što je naša struka, dok su mene ulovili ovi u drugom mjestu jer se njima baš i ne da zezati s uredničkim poslovima. I tako ja radim nešto sasvim deseto što nema veze s mojim poslom. Naravno, tu curu mentorica štiti, a čini se iz svega da je dobila posao preko veze. Oni ne bi ni mene uzeli nego su ih ovi u drugom mjestu zeznuli, a naravno, ne smiju me stalno iskorištavati za slaganje papira i sl. pa sam kao dva dana tjedno s mentoricom koju boli briga i koja štiti tu drugu cura. Btw. ta druga cura ima 5 minuta pješke do posla. A da ne govorim kako moram od sve te love platiti kartu i još mi ostane za hranu. Kronično sam neispavana, fizički iscrpljena zbog stalnih putovanja, nemam prilike niti bar malo redoviti jesti, a imam problema sa šećerom. I nakon svega me još i ta cura bocne tu i tamo kao da mi je šefica ili votever.
Trenutnog stava sam da, pošto je većina u našoj državi takvog mentaliteta i baš ih briga za sve i druge - I'll go with a flow...samo što ne znam tako.

[Stranger FX]

prava tema za mene, meni se isto baš neda raditi, i pravi horor mi je da se moram svako jutro iz toplog kreveta dizati na posao, odma me podsjeti na školu -.- , i još da imam šefove, ajme užas .. dosad sam radio sve na kratko, jednostavno se nemogu prilagoditi ničemu .. doduše sve su to bili fizički poslovi, možda neki laki posao bi mi se dalo, ali problem je i drugi ljudi ako mi ne pašu, ne volim nove ljude .... sad opet za koji dan počinjem raditi i neznam koliko ću izdržati .. svako jutro se full rano dizati, pa to je kao neka kazna .. znam da se mora raditi , da bi bez rada sve otišlo kvragu, ali neznam nisam pametan, mislim da kako god se okrene nevalja, ako ne radiš, nemaš para i opet si u problemu .. jer svaki čovjek ima neke želje, i bez rada neće ništa moći ostvariti ... a sa druge strane ako radiš i imaš ok plaću, možeš sebi priuštiti neke stvari, i imaš od čega živjeti ... iako uvijek se nađu oni koji ništa ne rade a imaju para, poznam par takvih, drugi ih uzdržavaju i ne fali im ništa, jednog dana će im se to sigurno odbit od glavu jer se neće nikad osamostaliti, ma nisam pametan ... mislim da ne valja nikako!

već je netko i spomenuo problem slobodnog vremena, a i onaj osjećaj navečer kad znaš da se ujutro moraš dignuti na posao, ajmee mislim da bi morao 20 g. raditi da se na naviknem, to mi je grozan osjećaj, i onda ići leći u već u 11/12 jer se treba naspavati, ajme kako to mrzim

a ništa raditi, i živit za subotu i nedjelju hah

[Blurain]

Ajme napokon, nisam jedina:klap:.
Prošla sam ovo što opisujete, oko dvije godine (naravno neevidentiranog) volontiranja, radiš ko konj i daješ sve od sebe da bi na kraju mjeseca bio u minusu, žrtvuješ se jer misliš da će biti nešto od toga, a kad treba pasti ugovor- doviđenja. I tako jednom, dvaput, triput... Naravno da na kraju odustaneš od svega...Ispada da sam više uložila u posao nego zaradila. A i karakterno sam neprobitačna, nemam neke prevelike ambicije, volju gaziti sve pred sobom na putu do uspjeha.. Tu i tamo uleti neki honorarčić koji me drži, pomažem svojima dok ne uleti nešto bolje, snalazim se, ali nemam neke nade da će se situacija popraviti. Nije da ne želim raditi, samo ne želim raditi uzalud... I onda mi svi govore da se trgnem, da mislim pozitivno, da ne odustajem i sl., a ja samo čekam da sve ovo prođe i da me odjednom više nema. Ne uspoređujem se s drugima, ne zavidim nikome na ničemu, svima želim prosperitet, ali osjećam svojevrsan pritisak od okoline kao da bi trebala početi drugačije razmišljati. Kao da se radi o nekakvom nakaradnom natjecanju, a ja sam jedina u redu u banci koja nije uzela onaj vražji papirić.

[zoki89]

Malo kome se sviđaju odlasci na posao. Definitivno bi u tome pomoglo ako se bavite nečime što vas zanima. Stoga težite shvatiti što želite i tražite prilike da to postane dio vašeg života. Tada rad postaje uzbudljivi izazov kojeg jedva dočekate.

A dok to ne uspijete, riješenje je pronaći nešto za sebe na trenutnom poslu. Npr. fizički posao se može shvatiti kao oblik tjelovježbe, komunikacije kao prilika da razvijete svoje društvene vještine, kada je manje posla možete i nešto pogledati na smartphonu ili maštati o nečemu što vas veseli. Ili recimo, ako se bavite pisanjem, možete smišljati neke kreativne scenarije. Možete nastojati raditi meditaciju u pokretu (opušteno disati i biti u sadašnjem trenutku) itd.

[dire Dawn]

mene je jako veselio moj prvi posao i bila sam spremna ucit i radit. onda su se neke stvari desile i od tada ne zelim radit. mislim, radim ja i dalje, ali radni tjedan mi je uzasan, jefino sam petkom navecer i subotom okej, vec u nedjelju me hvata depresija i nerijetko placem.
mastarila sam o poslu jako dugo i nisam ocekivala ovakav tres na dupe. stvarnost je uzasna.

[Stranger FX]

dire Dawn kaže:

mene je jako veselio moj prvi posao i bila sam spremna ucit i radit. onda su se neke stvari desile i od tada ne zelim radit. mislim, radim ja i dalje, ali radni tjedan mi je uzasan, jefino sam petkom navecer i subotom okej, vec u nedjelju me hvata depresija i nerijetko placem.
mastarila sam o poslu jako dugo i nisam ocekivala ovakav tres na dupe. stvarnost je uzasna.

ista stvar i kod mene, dok sam radio, petak navečer i subota su bili zakon, bio bi sav happy kao da sam dobio na lotu hahaha , a onda nedjelja ujutro već lagana depra, a da ne govorim navečer ...

[dire Dawn]

strangerr kaže:

ista stvar i kod mene, dok sam radio, petak navečer i subota su bili zakon, bio bi sav happy kao da sam dobio na lotu hahaha , a onda nedjelja ujutro već lagana depra, a da ne govorim navečer ...

upravo to. dobitak na jebenom lotu. ebo, vec sad odbrojavam koliko imam do popodne i iako idem zubaru veselim se ko nalo dijete kinder jajetu

[Flat]

Ja sam uzivao neradeci, a sada se osjecam uzasno bespotrebno jer ne radim.
U par mjeseci zaradim natprosjecnu godisnju placu i uopce ne moram raditi, ali zudim za radnom okolinom, kolegama, kavama, dosta mi je biti domacica, onaj kojem govore da mu je lako...
Zelim biti umoran i ponekad se sekirati radi posla. radio bih bilo sto pa cak i kopao grabe. Saljem na desetke molbi svaki tjedan i to bez da biram zapozlenje, ali me nitko ne zeli zaposliti jer sam preskolovan za sljaku, a u struci posla jednostavno nema. Neki vlastiti posao ne zelim pokretati jer ne zelim riskirati ulozeno ili raditi po 15 sati dnevno kako bi uspio i poslovao sa pozitivnom nulom. Volontirati isto ne zelim. Zelim raditi bilo sto za placu i sa osam satnim radnim vremenom.
Ovo sve pisem da pokazem da je trava uvijek zelenija na drugoj strani i da je to jednostavno ljudska priroda.

[black fairy]

Meni se radi, nemam problema s poslom kao poslom, ali imam problema s ljudima. Ako treba mogu šljakati od jutra do mraka i za malu plaću, ali samo da me netko ne prca u zdrav mozak, ne izdrkava svoje frustracije na meni i slično, po mogućnosti da nemam šefa i da nikome ne polažem račune.

Znam da ovo što sam napisala nije moguće, ali stvarno se tako osjećam, još od srednje škole i prakse imam traume od nadrkanih ljudi, od ponižavanja, vrijeđanja, pritiska i ostalog, gadi mi se sve to skupa. Zašto ljudi danas ne mogu biti normalni i ponašati se lijepo prema drugima?

[dire Dawn]

ovo gore. od riječi do riječi. kopat ću kanale, sam me pustite na jebenom miru.

[žuta žutić]

black fairy kaže:

Meni se radi, nemam problema s poslom kao poslom, ali imam problema s ljudima. Ako treba mogu šljakati od jutra do mraka i za malu plaću, ali samo da me netko ne prca u zdrav mozak, ne izdrkava svoje frustracije na meni i slično, po mogućnosti da nemam šefa i da nikome ne polažem račune.

Znam da ovo što sam napisala nije moguće, ali stvarno se tako osjećam, još od srednje škole i prakse imam traume od nadrkanih ljudi, od ponižavanja, vrijeđanja, pritiska i ostalog, gadi mi se sve to skupa. Zašto ljudi danas ne mogu biti normalni i ponašati se lijepo prema drugima?

ovo je i kod mene slučaj. periodi bez posla su mi grozni i dosade mi za par dana najviše. dobro se osjećam kad radim, kad se umorim pa vidim rezultate svog rada.
al ti međuljuski odnosi, to je užas živi. na jednom studentskom poslu sam imala baš problema s kolegicom, pogotovo kad sam tek došla na to radno mjesto. ona je tu bila zaposlenik, pa ako bi bile nas dvije radile u smjeni, čim bi je nešto pitala u vezi posla, okretanje očima i vrćenje glavom. pa onda tužakanje šefici da loše radim i da sam spora, svaka pogreška bi išla na moj račun. ubijalo me to, a da ne pričam s kakvim bi grčem išla na posao. poslije se ispostavilo da je takva prema svima novima, pogotovo studentima misleći valjda da bi joj mi trebali služit ko potrčkala i radit i za nju i za sebe. al šta ćeš, šutiš i radiš.
i da, radije bi radila i za neku crkavicu, al barem normalno i bez pritisaka išla radit. nema tih para šta mogu kupit moj psihički mir.

[Brogan]

black fairy kaže:

Meni se radi, nemam problema s poslom kao poslom, ali imam problema s ljudima. Ako treba mogu šljakati od jutra do mraka i za malu plaću, ali samo da me netko ne prca u zdrav mozak, ne izdrkava svoje frustracije na meni i slično, po mogućnosti da nemam šefa i da nikome ne polažem račune.

Znam da ovo što sam napisala nije moguće, ali stvarno se tako osjećam, još od srednje škole i prakse imam traume od nadrkanih ljudi, od ponižavanja, vrijeđanja, pritiska i ostalog, gadi mi se sve to skupa. Zašto ljudi danas ne mogu biti normalni i ponašati se lijepo prema drugima?

da toga nije bilo ja ne bih bio sad već na 3. poslu (koji je neusporedivo bolji od prvih 2). Imam popriličan instinkt za odjebavanje ičega takvog i osjetljivost.

I danas povremeno (iako rijeđe) doživljavam takve stvari. Čak sam shvatio da što su takve stvari češće to su veće šanse da ću se trgnuti i otići opet na nešto bolje. Kad je sve ok recimo par mjeseci, onda se uljuljkam a to je smrt u današnjem biznisu.
imam cca 4,5 godina staža. U IT-u. Uglavnom stresni poslovi.

Sad čim doživim išta kretenski na poslu, znam da mi je to samo "dar s neba". Poticaj da pošaljem još tih dodatnih X prijava na poslove u EU i probam pobjeći glavom bez obzira.

Pripremljen sam da ću takve horore doživljavati na apsolutno svakom radnom mjestu na svijetu (pa makar bio i, karikiram, CEO neke Fortune 500 korporacije i dalje mislim da bih doživljavao debilane, pritiske i izdrkavanja, itd... ), ali ću vani barem od toga imati finacijske koristi.
U RH čak i financijske koristi nemam. Korist = 0




edit: Naravno da mi je cilj jednog dana imati privatnu kompaniju. Oveću. i Privatni jet. : Onda me niko neće jebat. Eventualno kontrola zračnog prometa.

[Brogan]

Imam još jedan dodatak.
Zapravo je veća ambicioznost vrlo psihološki zdrava pojava i mudra stvar.

Recimo, pričamo uglavnom o primitivnim pritiscima, iživljavanjima i sl. na poslovima.
No, ako ste ambiciozniji puno prije ćete shvatiti koje je rješenje toga i gdje je zapravo problem.

Recimo da se šef odjednom prema vama počne sjajno ponašati i kolege jednako tako. No, ukoliko vi ne vidite perspektivu, i pravu šansu za sebe, od toga ništa. To zapravo nema nikakvu vrijednost.
Normalni međuljudski odnosi su zapravo nulto stanje. To nije cilj. Cilj je napredovati na bolje pozicije, otvarati si nove zanimljive šanse i prilike.
Ako vam se to unutar firme sasvim jasno ne omogućuje i ako vam redovito ne pripremaju konkretno buduću, bolju karijeru, tj. nastavak karijere - to je zapravo pravi problem. Ova izdrkavanja su prema tome dosta manje bitna.


odnosno, gledajte tako da ih svako izdrkavanje mora koštati minimalno 5k eura vaših budućih primanja, ili si u protivnom sredite bolji posao negdje drugdje.
Hoće se izdrkavati? Nema problema. Ali račun stiže uskoro. Ili će uslijedit svjetska pozicija za mene ili jednostrani prekid radnog odnosa s moje strane. Uvijek ima boljih poslova negdje drugdje.
Izdrkavanje je luksuz broj jedan za firme. Kretensko poslovanje je kretensko poslovanje.

Najracionalnije je naći nove prilike, pa nakon toga doći u firmu šefu i dati mu ultimatum i rok do kojega želite bolje radno mjesto. Riješili ste se i šefa,a ujedno ste si osigurali napredovanje.

edit: Sve je to igra. Gubi onaj ko se ne voli igrati. Ko se nije zaigrao.
a kad se ja počnem igrati...jebo ih Isus mutavi seljački...obožavam se igrati i pobjeđivati budale.
Još malo i ući me mi to pobjeđivanje u rutinu.
seljaci ne znaju s čim imaju posla. Ne s kim, nego s čim.

[rap]

Odlicna tema.

Ja sam nakon zavrsetka skolovanja, 3 godine mislio da bolujem od sindroma "Ne da mi se raditi" . Probao sam svasta raditi, promjenio punoo poslova, najduze izdrzao 2 tjedna radeci. Ne podnosim autoritete, ne podnosim dizanje ujutro, ne da mi se slusati tude naredbe, Ne da mi se jesti i gutati govna za malu placu.
Nijedan posao koji bih dobio i poceo raditi, nisam mogao zadrzati.


Jos od srednje skole su poceli problemi, nije mi se dalo slusati predavanja, uciti te sve nebitne jednadzbe, brojke i godine koje bih ionako zaboravio poslije ispita.

Nakon 3 godine mentalnog pritiska i frustracija napokon sam izasao iz srednje i odlucio stati sa daljnjim skolovanjem.

Volim obrazovanje, ali mrzim skolu jer svi ti ispiti imaju unaprijed odredene odgovore i cim je tvoj odgovor malo drugaciji on je automatski pogresan, a kazu da skola siri percepciju .


Shvatite motive i preispitajte vase ciljeve vezane uz obrazovanje i posao, te shvatite njegovo pravo znacenje. Obrazovanje nije procitati knjigu ili necije misljenje o necemu da bi polozili ispit, kao sto ni posao ne bi trebao biti osmosatno slusanje kako ti pune glavu, radeci za nekoga i primati mizernu placu dok se sef bogati na vama i ostvaruje svoje snove preko vas. Tu nema nicega spornog i nezdravog u razmisljanju, to jedino znaci da jos imate common sense , a ne znaci da ste lijeni i da vam se nista ne da raditi, ne rade vam se jedino takvi odredeni poslovi.

Obrazovanje i posao su puno vise povezaniji, nego skola i posao kako se uvijek misli.

Picaso se obrazovao u stvaranju umjetnosti, Shakespeare se obrazovao u pisanoj rijeci, Harland Sanders se obrazovao u stvaranju Kentucky przene piletine (KFC), pogledajte neke odlicne golove od Cristiana Ronalda, i to je jedan od mnogih nacina da se postane obrazovan.

Nadite nesto sto vas zanima i preko cega se mozete obrazovati, pa ce vam se vrlo brzo poceti "dati" raditi.

[Brogan]

rap kaže:

kao sto ni posao ne bi trebao biti osmosatno slusanje kako ti pune glavu, radeci za nekoga i primati mizernu placu dok se sef bogati na vama i ostvaruje svoje snove preko vas. Tu nema nicega spornog i nezdravog u razmisljanju, to jedino znaci da jos imate common sense , a ne znaci da ste lijeni i da vam se nista ne da raditi, ne rade vam se jedino takvi odredeni poslovi.

naravno.

Čak štoviše, ako bi sve bilo barem približno mojem idealu, volio bih posao jednako ili više od klasičnog leisurea. :

"Snovi šefova" su redovito jadniji od mojih ultimativnih, pa čak i srednjoročnih snova. Oni to vrlo brzo shvate na svojoj koži kada ih pozdravim i zahvalim im se na suradnji direkt u facu.

Točno znam kakve bi poslove volio raditi, na kojoj razini i sa kojom svrhom i u kojem okruženju i na kakav način i s kojim ciljevima rada. Naravno, uglavnom u međunarodnom IT okruženju. Sigurno ne (samo) u nekakvoj RH.



Nelagoda na standardnim poslovima u RH je znak zdravog razuma (i normalne ambicije i ideja koje imate).

[Ivanicapeca]

Nije stvar niti nerada, niti ne motiviranosti, niti lijenosti, stvar je samo i jedino postavljenog cilja.
Vrtić, škola, fax i onda si nađeš neki job i šta onda...? Frka panika jer samo i jedino što vidiš je praznina. I škola i faks su koncipirani na način da drugi ispred tebe postavljaju uvjete i zadatke koje moraš riješiti u svrhu da ostvariš određeni cilj. I sad više toga odjednom nema, a i ne želiš uostalom da ti netko drugi govori što i kako bi ti trebao dalje. To je zapravo velika rupa u našem školstvu da se ne uči djecu misliti svojom glavom, planirati i ostvarivati ciljeve koje si zacrtaš. Zato su oni koji se aktivno bave nekim sportom ujedno nerijetko uspješni i u poslovnom životu.
Problem je u planiranju i ostvarivanju zacrtanog, u usudu da maštaš i da se onda drzneš to što maštaš i krenuti ostvariti Tek onda se ostvare preduvjeti i za motiviranost i za elan za stalno nešto novo, bolje i više.

[debelo-crijevo]

Pokrenite se i učinite nešto umjesto što kukate svaki dan, a sutra se budite i ponovo odlazite na posao. Ja sam zadnja dva mjeseca napravio detaljan plan odustajanja od rada. Inače se bavim čelikom i vrhunski sam majstor s deset godina iskustva i natprosječnom plaćom, ali zaključio sam da mi je više pun k kojekakvih idiota s kojima se svakodnevno susrećem, a i posao mi je postao rutina i ne vidim nikakvog smisla u nastavku rada. Inače, u zadnjoj firmi sam ostao čitava dva tjedna, nakon što mi je šef rekao da dođem u nedjelju. Ja mu kažem da mi ne pada na pamet, skupim stvari, podignem papire isti dan i dam otkaz. Uglavnom, znam koliko vrijedim na tržištu rada i ne pada mi na pamet da dozvolim nikome da me zajebava. Promijenio sam 5 firmi dosada i da hoću, novi posao nađem u roku od dva dana, ali sve te naše firme su totalno u banani. Od međuljudskih odnosa, radnog vremena, glupih radnih zadataka, neorganizacije i da sad ne nabrajam. Izračunao sam da mi je potrebno oko 2500 kn za moje potrebe. Prekinut ću dugogodišnju vezu jer moja zaručnica priželjkuje standardan malograđanski život sa 30 godišnjim kreditom za stan, djetetom i 7 dana godišnjeg u nekom apartmanu. To mene ni najmanje ne zanima. Iznajmit ću sobu i radit ću po potrebi na crno, tj. koliko mi bude potrebno, toliko odradim i gotovo. Može se fino jesti za vrlo male novce samo ako znate kako. Duhan - prelazim na domaći duhan koji se može nabaviti u švercu za 200 kn/kg. To malo novaca što mi treba zaradit ću kojekakvim fuševima na crno. To se uvijek nađe. Naručio sam od kolege 1000 katoličkih kalendara pa od 1. 12. i s tim krećem u prodaju. Računam na zaradu od oko 100 kn dnevno, skupljanje željeza, plastičnih boca i sl. Naravno, oko željeza se uvijek nađe pokoji poslić, tako da se ni najmanje ne brinem. Uglavnom, uskoro startam s takvim načinom života pa planiram i pokrenuti blog. Miran san i duševni mir - moja jedina ambicija u životu. Uostalom, vjerojatno ću se prijaviti i u centar za socijalnu skrb i tražiti socijalnu pomoć i pravo na prehranu u pučkoj kuhinji. Dobijem 500 kn socijale - dovoljno za duhan i alkohol. Odem na ručak u pučku kuhinju i živo mi se fućka. Ako znate nekog pekara i kruh možete dobiti besplatno u večernjim satima. Riba se ulovi u moru, gljiva ima u šumi i raznih se stvari može naći skroz besplatno i u kontejnerima. Uglavnom, bit ćete obaviješteni o svemu.