Shizoafektivni poremećaj

[renai]

ciao! Mene interesira imali tko s ovom dijagnozom da mi malo pojasni o cemu se zapravo tu radi.Zivim s nevjencanim suprugom koji ima tu dijagnozu,bio je ok godinu dana al zadnja tri dana ga prebacuje u psihozu.Prvi put ga vidim takvog pa sam malo izbezumljena,a volila bih shvatit sto je njemu u glavi.Prije se zesce lupo s speedom,ecs.,tripovima i tim sranjima pa postoji li mogucnost da ga je konzumiranje te droge dovelo do bolesti?Sad je na terapiji Seroqel i normabel plus injekcija haldol depo i akineton jednom mjesecno.Moze li se to izljecit?

[Mad Scientist]

Ovdje imaš ukratko o tome ...
http://en.wikipedia.org/wiki/Schizoaffective_disorders
http://www.mentalhealth.com/icd/p22-ps05.html
http://www.npi.ucla.edu/ssg/schizoaffective.htm

... kad nađem više vremena virnut ću u stručnu literaturu kojom raspolažem

[up99]

renai kaže:

ciao! Mene interesira imali tko s ovom dijagnozom da mi malo pojasni o cemu se zapravo tu radi.Zivim s nevjencanim suprugom koji ima tu dijagnozu,bio je ok godinu dana al zadnja tri dana ga prebacuje u psihozu.Prvi put ga vidim takvog pa sam malo izbezumljena,a volila bih shvatit sto je njemu u glavi.Prije se zesce lupo s speedom,ecs.,tripovima i tim sranjima pa postoji li mogucnost da ga je konzumiranje te droge dovelo do bolesti?Sad je na terapiji Seroqel i normabel plus injekcija haldol depo i akineton jednom mjesecno.Moze li se to izljecit?

Postoji mogucnost, mada postoji mogucnost da je i pre toga bio bolestan, ali je drogama pokusavao to prikriti od javnosti.
Mada ja verujem da je od "tih sranja" njemu zlo. Ako si malo citala o speedu znas da je veooooma zayebana droga, pogotovu ako ga mesas sa alkoholom (sto btw svi rade), jer dovodi upravo do te dijagnoze..

[renai]

e da i ja sam pomislila da je prije nego sto je poceo uzimat drogu osjetio te simptome,pa se valjda s njome pokusao izvuc,mada mi je on reko da mu se to sve pocelo dogadjat kad je zviznuo neki trip.Ma mislim da nije ni bitno u stvari sad sto je dovelo do toga,sta je tu je,mislila sam ako ima ljudi sa slicnim situacijama i da li imaju neki svoj poseban forum ono kao potpora jedni drugima,a i naravno neka potpora nama koji zivimo s ljudima koji su nesto kao pritajene tempirane bombe od reemisije do reemisije.ja razumjem da je vrlo zeznuto osobama koje prolaze kroz psihoze,ali mi koji smo dio njihovih zivota trebamo pomoc da razumjemo a ne osudimo,da izbjegnemo osjecaj ljutnje,sazaljevanja sebe i sl. gluposti koje se jave kao popratna pojava

[up99]

renai kaže:

e da i ja sam pomislila da je prije nego sto je poceo uzimat drogu osjetio te simptome,pa se valjda s njome pokusao izvuc,mada mi je on reko da mu se to sve pocelo dogadjat kad je zviznuo neki trip.Ma mislim da nije ni bitno u stvari sad sto je dovelo do toga,sta je tu je,mislila sam ako ima ljudi sa slicnim situacijama i da li imaju neki svoj poseban forum ono kao potpora jedni drugima,a i naravno neka potpora nama koji zivimo s ljudima koji su nesto kao pritajene tempirane bombe od reemisije do reemisije.ja razumjem da je vrlo zeznuto osobama koje prolaze kroz psihoze,ali mi koji smo dio njihovih zivota trebamo pomoc da razumjemo a ne osudimo,da izbjegnemo osjecaj ljutnje,sazaljevanja sebe i sl. gluposti koje se jave kao popratna pojava

Da nije uzeo "Hofmana" ?

[andromar80]

Pozdrav svima,novi sam na forumu,interesuje me da nadjem ljude koji pisu o f25,jer od istog bolujem,hvala.

[spuzvica98]

Imam shizoafektivni poremećaj. Uvijek sam uspjevala i raditi i ići na faks i održavati kontakte s ljudima i onda bang. 2008 sam totalno poludila. Lijekovi nisu djelovali. 3 godine sam bila na granici lucidnosti i ludila. Sad već skoro 3 godine nemam deluzije i skroz sam se oporavila u smislu bolesti Iz mojeg aspekta i iz aspekta ljudi koji me znaju moj oporavak je jednak čudu. Međutim prestala sam raditi. Imam privatnu firmu i bavim se nekim poslovima vezanim uz to , ali ni približno dovoljno. Radim po kući , pazim na baku, vježbam i svaki dan u bilo kojem socijalnom kontaktu moram iznova i iznova dokazivati da sam lucidna. Nemam muda potražiti posao jer su me uvjerili da ja nisam u stanju raditi. Otišla sam i na korekciju atlasa da si još malo pomognem. Nastojim ne biti depresivna, ali onda mi se desi situacija da npr. dođem na tulum forumaša i da mi jedan forumaš jednostavno dođe i kaže ne vole te na forumu. I onda na sve te moje "slabe živce" dobijem potvrdu da sam naporna ovo ono itd. Da se bar mogu rasplakati ali od svih tih tableta nejde. Pijem lamal, rispolept, cipralex i apaurin. Sretna sam što nemam deluzije, ali sam već dugo u depresivnoj fazi i iako je to okolini naravno bolje od manije kao što je to poznato, meni je teže. Uglavnom to hendlam tako da kad sam bezvoljna krenem na silu se nečim baviti i onda se osjećam puno bolje. Ne mogu nikako prihvatiti svoja ograničenja, i stalno se vrtim ukrug oko toga bolesna sam-dobro mi je. I tako život ide dalje.

[Diego Rivera]

ne volim si davati sam dijagnoze, ali i doktorica mi je jednom rekla da moja bolest vuče na shizoafektivni poremećaj, s obzirom na moje česte promjene raspoloženja. iako na povijesti bolesti i dalje piše F20.0.
radi se o tome da sam 3 dana normalnog raspoloženja, mogu raditi, učiti, produktivan sam (ne u psihotičnom smislu ), i onda jednostavno kao da mozak se umori, ne ode na shutdown, ali na standby recimo i sve mi je teško, ništa ne kužim, osjećam se manje vrijednim od drugih, razmišljanja o smrti, teškom životu, pa redovito i suicidalna pomišljanja, iako do sada nisam imao niti jedan pokušaj.
zapravo drugih problema i nemam, prije 4 godine sam imao psihotičnu epizodu od koje sam se oporavljao skoro godinu dana, ali uz antipsihotike rispolept i zyprexu sve se smirilo i fala bogu nikad se nije vratilo. a i prije toga sam imao problema s depresijom i čestim promjenama raspoloženja. nikad se moja dobra faza nije protegla na duže od tjedan dana. radio sam na puno mjesta, i svugdje su mi govorili da imam dane kad sam bolje, a kad lošije... dakle, i okolina to primjeti.
ovo lutanje između dobrog raspoloženja i depresije mi stvarno pravi probleme i ruši samopouzdanje

[NerdyEight]

Pozdrav ljudi!
Tražim po ovom forumu kategoriju u koju bi svrstala svoju temu, ova je nekako najbliža..
Za sve one koji ne znaju, shizoafektivni poremecaj je jedan dosta kompleksan psihički poremecaj koji ima više podvrsta, no ovaj koji muči našu obitelj je pracen depresivnim i maničnim fazama koji su dodatno popraceni shizoidnim epizodama. To znači da u depresivnoj fazi moja majka ima suicidalne misli i jako joj je teško, a u maničnoj je van kontrole, a to dodatno otežavaju naprimjer, halucinacije koje su posljedica shizoidnih epizoda. Kao što rekoh, dosta je kompleksno..
Ona se s tim bori vec 10ak godina, promijenili su joj gro terapija, ni jedna nije bila dugoročno učinkovita, bila je hospitalizirana vec previše puta.
Ne želim dužiti stoga cu prijeci na ono zbog čega ovdije pišem..
Smatram da se ovakva bolest ne može liječiti isključivo medikamentima vec je potrebna i neka vrsta psihoterapije ili bilo kakav program koji bi u nju vratio život. Mučno mi je kad ju gledam kako se muči, sama je, rastala se s mojim ocem, ja studiram u drugom gradu, od obitelji joj je ostala njena majka, moja baka, koja je i sama vec bolesna i stara.. Ima li netko kakvo slično iskustvo, savjet, ne vjerujem da je to stanje nerješivo i konstantno i ne želimo misliti da smo ostali bez opcija.
Unaprijed zahvaljujem svima na odgovorima!

[F.A.Q]

moje misljenje temeljeno na osobnom iskustvu da definitivno ne okrece ledja dostupnoj terapiji i ljecenju ali definitivno mislim da taj nacin nije najbolji .. dakle .. osobno .. uc u to s obaveznim konstantnim oprezom da ti ne zavrsis kao pacijent jednog dana ..

ja sam se par godina borio sa puno slabije izrazenim spomenutim simptomima pa sam milsio da necu nikada osjetiti zivot .. da ne pricam o spomenutim suicidalnim mislima i sl. ... pa je bilo vise nego iscrpljujuce .. a mlad sam i vise manje zdrav fizicki ..

ukratko mislim da joj treba puno vise od dosadasnje pomoci .. u najbljoj namjeri i znam "kakva je "situacija" i isprike su mi vise nego poznate ... studiram ih doslovno vec godinama

eto .. nadam se da iz ocite negativnosti mozete izvuci nekaj pozitivno .. tog ste se sigurno naslusali ovih godina .. ja sma uspio naci .. vidim kako .. opet osjecam .. bez obzira na sve .. nadam se da ce vasa majka naci nacin uz pomoc OKOLINE, bar one kojoj je to posao!

[blured]

Ja ga imam . Nije lako. Evo najboljeg objašnjenja koje sam mogla naći:

Shizoafektivni poremećaj uključuje kombinaciju psihotičnih simptoma i simptoma poremećaja raspoloženja. Ovaj je poremećaj teško definirati upravo radi toga jer predstavlja kombinaciju nekoliko skupine simptoma čiji tijek može individualno varirati. Ako se ne liječi, obično dovodi do oštećenja svakodnevnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja.

Kako često mogu biti prisutne suicidalne misli, potrebno je na njih obratiti posebnu pažnju.

Ako se ovaj poremećaj adekvatno liječi, tijek bolesti je povoljan, a moguće je izbjeći kronične komplikacije od kojih su najčešće razvoj shizofrenije, velikog depresivnog poremećaja, bipolarnog poremećaja, ovisnost o alkoholu ili psihoaktivnim tvarima te suicid.

Kao i kod shizofrenije, govori se o genetskoj podlozi za razvoj poremećaja. Ne zna se točan mehanizam, no pretpostavlja se da je uključen disbalans serotonina i dopamina u mozgu. Od rizičnih čimbenika ističu se također intrauterina izloženost toksinima ili virusima.
Osnovu liječenja ovog poremećaja čini farmakoterapija, no isto tako su važne psihoterapijske i socioterapijske metode. Izbor liječenja ovisi o vrsti i težini simptoma, odnosno da li se radi o depresivnom, maničnom ili mješovitom tipu. Od lijekova se propisuju antipsihotici (najčešće klozapin, risperidon, olanzapin), stabilizatori raspoloženja (litij, divalproat, karbamazepin, valproat) i antidepresivi (citalopram, escitalopram, fluoksetin).
Općenito, osobe oboljele od shizoafektivnog poremećaja imaju bolju prognozu od oboljelih od shizofrenije, no nešto lošiju od onih s afektivnim poremećajem. Liječenje je dugotrajno, a prognoza se razlikuje od osobe do osobe.

[blured]

Dakle F 25, F 25.0, F 25.1 itd................

[caroline_county]

blured kaže:

Ja ga imam . Nije lako. Evo najboljeg objašnjenja koje sam mogla naći:

Shizoafektivni poremećaj uključuje kombinaciju psihotičnih simptoma i simptoma poremećaja raspoloženja. Ovaj je poremećaj teško definirati upravo radi toga jer predstavlja kombinaciju nekoliko skupine simptoma čiji tijek može individualno varirati. Ako se ne liječi, obično dovodi do oštećenja svakodnevnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja.

Kako često mogu biti prisutne suicidalne misli, potrebno je na njih obratiti posebnu pažnju.

Ako se ovaj poremećaj adekvatno liječi, tijek bolesti je povoljan, a moguće je izbjeći kronične komplikacije od kojih su najčešće razvoj shizofrenije, velikog depresivnog poremećaja, bipolarnog poremećaja, ovisnost o alkoholu ili psihoaktivnim tvarima te suicid.

Kao i kod shizofrenije, govori se o genetskoj podlozi za razvoj poremećaja. Ne zna se točan mehanizam, no pretpostavlja se da je uključen disbalans serotonina i dopamina u mozgu. Od rizičnih čimbenika ističu se također intrauterina izloženost toksinima ili virusima.
Osnovu liječenja ovog poremećaja čini farmakoterapija, no isto tako su važne psihoterapijske i socioterapijske metode. Izbor liječenja ovisi o vrsti i težini simptoma, odnosno da li se radi o depresivnom, maničnom ili mješovitom tipu. Od lijekova se propisuju antipsihotici (najčešće klozapin, risperidon, olanzapin), stabilizatori raspoloženja (litij, divalproat, karbamazepin, valproat) i antidepresivi (citalopram, escitalopram, fluoksetin).
Općenito, osobe oboljele od shizoafektivnog poremećaja imaju bolju prognozu od oboljelih od shizofrenije, no nešto lošiju od onih s afektivnim poremećajem. Liječenje je dugotrajno, a prognoza se razlikuje od osobe do osobe.

Kako dolazi do tog poremećaja i koji su konkretni simptomi? Ovaj tekst mi je sav zbrčkan, nejasan.

[north wind]

caroline_county kaže:

Kako dolazi do tog poremećaja i koji su konkretni simptomi? Ovaj tekst mi je sav zbrčkan, nejasan.

Nije zbrčkan. Tekst je skroz ok i jasan. No, tvoja pitanja traže dodatna objašnjenja o uzrocima i simptomima. Simptome još nije problem opisati, imaš toga na netu, ali uzroke ćeš teško naći, ako nije genetika u pitanju.

[blured]

Evo dobila sam cerson za spavanje ali ništa fluzepam mi je ipak bolji
Bila sam u Londonu !!!!! Sama !!! Mislim s grupom i tak malo po Londonu za Novu godinu ljubim vas sve za sve praznike !!!!:klap:

[blured]

Mislim možda sam malooo manična ali samo zato što sam puna volje i zamisli koje su konkretne i vratila sam cijelu firmu u svoje ruke samo JA mogu potpisati i poštambiljati . I m super great :klap: How are you?

[blured]

caroline_county kaže:

Kako dolazi do tog poremećaja i koji su konkretni simptomi? Ovaj tekst mi je sav zbrčkan, nejasan.

Kako dolazi do depresije , anksioznosti, paljenja čikova po rukama, rezanja žila , ne znam , ali tu je savršeno objašnjeno za shizoafektivni poremećaj . Osobno tvrdim da je terapija 60%, a bolesnik 40%

[NPD]

Bok

Ja imam dijagnosticiran Shizoqfektivni p.
Da usporedim simptome , molim Vas koji su Vasi!?!

[ineffable]

Pozdrav! Evo imam ajmo reci veliki problem vec zadnja 3 tjedna. Naime, saznala sam da je moja majka dijagnosticirana sa shizoafektivnim poremecajem jer su se opet poceli vidati simptomi (ja do sada nisam za to znala). Ona je 2009 prvi put dijagnosticirana i bio je manicni tip. Imala je velike svade s mojim ocem pri cemu je stvarala deluzije ja mislim o varanju, novcu (bila sam dosta mala pa ne znam sto se sve dogadalo, samo se sjecam uzasnih svada, na kraju je ona njega optuzila da ju je stavio u bolnicu) te je jedan dan gurnula mog oca niz stepenice, on se spasio, no nije vise mogao izdrzati te je nazvao policiju pa i hitnu. Bila je odmah hospitalizirana te je provela mjesec dana u jednoj, a mjesec dana u drugoj ustanovi. Ja sam tada bila 3. osnovne te se iz tog perioda sjecam vrlo malo jer sam vecinu potisnula. Stariji brat nije bio toliko ukljucen u sve jer nije bio cesto kod kuce pa s njim kasnije o tome nisam niti pricala, kao ni s ocem. Majka nije radila nakon toga kojih godinu dana, a nakon toga je pocela normalno raditi. Ja nisam tada u potpunosti znala sto se dogodilo, no pretpostavila sam da nije bila u obicnoj bolnici. Ona je inace dosta hiperaktivna osoba, primjecivala sam da se nekada ne ponasa skroz normalno. Ima nekad fiksne ideje, nekada se cuje sto ju pitam nego odgovori skroz nesto drugacije sto moram napraviti itd. Tesko mi je tu sada to tako objasniti, ali bi htjela pojasniti neke stvari tu mozda da sama sebi pomognem, a i ako netko procita pa da mi da neki savjet. Mi doma nikada nismo pricali o tome, ja nisam isla psihologu jer kada me otac pitao bi li htjela ici jos one 2009. ja sam rekla da ne zelim sto sada smatram vrlo losim jer mi se sve duplo vraca sto sam mislila da sam zaboravila. Prije 3 tjedna postala je tiha, nije pricala sa mnom kao i inace. Ja inace imam vrlo zdravu vezu s njom. Pricamo stalno, pomaze mi dosta i jako je dobra i brizna majka, kao i moj otac. Ja idem u vrlo dobru skolu i brat je zavrsio faks. Da nastavim, pocela je sjediti vrlo dug na balkonu i ne bi me cula kada bi ju zvala par puta. Primjetila sam da je tada pocela uzasno podrigivati i pljuvati te pustati vodu u kupaoni po sat vremena. Moj otac nije pretjerano reagirao na to dok ja nisam ljutito vec upitala sto se dogada. Jedan dan sam cula kako je pricala dosta tiho sama sa sobom i to me dosta potreslo jer ju nikada nisam vidjela takvu. Rekla sam to prvo bratu, zatim tati jer mi glava ne da da to kazem prvo njemu posto mi dolaze samo velike svade u glavu koje godinama zelim izbrisati niti slusati. Sljedeci dan sam saznala za dijagnozu te se njeno stanje pogorsalo. Ima rutu svaki dan balkon (zapalit) - krevet - kupaona i tako u krug. Stalno pere ruke i zube, no nije se bila otusirala tjedan dana nakon sto joj je odjednom puklo bezobzira na nasa tjeranja i sama se otusirala. Brat ju je i uspio nagovoriti da nazove svog psihijatra (otac je vidio da ga je zvala prije tih svih epizoda par dana prije, vjerojatno je osjetila da se vraca sve) te ga je nazvala, i upitala "i sto cemo sad?" na sto joj je on poceo nesto pricati o uputnici, a ona mu je poklopila. Dosta vremena zna samo stati usred radnje, zaklopiti oci i tako stajati nekad po 5, a nekad po 15min. Prvo sam normalno pricala s njom o onome sto je ona htjela (skola, prijateljice itd.), a onda sam joj pocela govoriti kako mislim da nesto nije u redu s njom i da bi voljela da potrazi pomoc. Nakon 2 tjedna moji nisu znali sto bi vise te su pozvali prvo njenu doktoricu opce medicine. Moja majka nije htjela pricati s njom te je prosla pored nje kao pored magle kada je isla na balkon. Doktorica se uvjerila da nije u redu te je isla zvati hitnu. Hitna nije htjela doci pa je hitna zvala policiju i tako u krug dok nakon sat vremena nije dosla hitna. Moja mama je lezala u sobi i nije se htjela pomaknuti niti reagirati (imala je zaklopljene oci). Objasnili smo im situaciju, no oni nisu smjeli nista napraviti (upotrebiti silu) jer nije bila agresivna prema nama u kuci niti prema sebi. Dosla je policija, oni su samo sutili jer isto nisu znali sto da naprave. Na kraju su se pokupili svi iz kuce, a ona je ostala s nama. Tada je pocela tek reagirati na moje rijeci. (inace najvise na mene reagira) Pricala sam s njom dobrih pola sata gdje je ona sa mnom normalno pricala kako su ju oni namjerno stavili u psihijatrijsku bolnicu jer ju nisu voljeli (doktorica, ljudi na poslu- radi na mjestu gdje je u doticaju s dosta ljudi) te da je to poremecaj koji su izmislili bas za ljude kao sto je ona. Ona smatra da je sve sto trenutno radi u redu i da se odlucila malo odmoriti. (govorila mi je stalno da je umorna kada nije htjela pricati sa mnom) Mene je sve ovo uzasno iscrpilo i pod konstantnim sam stresom i umorom. (u skoli se ne mogu nikako koncentrirati niti kod kuce) Mi ne znamo sto cemo napraviti jer je proslo vec tjedan dana od hitne i svega i ona je samo gore. Sada cak i reagira na sve, ali nam se svima cinicno smije, cak i kada se rasplacem od muke (razumijem da je to sve dio poremecaja, no vrlo mi je stresno jer se nikada nisam susrela s njom takvom). Nakon razgovora i sa njenim psihijatrom i doktoricom mi smo nemocni jer ona ne zeli suradivati niti dobiti potrebnu pomoc. Molim ako je netko u slicnoj situaciji da mi nekako da savjet jer se ja bojim da ce ovo trajati godinama.

[ineffable]

I da napomenem, ona ne uzima lijekove. Jedino je uzimala svaki dan lijek protiv mucnine koji je prestala uzimati kada su pocele nedave epizode (mislimo da je i zato imala zelucanih problema, no oni mogu doci i zbog dubokog stresa i depresije, iako su sada prestali a ona jos uvijek ne uzima te tablete jer kaze da joj ne trebaju vise). zaboravila sam takoder reci da je ona dosta toga pricala mojoj ujni. kako je uvjerena da ju odredena zena prati koju je i slikala.