Zaljubila sam se u drugoga

[brezia]

Nausikaja kaže:

A u sretnom braku tamo neki tipovi bude leptirice?

Joj

Tamo neki tip je tu najmanje bitan. Bitni su leptirici. Leptirici su simptom. Loseg braka.
Jebemumisha, baza monogamije je i sexualna i emotivna vjernost. Medjusobna. Koja se daje kako vec kome treba.
Ako toga nema leptirici se bude i traze novo, drugo pojiliste. Ili koji vec kuki.

Emotivno zreli i karakterno jaki ljudi ce na prvi znak budjenja leptitica reci partneru - cuj, nekaj ne stima, nesto mi nedostaje.
To se nazalost desava rijetko, obicno takve price prolaze kroz mukotrpne procese emotivnog odrastanja i cesto, vrlo cesto, zavrsavaju hepi endovima.

eto..
nausi to puno ljepse objasni

[Loonie.]

JOHABI kaže:

ja sam govorila o roditelju sa kojim dijete živi, a on dovede novoga partnera - bio to brak ili samo zajednički suživot, a dijete ga ne prihvaća.

Slažem se s tobom da može biti grozno i nepravedno djetetu iz korijena promijeniti život bez da se pritom uzmu u obzir njegovi osjećaji i stav i da to može izazvati traume. Ali ...

... takve je promjene teško u potpunosti izbjeći. Za djecu je idealna velika stabilnost, kakvu im danas malo tko može priuštiti, sasvim neovisno o ljubavnom životu. Kad mama i tata dođu sinu od 10 godina i priopće mu da ima mjesec dana da se pozdravi s prijateljima i spakira stvari jer seli u Nigeriju i to je šok. Znam jednog klinca koji je prestao govoriti, jer su ga roditelji dvaput preselili, a on je bio emotivno osjetljivo dijete; njegovom bratu su ista ta seljenja bila baš super. Rijetko koji roditelji danas mogu ostati na istom mjestu, s istim načinom života, s istim ljudima, onoliko dugo koliko osjetljivijoj djeci, koja traže više sigurnosti, treba (takva sam i sama bila, pa znam).

Zato mislim da je pravi način rad sa djecom da bi im se pomoglo da se suoće sa promjenama, a ne okamenjavanje roditelja da bi se djeca izolirala od promjena. Pogotovo ako tu stabilnost plaćaju nesrećom, mrzovoljom ili depresijom roditelja, koji su se odrekli svoje sreće da bi se umjetno petrificirali.

Ne možeš zaustaviti život. Jedino što možeš je pokazati djetetu da promjena ne mora nužno značiti gubitak sigurnosti. A to ovisi o roditelju, ne o promjeni.

[Joshua]

Nausikaja kaže:

A u sretnom braku tamo neki tipovi bude leptirice?

Joj

Tamo neki tip je tu najmanje bitan. Bitni su leptirici. Leptirici su simptom. Loseg braka.
Jebemumisha, baza monogamije je i sexualna i emotivna vjernost. Medjusobna. Koja se daje kako vec kome treba.
Ako toga nema leptirici se bude i traze novo, drugo pojiliste. Ili koji vec kuki.

Emotivno zreli i karakterno jaki ljudi ce na prvi znak budjenja leptitica reci partneru - cuj, nekaj ne stima, nesto mi nedostaje.
To se nazalost desava rijetko, obicno takve price prolaze kroz mukotrpne procese emotivnog odrastanja i cesto, vrlo cesto, zavrsavaju hepi endovima.

Valjda već 50 forumaša joj je ovo napisalo na ovoj temi.

[Nausikaja]

Loonie, ima odraslih ljudi koji se nikad nisu u potpunosti oporavili od rodjenja mladjeg brata ili sestre i koje jos dan danas razdire rivalstvo.

I, da, promjene su sastavni dio zivota.
Sto se tice razvoda, sigurno da djeci tesko pada. No jako puno ovisi i o nacinu kako roditelji taj razvod hendlaju.

Ak nisu dvije zaracene podivljale divlje svinje, razvod ce sa djecu biti bezbolniji. Danas postoje i institucije, organizacije, savjetovalista koja pomazu cijeloj obitelji da prodju kroz tu tranziciju.


Uostalom, razvod djecu uci i necem dobrom, jako dobrom - pokazuje im da ne postoji niti jedna stvar zbog koje se treba troiti, sutiti, patigi, gutati tablete ili se u inati u alkoholu.


Cesto iz onoga sto ne zelimo da nam se desava, naucimo ono sto zelimo da nam se desava.

[Loonie.]

Nausikaja kaže:

No jako puno ovisi i o nacinu kako roditelji taj razvod hendlaju.

Pa to. Ti si u manje riječi rekla ono što sam ja pokušala reći u puno više

Jasno da djecu razvod roditelja, a pogotovo useljenje novog tate ili nove mame, može jako povrijediti pa i uništiti. Ključna riječ je "može". Hoće li ili neće, po meni, ne ovisi o tome hoće li se ili neće desiti razvod, nego o tome kako će se roditelji u toj situaciji postaviti i koliko će se i kako baviti djetetom, a i samima sobom.

[JOHABI]

Loonie. kaže:

Slažem se s tobom da može biti grozno i nepravedno djetetu iz korijena promijeniti život bez da se pritom uzmu u obzir njegovi osjećaji i stav i da to može izazvati traume. Ali ...

... takve je promjene teško u potpunosti izbjeći. Za djecu je idealna velika stabilnost, kakvu im danas malo tko može priuštiti, sasvim neovisno o ljubavnom životu. Kad mama i tata dođu sinu od 10 godina i priopće mu da ima mjesec dana da se pozdravi s prijateljima i spakira stvari jer seli u Nigeriju i to je šok. Znam jednog klinca koji je prestao govoriti, jer su ga roditelji dvaput preselili, a on je bio emotivno osjetljivo dijete; njegovom bratu su ista ta seljenja bila baš super. Rijetko koji roditelji danas mogu ostati na istom mjestu, s istim načinom života, s istim ljudima, onoliko dugo koliko osjetljivijoj djeci, koja traže više sigurnosti, treba (takva sam i sama bila, pa znam).

Zato mislim da je pravi način rad sa djecom da bi im se pomoglo da se suoće sa promjenama, a ne okamenjavanje roditelja da bi se djeca izolirala od promjena. Pogotovo ako tu stabilnost plaćaju nesrećom, mrzovoljom ili depresijom roditelja, koji su se odrekli svoje sreće da bi se umjetno petrificirali.

Ne možeš zaustaviti život. Jedino što možeš je pokazati djetetu da promjena ne mora nužno značiti gubitak sigurnosti. A to ovisi o roditelju, ne o promjeni.

Da, baš o tome pričam - sve ovisi o roditelju i neinsistiranju prihvaćanja njegovog novog partnera ako ga dijete nije u stanju prihvatiti.
To su slučajevi kada se u korist djetetove emotivne stabilnosti
zapostavlja dio svoga života, zadovoljstva, potrebe. Dok ono ne odraste ili dok bude u stanju prihvatiti promjenu.

[Mamekica]

Johabi, bez pokušaja bagateliziranja roditeljstva, ljudi u disfunkcionalnom braku, nisu fokusirani na svoju djecu, već na svoju ponavljajuću patologiju. I tom bračnom igrom, uskraćuju svoju djecu, za sebe. Kužiš? Nema te žrtve koja to može kompenzirati.

S druge strane mnoga kakti obožavana djeca, kojoj nije bilo dozvoljeno da budu žalosna, ljutita, uznemirena, kojoj se pretjerano ugađalo, također mogu postati vrlo nesretni ljudi, jer kasnije u životu od partnera očekuju nemoguće.

Milijun je načina da sjebeš svoju djecu, razvod je samo jedan od njih.

[jelena1777]

Mamekica kaže:

Johabi, bez pokušaja bagateliziranja roditeljstva, ljudi u disfunkcionalnom braku, nisu fokusirani na svoju djecu, već na svoju ponavljajuću patologiju. I tom bračnom igrom, uskraćuju svoju djecu, za sebe. Kužiš? Nema te žrtve koja to može kompenzirati.

S druge strane mnoga kakti obožavana djeca, kojoj nije bilo dozvoljeno da budu žalosna, ljutita, uznemirena, kojoj se pretjerano ugađalo, također mogu postati vrlo nesretni ljudi, jer kasnije u životu od partnera očekuju nemoguće.

Milijun je načina da sjebeš svoju djecu, razvod je samo jedan od njih.

U sridu!!! Ali u potpunosti.
Stalno se provlači priča kako se rastave braka prelamaju na djeci.
A djeca su samo dio neke bračne priče.
U kojoj je možda puno teže funkcionirati i samom djetetu ukoliko su odnosi između roditelja totalno poremećeni.
Uz naznaku da u patološki lošim brakovima djeca često budu oružje koje se koristi između zaraćenih partnera.
Nažalost.
Iz primjera mojih prijatelja koji su imali ne loš brak, nego poguban sa stravično lošim preživljavanjem svih sudionika u istome, dijete je nažalost na kraju platilo najveći ceh. Mala je naprosto od prekrasne male djevojčice ostala na nivou djeteta, sa teškim poremećajima ponašanja, majka je na kraju nakon 20 tak godina agonije otišla i udala se za nekog sa kime je sada posve drugačija i sretnija osoba, otac...mislim da nema nikog trenutno, barem ne stalnog partnera, ali malena je ostala jedina oštećena u cijeloj priči. Ružno za gledati i teško za opravdati.

[JOHABI]

Mamekica kaže:

Johabi, bez pokušaja bagateliziranja roditeljstva, ljudi u disfunkcionalnom braku, nisu fokusirani na svoju djecu, već na svoju ponavljajuću patologiju. I tom bračnom igrom, uskraćuju svoju djecu, za sebe. Kužiš? Nema te žrtve koja to može kompenzirati.

S druge strane mnoga kakti obožavana djeca, kojoj nije bilo dozvoljeno da budu žalosna, ljutita, uznemirena, kojoj se pretjerano ugađalo, također mogu postati vrlo nesretni ljudi, jer kasnije u životu od partnera očekuju nemoguće.

Milijun je načina da sjebeš svoju djecu, razvod je samo jedan od njih.

Da, slažem se, i bilo bi bedasto insistirati na opstanku braka gdje su dnosi toliko poremečeni.

No, ja sam se osvrnula na ono što slijedi iza toga. Kada roditelj ima potrebu ući u novi, a dijete ne može prihvatiti novoga partnera.

[Mamekica]

KOliko god će sad ovo grubo zvučati, djeca destabiliziraju brak. Ne mislim doslovno da su uzrok ičijeg bračnog kraha, već zbog stresa koji je vezan za brigu o njima.

Znači, ako ti je važna sreća vlastite djece, onda bi ti bračni odnos trebao biti prioritet. Iznad svega. Što nije niti malo jednostavno, jer koliko god mi tu sad glumili forumske veličine koji to sve s lakoćom rješavaju, s nama u krevetu su problemi. I ogorčenje i sukobi i pritisci i očekivanja. I ponekad pomisliš da je ispunjene svih tvojih potreba negdje drugdje. Lako se na tu štengu okliznuti.

[My time]

Mnogi roditelji sjebu svoju djecu sa rastavom braka jer misle samo na svoju guzicu.
Opijaju se, svađaju, tuku, varaju... a djeca to sve gledaju. Onda pronalaze nove partnere i ulaze u druge brakovi naivno očekujući da im oni zamjene mamu ili tatu.
Kad ljudi jednom shvate da je imanje dijeteta velika odgovornost, a ne samo da ih se ima jer je to red, kad budu promislili o svom ponašanju u braku - mnoge će se rastave izbjeći i djeca će moći izrasti u stabilne i odgovorne ljude.

[ray of light]

"Kad dijete sazna za roditeljsku nevjeru, posljedice su poražavajuće

Dugujete im barem toliko da im pomognete to prebroditi

Da, afere se događaju. Ali ako ste dovoljno odrasli da imate djecu, onda im dugujete barem toliko da im pomognete da se nose s tim. Na taj način ćete spriječiti prenošenje problema na sljedeću generaciju, probleme koji mogu udariti različite dobne skupine na jednako štetne načine.

Djeca mlađa od pet godina
Rana šteta – dijete će na povećanu napetost odgovoriti plakanjem. Njihovo često plakanje očajne su molbe za što više dodira, maženja, pažnje. No, roditelji su toliko zaokupljeni vlastitim emocijama da rijetko odgovaraju na njihove potrebe.
Za djecu mlađu od tri godine to može biti katastrofalno. U toj fazi je ključno da budu obavijeni roditeljskim ‘obožavanjem’.
Ako to izostane, može nastupiti tjeskoba, a kad odrastu mogli bi imati problema s intimnošću.
Od pet do 10 godina
Nakon pete godine, djeca su sklonija kriviti sebe za ono što se dogodilo roditeljima. Njihov je najveći strah, kad vide roditelje kako se svađaju, da će se roditelji razdvojiti.
Kao posljedica toga, često imaju noćne more. Prije spavanja imaju slike roditelja koji se svađaju. Puno njih postane preovisno o roditeljima.
Česti su problemi u školi, kao i regresivno ponašanje (poput mokrenja u krevet ili sisanja palca).
Maloj djeci razvod nema nikakvog smisla. Bez shvaćanja zašto je do toga došlo, u njihovom svijetu nastaje kaos. Jednom kad je afera izašla na vidjelo, može izazvati duboki poremećaj djetetovog socijalnog svijeta.

Od 11 do 18 godina
S adolescencijom se stvari kompliciraju. Za početak, tinejdžeri imaju veće šanse sami otkriti nevjeru roditelja. A onda ne znaju što treba učiniti.
Djeca u toj dobi razvijaju vlastiti osjećaj identiteta, često znaju idealizirati, biti visokomoralni i osjetljivi na licemjerje. Dakle, u preljubniku će vidjeti lažljivca i izdajnika.
Kako bi normalno odrastali, adolescenti trebaju roditelje da im budu uzori, posebno kad su u pitanju poštenje, iskrenost i empatija. Trebaju stabilnu obitelj iz koje će krenuti u vlastiti život. Otkrićem preljuba sve se to uništava.
Upadaju u nevolje u školi, tuku se, započinju svađe ili besposličare. Neki postanu depresivni, razbole se, prestanu jesti ili se okrenu drogi i alkoholu.
Sama ideja da roditelji imaju seksualne odnose im je uznemirujuća, a otkriće da se to događa izvan braka osjećaju kao zločin. Kao posljedica toga, neki tinejdžeri rano postanu promiskuitetni, postanu preosjetljivi na to kako ih drugi vide.
Kad je otac taj koji ima aferu, osjećaj izdaje može biti ublažen općim stavom društva po kojem se muške afere još uvijek toleriraju.
Ako je majka preljubnica, djeca će proći kroz dodatnu torturu, ako čuju drugu djecu koja prenose ono što su čula od svojih roditelja i etiketiraju majku kao ‘drolju’ ili ‘kurvu’.
Od 18 do 21 godine
Čak i kad djeca napuste roditeljski dom i krenu na fakultet, otkriće o roditeljskoj nevjeri može ostaviti posljedice.
Roditelji su skloni misliti da njihovo ponašanje neće utjecati na njihovu odraslu djecu. Ali oni će uvijek biti djeca u tom smislu. Bit će potpuno slomljeni.
Nekima će biti ugrožen osjećaj sigurnosti, što će utjecati na njihove intimne odnose. Ali jedna od najčešćih reakcija je ta da će oštro prosuđivati bilo kakvu seksualnu izdaju.
Osobe koje ne toleriraju nevjeru lošije će se nositi s bračnim problemima i vjerojatnije će prekinuti vezu koja se mogla spasiti ili poboljšati.
Da, ali samo u slučajevima gdje se roditelji ponašaju odgovorno, i interese djece stavljaju na prvo mjesto. Sva istraživanja pokazuju da se mora dogoditi nekoliko stvari kako bi se djeca mogla brzo oporaviti.
Prvo, ako postoje bračne svađe, roditelji se nikada ne smiju upustiti u agresivne ispade i vrijeđanje. Umjesto toga, djeca trebaju vidjeti da se roditelji i u svađi poštuju te da unatoč različitim mišljenjima mogu doći do rješenja.
Drugo, ako se roditelji razdvoje, moraju biti na istoj strani što se tiče odgoja djece. Zato, ispred djece ne smiju raspravljati o problemu koji se tiče djece, a oba roditelja trebaju biti uključena u školske aktivnosti i njihove živote.
Treće, svaki stres, poniženje i bijes trebaju biti rješavani daleko od očiju djece. Trebat će ogromna snaga da izbjegnete otkrivanje najnegativnijih osjećaja, ali to je jako bitno.
Četvrto, važno je ne izigrati dječje povjerenje. To znači da im trebate govoriti istinu o onome što se događa primjereno njihovom uzrastu – i direktno odgovarati na pitanja.
To će ih uvjeriti da nevjera nije njihova greška i da uvijek mogu postavljati pitanja kada su zabrinuti."

.................................................. .................................................. ...............
"Ako su vaša djeca gotovo cijelo svoje djetinjstvo svjedoci kronično loših odnosa i nerješenih problema među roditeljima, što će naučiti i koju će poruku dobiti? Mnogi od njih postat će skeptici s vjerovanjem da nema sretnih brakova i da je brak uglavnom neka neugoda i žrtva koju treba ''odraditi'' da bi se uklopili u društvo.Pogledaj samo koliko viceva i šala postoji na temu braka: ''baba rospija'' koja samo gnjavi i kvoca, te lijeni, neodgovorni muž koji samo gleda kako da što manje bude doma, da s društvom pije pivu i tu i tamo ''potroši nešto sa strane''. Kako se danas smanjuje pritisak da svi moramo ući u brak, sve se više mladih radije i ne odlučuje na brak jer pušu na hladno – naprosto ne žele prolaziti ono što su prolazili njihovi roditelji.

"Drugi problem je što takva djeca ne dobiju nikakav model za život o tome kako trebaju izgledati kvalitetni ljudski odnosi, te kako se rješavaju problemi i međusobne razlike. Nezdrave obrasce ponašanja prenose nesvjesno i na ostale svoje odnose, a posebno na svoj brak i odnos prema djeci. I kao treće, napeto ozračje bez iskazivanja ljubavi, poštovanja, uz puno svađa, hladnoće, ''tihih misa'' nešto je što kod djece stvara kroničan stres – neka djeca zbog toga postanu napeta, bojažljiva, depresivna, a druga pak stvari okreću na van: postaju prkosna, agresivna i antisocijalna."

http://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i...e-odraste-4324

[ray of light]

Loš brak je onaj brak u kojem nema dovoljno povjerenja, ljubavi i razumijevanja, a niti dovoljno truda da se sve ovo, čega nedostaje, postigne. Brak, sam po sebi, nije niti sveta zajednica, a niti zastarjela institucija – brak je onakav kakvim ga sami tretiramo.

Tim je riječima pisac Bruno Šimleša započeo predavanje u zagrebačkom kinu Europa posvećeno braku, odnosno dugoročnim vezama, inače njegovo peto predavanje u ciklusu od njih deset, pod nazivom 'Ljubavologija u praksi'. Dvorana kina Europa i opet je bila popunjena do posljednjeg mjesta, a brak se pokazao kao vruća tema, o kojoj je, među publikom, bilo i podijeljenih mišljenja. Jedan dio je smatrao kako je brak uistinu sveta zajednica, dok su drugi smatrali kako mu je možda, ipak, istekao rok trajanja.

'Ako se ljudi prema braku odnose olako, onda on nije sveta zajednica. Ako se netko prema toj zajednici odnosi s poštovanjem, onda brak definitivno nije zastarjela institucija', iznio je svoje mišljenje Šimleša.

Mnogo je razloga ulaska u brak. Neki ulaze u brak zato što im je 'vrijeme' i zato što je red to napraviti – ušli su u neke godine, dugo su u vezi. Nekima je bračna zajednica dokaz uspjeha u životu. Drugi ulaze u brak jer je partnerica ostala trudna, pa smatraju da je ispravno da dijete odrasta s oba roditelja. Postoje i oni kojima je argument za ulazak u brak izbjegavanje samoće, a postoje i oni, iako ih je malo, koji se doista žene i udaju zbog osjećaja ljubavi.

'Samoća, odnosno njezino izbjegavanje, u glavama mnogih ljudi je argument za ulazak u vezu. No kad u brak ne ulazimo iz pravih razloga, često otkrijemo da smo sami u dvoje, a to je mnogo gori i pikavo bolan osjećaj, nego kad si doista sam. Ta ‘samoća u dvoje’ mnogo je opakiji i zahtjevniji problem', rekao je Šimleša.

Ideja da je brak mjerilo uspjeha u životu?
'Mnogima su njihovi roditelji i ostali članovi obitelji savjetovali da se ožene, kao da je brak mistična karta za raj na zemlji. Kao, oženite se, pa je netko vaš i vi ste njegovi… No, nitko nas nije učio kako biti u sretnom braku!.Za mene je brak mjerilo uspjeha samo ako je uspješan, sretan', pojasnio je i dodao kako je mnogo važnije imati 'srce na mjestu, nego prsten na ruci'.

Što kad partnerica ostane trudna?
'Većina ljudi će se zalagati za stav da je za dijete bolje da odrasta uz oba roditelja. Treba li se oženiti zbog djeteta?', postavio je Bruno pitanje publici, a onda dodao, što je izazvalo smijeh u dvorani: 'Mnogi su u sebi sada pomislili – ne, ne treba se oženiti zbog djeteta, ali jesam!'

'Naravno, razlog ulaska u brak bi trebala biti ljubav. Nema garancije da ćete ostati zajedno i da ćete ostati zaljubljeni, jer to nitko ne može obećati, no bilo bi lijepo da u tom trenutuku osjećate da volite tu osobu i da se nadate da ćete se voljeti do kraja života. Problema u braku će sigurno biti, no ako imate realna očekivanja, porazi vas neće poraziti. Nerealno je očekivati da će vas netko voljeti vječno ili da ćete vi vječno voljeti. Ne postoji idealan partner', rekao je autor 'Ljubavologije'.

Razlozi ostanka u lošem braku dosta su povezani s razlozima ulaska u loš brak
Osoba koja odluči ostati u lošem braku, najčešće će tražiti argumente i razloge tome u prilog, poput 'ako ostanem u braku, neću biti sama' ili 'neću se rastati zbog djece, jer djeca rastavljenih roditelja imaju problema'.

'I razvod i ostanak u lošem braku pogodit će vašu djecu. U takvim situacijama naprosto moramo birati manje zlo. Meni se čini da je manje zlo rastati se, jer ako ostajemo u takvom braku, svojoj djeci šaljemo poruku da nismo vrijedni ljubavi, da je u redu biti u odnosu u kojem nisi voljen, da je u redu odustati od svojih snova, da treba pristajati na manje nego što zalužujemo…', naglasio je Šimleša.

Dodao je i kako su za probleme u braku uvijek odgovorna oba partnera. Moguće je da je netko više, a netko manje odgovoran, no ne postoji slučaj u kojem je 'odgovoran' samo jedan partner. Ako ste puno puta pokušali popraviti brak, a baš ništa nije upalilo, onda treba prihvatiti da niste jedno za drugo.

>> U Hrvatskoj se raspada svaki četvrti brak

>> 30 razloga zašto je brak mrak!

Iz braka, rekao je Šimleša, svakako ne treba izlaziti dok niste sve pokušali, a onda treba pokušati - još jednom. To je važno zato što nas vrlo često određuje uloga partnera ili partnerice, 'ugradi' se u naš identitet, kao što nas određuje i posao, i naše uloge u obitelji. Mi se, naime, često doživljavamo onako kako nas doživljavaju na poslu, u obitelji ili braku. Ako smo sedam godina na poslu na kojem nas ne cijene i mi ćemo se, vjerojatno, početi doživljavati kao nesposobni.

'Isto to se može dogoditi i u vezi – da partnerova nerealna slika o nama utječe na to da i mi sami o sebi počnemo stvarati nerealnu sliku. Na primjer, postoje ljudi koji su uvjereni da su histerični, jer su u odnosu gutali emocije, i onda bi u jednom trenutku prasnuli, a partner bi ih nazvao histeričnima. No, oni nisu histerični. Histerično su reagirali jer nisu znali da ne treba gutati emocije', pojasnio je Bruno.

Upravo je zato, u procesu donošenja odluke o razvodu, jako važan taj period u kojem ćemo pokušati učiniti sve da spasimo brak. Ne samo da je bitno pokušati ga spasiti, nego je bitno i otkriti koja je naša odgovornost za to što je loš, a važno je i nastojati se odvojiti od tog identiteta sebe, te 'osobe' koja smo bili kao partner.

'Dok ste još u kavezu s ‘neprijateljem’, bitno je da počnete mijenjati tu sliku o sebi. To je kao i kad se selimo od roditelja – trebamo prije nego što se odselimo postati mirni s njima, jer ćemo inače i njih ‘preseliti’ i nastaviti se s njima svađati u svojoj glavi', naglasio je. Slika drugih ljudi o nama zna često biti vrlo jaka, jer mi sami ne znamo tko smo. Stoga je i pametno početi doznavati tko mi uistinu jesmo, i mimo uloga partnera, djeteta, roditelja, poslovnog suradnika…

http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/...a-odlazak.html

[Ertrinken]

Nausikaja kaže:

A u sretnom braku tamo neki tipovi bude leptirice?

Joj

Tamo neki tip je tu najmanje bitan. Bitni su leptirici. Leptirici su simptom. Loseg braka.
Jebemumisha, baza monogamije je i sexualna i emotivna vjernost. Medjusobna. Koja se daje kako vec kome treba.
Ako toga nema leptirici se bude i traze novo, drugo pojiliste. Ili koji vec kuki.

Emotivno zreli i karakterno jaki ljudi ce na prvi znak budjenja leptitica reci partneru - cuj, nekaj ne stima, nesto mi nedostaje.
To se nazalost desava rijetko, obicno takve price prolaze kroz mukotrpne procese emotivnog odrastanja i cesto, vrlo cesto, zavrsavaju hepi endovima.

Nausi, ja licno mislim da nisam upoznala puno emotivno stabilnih i zrelih ljudi.Cak i oni koji se spolja pokazuju tako, cesto su u cetiri zida puno drugaciji.I ja sam zato napisala kao srecnom braku, jer mislim ako vec postoji tolika ljubav i povjerenje medju njima-ovakve simpatije ne traju godinama.

JOHABI kaže:

Da, baš o tome pričam - sve ovisi o roditelju i neinsistiranju prihvaćanja njegovog novog partnera ako ga dijete nije u stanju prihvatiti.
To su slučajevi kada se u korist djetetove emotivne stabilnosti
zapostavlja dio svoga života, zadovoljstva, potrebe. Dok ono ne odraste ili dok bude u stanju prihvatiti promjenu.

sada,po meni i izbor novog partnera i djecje neprihvacanje ima veze i sa tim kako je dijetetu taj novi partner prikazan i koliko se i radi sa djetetom, koliko dijete ima povjerenja u roditelja...ako vidi novog partnera kao konkurenciju u borbi za majcinu/ocevu ljubav-onda po meni znaci da je to naucilo- mama je bila vise fokusirana i prije na ljubavnu pricu nego na emocionalne potreba djeteta.

Mamekica kaže:

Johabi, bez pokušaja bagateliziranja roditeljstva, ljudi u disfunkcionalnom braku, nisu fokusirani na svoju djecu, već na svoju ponavljajuću patologiju. I tom bračnom igrom, uskraćuju svoju djecu, za sebe. Kužiš? Nema te žrtve koja to može kompenzirati.

S druge strane mnoga kakti obožavana djeca, kojoj nije bilo dozvoljeno da budu žalosna, ljutita, uznemirena, kojoj se pretjerano ugađalo, također mogu postati vrlo nesretni ljudi, jer kasnije u životu od partnera očekuju nemoguće.

Milijun je načina da sjebeš svoju djecu, razvod je samo jedan od njih.

Amin

[JOHABI]

Ertrinken kaže:

sada,po meni i izbor novog partnera i djecje neprihvacanje ima veze i sa tim kako je dijetetu taj novi partner prikazan i koliko se i radi sa djetetom, koliko dijete ima povjerenja u roditelja...ako vidi novog partnera kao konkurenciju u borbi za majcinu/ocevu ljubav-onda po meni znaci da je to naucilo- mama je bila vise fokusirana i prije na ljubavnu pricu nego na emocionalne potreba djeteta.

Sve je to lijepo rečeno, i svi mi znamo kako bi to u teoriji trebalo biti, izgledati, no, teorija je jedno, a reala života drugo. Dijete, koliko god sa njime pričao, radio, ipak je samo dijete. Ono malo zapravo i ne razumje o čemu ti to pričaš, zna samo da tate koji ga je dizao u zrak iznad svoje glave, bacao ga i lovio i ono je znalo da neće pasti na pod jer je imalo tisućupostotno povjerenje u njega više nema, oni veliki osjećaju novopridošlog kao konurenciju roditeljske ljubavi koju žele samo za sebe.......pogledaj malo ostale teme na ŽuD - u i vidi odrasle osobe kako reagiraju, kako se nose sa partnerima, svekrvama, ljudi sa iskustvom života iza sebe i ne mogu razumno samostalno riješiti problem. A od djece očekuješ da razumiju i prihvate ono šta im pričaš, objašnjavaš, a to se kosi s njihovom potrebom za ljubavlju, sigurnošču i zaštitom koju imaju od prvog dana svoga rođenja u obitelji za koju jedino ovakvu kakva je bila do sada znaju.

Ta sigurnost i prilagodba novonastaloj situaciji - ajd da ispričam nešto - imam pas, bernardinku, ogroman je to pas, a ima mjesec dana kako smo bili otišli sedamnaest dana u Šri Lanku na godišnji. Angažirali smo bebysitericu da je čuva u našoj kući kako bi , pošto mora biti odvojena od nas, bila barem u poznatom ambijentu. Mogli smo je dati u hotel za pse, isključiti grijanje u kući, ne pripremiti namjrnice za gospođu, jer morala si je kuhti, naravno i za sebe - bila je dvadeset četiri sata dnevno prisutna, i smjestiti psa u hotel za pse. Trošak bi nam bio nekoliko puta manji. Nismo. Jer bi odvojenost i nepoznati ambijent sigurno izazvao depresiju.
Gospođa je posao odradila fenomenalno dobro, vidjelo se da je pas razvio povjerenje u nju, prisnost. Rekla je da je treću noć Nina jednostavno došla sa svoga kreveta k njoj u krevet , stisnula se uz nju i nije se htjela maknuti. Ostala je tako cijelu noć. Inače, pas ne spava na našem krevetu. Ima svoj, na kome spava već šest godina.
Kada smo došli doma, tri dana je pratila svaki moj korak, hodala uz mene tijelom se tiskala u moje noge - svaki korak mi je pratila, ustajala ako sam išla samo iz boravka u kuhinju. Bila sam jednom otišla u wc, a muža nije bilo. Nisam niti sjela još na školjku, ona je lajala tako panično i stajala kod vratiju da sam isti čas izletjela van - koje je to umiljavanje bilo, panično skakutanje oko mene - u njezinoj glavi je svako odvajanje bilo potencijalno napuštnje zbog stresa koji je proživjela kada je mislila da smo je ostavili, bez obzira što je ona ostala u svome domu. Voli ona ženu koja ju je čuvala, evo, bila je baš prekjučer kod nas - umiljvala joj se, sjela kraj nje, tražila da je mazi......ali, kada su ona i njen muž išli doma, stala je uz mene, čvrsto tijelom stisnuta uz moje noge.

Pas i dijete naravno nisu isto.
Osjećaj napuštenosti je - ili barem sličan.

[Ertrinken]

Johabi,opet pricamo o suprotnim stvarima. Ti ides iz vizure jedne dobre porodice,koja se raspala. Ima i drugacijih,gdje je ocuh vise povezan sa djetetom nego bioloski otac. No tu se vracamo na - lako je dijete napraviti, tesko ga je odgojiti.
Licno smatram da ljudi ne trebaju dobiti djecu dok nisu zreli da prihvate tu odgovornost i hendlaju zivot da nista ne pati.Neki nikad ne dodju do toga

Recimo(uzasno,ali je tako) moj sin nije htio u more kad je tata bio u vodi, jer se bojao da ce ga ovaj baciti u duboko(njegova teorija kako treba djecu uciti plivati). Proplivao je sam, pored mene polu-plivaca.
On nema povjerenja da ce njegov tata biti tu uz njega. I to nije dijete krivo, jer je na kursu plivanja(sada) potpuno otvoren i ne boji se, cak i pored mene koja se bojim dubine ide dalje, jer zna da cu ja sve uciniti da on bude siguran.

[Mamekica]

Tako je Johabi. Sa štencima i jako malom djecom možeš razvijati takav odnos u kojem si se pozicionirala kao matica, te kao kakav helikopter vršiš nadgledanje i nacionalno-obiteljsku zaštitu tvog teritorija. Jer oni moraju prihvatiti sve što činiš.

S druge strane. Kad si fleksibilan i ostavljaš prostor za različite stavove svoje djece od svojih, u jednom momentu to postane uzajamna praksa. I takve obitelji mogu preživjeti i velike promjene bez teškog stresa.

[brezia]

Ertrinken kaže:

Johabi,opet pricamo o suprotnim stvarima. Ti ides iz vizure jedne dobre porodice,koja se raspala. Ima i drugacijih,gdje je ocuh vise povezan sa djetetom nego bioloski otac. No tu se vracamo na - lako je dijete napraviti, tesko ga je odgojiti.
Licno smatram da ljudi ne trebaju dobiti djecu dok nisu zreli da prihvate tu odgovornost i hendlaju zivot da nista ne pati.Neki nikad ne dodju do toga

Recimo(uzasno,ali je tako) moj sin nije htio u more kad je tata bio u vodi, jer se bojao da ce ga ovaj baciti u duboko(njegova teorija kako treba djecu uciti plivati). Proplivao je sam, pored mene polu-plivaca.
On nema povjerenja da ce njegov tata biti tu uz njega. I to nije dijete krivo, jer je na kursu plivanja(sada) potpuno otvoren i ne boji se, cak i pored mene koja se bojim dubine ide dalje, jer zna da cu ja sve uciniti da on bude siguran.

isuse, sad si me sjetila...
tako je moj BM htio nauciti nasu kujicu plivati
bacajuci je s mola u more.....
djiz kad se sjetim,
jadan pas godinama nakon cvili pri pogledu na bilo kakvu vodu

[JOHABI]

Ertrinken kaže:

Johabi,opet pricamo o suprotnim stvarima. Ti ides iz vizure jedne dobre porodice,koja se raspala. Ima i drugacijih,gdje je ocuh vise povezan sa djetetom nego bioloski otac. No tu se vracamo na - lako je dijete napraviti, tesko ga je odgojiti.
Licno smatram da ljudi ne trebaju dobiti djecu dok nisu zreli da prihvate tu odgovornost i hendlaju zivot da nista ne pati.Neki nikad ne dodju do toga

Recimo(uzasno,ali je tako) moj sin nije htio u more kad je tata bio u vodi, jer se bojao da ce ga ovaj baciti u duboko(njegova teorija kako treba djecu uciti plivati). Proplivao je sam, pored mene polu-plivaca.
On nema povjerenja da ce njegov tata biti tu uz njega. I to nije dijete krivo, jer je na kursu plivanja(sada) potpuno otvoren i ne boji se, cak i pored mene koja se bojim dubine ide dalje, jer zna da cu ja sve uciniti da on bude siguran.

Znam, no je gledam u globalu.
U globalu ima više obitelji na kakve se ja referiram bez obzira što se ovdje na forumu to ne čini tako. Da nema, svijet bi bio i k.rcu, a evo, ipak nekako većina nas funkcionira, guramo i dobre i loše dane ustrajano i sa optimizmom. Barem ja imam takav dojam.

Kada čitam te bračne probleme, zapravo prvo što mi pada na pamet je da si ljudi probleme stvaraju sami. Znam da ovo što sam rekla zvuči bezobzirno, i da sam vjerojatno pristrana, no bračnu atmosferu ne može nitko sa strane stvoriti, moramo se sami potruditi.
Već sam nekoliko puta bila rekla na nekim temama - život je takav kakav je - ali, je li teško ponekada partneru sjesti na koljena, priljepiti mu pusu u prolazu, štipnuti ga za guzu......mi smo jučer otplesali nekoliko plesova - radio svira svako jutro....danas nismo - evo mene tu za tastaturom, on leži na trosjedu, popili smo jutarnji kapučino.....a zašli smo u treću dob, oboje. Da, nije ta emotivna komponenta jedina koja drži brak, milijun drugačijih problema ga vitla i nagriza, ali je temelj za sanaciju svega ostaloga. I onih tri dana šutnje nakon svađe u mladim danima i današnjeg nezadovoljstva nečim učinjenim ili neučinjenim......pomaže držati obitelj na okupu, daje temelj za rješavnje problema kada su tek gruda snijega a ne lavina koja kosi sve pred sobom.

Naravno da i drugi partner može uspostaviti emotivnu povezanost sa djetetom i uspostaviti roditeljski odnos. I da ima roditelja koji i ne zaslužuju takvu titulu.
Roditeljstvo je posao kao i svaki drugi - neki su u njemu vrhunski majstori, nekima nikako ne leži i zavrijeđuju otkaz. A između njih još bezbroj varijacija......

[Stegovnica]

Blackheartgirl kaže:

Koliko ja vidim ona je otvorila topik s naslovom da se zaljubila u njega. Navela je i da stalno razmislja o njemu. Nije dosla ovdje traziti savjet kako se najbolje upustiti u aferu bez da to muz sazna i u koj hotel najbolje ici.
Glava joj je u la la landu.

ja joj nisam pisala kako da muza prevari bez da sazna ali ako sazna zna se da ce vjerojatno popusiti i brak i obitelj pa je pitanje da li se isplati to uciniti jer koliko se moze izgubiti... a zaljubljenost je sto drugo nego strast prema nekome koja se s vremenom moze i ne mora pretvoriti u ljubav......i nema tu neke filozofije-ili ce biti s tim drugim ili nece (nitko njoj tu od nas ne moze dati neki pravi savjet jer ona najbolje zna koliko voli muza i da li ga zeli staviti na kocku)