Zodijački znaci - njihova srž i glavni polariteti

[Penis]

napisao sam već da nema. nema ni samuel beckett. radi se samo o fizignomskom signalu. Strijelac sa izrazom visine i daljine, ali sa vatrenim intenzitetom prezence, i Ribe sa prozirnom daljinom, defokusiranošću i odsutnošću.

[ZsaZsa]

Penis, možeš li se kratko osvrnuti( kad budeš u mogućnosti) na Strijelca i Jarca kao 2 susjedna znaka?

[Penis]

susjedstvo ta dva znaka nema nikakvo značenje.

[Ice_scorpio]

Pozz, evo čitam malo ovo i djeluje zanimljivo pošto volim pročitati svačije razmišljanje i poimanje o svemu pa tako i astrologiji, voljela bi kad bi se "Penis" osvrnuo na znak Škorpije, Raka ili Lava, odnosno da ukoliko nađeš vremena napišeš ovako opširno i o znaku Škorpije, Lava ili Raka

[Fish 1968]

Moderatorska napomena:

Mole se sudionici da ne oslovljavaju korisnike od kojih žele dobiti odgovor. To izbjegavamo generalno na razini cijelog PDF-a bez obzira na temu (piše i u pravilima) jer stvara atmosferu "teritorijalnosti".

[Penis]

'oću, čim uvatim vremena, sve od početka.

[Penis]

prije nego opišem zodijačke znakove u detalj, najprije ću pokušati unijeti malo solidnosti u elementarnost zodijaka = učiniti analogije sa agregatnim stanjima opipljivim.
agregatna stanja su signature jedne dublje stvarnosti koja nas ovdje interesira. nazovimo je za sada duhovnim ekvivalentom vanjske, fizikalne stvarnosti. metodološki ću zato ovdje postupiti "fiziognomski", u širem smislu kakav su na umu imali "goetheanisti" (Johann Wolfgang Goethe i njegova “anschauuende urteilskraft” ili “opažajući nazor”) od Steinera do Spenglera. za onog tko ne zna, izraz fiziognomija se inače koristi kao umjetnost iščitavanja unutrašnjosti čovjeka na osnovu njegove vanjštine, specijalno ljudskog lica. ovdje se iščitavaju banalnosti kao agregatna stanja. to znači da ćemo agregatna stanja jedno vrijeme prevrtat u glavi kao bonbon u ustima i pokušati im iščućat imaterijalnu esencu. neminovnost je da se fenomen agregatnih stanja ovdje u opisu raščlani na izdvojene karakteristike, ali ipak valja uložiti napora da zadržimo jednu cjelinsku, živu sliku agregatnih stanja, ako želimo da zaiskri jasnoća analogija.
prije detaljnog razrađivanja analogije fizike i “metafizike”, koju astrolozi po svemu sudeći nisu u stanju ni naslutiti a kamo li izvesti, potrebna jedna kratka kontemplacija o samim agregatnim stanjima, pošto sam napravio iskustvo da se to slabo prima. i to najprije odnosa krutog i tekućeg, pošto je u tome više očiglednosti, nego u polarnosti vatra vs plin.
na više mjesta sam na slijedeći način opisao suštinu polarnosti Vode i Zemlje. otprilike ovako:

VODA
se veže uz procese rastakanja, gubitka forme, prožimanja, kapilarnosti, impregniranja, razvodnjavanja, topljenja, permanetntnog kretanja itd.

ZEMLJA
se veže uz procese ukrućivanja, kristalizacije, artikuliranja, sticanja forme, izoliranosti, atomizacije, trajanja, konstantnosti, nepokretnosti itd.

najprije fizika. kruto agregatno stanje ima volumen i formu, tekuće ima volumen ali nema formu, plinovito nema ni formu ni volumen. plinovito ostavimo ispred vrata, ovdje nas zanimaju samo kruto i tekuće agregatno stanje, u njihovom polarnom odnosu. zato je tu forma odlučujući kriterij i akcent će biti na njoj. prirodna forma krutih tjela je kristal. “neprirodna” forma su amorfna kruta tjela (bez reda), koja su najčešće samo ukrućena tekuća tjela, kojima je zamrznuta struktura tekućeg kaosa. mikrostruktura idealnih kristala je u jednom takvom strogom, periodičnom redu da se njihova molekularna struktura očituje i u vanjskoj makroformi (prmjer na slici dolje, kristali nacl i kromium).



za razliku od krutog tjela, u jednoj tekućini su čestice izgubile svoje jasno, fiksno mjesto u strukturi. one ne podnose red, imaju slobodu pozicioniranja, “kližu” jedna uz drugu.

uzmimo plastičnu zdjelicu sa rasterom za pravljenje ledenih kocaka koju smo napunili vodom i položili u pretinac za duboko zamrzavanje. silom prirodnih zakona će nakon izvjesnog vremena voda u zdjelici kristalizirat. tekuće agregatno stanje će preći u kruto. ako tu zdjelicu uzmemo iz dubokog zamrzivača, okrenemo nad stolom i napnemo u luk, kocke leda će se osuti po stolu. fokusirajmo se na tu kockastu H2O u njenom odnosu na tekuću.



voda je kao kocka leda finalno dobila formu, jasnoću konture, jasnoću i red unustrašnje strukture. prvobitno je u toj zdjelici voda bila jedna pokretljivo-pasivna supstanca koja je imala jednu, nazovimo je, formalnu neodređenost, latentnost ili jednu otvorenost prema svim formama koje joj se nametnu. pseudoforma koju voda ima u tekućem stanju, kao npr. u jednoj čaši, se bitno razlikuje od forme koju kao kocka leda ima u krutom stanju. prvoj se forma ne održava iz sebe sama, ona otpor ne pruža već prihvaća, u okviru svog volumena; druga ne treba podršku za svoju formu. u prvom slučaju postoji kaotična dinamika čestica i onda kad je tekućina stabilizirana u posudi; u drugom slučaju je sve red i mir.
uz formu neminovno ide i trajnost. teško se za jednu stvar može reći da ima formu ako se iz kocke konstantno pretvara u kuglu, piramidu, valjak, romboid itd.
trajnost i jasnoća forme smrznutoj vodi daje jednu izoliranost, zaokruženu zasebnost, individualnost, zato što pod različitim okolnostima ostaje stabilno, samom sebi dosljedno. ta kocka leda leži tu na stolu izdvojena, sama za sebe, sa upornošću svog oblika. ona je neumoljivo dosljedna, ne mješa se sa onim sa čim je u dodiru, sa stolom, sa zrakom, sa rukom koja je drži, leži tu jasno, beskompromisno sama za sebe. ako bismo je pokušali ujedinit sa susjednom kockom moglo bi se dogodit da ih smrvimo i dobijemo još više odvojenosti nego što je bilo. one mogu egzistirat samo. jedno-pored-drugog i nikad jedno-u-drugom, dok god su u krutom agregatnom stanju. njihov je odnos uvjek “suh”, “mehanički”. odnos tipa biti-jedno-u-drugom, prožimanje je domena tekućina. bilo što da je u pitanju: kruto u tekućem kao npr. kocka šećera u vodi, tekuće u krutom kao npr. glina ili tekuće u tekućem kao npr. kemija mješanja supstanci, tendenca je uvjek ista - rastakanje forme, mješanje, difuzija, “organsko” jedinstvo, pokret. to nije “mehanički” odnos djelova, to mješanje je potpuno. pjesak se optički ponaša približno tekućini, klizi kroz prste, ali u suštini to nije difuzija čestica, odnos je “suh”, čestice samo koegzistiraju jedna-pored-druge. glina je omiljeni medij skulptora zato što ima otvorenost prema formama. to funkcionira samo zato što je “nadahnuta” tekućim agregatnim stanjem. kad joj ishlapi taj “duh”, ne služi više svrsi.



i pokret. sama činjenica nemogućnosti tekućine da se fiksira u formu ukazuje na karakter pokretljivosti. tekućina nikad nije dovoljno stabilizirana. na sile reagira hipersenzibilno. kao da je naštimana za pokret. “nitko dva puta ne staje u istu rijeku” rekao bi Heraklit. za razliku od statičnog krutog tjela, tekućina ima karakter tzv. procesualnosti. o tome kasnije. o Heraklitu također. i o Parmenidu.

negdje sam već napisao da element zemlja znači diferencijacija ili atomizam (merkurovska Zemlja). kad sagledamo kakva nam je investicija energije potrebna da bi smo podjelili npr. jedan betonski blok, daleko smo od pomisli da u krutom tjelu postoji bilo kakva intencija samousitnjavanja. međutim, ako je jedno kruto tjelo i teško podjeliti, beskonačno teže je jedno već podjeljeno kruto tjelo stopiti opet u jedno. otpor krutih tjela prema međusobnom prožimanju je apsolutan. u tome je poanta atomizma. dva kruta tjela mogu imati samo goli, “mehanički” odnos. njihova srž je volja za izoliranim bivstvom i nevolja za ujedinjenim. obratimo pažnju na slijedeće: stavimo dvije kocke leda jednu na drugu i stavimo dvije kapljice vode jednu na drugu. rezultat valja držati u imaginaciji! na jednoj strani dvije kapljice koje jedna drugoj strastveno skliznu u zagrljaj i ukinu svoje izolirane egzistencije u jednoj cjelini. i na drugoj strani dvije kocke leda koje ovo sa istom potpunošću odbijaju. spoj ovog potonjeg može biti samo mehanička koegzistencija, kao što rekoh, nikad jedno-u-drugom, uvjek je samo jedno-pored-drugog.

[Fish 1968]

@ P - odličan ti je tekst.

...još ponešto o vodi

Život kakvog danas poznajemo potječe iz pra-oceana o čemu svjedoče mnogobrojni fosilni nalazi. Milijunima godina organizmi su "izlazili na kopno" ali čak i ti organizmi koji su imali sposobnost života izvan vode pa sve do ljudskih bića danas još uvijek nose isti taj ocean u sebi: sastav intracelularnih tekućina je nevjerojatno sličan sastavu morske vode. Razrijeđena morska voda je naime najsličnija ljudskoj krvi, ona sadrži gotovo istu koncentraciju minerala i elemenata u tragovima kao krvna plazma. Također ako pogledamo svojstva vode, najstabilnija temperatura vode iznosi 36 ºC. Nije li ovo malo "preočigledna slučajnost" ukoliko se sjetimo da i prirodna temperatura ljudskog tijela iznosi 36 ºC?

Važno je spomenuti još jedno svojstvo vode, a koje je u suprotnosti s očekivanim. Naime, većina tvari kod ledenja postaju gušće, odnosno težina im se povećava. Voda u stanju leda postaje lakša zbog čega led može otići na površinu vode. To svojstvo vode posebno je važno za život u vodi jer se tako u donjim dijelovima vodene mase život odvija dok voda na površini može biti pokrivena ledom. Voda ne samo da jest izvor života, ona na neki način "brine" i štiti ukupni život.


Ako gledamo njeno "ponašanje" zamjećujemo "popustljivost" vode, ali unatoč tomu voda sve osvaja, ona gasi vatru, "bježi i nestaje" kao para u zraku, ispire meku zemlju a kada se suoči sa stijenama traži zaobilazni put okolo polako ga modelirajući prema vlastitom tijeku. Drugim riječima voda se odnosi na pasivan princip u kojem rastvara formu gibajući se po poticajima iz okoline.

Sve što postoji ima vibraciju, voda je zapravo ta koja reagira na vibracije...kupi "vibre" iz okoline. U tom kontekstu poznata su istraživanja Jacques Benvenistea i Dr. Masaru Emotoa o memoriji vode, o tome kako voda prikuplja i pamti vibracije (naravno tko će drugi nego vodeni znaci ). Riječ je o pretpostavci da molekule vode "pamte" čestice s kojima su bile u dodiru tj. ta njihova istraživanja su samo naznake još nedovoljno istraženih svojstava vode, ali čak i takva ona zapravo dodiruju ono što astrologija odavna zna - voda percipira titraje i suptilna gibanja reagirajući na najsuptilnije informacije iz okruženja.




Benveniste je svoje istraživanje započeo supstancom koja je izazivala alergijsku reakciju a zatim je nju razrjeđivao u vodi ponovo i ponovo sve dok nije ostala samo čista voda. Nakon toga je uočio da i takva čista voda može izazvati alergiju reakciju kada se doda živim stanicama. Tijekom eksperimenta, primijetio je da otopina gubi svoju biološku aktivnost ukoliko prilikom razrjeđivanja nije bila protresena u trajanju od desetak sekundi. To znači da će voda bolje "upamtiti" prisutnost otopljene tvari ukoliko se s tom tvari bolje pomiješa (čisto mehanički promućka).

Jacques Benveniste, 12. ožujka 1935.

Masaru Emoto je uzeo veliki broj uzoraka vode iz izvora, rijeka i jezera te ih zamrzavao promatrajući pod mikroskopom ledene kristale koje je voda stvarala. Primijetio je da čista, prirodna voda porijekla iz planinskih potoka i izvora formira savršene heksagonalne kristalne oblike neobične ljepote, dok su kristali koji potječu iz zagađenih ili stajaćih voda tvorili nepravilne i deformirane kristale. Izlagao je vodu različitim vibracijama glazbe koja je na nju različito reagirala pamteći vibru stvarala je vlastitu formu.

Masaru Emoto 22. srpnja 1943.

[Hermes7]

Penis kaže:

,.... ali ipak valja uložiti napora da zadržimo jednu cjelinsku, živu sliku agregatnih stanja, ako želimo da zaiskri jasnoća analogija....
.

Zaiskrila je jasnoća analogije..
Krasan tekst

[Allatus]

Fish 1968 kaže:

...

Sve ok, ali nedostaje link odakle si prepisala/prepričala ovaj tekst, neke rečenice i doslovno, npr. ova boldana. http://novavizija.blog.hr/2011/04/16...-svijesti.html

[Snen]

~•°~

Nedavni post ovdje me podstakao da napisem ponešto o dualnim suprotnostima muškog i ženskog principa.Kad ih promatramo vidimo da su jedan od primarnih koncepata u astrologiji i kao takvi su utkani i u podjelu na muške i ženske znakove, i na podjelu aktivnog i pasivnog,svijetla i tame,dana i noći,optimizma i pesimizma,toplog hladnog,uzimanja,davanja itd itd.Negativni znakovi su ovdje na zemlji vezani za "tamu" -ženski princip, pa tako u biku egzaltira mjesec (noć) ,u raku vlada mjesec (noć ), djevica je predstavljena likom žene i vezivala se za zmiju (tama,anima),škorpija vlada apsolutnom tamom -mjesec u je ovdje u padu u njegovoj fazi kada ga nema na noćnom nebu ,jarac vlada uopšteno mrakom i materijalizira raka-noćnog dijela dana kada mjesec postaje vidljiv, dok ribe pak vladaju hladnim mračnim podvodnim oceanskim dubinama ,do kojih sunce ne dopire.I u kosmosu,onako kako ga mi manifestirano vidimo,postoji sličan koncept tame i svijetla ,aktivnog i pasivnog,odnosa materije i energije ,imamo to stalno kretanje materije zakrivljenog svemira i njegovih kvantnih fluktuacija (zračni animus) ,čvrsta tijela lebde i kreću se,te se tu prostiru eletricitet,svijetlost,magn.polje i toplota. Zvijezde kao dio toga jesu izvori užarenog svjetla i odraz su u kosmosu nečeg naglašeno živog, i samostalnog u sopstvenom energetskom pokretanju pasivne materije u njihovoj blizini (vatreni animus).

Moram prije svega ovdje razjasniti razliku ''tame'' i mraka kao pojmova koji su simbolički u neku ruku odvojen entiteti jer ''tama'' jest zapravo u tom nekom najširem kontekstu zapravo anima - ženska hladna i indirektna i pasivna i zagonetna vibracija koja je suprotna muškom jasnom i izravnom svijetlom,otvorenom i aktivnom animusu.Kako anima ima različite forme pa je nekad fluidna prijemčiva voda a nekad konkretna sabijena nefleksibilna zemlja nekad za animus(život) "dobra " (kao ona u raku) a nekad potpuno nepovoljna (kao ona u škorpiji) tako će ondje u jarcu anima, kao tama,sebe i prikazati izmedjuostalog u svojoj najograničenijoj formi tj. formi mraka,crnila jedne dimenzije koja je dio dubljeg animinog tamnog "svijeta". Nas ljude je ovdje ta jarčeva forma anime ograničila od njene iskonske izvorne kolijevke i uopće ostatka tame pa se mi u mraku osjećamo najnezaštićenije ,najuplašenije i najviše se i ustručavamo da tu tamu dalje "ispipavamo",nego se upravo sklonjamo u svoja ognjišta -kalupe-kuće.Dakle jarac niti ne dozvoljava prije, nego umremo, da zadjemo duboko i prijemčivo u neke druge animine " bestjelesne" sfere...jer ona u jarcu mora konkretno ovu dimenziju oformiti a mi se za sjedinjenje sa svojim primarnim izvorom postanka moramo dobro pomučiti,vrjednujući ono što nam je iznjelo zivot a to je materija.Upravo zbog te težnje anime u jarcu ka centralizaciji (srži) materije, ovdje anima "formom" vrlo sliči muškom animusu.Tu dolazimo i do te krucijalne razlike izmedju pojma tame i pojma mraka (jarac,saturn).Kada ostanemo u mraku vremenom se naše oko može da adaptira na taj mrak pa počinjemo da razaznajemo obrise stvari oko nas...onoliko koliko nam naše ljudsko oko dozvoljava.Medjutim, tu još nismo doživjeli onaj najiskonskiji oblik anime -njenu suštinsku tamu.Nju su recimo hidusi opisivali kao ono s čime dolazimo u dodir kada se zadržimo dovoljno dugo vremena kontinuirano u mraku.Tada nas navodno, taj dovoljno dug boravak u "materijaliziranoj-konkretizovanoj " formi anime - tj. u mraku uvodi u'' prvu tamu''.Mi bi nakon 60tak dana mogli otvoriti naše "treće oko" -koga povezuju sa ženskim principom intuicije i mrak više ne bi gledali isto...Mogli bi da vidimo onaj neopipljivi i nama nedostupni i nedorečeni dio tame koji se nalazi iza mraka(saturna,stvarnosti)...dakle još dublje i dalje od njega (SA).Oni čak navode 5 dimenzija u koje nas treće oko uvodi tj. tada ženska anima predočava i " druge svijetove"
koje mi od sunca i animusa-jave nismo u stanju vidjeti živjeći samo u ovoj jednoj dimenziji koju je ta univerzalna anima u jarčevom zemljanom materijalnom znaku i konstruirala.

Dakle svim negativnim znakovima je prvenstveno zajednički ženski princip tzv. anima ( postanje).Medjutim,i svaki ženski znak na svoj svojstven način i svojom jedinstvenom ulogom ,koja je drugi korak ka manifestaciji ovog svog principa,kroz određeni arhetip tog zodijačkog znaka donosi i različit oblik (formu) anime.

Kada vidimo kako svi ženski znakovi animu na zemlji manifestiraju različito, a ako su u opoziciji, čak i potpuno suprotno ,onda shvatimo da i oni imaju spostveni unutarnji,interni princip podjele na muške-dominantnije i ženske inferiornije znakove i njihove zasebne energetske potencijale unutarnjih "polariteta" i obrnuto.Dakle iako stvar dva principa (plusa i minusa) postaje sada kaotična ,zapravo nije.Najprostije se ova ''interna polarnost'' polarnosti može objasniti kroz čuveni znak yin yang, gdje u svakom polaritetu postoji zrnce onog drugog, suprotnog polariteta, koje počiva u njemu kao neka minorna ali esencijalna pokretačka suprotna sila...jer samo tako, zapravo i nastaje kreiranje ( ovog djela univerzuma,svijeta,pojava,bića i svega ostalog što postoji na zemlji ). Zbog toga je univerzum i medju muškim i ženskim znakovima napravio podjelu izmedju onih "superiornijih" i "inferiornijih" ženskih i "superiornijih" i "inferiornijih" muških znakova....jer on ovdje tako održava pokretačku silu stvaranja, i u okviru anime i u okviru animusa...a ne samo izmedju anime i animusa direktno, izravno.

Ovdje stvar postaje još slojevitija jer smo mi tek na početku stvaranja,bez da smo pomenuli elemente, dualne znakove,planete,kuće i dodatnu kompliciranost pomenutih polariteta i o tome se svakako da štošta pisati, pa konkretno svodim priču na u vezi nekoliko znakova i njihovih spolova. Jarac i rak su zapravo svojevrsne suprotnosti ali ne zaboravimo da obje ove suprotnosti "rade" za jedno isto tj. animu ili ti ženski ''tamni'' princip .Zbog opozicije ,je ona tu na istom "vibratornom" nivou ali u potpuno suprotnoj formi (dva kraja jedne vibracije)...S druge strane naprimjer lav i vodolija , su isto znakovi suprotnosti ali oba pak podređeni istom-muškom ,aktivnom,svijetlom animusu i njega manifestiraju.

Ovim zaključujemo da su suprotnosti dva opozitna znaka, kao "dva kvazi spola",a zapravo ponovno u službi kreiranja i uopće postojanja jedan drugog...tj njihovog međusobnog materijaliziranja...Pa tako noć (mjesec) kao dio dana kojeg razlikujemo od svijetlog dnevnog djela ne bi postojala bez sfere mraka (saturna,jarca)...unutarnjost doma (mjesec) ne bi mogla postojati bez zidova koji je ograničavaju (saturn) od vanjštine ...količinu nježnosti,mekoće i oblosti (rak) mi ne bi mogli jasno raspoznavati da nema njihovih krajnjih suprotnosti to jest gruboće,krutosti i konkretne rubne isklesanosti (jarac) koje se opet tiču iste stvari-kvaliteta materijala itd...Primarni,početni izvor (rak) ženskog princ. tj. anime se ne bi mogao kontrolirati i balansirati sa animusom da ona negdje u univerzumu (konkretno u jarcu) nema krajnje "individualne" manifestacije tj. materijalizaciju opipljive konačne forme i definicije (jarac) po kojoj se aktivna energija može precizno ,usmjereno i konstruktivno kretati (mars egz. u jarcu).Jarčeva forma anime je aktivnu mušku energiju najdublje "proučila" i iskoristila, isto kao što muški princip u vagi uči da materiju (animu) što lakše i jednostavnije iskoristi kao pokretačko sretstvo aktivne vibracije.Na taj način anima i animus ovdje "sporazumno" smanjuju i ograničavaju jedno drugo i tako balansiraju svoje međutijekove.Jarac je ona forma anime koja to medjuograničavanje svakako najbolje razumije i prihvaća jer se ovdje poistovjećuje najbliže sa animusom i tako osjeća kako je "biti u njegovoj koži".U jarcu je anima u formi koja se tu sama zaustavlja, obuzdava i savladava...pravi spostvene granice i udaljava od prave sebe te tako i "jača" u odnosu na animusa i energetski mu se približava...a zapravo tako kontrolira i animusov tijek ,postajući u ovoj fazi ,u odnosu na muški princip, "kvazidominantna"..a to ovdje postiže i strpljenjem, trpljenjem,zadrškom...dakle u pozadini opet, svojim ženskim kvalitetima.

Animu hipotetički možemo zamisliti kao neku vibraciju jedne iste nijanse i "materijala" koja u zavisnosti od mjesta i pozicije u univerzumu je čas vrtložna, čas brza čas spora,čas sabijena,čas potpuno rastočena,čas je jedne, čas druge boje,intenziteta ali opet u svim ovim formama, njansama i oblicima zadržava isti iskonski prijemčivi pasivniji kvalitet i taj neki svoj hladniji,rezerviraniji ton.S druge strane će animus uvijek biti aktivniji,direktniji,konkretniji i jasniji i uvijek prirodniji u tome.Jer i sama vibracija anime, u nekim svojim formama, vrlo podsjeća na animusa i tu ga djelom oponaša (što je recimo slučaj sa pomenutom animom u jarcu).Isto to radi i animus koji recimo ondje u vagi svakako vrlo sliči na svoju dualnu silu, animu i svojim oblikom,kretanjem,formom i bojama ovdje više podsjeća na nju...Ipak on suštinski i dalje zadržava taj svoj primarni dinamični kvalitet i svojstven energetski intenzitet i taj neki drečaviji i istaknutiji ton...čak i onda kada mu je boja nježna a forma "tanana". Dakle,radi se o medjusobnom neophodnom podvojenom preplitanju dualizama.

[Snen]

nastavak:

To i vidimo ovdje na Zemlji, gdje polariteti nisu naravno tako jasno odvojeni i mi smo svi djelom i zbog toga, slojeviti kao i priroda oko nas,kao i planete koje reflektiraju ove dualne principe u zgusnutom obliku.
Zato je jarčeva planina i njen uzvišeni vrh zapravo u konačnici samo zgusnuta ,ušiljena i ogrubljena ženska anima u svojoj dobro nam poznatoj formi materije i "uzvišenosti" isto kao i ona pećina i gudura koja može u nekom kontekstu da simbolizira nečije skrovište (rak) i donosi tu osjetljivu formu anime.Jarac , opet kao ta gruba forma, svakako ''tamu'' okrutno i prikazuje npr. crnilom,kao kontrastom rakove nježne bijeline a zapravo su na istoj vibraciji...jer i crna i bijela boja čine dvije krajnosti jedne iste - najosnovnije bazne "boje" kao podloge svim dr. bojama.Upadljivo inferiorna ženska ,nježna bijela boja (rak) koja traži tuđi brižljiv tretman i čuvanje, u dubljoj sutini nije ništa drukčija od njene krajnosti suprotnog spektra tj. crne boje (jarac) koja iza te svoje obrambene i odbojne tamnine upravo "ženski" skriva i samostalno čuva, ono što se od tog mraka ne vidi jasno i zapravo je na istoj baznoj razini kao i bijela boja. Ovaj primjer crno bijelih boja nam svakako pokazuje kako i jarac i rak jesu čak i jedna ista razina anime, samo sa suprotnim medjusobnim ulogama a opet nephodnim da bi anima na svakom nivou ,poznavajući svoje krajnje granice održala upravo svoj najsvrsishodniji odvojeni odnos sa anumusom.

Ako ta opozicija istih znakova recimo kod ljudi ne postiže balans, onda anima gubi svoju varijabilnost i veću potencijalnost na konkretno toj disbalansiranoj razini i samim tim se na toj razini teže i prilagodjava animusu i obrnuto, što u konačnici vodi neravnoteži i primarnih muško-ženskih principa a ne samo žensko-ženskih opozitnih i muško-muških opozitnih formi anime i animusa.Zato su opozicije dva suprotna znaka istog pola zapravo indirektno povezana i sa međuodnosom znakova suprotnih polariteta.Upravo su ona dva oka yin -yang simbola borba jednog principa sa samim sobom i svojim mogućnostima,ograničenjima i identitetom, razapetim na dva suprotna kraja.Kada svaki od principa bude načisto sa sobom i objema krajnostima ,oni mogu svakako lakše i protočnije
reagirati i sa suprotnim principom,u vodoliji i ribama i potpuno ispreplitano i gotovo univerzalno djelovati...da na nekom nivou ovdje ne možemo niti jasno razaznati animu i animusa odnosno, oni se doista ovdje počinju gubiti i prelaziti u dio nečeg većeg,još smislenijeg, složenijeg , mi ga zovemo bog.

Svaćamo sada da jarac, animin "strahotni" mrak i "teška" tama i na zemlji njena "najkonkretnija i najukrućenija" forma koja je emotivno "neugodnog" i nedobronamjernog ali fizički sigurnog i postojanog oblika zapravo u takvoj formi najspremnija da savladava,obuzdava ,kontrolira i sebe i muški animus ( svijetlost,optimizam) i ovdje najvjerodostojnije staje u koštac s njegovom ćudi te zato u jarcu anima na njega(animusa) s razlogom najviše i podsjeća i potpuno mu parira, u smislu dominacije, koja je inače muške prirode.Usprkos tome jarac i saturn jesu mrak koji mjesec ublažava (rak,tanana izvorna forma anime) ,pasivno primajući od sunca svjetlo, i tiho "obasjavajući",tj. njegujući život (animus) koji se tada obnavlja...Dakle jarac je sopstvena krajnost one najnježnije ženske izvorne anime u inferiornoj formi i ulozi majke-raka od kojeg je sve počelo.Ova jarčeva anima je, za život, pak opasna jer je tu tama dominantnija od svijetla koje se tu gasi,dok njena suprotna i najizvornija rakova početna i najčistija forma anime koje se reflektira mjesecom kao nezaštićenom točkom u mraku (saturnu ) je od svoje suprotne jarčeve forme tj. od suprotne sebe, esencijalna animusu,
čuvana pod okriljem njegovog svijetla...tako da ovdje shvaćamo da animus i anima u nekoj fazi trebaju i jedno drugo da bi se "spasili" od same sebe i svoje druge krajnosti.
Zato za razliku one polulopte koja je objelodanjena svijetlom (suncem) gdje se može jasnije, aktivnije i živjeti i djelovati (animus) sklanjajući ono što tu životnu energiju u pozadini drži kao nešto sekundarno (rakova,bikova forma anime), po noći, na drugoj polulopti se pak odmaramo,animus se stišava, sada dominira upravo sveukupni ženski princip tame koja je s jedne strane nas odvela u svijet snova a opet s druge na nivou oživljavanja materije kroz arhetip raka i bika omogućila bujanje i ponovno napajanje živih bića na zemlji neophodnom animus energijom koja je ključna za njihovo ponovno funkcioniranje.Medjutim,koliko god je ta iskonska,čista forma anime reflektirana mjesecom, noću na svom terenu ,istovremeno je u tom djelu dana i najranjivija (u škorpiji i jarcu-apsolutnoj tami i mraku mjesec je u padu i izgonu) jer nije zaklonjena svijetlom (suncem)...Zato vidimo da anima i animus imaju zadatak da se zapravo medjusobno podržavaju u onim formama krucijalnim jedan drugom (sunce i mjesec) a mi upravo na tom primarnom nivou moramo osluškivati njihova ostala univerzalna stanja i trenutačne povoljne i nepovoljne odnose jer se u suprotnom preovladavanjem jedne, ova druga polarnost lakše iscrpi pa imamo taj disbalans u vidu svakoraznih nepovoljnih upliva ostatka tame i nasilne borbe animusa da ostane živ..Sada shvaćamo bitnost naprimjer jarca i raka da svoju suprotnost pomire ,i postanu jedna udružena vibracija ,u ovom slučaju početna i krajnja primarna anima ,i njena najstarija, najbazičnija i najtemeljnija forma.

Uskladjivanjem opozita kao krajnosti jednog istog principa ,polaritet tek kada to isto jedno doista i postane,može zapravo spoznati šta je njegova početna i krajnja osnova u odnosu na suprotni princip. Nakon te unutarnje evolucije "samoidentifikacije" se dva principa plusa i minusa u pomirenoj konačnici stapaju sa još većim,slojevitijim i multipolarnijim ostatkom cjeline (ostatkom univerzuma), a ona recimo ima mnoštvo drugih računalnih operacija,ne samo plus i minus ,kojim su označeni ti dualni principi najbliži nama na Zemlji i najočitije manifestirani... Zemlju ,ovakvu kakvu je mi poznajemo, svakako od svih nam devedesetak poznatih ,oblikuje 12 sazvježdja koji su za poredak na Zemlji bazični...S druge strane vidimo da, univerzum ,niti je ograničen sa toliko malo sažvježđa,niti mi ljudi imamo punu predstavu i uvid, čega smo sve zapravo dio.Stalno otkrivajući novo i nepoznato,ni pređašnjim saznanjima o univerzumu ga nismo potpuno objasnili jer nismo svemu dorasli.

U konačnici shvaćamo da pozitivni znak vodolija koja "govori" muškim principom animusom,i sebe reflektira kroz muškog urana ujedno omogućava,podržava i prepliće ženski princip tame,reflektiran kroz saturna koji ovdje animus svakako inkorporira u svoj arhetip vodolije zajedno sa svojom pozitivnom vibracijom.
Na kraju vidimo da saturn koji u sebi sadrži ženski princip u svojoj "najmuškijoj" fazi ,te kao takav , pored jarca, vlada vodolijom u sklopu sa pravim muškim animusom reflektirajući sve ono što animus želi iznjeti iz sebe a ne može ga sam izravno dati jer je sebe u vodoliji prevazišao.Zato sve što ovdje ne može iznjeti uran,a postoji kao muški idejni princip vodolije on jedino može iznjeti uz pomoć anime (principa ''tame'') što se i događa kroz saturna.Dakle vodolija je vrlo kompleksno mjesto manifestacije dualnih principa...ovdje su oni potpuno otvoreni da djelom zamjene svoje identitete i evoluiraju.Dakle ovdje u vodoliji vlada muški pozitivni princip ali je sebe prevazišao i sada je toliko slobodnog i eksperimentalnog uma da tek zadovoljava i ispunjava svoju formu kada se pored individualnosti kroz urana on i isprepliće kompleksno sa ovom jakom strukturalnom fazom ženske anime reflektirane u saturnu...pa animusa saturn indirektno i odražava, jer ovdje (djelomično) anima doista postaje animusov sastavni dio.

Sljedeći znak ribe je pak mjesto gdje ženska anima konačno omogućuje i animusu da kroz jupitera zajednički vladaju onim što je zapravo njen negativni znak.Ona je u ovoj ribljoj fazi dovoljno bezoblična,nematerijalna i svijesna cjeline i potrebe da sebe prevaziđe da animusu kao intenzivnoj muškoj energiji u njegovoj fazi nadvladanog ega (jupiter) gladnog duhovne ljubavi ,koju nije našao u svom materijom (jarac) ograničenom prostoru,daje potpunu slobodu ovdje u ribama da se ukonponira u animin ženski i u ribama neograničeni "prostor' i tako i produhovljeni animus dobije onaj zaokruženi bespolni identitet kojem žudi stapajući se sa ženskim principom anime i vraćajući se u taj praizvorni neograničeni i univerzalni božiji sveopšti "oblik". Kada animus i anima u vodoliji i ribama medjusobno inkorporirani postaju jedan entitet i nadvladaju sami sebe, to postaje i nova faza njhovog evolutivnog napretka u širem univerzumskom smislu i oni više nikada ne budu isti kada se "ponovno rode". Obzirom da je vodolija taj prvi korak i znak odbacivanja njihovih muških i ženskih identiteta, ovdje anima i animus upravo u nekom trenutku bivaju potpuno kompleksno isprepletani a u drugom trenutku pak vrlo lako pobjegnu i udalje se jedno od drugog plašeći se tog neobičnog bespolnog i univerzalnog entiteta u koji se pretvaraju.Dakle vidimo koliko smo mi ljudi na zemlji samo jedan sićušni odraz vrlo kompleksne evolucije zodijačkih arhetipova ,a oni pak jesu odraz i put prolaska njihovih još starijih arhetipova tj. anime i animusa( +, -).Ta dva najstarija dualna arhetipa izgleda imaju svoj individualni,posebni put učenja,lekcije i iskustava koje moraju proći i stalno osviješćivati čega su to sve dio, te se i mi ljudi kao njihov odraz, stalno mijenjamo.Pa smo imali recimo matrjarhat,patrijarhat i danas već njihove izjednačenosti tu na zemlji...i sl.

~°~