Pa, da nastavim.
Ovo mi se dogodilo u prvom razredu. Za vrijeme velikog odmora jedan je dečko iz razreda šakom naletio na mene, ostavivši mi ljubičastu masnicu oko oka koju sam tjednima vukla. Jedini komentar učiteljice je bio "da nisi divljala, ne bi naletio šakom na tebe", iako je znala da nema plahovitije i bojažljivije učenice od mene, i da se za vrijeme odmora držim zida i svakako nikada ne "divljam", što je naravno i taj put bio slučaj. Znam da nije mogla učiniti puno oko toga kad je šteta već bila počinjena, ali taj komentar je bio toliko out of place da nije mogao biti više fulan i upućen više pogrešnoj osobi. Naravno, bila sam preplaha da išta kažem, čak sam sirota i kimnula glavom progutavši gorku knedlu.
Kad je naša razredna učiteljica bila bolesna, na zamjenu nam je dolazio drugi učitelj, jedan stariji i puno stroži. Čujem da danas svi viču i skaču na bodyshaming i fatshaming, ali vjerujte mi, taj učitelj je bio utjelovljenje bodyshamea i fateshamea i dijelio je uvrede na temelju izgleda među nama nižim razredima (6,7-9,10) godina šakom i kapom. Ne kažem da bi te uvrede bile blaže da je on i inače bio zafrkant i šaljivdžija, ali upravo zbog toga što je bio toliko ozbiljan i strog i svi su ga se bojali, te riječi su zvučale još hladnije, još gore, još ozbiljnije. Posebno mi je uostao u pamećenju ovaj događaj- dao je da riješimo neki teži zadatak iz matematike kojeg je malo tko kužio. Ipak, jedan dečko ga je uspio riješiti, ponosno digao ruku, učitelj ga je prozvao i ovaj je rekao "ja mislim da...". Nije uspio dovršiti rečenicu jer ga je učitelj prekinuo i dovršio sa "A ja mislim da tebi treba dijeta!". I to je bilo to, nije mu dao da odgovori, nego se još neko vrijeme posvetio to da ugnjetava i vrijeđa malo jačeg, ali nikako ne debelog ili pretilog učenika.
Ti učitelji su i danas djelatnici škole. Isti (ne)mar čeka i vašu djecu.
Razgranati mod