Očevi - problemi sa viđanjem djece

[Prirodni]

Poštovani očevi,
otac sam 2 djece, plaćam uredno alimentaciju, no druga strana kojoj
povjerena skrb o djetetu, nastoji me uništiti i prikazati me kao
nesposobnog roditelja. Djecu ne viđam, zovem ih i možda se tu i tamo
sretnemo. Nakon 2 godine, nemam više nikakav odnos sa njima.
Netko će reći zašto se nisi borio, jesam na razvnodnoj parnici sam
htio dogovor da djeca budu 50% kod mene 50% kod druge strane. Da
se ne plaća alimentacija, nego da se sve plaća u omjeru 50-50, te da se sve odluke donose zajedničke.
Nažalost sudkinja je prema sudskoj praksi odredila da djeca budu povjerena
majci i da se samnom održavaju susreti svaki drugi tjedan i jedan dan srijeda u tjednu , ali da radi kontinuiteta ne smiju i taj da spavati kod mene već ih moram vratiti majci. Imao sam odvjetnika, no očito slabog. On me zastupao i kod prijave budući da je pri jednom događaju pozvala policiju da se radi o nasilju u obitelji. Javljao sam se dalje samovoljno i centru za socijalnu skrb, tražio uredno i češće viđanje djece, no bez uspjeha.
Ne bih dalje dovoljno je za uvod.
Nažalost, emocionalan sam tip , i nikada u životu do sada nisam naučio što je pravo a što pravda.
Teško mi pada što nemam nikakvog kontakta sa djecom. Nemoćan sam u sistemu koji je određen da su razvedeni očevi samo bankomati, te da u odgoju djece ni malo ne učestvuju. Ok, ima ih svakakvi, ali samo ovo pismo i moja daljnja namjera, govori o tome da bi nešto htio pomaknuti-promjeniti u društvu, kada ne mogu kod sebe. Danas sutra će i moja djeca (sinovi) biti roditelji (očevi) te se pitam kakvi će biti ?
Budući da živim u manjem mjestu, cilj mi je da mi se jave roditelji-očevi, da se nađemo i izmjenimo iskustva. Nije bitno gdje ste, organizirati ćemo to i lokalno. Voljan sam pomoći, dati protesno pismo saboru, organizirati potpisivanje peticije itd. bilo kako pomoći. Moramo si pomoći jer nažalost,
kao što je poznato da djeca u 99% slučajeva pripadaju majci, poznato je da žene više razmjenjuju savjete i ostale načine i slučajeve kako nas očeve udaljiti od djece i proglasiti na bilo koji način nesposobnima.
Time svjesno krši Obiteljski Zakon, a da na to nitko ne reagira :

----------------------------------------
Članak 2. Obiteljskog zakona:

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:
1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

Članak 87. Obiteljskog zakona:

(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.

Članak 97. Obiteljskog zakona:

Pravo je roditelja da žive sa svojim djetetom, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta.

---------------------------

Dragi očevi, kako bi i sebi pomogao, a i Vama želja mi je okupiti sve koji su zainteresirani.
Javite mi se na pp.

-----------------------------------------------------------------------------
Možete imati 38 godina, kao što je to slučaj kod mene. I jednog dana, neka velika prilika vam se otvori i zove vas da se zauzmete za nešto veliko. I vi odbijete jer se bojite… Odbijete to uraditi jer želite duže poživjeti… Bojite se jer mislite da ćete izgubiti posao, ili se bojite jer će vas kritizirati ili jer ćete izgubiti popularnost, ili se bojite jer će vas netko izbosti, pucati na vas ili vam baciti bombu; pa se odbijete zauzeti. E pa, možda možete nastaviti dalje i tako, i doživjeti 90, ali tada ste jednako mrtvi sa 38 kao što bi bili i sa 90. A prestanak disanja vašeg života je samo naknadna objava puno ranije smrti duha.
Martin Luther King Jr., studeni 1967.
----------------------------------------------------------------------------------

[Ertrinken]

Ja sam van te price,ali me zanima jedno- zasto nisi vidjao djecu? Sud je odredio da djeca budu kod tebe dva vikenda mjesecno,te da se vidjas sa njim srijedom. Zasto to nisi radio? Da je tvoja bivsa i zabranjivala- mogao si se zaliti ili je tuziti i insistirati da djecu vidjas. Ja malo to ne kuzim,ali OK

[suhi13]

Ertrinken kaže:

Ja sam van te price,ali me zanima jedno- zasto nisi vidjao djecu? Sud je odredio da djeca budu kod tebe dva vikenda mjesecno,te da se vidjas sa njim srijedom. Zasto to nisi radio? Da je tvoja bivsa i zabranjivala- mogao si se zaliti ili je tuziti i insistirati da djecu vidjas. Ja malo to ne kuzim,ali OK

Eto isto pitanje kao i Etrinken...zasto se nisi drzao sudske presude te vidjao djecu prema odredjenom? Ja jesam otac i djeca su kod mene ali sud jos traje...i traje...i traje . Ali OK...djeca su kod mene pa me to toliko ne smeta. A i vrlo je izgledno da ce ostati. Ali sigurno cu znati kad sud odredi. Nisam imao iskustava kao ti ali koliko znam...ako ti ne dopusta da vidjas djecu prema odredbi suda...tu se obracas centru i policiji. Pisem kako sam cuo...ali ne znam za sigurno.

[Štokrlica]

Prirodni kaže:

... ali samo ovo pismo i moja daljnja namjera, govori o tome da bi nešto htio pomaknuti-promjeniti u društvu, kada ne mogu kod sebe.

Dođe lik s inicijativom i dobije ovo...

Ertrinken kaže:

Ja sam van te price,ali me zanima jedno- zasto nisi vidjao djecu?

suhi13 kaže:

Eto isto pitanje kao i Etrinken...zasto se nisi drzao sudske presude te vidjao djecu prema odredjenom?

suhi13 kaže:

Pisem kako sam cuo...ali ne znam za sigurno.

Ili trkeljaš bzv...

Meni onako padne preko nekoliko ideja...ona se odselila u drugi grad, nema se love za svaki drugi vikend, srijedom klinac ima popodne školu, lik radi u smjenama pa su ponekad i vikendi radni...
Prošla sam razvod i kad je došlo do djela u kojem smo dogovarali viđanje ja sam bila ta koja je rekla ali to tako "školski" kod nas ne bu klapalo.
Na što su oni rekli to je zakonski minimum kojim štitimo oca, a vi se dogovorite kako hoćete.
Reko koga štitite? uto/čet klinac trenira, vikend otac radi, uto/četv mali ujutro trening otac radi ujutro,
mali popodne škola, vikend otac radi, idući mali putuje s klubom i tako...došli bi do možda jednog vikenda u 2 faking mjeseca.

[kolkotolko]

i ja sam van te priče ali podržavam to što pišeš mada ne nadaj se previše. činjenica je da su za sve što se muškarcima događa krivi muškarci jer su oni u većini ti koji su donosili i donose zakone koji se ne provode čak i ako su dobro napisani. uvijek će žena prije nego muškarac postići da dijete živi s njom kakvi god zakoni bili i uvijek će u rudniku i na građevini raditi muškarac kakvi god zakoni bili.


postigli smo ravnopravnost spolova na papiru. u praksi kako se kome posreći u životu.

[K H S]

Poslao sam autoru odobnu poruku....
Uglavnom,jedo je reci da zelis nesto promijeniti,a drugo je imati sposobnosti za to
I muda

Pozdrav

[suhi13]

Štokrlica kaže:

Dođe lik s inicijativom i dobije ovo...







Ili trkeljaš bzv...

Meni onako padne preko nekoliko ideja...ona se odselila u drugi grad, nema se love za svaki drugi vikend, srijedom klinac ima popodne školu, lik radi u smjenama pa su ponekad i vikendi radni...
Prošla sam razvod i kad je došlo do djela u kojem smo dogovarali viđanje ja sam bila ta koja je rekla ali to tako "školski" kod nas ne bu klapalo.
Na što su oni rekli to je zakonski minimum kojim štitimo oca, a vi se dogovorite kako hoćete.
Reko koga štitite? uto/čet klinac trenira, vikend otac radi, uto/četv mali ujutro trening otac radi ujutro,
mali popodne škola, vikend otac radi, idući mali putuje s klubom i tako...došli bi do možda jednog vikenda u 2 faking mjeseca.

Mozda bi prije svog komentara o "trkeljanju" mogla procitati sto pise.
A pise CUO SAM ! I da pricala mi osoba svoja iskustva ali da ne pisem sada romane u tudjem postu. Ta osoba nije mogla uzeti dijete u tocno odredjenom terminu i na centru su joj rekli kako to mora prijaviti policiji. I ima odredjeni broj koliko puta policija izlazi na teren a nakon cega se reagira pravno.
Znaci nikakvo trkeljanje a opet naravno da postoji nebrojeno mogucnosti gdje
se dogovaraju vidjanja na drugi nacin.

[Štokrlica]

K H S kaže:

Poslao sam autoru odobnu poruku....
Uglavnom,jedo je reci da zelis nesto promijeniti,a drugo je imati sposobnosti za to
I muda

Pozdrav

Ok...lik je krenuo od nekud, pokušao okupiti nekolicinu s istim problemom ili razmišljanjem, pa će ta nekolicina zajedno možda biti sposobnija i s više muda...
Istina forum nije sjajna polazišna točka, no tko kaže da nije krenuo i na nekom drugom frontu...

[Ertrinken]

Štokrlica kaže:

Reko koga štitite? uto/čet klinac trenira, vikend otac radi, uto/četv mali ujutro trening otac radi ujutro,
mali popodne škola, vikend otac radi, idući mali putuje s klubom i tako...došli bi do možda jednog vikenda u 2 faking mjeseca.

Da vazi,ali ovdje je pitanje dvije godine. I jednom u dva mjeseca je bolje nego "sretnemo se ponekad" OK, hajmo -kako se osjecaju ta djeca? Misle li oni-starog nije briga za nas?
Ne zelim ga ubiti u pojam,ali to nije stvar pravde vec borbe za sopstveni zivot,svoju djecu i svoja prava. Zena moze biti über-vjestica, ali sta bi tek Radio da je na sudu dobio 50:50 starateljstvo? kako bi to tek postigao?
I ako sam zena, smatram da ocevi imaju ista prava na starateljstvo kao i zene. No zelim ga pitati koji je bio razlog da je izgubio kontakt sa svojim sinovima,mimo ovog sto je napisao

[Štokrlica]

Ertrinken kaže:

Da vazi,ali ovdje je pitanje dvije godine. I jednom u dva mjeseca je bolje nego "sretnemo se ponekad" OK, hajmo -kako se osjecaju ta djeca? Misle li oni-starog nije briga za nas?
Ne zelim ga ubiti u pojam,ali to nije stvar pravde vec borbe za sopstveni zivot,svoju djecu i svoja prava. Zena moze biti über-vjestica, ali sta bi tek Radio da je na sudu dobio 50:50 starateljstvo? kako bi to tek postigao?
I ako sam zena, smatram da ocevi imaju ista prava na starateljstvo kao i zene. No zelim ga pitati koji je bio razlog da je izgubio kontakt sa svojim sinovima,mimo ovog sto je napisao

Jbt. zakaj se svaka tema svede na osobnu razinu...
Budimo realni na forumu teško možeš saznati kakva je uistinu osoba "sugovornik" i na temelju toga donositi zaključke, no ono što možeš je držat se teme...

U ovom slučaju je to pokušaj pronalaženja istomišljenika koji je dočekan na nož i koji se sveo na "aha, hajd sada opravdaj se ....zakaj ne viđaš klince..."

Prirodni kaže:

cilj mi je da mi se jave roditelji-očevi, da se nađemo i izmjenimo iskustva. Nije bitno gdje ste, organizirati ćemo to i lokalno. Voljan sam pomoći, dati protesno pismo saboru, organizirati potpisivanje peticije itd. bilo kako pomoći.

Sasvim moguće da je lik niškoristi inertni zgubidan koji si je mislio uz masan brk i 5 čašu pive "brigo (klinci) moja prijeđi na drugoga", no mi to nikada nećemo znati.

Prirodni kaže:

...Javljao sam se dalje samovoljno i centru za socijalnu skrb, tražio uredno i češće viđanje djece, no bez uspjeha.

[poison.Ivy]

Prirodni kaže:

Netko će reći zašto se nisi borio, jesam na razvnodnoj parnici sam htio dogovor da djeca budu 50% kod mene 50% kod druge strane. Da se ne plaća alimentacija, nego da se sve plaća u omjeru 50-50, te da se sve odluke donose zajedničke.

koliko mi je poznato (možda griješim) - obiteljski zakon RH uopće ne poznaje "zajedničko skrbništvo" -- tvoj prijedlog nije ni mogao biti usvojen (posebno ne dio s alimentacijom) jer ta opcija u zakonu naprosto ne postoji.

ono što ste mogli i trebali napraviti jest da se dogovorite izvan suda -- bez obzira na odluku koju sud donese. ja sam, za primjer, zakonski pripala majci & ocu je određeno da plaća alimentaciju - njih dvoje su se dogovorili da dva tjedna budemo kod mame, dva kod tate + da tata alimentaciju plaća kada i koliko može i to je funkcioniralo. međutim, vaši odnosi poslije rastave su očito katastrofalni pa to nije bilo izvedivo.

ne bih ulazila u to zašto se nisi više borio za svoju djecu - definitivno si mogao i smatram da snosiš velik dio odgovornosti za situaciju u kojoj se nalaziš.

umjesto da tražiš očeve koji su slični tebi i koji se nalaze u situaciji kao i ti danas - traži one očeve koji su se za svoju djecu izborili i koji s tom istom djecom imaju divan odnos... takvih zaista ima mnogo. od tih očeva trebaš tražiti savjet, ne od onih koji su zapeli u istoj kaljuži kao i ti.

...kada ne mogu kod sebe.

pa možeš - nisi valjda odustao? angažiraj boljeg odvjetnika i nosi sve na sud. onog trenuka kad ti žena ne preda djecu u danom momentu na kojeg imaš pravo - zovi policiju. rekao si da klince nisi vidio dvije godine - jesi se žalio Centru? znaju li to u Centru? što su ti rekli? jesi zvao svaki put kad ti žena nije dala djecu...? kako ti to nije dala djecu - odbijala ti ih je predati ili se odselila, što se dogodilo? kakve korake trenutno poduzimaš, jesi podnio prijave Centru?

mislim da imaš malo sjebane prioritete jer umjesto da se boriš za vlastitu djecu jer još ništa nije gotovo, ti se brineš za pomake u zakonu općenito - pa daj prvo radi na odnosu s vlastitim klincima i riješi tu situaciju pa se onda baci u borbu s hrvatskim zakonima. valjda ti je jasno da imaš daleko veće šanse unaprijediti vlastitu situaciju nego čitavo pravosuđe.

nemoj se predati, razumijem da si obeshrabren i da ti je jako teško - usredotoči se na svoj slučaj, svoju situaciju, kontaktiraj osobe koji su sličnu situaciju uspješno riješili i bori se. to je zaista najbolje što možeš.

[Depeche E.]

Imaš podršku Brat i ja smo imali tu sreću da su naši bili normalni i da nismo imali nikakva zakonska ograničenja što se viđanja tiče nego smo se samo trebali javiti kod koga smo. Jako podržavam ideju da očevi imaju više prava jer nisu ništa manje sposobni nego majke

Ja sam upravo za to. Da djeca budu ta koja će imati neko pravo izbora. Ne da će striktno morati birati kod koga će biti nego da im se time smanji taj stres i promjena načina življenja uslijed rastave. Pa koliko god to neizvedivo zvučalo

[miffy13]

Prirodni kaže:

Poštovani očevi,
otac sam 2 djece, plaćam uredno alimentaciju, no druga strana kojoj
povjerena skrb o djetetu, nastoji me uništiti i prikazati me kao
nesposobnog roditelja. Djecu ne viđam, zovem ih i možda se tu i tamo
sretnemo. Nakon 2 godine, nemam više nikakav odnos sa njima.
Netko će reći zašto se nisi borio, jesam na razvnodnoj parnici sam
htio dogovor da djeca budu 50% kod mene 50% kod druge strane. Da
se ne plaća alimentacija, nego da se sve plaća u omjeru 50-50, te da se sve odluke donose zajedničke.
Nažalost sudkinja je prema sudskoj praksi odredila da djeca budu povjerena
majci i da se samnom održavaju susreti svaki drugi tjedan i jedan dan srijeda u tjednu , ali da radi kontinuiteta ne smiju i taj da spavati kod mene već ih moram vratiti majci. Imao sam odvjetnika, no očito slabog. On me zastupao i kod prijave budući da je pri jednom događaju pozvala policiju da se radi o nasilju u obitelji. Javljao sam se dalje samovoljno i centru za socijalnu skrb, tražio uredno i češće viđanje djece, no bez uspjeha.
Ne bih dalje dovoljno je za uvod.
Nažalost, emocionalan sam tip , i nikada u životu do sada nisam naučio što je pravo a što pravda.
Teško mi pada što nemam nikakvog kontakta sa djecom. Nemoćan sam u sistemu koji je određen da su razvedeni očevi samo bankomati, te da u odgoju djece ni malo ne učestvuju. Ok, ima ih svakakvi, ali samo ovo pismo i moja daljnja namjera, govori o tome da bi nešto htio pomaknuti-promjeniti u društvu, kada ne mogu kod sebe. Danas sutra će i moja djeca (sinovi) biti roditelji (očevi) te se pitam kakvi će biti ?
Budući da živim u manjem mjestu, cilj mi je da mi se jave roditelji-očevi, da se nađemo i izmjenimo iskustva. Nije bitno gdje ste, organizirati ćemo to i lokalno. Voljan sam pomoći, dati protesno pismo saboru, organizirati potpisivanje peticije itd. bilo kako pomoći. Moramo si pomoći jer nažalost,
kao što je poznato da djeca u 99% slučajeva pripadaju majci, poznato je da žene više razmjenjuju savjete i ostale načine i slučajeve kako nas očeve udaljiti od djece i proglasiti na bilo koji način nesposobnima.
Time svjesno krši Obiteljski Zakon, a da na to nitko ne reagira :

----------------------------------------
Članak 2. Obiteljskog zakona:

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:
1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji

Članak 87. Obiteljskog zakona:

(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.

Članak 97. Obiteljskog zakona:

Pravo je roditelja da žive sa svojim djetetom, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta.

---------------------------

Dragi očevi, kako bi i sebi pomogao, a i Vama želja mi je okupiti sve koji su zainteresirani.
Javite mi se na pp.

-----------------------------------------------------------------------------
Možete imati 38 godina, kao što je to slučaj kod mene. I jednog dana, neka velika prilika vam se otvori i zove vas da se zauzmete za nešto veliko. I vi odbijete jer se bojite… Odbijete to uraditi jer želite duže poživjeti… Bojite se jer mislite da ćete izgubiti posao, ili se bojite jer će vas kritizirati ili jer ćete izgubiti popularnost, ili se bojite jer će vas netko izbosti, pucati na vas ili vam baciti bombu; pa se odbijete zauzeti. E pa, možda možete nastaviti dalje i tako, i doživjeti 90, ali tada ste jednako mrtvi sa 38 kao što bi bili i sa 90. A prestanak disanja vašeg života je samo naknadna objava puno ranije smrti duha.
Martin Luther King Jr., studeni 1967.
----------------------------------------------------------------------------------

otac koji to doista zeli vidjat ce djecu i imati ce (relativno) normalan odnos sa njima. skrbnistvo se dodjeljuje kao zajednicko s tim da dijete ostaje zivjeti kod jednog roditelja iz prakticnih razloga. naravno, ukoliko se roditelji sloze i to se moze drugacije dogovoriti. jedan roditelj cak ni nemoze otici zivjeti u drugi grad s djetetom bez pristanka ovog drugog i bez da se tu umijesa CZSS. samo treba biti dosjeljan i argumentiran i treba htjeti. zasto on nije vidjao djecu i sto sad tocno zeli-nije mi jasno. ako se odselio u drugi grad (ili se odselila mama) onda logicno da djeca ne mogu jedan tjedan zivjeti u jednom a drugi u drugom gradu.

[Depeche E.]

Štokrlica kaže:

Kad je dvoje (naglasak na dvoje) normalnih uopće nije neizvedivo.

Ma ja bih to najradije u zakon. Okej, shvaćam da to nije tako lako i sve to. Ima tu puno sivih nijansi. Nije sve crno bijelo, no znam koliko bi mom tati bilo teško da je moja mama bila aždaja i pizdila po sudu na našu štetu. Takvih dobrih očeva ima koliko hoćeš, a pate zbog ovakvog zakona. Trebalo bi se i dijete pitati nešto jer ipak će se njemu život drastično promijeniti, starcima toliko i ne.

[suhi13]

Depeche E. kaže:

Ma ja bih to najradije u zakon. Okej, shvaćam da to nije tako lako i sve to. Ima tu puno sivih nijansi. Nije sve crno bijelo, no znam koliko bi mom tati bilo teško da je moja mama bila aždaja i pizdila po sudu na našu štetu. Takvih dobrih očeva ima koliko hoćeš, a pate zbog ovakvog zakona. Trebalo bi se i dijete pitati nešto jer ipak će se njemu život drastično promijeniti, starcima toliko i ne.

Iako nije toliko vezano uz temu...samo bih komentirao ovo.
U mom slucaju...CZSS je dao misljenje da bi djeca trebala zivjeti sa majkom koja je otisla. Centar bas nije nesto djecu pitao. OK..djeca su 7 i 9 god. Nakon toga smo isli na medicinsko vjestacenje gdje se između ostalog dosta djecu pitalo. Vjestaci su napisali da bi za djecu ipak bilo bolje da ostanu sa ocem u svojoj kuci. Eto nedavno su ispitivali vjestake na sudu... i ljudima sa centra kao ni bivsoj i njenoj odvjetnici nije jasno...kako su vjestaci mogli uzeti u obzir sinovu zelju da ostane kod kuce. Sin ima 9 god. Sta reci na to?

[Depeche E.]

Mogu ti iz svoje perspektive probati objasniti tu odluku medicinskih vještaka, tj. kako je bratu i meni bilo Mi smo željeli ostati s tatom jer smo ondje odrasli. Prijatelji su mi tamo, mačka ..sve živo, cijeli život Jako je teško kada dijete mora donositi takve odluke. Ja sam imala 13 i bilo mi je koma jer se osjećaš rastrgan na sve strane. Voliš oba roditelja, a osjećaš da tom odlukom povređuješ oboje. Kako li je tek tvojima obzirom da su manji? Djeca, vjerovali ili ne, često vrlo dobro znaju što je za njih u tom trenutku prikladno.

Po meni bi bilo najbolje da sjednete s klincima i objasnite im da mogu kod mame biti kada god požele samo se trebate dogovoriti, tj. obavještavati gdje su klinci. Probaj zamisliti koliko bi im to pomoglo! To ti je već 90% manja trauma! Vjeruj mi. I ako možeš, ostani u kontaktu s njezinom obitlji ako ste si okej - opet ponajviše radi djece.

Baš sam jučer pričala s mamom o tome i govorim kako je apsurdno da dijete koje je do neke osme godine života živjelo s oba roditelja najednom ima svaki drugi vikend s tatom i eventualno dan-dva preko tjedna! Pa je li to normalno? Kolike to posljedice ostavlja na dijete. KOja je to praznina i na koji se način sve te emocije akumuliraju? Pa se onda ljudi čude ko pura dreku kak je dijete postalo problematično? Zato što je odrastalo u obitelj koja se nije trudila pružiti neku stabilnost. Rastava ne znači raspad obitelji. Osim, naravno, niste svi zajedno, ali to se da prevladati tako da dijete ima osjećaj da može računati na mamu i tatu, a ne da se oni ne mogu vidjeti ni nacrtani

Zar nije zdravije i ljepše da klinac kaže "Mama, idem ja sad kod tate. Ostat ću do sutra navečer.. vidimo se, bok "


Uvijek postanem pričljiva oko ovakvih tema, sori Ono što hoću reći jest to da se potrudite što manje voditi tim pravnim putevima, a više međusobnim dogovorom

[Racchella]

Depeche E. kaže:

Mogu ti iz svoje perspektive probati objasniti tu odluku medicinskih vještaka, tj. kako je bratu i meni bilo Mi smo željeli ostati s tatom jer smo ondje odrasli. Prijatelji su mi tamo, mačka ..sve živo, cijeli život Jako je teško kada dijete mora donositi takve odluke. Ja sam imala 13 i bilo mi je koma jer se osjećaš rastrgan na sve strane. Voliš oba roditelja, a osjećaš da tom odlukom povređuješ oboje. Kako li je tek tvojima obzirom da su manji? Djeca, vjerovali ili ne, često vrlo dobro znaju što je za njih u tom trenutku prikladno.

Po meni bi bilo najbolje da sjednete s klincima i objasnite im da mogu kod mame biti kada god požele samo se trebate dogovoriti, tj. obavještavati gdje su klinci. Probaj zamisliti koliko bi im to pomoglo! To ti je već 90% manja trauma! Vjeruj mi. I ako možeš, ostani u kontaktu s njezinom obitlji ako ste si okej - opet ponajviše radi djece.

Baš sam jučer pričala s mamom o tome i govorim kako je apsurdno da dijete koje je do neke osme godine života živjelo s oba roditelja najednom ima svaki drugi vikend s tatom i eventualno dan-dva preko tjedna! Pa je li to normalno? Kolike to posljedice ostavlja na dijete. KOja je to praznina i na koji se način sve te emocije akumuliraju? Pa se onda ljudi čude ko pura dreku kak je dijete postalo problematično? Zato što je odrastalo u obitelj koja se nije trudila pružiti neku stabilnost. Rastava ne znači raspad obitelji. Osim, naravno, niste svi zajedno, ali to se da prevladati tako da dijete ima osjećaj da može računati na mamu i tatu, a ne da se oni ne mogu vidjeti ni nacrtani

Zar nije zdravije i ljepše da klinac kaže "Mama, idem ja sad kod tate. Ostat ću do sutra navečer.. vidimo se, bok "


Uvijek postanem pričljiva oko ovakvih tema, sori Ono što hoću reći jest to da se potrudite što manje voditi tim pravnim putevima, a više međusobnim dogovorom

kao i što si zaključila:"bivši supružnici se ne mogu vidjeti
niti nacrtani"
i dok se oni međusobno obračunavaju-
djete doživljava ovakve situacije,često opisane na forumu.
mislim da plan o zajedničkoj skrbi,u sklopu obiteljskog zakona-
će,ipak,malo zakonski pritisnuti konfliktne bivše supružnike-
na razumnije ponašanje i pridržavanje dogovora(sve u svrhu dobrobiti djeteta).

[suhi13]

Racchella kaže:

kao i što si zaključila:"bivši supružnici se ne mogu vidjeti
niti nacrtani"
i dok se oni međusobno obračunavaju-
djete doživljava ovakve situacije,često opisane na forumu.
mislim da plan o zajedničkoj skrbi,u sklopu obiteljskog zakona-
će,ipak,malo zakonski pritisnuti konfliktne bivše supružnike-
na razumnije ponašanje i pridržavanje dogovora(sve u svrhu dobrobiti djeteta).

Vjerujem da je ovako u vecini slucajeva. I da...mi se ne mozemo vidjeti...ne podnosimo se...barem pisem ono sto ja osjecam :-)
Ali mogu reci da se ta nepodnosenja ne odvijaju pred djecom vec putem telefona i na sudu.
To pisem u svoje ime ali sam siguran da i ona to radi.
To je jedino dobro u svemu sto se desilo i desava. Djecu ne mjesamo u probleme između nas. U braku nije bilo posebnih svađa tako da tu djeca nisu patila. Desio se problem i veliki šok za djecu. Ali sve nakon toga sa njima radimo da se taj šok što vise ublazi i da oni ne pate vise nego treba.
U razgovorima izmedju djece i mene govori se samo normalnim tonovima i biranim rijecima za mamu. Vjerujem da je tako i sa njene strane.
Pokusavamo izvuci nabolje za svoju djecu...dok sa druge strane tuzimo se na nekoliko strana i jednostavno se ne podnosimo. Eto...i to je moguce :-)

[Benny]

Autor topica joś żivi? Pitam jer se 2 mjeseca nije javio.

Śto se tiće prava oćeva poslije rastave prema svojoj djeci postoji samo jedno koje je pośtivano od strane prava i majki:
Pravo oćeva na plaćanje alimentacije.
O ostalim pravima odlućuju majke djece.

Sa eventualnim prigovorima na gore spomenuto molim, da se ne obraćujete meni nego onima koji mogu u toj temi neśto promijeniti i koji su toj situaciji krivi: vlada i sudstvo.

[K H S]

Ajd,kad si vec naceo tesku temu....

Kriva adresa,potpuno kriva.
Oni,koji su glavni kreatori svih poteskoca u svezi roditelja i djece,zovu se

CENTRI ZA SOCIJALNU SKRB

Ipo njima treba...bila je ideja ds ih se ukine kad je u ptanju skrb o djeci nakon razvoda i da o tom odlucuju Obiteljski sudovi...
Naravno,nista od toga...jer kome bi gdje i kako kukale svd one silne beskorisne babe koje tamo dobivaju placu za svojd neznanje i bezobrazluk..?