Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.09.2016., 23:36   #1
Kako dalje

Dragi forumaši,
U zadnje vrijeme sam na forumu često i čitam o tužnim pričama jer sam i sam u takvoj. Ovo mi je prvi put da tražim savjete, odgovore, pomoć. Pomoć mi stvarno treba.

Ne bih okolišao puno... Supruga i ja se rastajemo! Kako i zašto je došlo do toga, ne pitajte. Pre duga i prekomplicirana priča. Jako smo teški i loši jedno prema drugome već dugo dugo i više jednostavno nemožemo. I da odmah kažem da preljuba i nasilja nije bilo (zapravo me je jednom zveknula, al bila je pijana, niš strašno).

U vezi smo deset godina, zajedno živimo nepune četiri a u braku nešto više od dvije. Na svu sreću dijecu nemamo (ili nesreću, neznam više šta da mislim). Na samim rubovima kod prekida/rastajanja smo bili nekoliko puta ali kolko god da smo bili u kur... ljubav je uvijek bila jaka i ljubav nas spašavala, kolko god bili nezadovoljni i ludi od svega.
Ali ovaj puta je i ta naša ljubav postala nemoćna, nemože ni ona više sama.

Prije nekih par tjedana sam nakon opet još jedne grozne svađe, stresa, tuge (napisao bi još puno al nemam pravih riječi) razmišljao...
Ok,sada ti je 31 godina, oženjen si, radiš, supruga radi, supruga želi obitelj kao i ti, puno dobroga...al i dalje si nesretan čovjek. Ni u jednom trenutku si nisam postavio pitanje zašto, jer taj odgovor znam već dugo. U nesretnom sam braku! To mi je bilo dovljno da mi razje...sve drugo što sam bio, htio bit, što sam imao ili htjeo imati. Ni u čemu nisam bio sretan.

Ono što me je dugo držalo u svemu tome je, kao i kod većine, naša prošlost kroz koju smo proživjeli sve i svašta, naša ljubav koje je bilo i koje ima i sad, i htjela mi je dati ono što mi je smisao života, smisao mog postojanja...Htjela mi je roditi dijecu!

Eh ovo zadnje je ono što me najviše boli i plaši jer su mi obitelj i diječica najveća sreća koju čovjek može dobiti.

Kao što sam već i napisao 31 mi je godina i po nekim mojim razmišljanjima sam na granici... Dakle ostati ću u braku u kojem patim (koji bi jednom možda nekim čudom mogao biti i dobar brak al trebale bi godine godine al lako moguće da nikad to nebi bio) i imati obitelj i djecu sa ženom s kojom jesam ili otići i tražiti sreću s nekom drugom i sve to što želim više od ičega, obitelj, dijecu (samo ne još s drugom jer uz dužno poštovanje prema svim damama koje ovo čitaju, toliko sam rastrojen i povrijeđen da vas se neopisivo bojim, proći će valjda...).

To traje jako dugo (već koju godinu) i probali smo svašata i odlučio sam se na ovo drugo. Uz muke, jade i neopisiv strah. Kada sam to svojoj ženi rekao, kroz koji dan se je i ona djelomično složila s time jer je i ona premorena mada kaže da se raziđemo pa možda jedno nešto...ako nam je suđeno i ako nas svemir ponovo spoji...i šta ja znam.
Neznam dal želim da nas taj svemir više ikada spoji!

Uglavnom, otišao sam prije dva tjedna, odselio se.
Nikada se u životu ovako bojao nisam i stalno razmišljam jesam li trebao ostati u tome, trpiti i nadati se boljem.

Neki koji znaju moju priču (neki frendovi i sestre, pa čak i mama tata) me podržavaju jer znaju da smo dugo u kur... ali u glavi mi je takav nered da neznam kako van iz toga i šta trebam napraviti da se trgnem iz ovoga i izađem iz ove tuge i depresije.

Molim Vas, recite mi, ako išta znate. Kako dalje?
Lomel is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2016., 00:02   #2
Kao prvo moraš se pomiriti sa tim da ono najgore tek dolazi.

Tu mislim na to da će ti trebati dugo, dugo vremena da se odvikneš od osobe sa kojom si 10 godina dijelio apsolutno sve. Sada ćeš prvo biti pod dojmom toga svega, a nakon toga dolazi razdoblje "šta je meni ovo trebalo" i vrlo vjerojatno ćeš se zbog neke "komfornosti" poželjeti vratiti na staro. Iako je teško, probaj se svaki put kad ti bivša zafali prisjetiti onog lošeg osjećaja kojeg si imao kada si bio sa njom. Znam da to lako ne funkcionira, ali jednostavo nema drugog načina. Osim toga, probaj se zakupiti čime god možeš (prijateljima, poslom, vježbanjem...).

U svakom odnosu postoje svađe, ali koliko vidim ti si baš nesretan, a "nemaš razloga". To ipak znači da ljubavi u pravom smislu te riječi više nema. Osim toga i ti i ona ste cijele dvadesete proveli u vezi i po meni propustili puno toga i sigurna sam da vam taj dio života sada na neki način u dubini duše fali.

Ukoliko ste u kontaktu, trebao bi, koliko god ti je teško, prekinuti svaki kontakt, bar na neko vrijeme.
To ti govorim iz iskustva jer sam i sama izašla iz duge veze koja je bila "savršena", ali falilo je ono nešto da ja budem sretna do kraja i da bar deset puta na dan ne pomislim kako bi mi bilo da sam sama.

Sada sam već 8 mjeseci sama, a još uvijek se barem jednom dnevno sjetim kako bi mi bilo da sam ostala u toj vezi u kojoj je isto sve cvalo, ali falilo je ono nešto.

Jedino što ti može pomoći je vrijeme i kao što sam rekla sve moguće aktivnosti da manje razmišljaš o situaciji u kojoj se nalaziš.
alfa111 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2016., 00:46   #3
Ako nesto ne ide onda ne ide , ili ako niste jedno za drugo onda niste .
Jednostavno kazes , nije vise islo boze moj sta je tu je .
Nije rastava smak svijeta I zasto bih se patio sa osobom koja ti vise ne odgovara ni u cemu? A ni ljubavi vise nema . A nemate ni djece , svadja svaki dan .
Anja is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.09.2016., 11:11   #4
Prije svega, stani, razmisli i pomoli se.
Znam da je teško, ali odgovor trebaš potražiti u svom srcu, a ne u odobravanju okoline, mame, seke itd.
Ovo "pomoli se" sam ti napisao iz razloga da potražiš unutarnji mir prije nego djeluješ. U sličnoj sam situaciji, mada puno goroj, pa nije lako dati neki pametan savjet.
Ipak ono šta sigurno znam, da se isplati boriti za svoju ženu i svoju obitelj bez obzira na netrpeljivost koja vlada među vama.
Tebi se čini da su razlike među vama nepremostiv, a možda je potrebna jedna riječ, dodir, pogled, promjena načina komunikacije da se sve preokrene u vašu korist.
Iz tvoga posta osjećam da je najveći problem među Vama način komunikacije, a to je stvar koja se uz malo strpljenja može značajno poboljšati. Vi, pretpostavljam, ne znate komunicirati jedno s drugim, i ne možete čuti što jedno drugom želite reći. Treba se malo poniziti pred partnerom, poslušati i potruditi se razumjeti što nam želi reći.
Cota is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2016., 11:33   #5
moj ti je savjet da vrlo pažljivo pročitaš ovu temu: https://www.forum.hr/showpost.php?p=60205609&postcount=1

I
iz svih,do sada 241 posta naći češ odgovor...

mlad si,vrijeme i mogućnosti ti stoje otvoreni.
__________________
Vjeruj u se i u svoje kljuse
amary is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2016., 00:20   #6
ljubav je uvijek bila jaka i ljubav nas spašavala, kolko god bili nezadovoljni i ludi od svega. - kaže autor.
Gdje je u tvom braku ljubav? Nema tu ljubavi, to je samo obična navika i strah od nepoznatog.
Tamo gdje ima ljubavi, postoji fleksibilnost s obje strane, a kod vas je nema, zato i ne možete zajedno.
__________________
Najveća od svih sloboda je kad si možeš dopustiti biti ono što uistinu jesi
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2016., 14:45   #7
Svaki dan ćeš sad vrtit film "da li sam dobro postupio? možda bi se trebao vratit? ma nije valjda sve tako crno? pa ima i lošijih brakova od našeg koji su opstali?", ali samo se sjeti ovoga što si sam napisao: "al i dalje si nesretan čovjek. Ni u jednom trenutku si nisam postavio pitanje zašto, jer taj odgovor znam već dugo. U nesretnom sam braku! To mi je bilo dovljno da mi razje...sve drugo što sam bio, htio bit, što sam imao ili htjeo imati. Ni u čemu nisam bio sretan."
Franz Ožbolt is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2016., 15:36   #8
Da. Svi vi dobro govorite...
Al i dalje nisam ništa pametniji, izgubljen, prestrašen...Neznam šta da radim.
Osim toga Ona mi je jednom prilikom (prije par mjeseci) nabila strašan kompleks koje nisam imao od tinejdžerskih dana, a sad... osjećam se kao iznošena čarapa.
Bio sam zadovoljan sobom i siguran u sebe a sad potpuno obrnuto. Tolko sam nesretan i nezadovoljan da želim van iz svoje kože. U svemu postajem loš...Užas!!
I još nečega se strahovito bojim! Šta će mi se dogoditi kada je vidim s nekim drugim.
Znači još jednom... Deset godina ljubavme veze, četiri zajedničkog života, više od dvije godine braka. Planirali obitelj, dijecu, budućnost. Ali svejedno nam je bilo teško jedno s drugim i znali smo da ćemo puknut ako neke stvari ne promijenimo. I eto...nismo.
Sad smo rastavljeni već više od jedan mijesec i idalje žalimo kraj svega ali svejedno mi se noge tresu kada pomislim da će biti nečija i da ću je vidjeti s drugim.
Zašto se tako jako toga bojim? Dali je još previše volim, ili se u podsvijesti još nadam, ili sam posesivan pa "nedam nikome"... Ili sam sve od toga?
Ful sam sje...an!
Kako van iz ovoga?

Hvala Vam
Lomel is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2016., 11:07   #9
Quote:
Lomel kaže: Pogledaj post
Zašto se tako jako toga bojim? Dali je još previše volim, ili se u podsvijesti još nadam, ili sam posesivan pa "nedam nikome"... Ili sam sve od toga?
Ful sam sje...an!
Kako van iz ovoga?

Hvala Vam
Ok. Šta će se dogoditi kada je vidiš sa nekim drugim?
Kako ćeš se osjećati? Hoćeš li to preživjeti?
Ja mislim da hoćeš.
A što ako ona tebe vidi sa drugom? Kako će se ona osjećati?
Hoće li ti biti drago ako bude ljubomorna i tužna što te izgubila?
Hoće li ona to preživjeti? Hoće bez brige.

Normalno da si ful sjeban. Nakon 10 godina mijenjaš radikalno svoj život.
Sve se promijenilo i treba ti vremena. Daj si vremena koliko trebaš.
Ovaj osjećaj krivnje koji nosiš jest suvišan teret.
Imaš svako pravo živjeti bolje. Okreni se iza sebe i dobro pogledaj za čime trenutno žališ.
Ovaj košmar koji trenutno osjećaš je normalna reakcija nakon prekida odnosa od 10 godina. Nisi nenormalan. Prolaziš kroz 1 fazu razvoda.
Čeka te još faza
__________________
Eci peci pec, ti si mali zec. A ja mala vjeverica, eci peci pec.
Muškica is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2016., 16:20   #10
Quote:
Lomel kaže: Pogledaj post
...
Ful sam sje...an!
Kako van iz ovoga?

...
diši
ozbiljno, ako se ne baviš nekom fizičkom aktivnošću, ovo je idealan trenutak da se fokusiraš na fizičko tijelo
glava će se rasteretiti suvišnih misli, bolje ćeš se osjećati i spavati
proći će...
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2016., 16:27   #11
Quote:
Lomel kaže: Pogledaj post
Da. Svi vi dobro govorite...
Al i dalje nisam ništa pametniji, izgubljen, prestrašen...Neznam šta da radim.
Osim toga Ona mi je jednom prilikom (prije par mjeseci) nabila strašan kompleks koje nisam imao od tinejdžerskih dana, a sad... osjećam se kao iznošena čarapa.
Bio sam zadovoljan sobom i siguran u sebe a sad potpuno obrnuto. Tolko sam nesretan i nezadovoljan da želim van iz svoje kože. U svemu postajem loš...Užas!!
I još nečega se strahovito bojim! Šta će mi se dogoditi kada je vidim s nekim drugim.
Znači još jednom... Deset godina ljubavme veze, četiri zajedničkog života, više od dvije godine braka. Planirali obitelj, dijecu, budućnost. Ali svejedno nam je bilo teško jedno s drugim i znali smo da ćemo puknut ako neke stvari ne promijenimo. I eto...nismo.
Sad smo rastavljeni već više od jedan mijesec i idalje žalimo kraj svega ali svejedno mi se noge tresu kada pomislim da će biti nečija i da ću je vidjeti s drugim.
Zašto se tako jako toga bojim? Dali je još previše volim, ili se u podsvijesti još nadam, ili sam posesivan pa "nedam nikome"... Ili sam sve od toga?
Ful sam sje...an!
Kako van iz ovoga?

Hvala Vam
Prvo, budi sretan, presretan stovise da si jos mlad, da nemate djece niti nikakvih drugih zajednickih repova.
Drugo, potrazi strucnu pomoc, terapuet neki ti sigurno moze pomoci da kroz ovu tranziciju bolje prodjes.
Sokirala te promjena i novonastala situacija, nista cudno, svi smo to prosli.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2016., 17:51   #12
Zbila mi pomaže to šta mi pišete. Dragi forumaši, tko god da jeste, hvala vam od srca.
Da, sve ovo što proživljavam je "proces" za kojeg je potrebno vrijeme i kojeg treba doslovno odraditi na što ispravniji način. Trudim se ali imam trenutke tj. dane kad padnem toliko nisko i u svojoj psihi doživim nešto što nikad prije nisam i ne vidim izlaz, nikakav smisao ni u čemu. Vjerujem da znate o čemu pričam tako da ni netrebam puno o tome pisat. Borit ću se...
Ovaj forum a i svi vi ste divna stvar...
Danas sam malo bolje, ali bit će još "plakanja" (i s navodnicima i bez njih ).
Pozrav svima.
Lomel is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 14:51   #13
https://www.forum.hr/showthread.php?t=964237

autorova supruga ili klon?
barefoot is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 14:57   #14
Prijatelju, kad sam se razveo.... ona odselila.... ja dosao kuci s puta i nije je bilo kuci.....

Jel vjerujes da mi je to dan koji nikad necu zaboraviti?
Jel' vjerujes da taj pozitivan i dobar osjecaj nikad zaboraviti necu?

O razlozima takodjer ne bih, al' idi dalje.... disi punim plucima...

i da, procitaj knjigu "ko je maznuo moj sir"
__________________
Vazduh trepti kao da nebo gori!
Alčak is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 17:22   #15
Evo opet... Opet sam sje..an, opet neznam šta napravit, jesam li pogriješio... Nemogu ni koraka naprijed.

Ona i ja se još uvijek ponekad vidimo i čujemo. Stanujemo blizu a i još neko vrijeme dijelimo auto pa ključ tamo vamo...
Ona mi je puno puta rekla da me ne želi potpuno izgubiti jer sam joj divan i drag kao osoba (ne uzdižem se jer mi je gušt nego mi često tako kaže) i u tome zasad i uspijeva. Znam da tako neću moć jer kad je vidim mi se bude ona lijepa sjećanja a i prelijepa je i onda najčešće patim još više.

Kroz neke naše razgovore mi je rekla da je shvatila šta treba promijeniti i da hoće, bilo samnom ili s nekim drugim. U trenutcima dok je to govorila joj se na licu vidjelo da je iskrena i da stvarno tako i misli. Ali toliko me je umorila da mi ni to nije dovoljno...tamam bila žena snova.

Prije nekih dva tjedna smo sijeli na kavu i doslovno me je ispitivala jer kaže da njoj neki odgovori trebaju da bi nastavila. Pitala me svašta a između ostalog me pitala dali postoji šansa da jednom opet. Rekao sam joj da sam toliko povrijeđen i rastrojen i da ovako loše nikad nisam bio i da neznam dal bi imao hrabrosti pokušati ponovo da mi/nam se ovo ponovo ne desi.

Nakon tog razgovora mi je par puta rekla da joj je lakše i bolje što mi je u samom početku bilo i drago jer još uvijek imam jake osjećaje prema njoj. Rekla je da je da je ono...ok.
Ali prije par dana ona je htjela ono... Dobar sex kao nekad i ništa više. I ja muško, majmun,idiot popustio. I eto bila je kod mene...

Taj dan sam vidio da je stvarno dosta dobro i da je došla na dobru ševu, ali nisam se previše sekiro oko toga. Sve do dan poslje kad sam razmišljao o tome šta se događa (ko i svaki je..eni dan 24h) sam joj poslao sms sa gnjevom ali i strašnom tugom i pitanjem "pa dobro kako si nakon mjesec dana ok?". Deset godina je iza nas, bili smo si sve na svijetu!
Ona mi rekla da je izgubila nadu jer sam joj rekao to da neznam dal bi tako lako oprostio što me tako dugo uništavala i što me je strah da ne bude opet.
Ok, ima smisla! Al nakon mjesec jebenih dana ona je ok!!!!
Ja patim, tugujem, neopisivo me je strah, a ona je ok!! Pa jeb te da me je varala s petoricom i da sam 104% siguran da više nikad ništa neću i ne želim imati s njom bi svejedno patio mjesecima možda i godinama, siguran sam! Šta ja nisam normalan, ili sam ko neka djevojčica ili koji kur...
Nisam mogao sebi doć, još uvijek na mogu.
Stvarno neznam šta da mislim...
Lomel is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 17:43   #16
I još...
Nakon svega ovoga šta sam pisao u prošlom postu sam se malo smiro i prestao biti toliko na nju ljut...
Već desetak dana, ujutro, čim otvorim oči nakon jedne milisekunde pomislim na nju i ovo šta se događa. Uužžaaaaass!!
Bio sam dobar prema njoj i pazio je, pomagao joj u svemu, hranio je komplimentima, stvarno sam se je..eno trudio...Ali ljubav koju sam joj davao i osjećao prema njoj dok sam doticao njeno prelijepo tijelo je nešto u čemu sam se topio godinama, a kad toga nije bilo sam o tome razmišljao jer sam to obožavao.
Danas, sam se sjetio njene ljepote i rastopio se od boli jer je više nemam. Sama pomisao da je s drugim i da miluje njeni prelijepo tijelo, ljubi usne, grli...me uništava.

Toliko sam utonuo u to da sam je skoro zvao da razgovaramo s ciljem da izađemo iz ovoga i da probamo opet ili nešto. Ali nisam...

Užasno se bojim da gubim ljubav svog života i strašno mi nedostaje, ali nešto me jednostavno koči da probam opet s njom:

Ja neznam šta da radim!
Lomel is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2016., 22:18   #17
Quote:
Lomel kaže: Pogledaj post
I još...
Nakon svega ovoga šta sam pisao u prošlom postu sam se malo smiro i prestao biti toliko na nju ljut...
Već desetak dana, ujutro, čim otvorim oči nakon jedne milisekunde pomislim na nju i ovo šta se događa. Uužžaaaaass!!
Bio sam dobar prema njoj i pazio je, pomagao joj u svemu, hranio je komplimentima, stvarno sam se je..eno trudio...Ali ljubav koju sam joj davao i osjećao prema njoj dok sam doticao njeno prelijepo tijelo je nešto u čemu sam se topio godinama, a kad toga nije bilo sam o tome razmišljao jer sam to obožavao.
Danas, sam se sjetio njene ljepote i rastopio se od boli jer je više nemam. Sama pomisao da je s drugim i da miluje njeni prelijepo tijelo, ljubi usne, grli...me uništava.

Toliko sam utonuo u to da sam je skoro zvao da razgovaramo s ciljem da izađemo iz ovoga i da probamo opet ili nešto. Ali nisam...

Užasno se bojim da gubim ljubav svog života i strašno mi nedostaje, ali nešto me jednostavno koči da probam opet s njom:

Ja neznam šta da radim!
Kad ti počnu nostalgično navirati lijepa sjećanja, namjerno skreći misli na sve ono ružno što te godinama činilo nezadovoljnim i nesretnim i zbog čega sad konačno i jesi s njom u razlazu, pa će ti biti lakše. Samo ružno... i polako. I biti ćeš bolje.
Borkica is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2016., 16:54   #18
I ja prolazim kroz isto. Najezila sam se koliko slicnosti tvoja prica ima s mojom. Istih smo godina, isto godina zajedno i isto godina u braku. Da nema par detalja koji tvoju pricu razlikuju od moje, rekla bih da ju je pisao moj muz.

Moj muz je takodjer odlucio da se zeli rastati. Istini za volju, ja bih radije pokusala spasiti stvar iako sam potpuno svjesna da ne funkiconisemo vise, da nema truda i da ni ja zaista nisam sretna. Ali nekako, kukavicki mi je tako dici ruke od svega, bez nekog pravog, isinskog i strastvenog pokusaja da se spasi ovaj brak.

Svih ovih godina smo naravno imali i prolazili kroz razne krize i nerazumjevanja, sve smo prevazilazili nekom ludom voljom i (bar sam ja mislila) jos ludjom ljubavi. On mi je odgovarao u svim meni bitnim stvarima, i zaista sam mislila da je i sa njim isti slucaj. Uz sve probleme koje smo imali, on i zivot s njim su bili moja mirna luka. I mozda pisem konfuzno, ali nisam ni slutila da postoje stvari koje ne mozemo prevazici zajednickim snagama.

Istina, u zadnje vrijeme su se pojavili dodatni problemi medju nama, i koliko god su me bolili osjecala sam zelju da ih prevazidjemo, da se razdrmamo...ali eto, on je odlucio dici ruke od svega. I iako racionalno znam da je mozda to sve i najpametnije, sve mi ovo zaista tesko pada.

Najbolnije od svega je to kako mi je on, bice s kojim sam osjecala najveci mir i mislila da poznajemo jedno drugo do kraja (koliko god to mozda naivno zvuci), gotovo preko noci postao potpuni neznanac. Time sam uzasnuta.

Citajuci po random forumima sva iskustva vezano za ovu problematiku, naidjoh i na tvoju temu koja me je i navela da se registrujem na ovaj forum. I tako, danima citam ovaj forum (dok sam cekala odobrenje registracije), i zaista ne znam vise sta misliti. Citam o "disanju punim plucima" nakon razvoda i slicnim poredjenjima, ne pronalazim se ni u cemu. Mislim da sam disala punim plucima i s njim, htjela sam da zajedno disemo punim plucima...

U nasem slucaju, ja sam ta koja je otisla. Otisla sam jer ne zelim da stojim na putu njegovim zeljama, jer sam povrijedjena i nemocna.

Napisah ovo, zaista nemam zivce citati ponovo u potrazi za pravopisnim greskama, nadam se da mi nece biti zamjereno.
Mokai is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2016., 10:14   #19
@Mokai
Podijeliti ću sa tobom neka svoja iskustva.
Iako je i meni sve to friško, iako se lomim svaki tren kad ostanem sam sa svojim mislima, osjećam, kako vrijeme prolazi da rastem.
Mene život lomi nekoliko mjeseci, ali ne dopuštam da me tuđi izbori odvedu na put kojim nikada nisam htio ići.

"Najbolnije od svega je to kako mi je on, bice s kojim sam osjecala najveci mir i mislila da poznajemo jedno drugo do kraja (koliko god to mozda naivno zvuci), gotovo preko noci postao potpuni neznanac. Time sam uzasnuta."
Istina, ovo je najgori osjećaj. Kad se sve što si gradio godinama, sruši u jednom trenu. Ništa drugo ni ne možeš misliti, nego da si pola svoga života proveo kraj potpunog stranca. Ljudi su (opet će me napast) skloni tražiti svakakve izgovore za svoje neralizirane živote, manjak poštovanja prema partneru i svoj slab karakter.
Ostani svoja, a disanje punim plućima će se dogoditi samo. Pokušaj se opustiti, čitaj neku knjigu, šetaj vani, tv isključi, kad si gladna jedi, kad si žedna napij se, a najvažnije od svega je da pričaš s dobronamjernim prijateljima, ljudima koji ti mogu dati iskren i koristan savjet.
Cota is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2016., 10:57   #20
Quote:
Lomel kaže: Pogledaj post
Bio sam dobar prema njoj i pazio je, pomagao joj u svemu, hranio je komplimentima, stvarno sam se je..eno trudio...
U tom i je problem.
__________________
“We are going to have the most diverse and inclusive civilizational collapse in history” — Oilfield Rando on “X”
Basta is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:28.