Sudska praksa - 50/50 bez alimentacije

[K H S]

Mamekica kaže:

Miffy ma znam, imamo i dvoje zajedničkih, ali ipak. Ono vrijeme kad pred večer sjediš, ćakulaš, kupaš, opušteno čitaš priču pred spavanje imaš dva put na mjesec, ako nije neka predstava, rođkas od frenda koji se ne propušta i tako. Klinci nikad kod tate na taj nacin nisu doma, odnosno dolaze s vrećicom i četkicum.

Ja znam da je teško, ali kad je taj ritam utorak- četvrtak, jurnjava, klinci teško mogu pohađati vanškolskeaktivnosti. Umjesto engleskog ili aikida, imaju, recimo tatu i to i njih frustrira.

to je to,,,

ajde ti, miffy, , zamijeni se ti s mužem na samo mjesec dana pa vidi jel ti paše taj ritam utorak četvrtak svaki drugi vikend, pa vidi koliko ti imaš kvalitetnog vremena s djecommm
a, kao, da tjedan ima 8 danam bili bi isti

ne bi, jer ti i mamekica i ja govorimo upravo o zajedničkom životusa roditeljem, a ne o čestom druženju...

[Mamekica]

Nighttrain kaže:

Ma ne ide to, to ko da zidu pricas.
Ona je jednostavno ogranicena u svakom pogledu.

Ma, ne mogu shvatiti mnogi, a kamoli neko s kim si živio i uvijek je gorčina tu.

Mi smo imali problem s frendovima i familijom. Ma sa vladtitim roditeljima koji nisu kužili svetost tih par tjedana godišnjeg kojeg moramo, ali moramo provesti sami s klincima. Ljudi kojima je topot dječjih nožica 24/7 po kući jednostavno
Ne kuže.

Na kraju smo prodali viksu, majkemimojemile i riješili se svih. I deset godina plaćali najam. Najbolje vrijeme ikad. To nije bio trošak već investicija. U odnose prvenstveno male i velike djece. Oni su sada prava braća i sestre koji se druže i dogovaraju mimo nas.

[hardy]

Mamekica kaže:

Ma, ne mogu shvatiti mnogi, a kamoli neko s kim si živio i uvijek je gorčina tu.

Mi smo imali problem s frendovima i familijom. Ma sa vladtitim roditeljima koji nisu kužili svetost tih par tjedana godišnjeg kojeg moramo, ali moramo provesti sami s klincima. Ljudi kojima je topot dječjih nožica 24/7 po kući jednostavno
Ne kuže.

Na kraju smo prodali viksu, majkemimojemile i riješili se svih. I deset godina plaćali najam. Najbolje vrijeme ikad. To nije bio trošak već investicija. U odnose prvenstveno male i velike djece. Oni su sada prava braća i sestre koji se druže i dogovaraju mimo nas.

[mrafica]

Mamekica kaže:

Muž je 15 godina furao djecu iz prvog braka utorkom, četvrtkom od 14-18 i svaki drugi vikend. Subotom je radio.

To nije bilo nikakvo kvalitetno vrijeme, već jurnjava i operativa. Vozi, brzo ručak, ajmo zadaća, već ih vozi nazad. To se ne može mjeriti s vremenom kad ih provedeš s klincima u komadu. Kao recimo tjedan godišnjeg, kad se razvija jedan stvarno novi nivo bliskosti, povjeravanja, razgovora,...neusporedivo. Uz to, to dodjeljeno vrijeme želiš podijeliti i ponekad sa svojim roditeljima, bakom i djedom ili familijom, da ti klinci poznaju familiju s tvoje strane.

Tak da pola, pola mi se čini za sve bolja opcija. Zajednički račun s punomoći i zajedničko praćenje troškova.

Mamekica kaže:

Miffy ma znam, imamo i dvoje zajedničkih, ali ipak. Ono vrijeme kad pred večer sjediš, ćakulaš, kupaš, opušteno čitaš priču pred spavanje imaš dva put na mjesec, ako nije neka predstava, rođkas od frenda koji se ne propušta i tako. Klinci nikad kod tate na taj nacin nisu doma, odnosno dolaze s vrećicom i četkicum.

Ja znam da je teško, ali kad je taj ritam utorak- četvrtak, jurnjava, klinci teško mogu pohađati vanškolskeaktivnosti. Umjesto engleskog ili aikida, imaju, recimo tatu i to i njih frustrira.

Ovo je baš teško čitati, jer je istinito.

Samo mislim da nema tu nekog (pre)sretnog rješenja, iz pozicije djeteta.
Zamišljam si svoje djetinjstvo na dvije adrese, ne znam, navikla bih, ali vjerojatno ako bi to počelo dovoljno rano, da za bolje i ne znam.
Ja sam i kao dijete i sad kao odrasla bila izrazito vezana za svoj prostor, svoj mir i rutinu. U rastavi se to većinom podređuje roditeljima.
Dijete utorkom i četvrtkom ne može ići doma i gledati u plafon ili na ritmiku ili ostati s frendicama 2 sata poslije škole na tratini (), nego se 'mora' družiti s tatom koji ga je (očekivano) željan i to je sad njihovo vrijeme, quality time.

Kako to u praksi izgleda? Moram priznati da sam sad samu sebe začudila s mizernom količinom rastavljenih parova s kojima sam baš bliska da im znam dinamiku i da ne znam kako to izgleda u praksi (s obzirom da su rastave toliko česte). Ovih par parova koje znam (doslovno 2-3) se uglavnom natežu oko alimentacije, vrijeme provedeno s djetetom je sporadično, kad se ocu prdne. Jedan par ima jako malo dijete, koje još svakako nema želje oko toga gdje biti.
Dopuštate li da dijete (pogotovo starije) samo odlučuje gdje i kada želi biti, bez obzira na sve moguće presude i dogovore?


A ovo s dvije lokacije- kako imati cijeli svoj 'život' na dvije lokacije. Dom. Može li se imati osjećaj doma na dvije lokacije?

Možda meni to samo sve zvuči komplicirano u teoriji, a u praksi sve nekako dođe na svoje?

[hardy]

mrafica kaže:

Ovo je baš teško čitati, jer je istinito.

Samo mislim da nema tu nekog (pre)sretnog rješenja, iz pozicije djeteta.
Zamišljam si svoje djetinjstvo na dvije adrese, ne znam, navikla bih, ali vjerojatno ako bi to počelo dovoljno rano, da za bolje i ne znam.
Ja sam i kao dijete i sad kao odrasla bila izrazito vezana za svoj prostor, svoj mir i rutinu. U rastavi se to većinom podređuje roditeljima.
Dijete utorkom i četvrtkom ne može ići doma i gledati u plafon ili na ritmiku ili ostati s frendicama 2 sata poslije škole na tratini (), nego se 'mora' družiti s tatom koji ga je (očekivano) željan i to je sad njihovo vrijeme, quality time.

Kako to u praksi izgleda? Moram priznati da sam sad samu sebe začudila s mizernom količinom rastavljenih parova s kojima sam baš bliska da im znam dinamiku i da ne znam kako to izgleda u praksi (s obzirom da su rastave toliko česte). Ovih par parova koje znam (doslovno 2-3) se uglavnom natežu oko alimentacije, vrijeme provedeno s djetetom je sporadično, kad se ocu prdne. Jedan par ima jako malo dijete, koje još svakako nema želje oko toga gdje biti.
Dopuštate li da dijete (pogotovo starije) samo odlučuje gdje i kada želi biti, bez obzira na sve moguće presude i dogovore?


A ovo s dvije lokacije- kako imati cijeli svoj 'život' na dvije lokacije. Dom. Može li se imati osjećaj doma na dvije lokacije?

Možda meni to samo sve zvuči komplicirano u teoriji, a u praksi sve nekako dođe na svoje?

Kažu da je dom tamo gdje se objesi šešir
Složila bih se sa time, inače nikad nisam bila vezana za cigle i samo mjesto stanovanja, samo za ljude
Tako je i sa djecom...barem za mojeg znam da je tako.
Selili smo se dva puta 500km gore dolje...nikad nismo imali problema.
Bitno je da je mjesto stanovanja ispunjeno ljubavlju i mirom...bez svađa i namrgođenih faca. Na cigle se lako priviknemo.
Tu mi se sviđaju Ameri...koji se kroz život više puta sele zbog posla i samim time ne stvaraju tu ovisnost o "domu".

[mrafica]

harderfaster kaže:

Kažu da je dom tamo gdje se objesi šešir
Složila bih se sa time, inače nikad nisam bila vezana za cigle i samo mjesto stanovanja, samo za ljude
Tako je i sa djecom...barem za mojeg znam da je tako.
Selili smo se dva puta 500km gore dolje...nikad nismo imali problema.
Bitno je da je mjesto stanovanja ispunjeno ljubavlju i mirom...bez svađa i namrgođenih faca. Na cigle se lako priviknemo.
Tu mi se sviđaju Ameri...koji se kroz život više puta sele zbog posla i samim time ne stvaraju tu ovisnost o "domu".

Jedno je biti vezan za cigle, a drugo voljeti stabilnost i rutinu.
Ja ne bih bila sretna da nemam ovog drugog. Takva sam bila i kao dijete.
Preseliti se koji put u životu i seliti se svaka 2 tjedna nije baš isto iz moje perspektive.

Ali slažem se s poantom tvog posta.

Još nešto sam htjela napisati:

Baš razmišljam, puno lijepog (kvalitetnog!) vremena s djecom propuste roditelji (uglavnom očevi) koji vide dijete 2 dana u tjednu od 16/17-21 i svaki drugi vikend. Ne bih za svo blago svijeta mijenjala svaku večer kada bismo večerali i družili se svi zajedno, kupali, glupirali se u pidžamama, zavlačili jedni drugima u krevet, mazili, gledali crtiće/filmove, pričali priče za laku noć, prepričavali dan. Nije ni blizu isto navečer, kad se svi okupe, smire, pripremaju se za odmor, opušteni i usredotočeni jedni na druge, i preko dana kad ljudi trče i jure za obavezama, ne znajući gdje im je glava. Tko misli da je to isto, u gadnom je denialu ili ne želi priznati da to nije isto.

[hardy]

mrafica kaže:

Jedno je biti vezan za cigle, a drugo voljeti stabilnost i rutinu.
Ja ne bih bila sretna da nemam ovog drugog. Takva sam bila i kao dijete.
Preseliti se koji put u životu i seliti se svaka 2 tjedna nije baš isto iz moje perspektive.

Ali slažem se s poantom tvog posta.

Još nešto sam htjela napisati:

Baš razmišljam, puno lijepog (kvalitetnog!) vremena s djecom propuste roditelji (uglavnom očevi) koji vide dijete 2 dana u tjednu od 16/17-21 i svaki drugi vikend. Ne bih za svo blago svijeta mijenjala svaku večer kada bismo večerali i družili se svi zajedno, kupali, glupirali se u pidžamama, zavlačili jedni drugima u krevet, mazili, gledali crtiće/filmove, pričali priče za laku noć, prepričavali dan. Nije ni blizu isto navečer, kad se svi okupe, smire, pripremaju se za odmor, opušteni i usredotočeni jedni na druge, i preko dana kad ljudi trče i jure za obavezama, ne znajući gdje im je glava. Tko misli da je to isto u gadnom je denialu ili ne želi priznati da to nije isto.

Jako puno...ali samo ako su to činili i prije razvoda. Moramo biti i bolno iskreni, većina roditelja su danas toliko okupirani egzistencijom i samima sobom da ovakve stvari propuste i kad to ne bi trebali.

[mrafica]

harderfaster kaže:

Jako puno...ali samo ako su to činili i prije razvoda. Moramo biti i bolno iskreni, većina roditelja su danas toliko okupirani egzistencijom i samima sobom da ovakve stvari propuste i kad to ne bi trebali.

Da, naravno.
Govorim za one koji to cijene.

[brezia]

mrafica kaže:

Jedno je biti vezan za cigle, a drugo voljeti stabilnost i rutinu.
Ja ne bih bila sretna da nemam ovog drugog. Takva sam bila i kao dijete.
Preseliti se koji put u životu i seliti se svaka 2 tjedna nije baš isto iz moje perspektive.

Ali slažem se s poantom tvog posta.

Još nešto sam htjela napisati:

Baš razmišljam, puno lijepog (kvalitetnog!) vremena s djecom propuste roditelji (uglavnom očevi) koji vide dijete 2 dana u tjednu od 16/17-21 i svaki drugi vikend. Ne bih za svo blago svijeta mijenjala svaku večer kada bismo večerali i družili se svi zajedno, kupali, glupirali se u pidžamama, zavlačili jedni drugima u krevet, mazili, gledali crtiće/filmove, pričali priče za laku noć, prepričavali dan. Nije ni blizu isto navečer, kad se svi okupe, smire, pripremaju se za odmor, opušteni i usredotočeni jedni na druge, i preko dana kad ljudi trče i jure za obavezama, ne znajući gdje im je glava. Tko misli da je to isto, u gadnom je denialu ili ne želi priznati da to nije isto.

vjeruj mi da ljudi koji dodju do rastave nemaju ovakve slike doma vec puno, puno prije..veceri su vise ispunjene sutnjom i prazninom, da ne kažem
necim gorim,
sto se ostalog tice apsolutno podrzavam mogucnost provodjenja vremena djeci koliko i kada i gdje zele, srecom smo relativno blizu,
steta sto bivsi to ne koristi koliko bi mogao..eto ima i takvih slucajeva,
pa sa te strane kapa dolje nighttrain i KHS i ostalim očevima u punom smislu te riječi

edit, nikada se nismo smijali više nego sada, skakljali i uzivali,
kod tate isto, ovo sto hard kaze, dom je tamo gdje je sreca i mir

[mrafica]

brezia kaže:

[/B]

vjeruj mi da ljudi koji dodju do rastave nemaju ovakve slike doma vec puno, puno prije..veceri su vise ispunjene sutnjom i prazninom, da ne kažem
necim gorim,
sto se ostalog tice apsolutno podrzavam mogucnost provodjenja vremena djeci koliko i kada i gdje zele, srecom smo relativno blizu,
steta sto bivsi to ne koristi koliko bi mogao..eto ima i takvih slucajeva,
pa sa te strane kapa dolje nighttrain i KHS i ostalim očevima u punom smislu te riječi

Naravno da su ispunjene šutnjom među supružnicima, ali ne bi trebalo biti i prema djeci.
Eh, ne bi trebalo, jel...

A zbog onih koji djecu 'odrađuju' kad im se uklope u raspored, očevi u punom smislu i bivaju marginalizirani.

[Nighttrain]

mrafica kaže:

Ovo je baš teško čitati, jer je istinito.

Samo mislim da nema tu nekog (pre)sretnog rješenja, iz pozicije djeteta.
Zamišljam si svoje djetinjstvo na dvije adrese, ne znam, navikla bih, ali vjerojatno ako bi to počelo dovoljno rano, da za bolje i ne znam.
Ja sam i kao dijete i sad kao odrasla bila izrazito vezana za svoj prostor, svoj mir i rutinu. U rastavi se to većinom podređuje roditeljima.
Dijete utorkom i četvrtkom ne može ići doma i gledati u plafon ili na ritmiku ili ostati s frendicama 2 sata poslije škole na tratini (), nego se 'mora' družiti s tatom koji ga je (očekivano) željan i to je sad njihovo vrijeme, quality time.

Kako to u praksi izgleda? Moram priznati da sam sad samu sebe začudila s mizernom količinom rastavljenih parova s kojima sam baš bliska da im znam dinamiku i da ne znam kako to izgleda u praksi (s obzirom da su rastave toliko česte). Ovih par parova koje znam (doslovno 2-3) se uglavnom natežu oko alimentacije, vrijeme provedeno s djetetom je sporadično, kad se ocu prdne. Jedan par ima jako malo dijete, koje još svakako nema želje oko toga gdje biti.
Dopuštate li da dijete (pogotovo starije) samo odlučuje gdje i kada želi biti, bez obzira na sve moguće presude i dogovore?


A ovo s dvije lokacije- kako imati cijeli svoj 'život' na dvije lokacije. Dom. Može li se imati osjećaj doma na dvije lokacije?

Možda meni to samo sve zvuči komplicirano u teoriji, a u praksi sve nekako dođe na svoje?

Ja imam takvu aktualnu sudsku presudu. Meni je to bilo koma iako sam ja bio s djecom i puno vise od same presude. Bivsa ima posao koji ukljucuje puno putovanja tako da sam ja imao prilike sudjelovati u njihovom odrastanju puno vise. Prije pat mjeseci sam pokrenuo na centru proceduru promjene postojece sudske presude jer sam htio da se sve skupa docede u neki red i ravnotezu. Djeca su bila kod mene po dva i vise tjedna u mjesecu ali mi je i dalje nad glavom visila alimentacija. Nakon tog centra su se i stvari napokon pocele rjesavati. Uspjeli smo dogovoriti da su djeca pola mjeseca kod mene i to u onom periodu kad je na putu da one dane kad je doma moze ih vidjeti kada pozeli. Selidba. Tu stalno naglasavaju kao veliki problem i usporedjuju sa selidbom komoletnog namjestaja kamionom. U praksi ti to izgleda kao torba s knjigama i eventualno jedan kofer s nekim stvarima koje bas tu nemaju. Puno pricam s djecom i one mi ne govore da ih to nesto jako ljuti ili im se ne da. Nisam kod njih primjetio ni neki otpor ni popustanje u skoli ili deprrsiju. Sasvim normalna djeca.
Dijelimo sve troskove na pola od izv aktivnosti do rodjrndana i mislim da je to u redu.
Mislim da bi ovako nesto drzava morala omoguciti da se i legalizira a ne da ovisis o dobroj volji druge strane. Kad se ljudi dogovaraju obicno je sve u redu ali za tri ili sest mjeseci se svasta moze dogoditi.

[brezia]

Nighttrain kaže:

Ja imam takvu aktualnu sudsku presudu. Meni je to bilo koma iako sam ja bio s djecom i puno vise od same presude. Bivsa ima posao koji ukljucuje puno putovanja tako da sam ja imao prilike sudjelovati u njihovom odrastanju puno vise. Prije pat mjeseci sam pokrenuo na centru proceduru promjene postojece sudske presude jer sam htio da se sve skupa docede u neki red i ravnotezu. Djeca su bila kod mene po dva i vise tjedna u mjesecu ali mi je i dalje nad glavom visila alimentacija. Nakon tog centra su se i stvari napokon pocele rjesavati. Uspjeli smo dogovoriti da su djeca pola mjeseca kod mene i to u onom periodu kad je na putu da one dane kad je doma moze ih vidjeti kada pozeli. Selidba. Tu stalno naglasavaju kao veliki problem i usporedjuju sa selidbom komoletnog namjestaja kamionom. U praksi ti to izgleda kao torba s knjigama i eventualno jedan kofer s nekim stvarima koje bas tu nemaju. Puno pricam s djecom i one mi ne govore da ih to nesto jako ljuti ili im se ne da. Nisam kod njih primjetio ni neki otpor ni popustanje u skoli ili deprrsiju. Sasvim normalna djeca.
Dijelimo sve troskove na pola od izv aktivnosti do rodjrndana i mislim da je to u redu.
Mislim da bi ovako nesto drzava morala omoguciti da se i legalizira a ne da ovisis o dobroj volji druge strane. Kad se ljudi dogovaraju obicno je sve u redu ali za tri ili sest mjeseci se svasta moze dogoditi.

ovo mi svidja, s tim da kod nas nema odredjeno vrijeme, koliko i kada zele,
i da, u pitanju je samo ruksak s vrlo malo stvari, nema tu osjecaja neke mega selidbe

[miffy13]

Nighttrain kaže:

Ma ne ide to, to ko da zidu pricas.
Ona je jednostavno ogranicena u svakom pogledu.

i kulturna je. za razliku od nekih.

[miffy13]

mrafica kaže:

Jedno je biti vezan za cigle, a drugo voljeti stabilnost i rutinu.
Ja ne bih bila sretna da nemam ovog drugog. Takva sam bila i kao dijete.
Preseliti se koji put u životu i seliti se svaka 2 tjedna nije baš isto iz moje perspektive.

Ali slažem se s poantom tvog posta.

Još nešto sam htjela napisati:

Baš razmišljam, puno lijepog (kvalitetnog!) vremena s djecom propuste roditelji (uglavnom očevi) koji vide dijete 2 dana u tjednu od 16/17-21 i svaki drugi vikend. Ne bih za svo blago svijeta mijenjala svaku večer kada bismo večerali i družili se svi zajedno, kupali, glupirali se u pidžamama, zavlačili jedni drugima u krevet, mazili, gledali crtiće/filmove, pričali priče za laku noć, prepričavali dan. Nije ni blizu isto navečer, kad se svi okupe, smire, pripremaju se za odmor, opušteni i usredotočeni jedni na druge, i preko dana kad ljudi trče i jure za obavezama, ne znajući gdje im je glava. Tko misli da je to isto, u gadnom je denialu ili ne želi priznati da to nije isto.

naravno da nije isto. i naravno da to djetetu fali kao i roditelju. samo je sad pitanje da li možeš to uopće nadomjestiti s tim seljakanjem. jer poanta u toj cijeloj priči je i da su mama i tata skupa. a nisu.

[Lord Byron]

mrafica kaže:

Ne bih za svo blago svijeta mijenjala svaku večer kada bismo večerali i družili se svi zajedno, kupali, glupirali se u pidžamama, zavlačili jedni drugima u krevet, mazili, gledali crtiće/filmove, pričali priče za laku noć, prepričavali dan.

I kažeš, bolje biti lijep i bogat nego ružan i siromašan? No shit, Sherlock?

[mrafica]

Lord Byron kaže:

I kažeš, bolje biti lijep i bogat nego ružan i siromašan? No shit, Sherlock?

Poanta uopće nije bila istaknuti da je to bolje, jer je to očigledno, post je bio potaknut forumašicom koja je tvrdila da je zapravo na istom kao i otac, samo eto ima jedan dan gratis (jer radni tjedan ima 5 dana) u odnosu na tatu.
Napisala je, citiram: ja sam dobila taj jedan dan koji je, eto, viška. moj je svaki drugi vikend, kao i njegov. ne vidim veliku zakinutost pogotovo uz činjenicu da može biti s njima i pola svih školskih praznika, pola svih blagdana. išlo se (bar koliko je moguće) na pola-pola.
Ja osobno vidim veliku zakinutost i na to sam htjela ukazati.
I ne u smislu da mislim da postoji neka bolja opcija, samo u smislu 'priznavanja' (ili bolje osvještavanja) zakinutosti.

Sada je napisala da nije isto, tako da se ipak slažemo.

@miffy13-činjenica da mama i tata nisu skupa se više ne može promijeniti nakon razvoda, ali je činjenica i da je dijete (i jedan roditelj) zakinuto za dobar dio kvalitetnog provođenje svakodnevnog vremena s roditeljem s kojim ne živi i rasprava o tome, je li za dijete manje štetno to ili bi manje štetno bilo imati dva "doma" gdje spava i živi (o čemu je i sam topic), će mislim biti bez točnog odgovora, jer ga ni nema, barem ne univerzalnog za sve.

[K H S]

miffy13 kaže:

naravno da nije isto. i naravno da to djetetu fali kao i roditelju. samo je sad pitanje da li možeš to uopće nadomjestiti s tim seljakanjem. jer poanta u toj cijeloj priči je i da su mama i tata skupa. a nisu.

ni s tim se ne slažem
poanta je ako djeci dozvoliš da tako razmišljaju
zar nisu svima puna usta djeje dobrobiti, i na ovom topicu
pa ao je dječja dopbrobit da su mama i tata skupa, a nisu, onda, što ćemo???
ponovo se ženiti?

vidiš kako je to lako ....
i opet dolazimo do toga da se nije moguće izvući iz trauma razvoda i da su djeca razvedenih roditelja nužno različita od onih drugih, koliko god se mi trudili i glumili da je to isto

[Mamekica]

uvijek je presing po onom koji je odlučio otići. Koji je možda imao više hrabrosti ili naprosto prvi dotaknuo dno. Ako je to muškarac, onda se vadi ta šiba, eto htio si otić pa sad imaj djecu dva put na tjedan. Ko te jebe, pati. Ako odluči žena, česta su imovinska ucjenjivanja. Pa odi si ako si možeš priuštit, jel.

Djeca su sporedni igrači u toj priči to je jasno. Rat koji je trajao u braku se u stvari nastavlja, samo su se izvukla neka nova oružja.

[Lord Byron]

K H S kaže:

i opet dolazimo do toga da se nije moguće izvući iz trauma razvoda i da su djeca razvedenih roditelja nužno različita od onih drugih, koliko god se mi trudili i glumili da je to isto

Nitko razuman se ne trudi niti glumi da je isto.

Jednako tako, nitko razuman neće djecu podijeliti na one iz razvedenih brakova koja su nužno različita od "onih drugih", i na "one druge" koji su, istim slijedom, nužno različiti od onih prvih - s jasnom aluzijom na nužnu manju istraumatiziranost nerazvedene djece.

[chocolatecookie]

Ne znam zašto ljudi uopće žive zajedno kad se upare. Jednako se mogu družiti i na kavi između posla i pilatesa dva-tri puta tjedno, a još i nisu krmeljavi pa je to svakako plus i dobro za seksualni život.