Online igra

[Mammi]

josip-presvetli kaže:

Po čemu je pričanje sa 50ak ljudi bolje od igranja igrice?

Po čemu je ustrajanje rano bolje od ustajanja kasno?

Ni po čemu nije bolje ni jedno ni drugo. Bolje je ono što nekoga čini sretnijim. Nekoga sretnijim čine čakule u bircu, nekoga online igrica


Problem nastaje kada jedan svima ostalima nameće ono što njega čini sretnijim. I nedajboze proglašava to normalnijim načinom života.

Ovaj mali je skroz ok, jer ne nameće svoju igricu okolini. On ne tjera svoju mater da počne igrat igricu. I ne uvjerava ju da je to ispravan način provođenja vremena. Ne on to ne radi. Za razliku od vas i matere mu.

On samo uživa u svom slobodnom vremenu koje provodi onako kako on želi.

Ma cujte... Problem nastaje kada jedan momak u punoj snazi nista ne radi, ne privredjuje, zivi na racun roditelja i nista ne poduzima da to promijeni!

A ukoliko bi on mater, odnosno mene, tjerao da igram igrice - pa tko bi nas hranio, racune placao?!?!

Mene zabrinajava sto je on SAV u tom virtualnom svijetu i sto zbog toga postaje nervozan i grintav. Takav nije bio prije. Bio je veseo, spreman na salu, nasmijan... Ali doduse, tada je isao u skolu.

Dakako da bi trebao raditi neki posao. I sama sam mislila da pokusamo pitati nekoga da ga zaposli na bausteli... ili da konobari, zasto ne... ali iskreno receno - plasim se toga. Plasim se kako da ga na to natjeram! Jer to nece proci bez nervoze, natezanja... a to me uzrujava vec pri samoj pomisli.

[VDCOTO]

Mammi kaže:

hoces reci da si bio u takvoj situaciji? i? kako te popustilo? dosadilo?

Uvjetovano je okolinom. Mora se stvoriti nova zanimacija ili obaveza odnosno posao.

Takav nije bio prije. Bio je veseo, spreman na salu, nasmijan... Ali doduse, tada je isao u skolu.

Takav nije bio prije jer je bio dijete puno veče nego sada. Završio je školu, odrasta i vrlo je brzo shvatio u kakvom sranju od države živi. To je i tebi jasno.

Plasim se kako da ga na to natjeram!

Vrlo jednostavno, za režije i hranu treba zaraditi ili na poslu ili kroz kučanske poslove. To je na roditeljima da organiziraju jer sad je najbolje vrijeme da ga se uči o samostalnosti.

[josip-presvetli]

Mammi kaže:

Ma cujte... Problem nastaje kada jedan momak u punoj snazi nista ne radi, ne privredjuje, zivi na racun roditelja i nista ne poduzima da to promijeni!

A ukoliko bi on mater, odnosno mene, tjerao da igram igrice - pa tko bi nas hranio, racune placao?!?!

Mene zabrinajava sto je on SAV u tom virtualnom svijetu i sto zbog toga postaje nervozan i grintav. Takav nije bio prije. Bio je veseo, spreman na salu, nasmijan... Ali doduse, tada je isao u skolu.

Dakako da bi trebao raditi neki posao. I sama sam mislila da pokusamo pitati nekoga da ga zaposli na bausteli... ili da konobari, zasto ne... ali iskreno receno - plasim se toga. Plasim se kako da ga na to natjeram! Jer to nece proci bez nervoze, natezanja... a to me uzrujava vec pri samoj pomisli.

1) problem nije igrica. Problem je taj što ga vi još uvjek financirate i što živi kod vas. Znam da je teško ali to treba prerezati. Nogu u guzicu i nek ide živit sam. Neka plaća stanarinu i neka si sam kupuje hranu. A da bi to mogao morat će se zaposlit

Problem je što majke to teško prihvaćaju, one bi najradiej da sinek s njom kod nje živi -ali bi istodobno da i privređuje. E to neide tako. Ako hoćete sineka onda ga i hranite. Ako želite da se osamostali -izbacite ga iz kuće, pa makar živio u garaži -barem će bit sam svoj čovjek.

2) ta igrica nije virtuala. To je pogrešna percepcija ljudi koji se ne razumiju u igrice. Čim je online -znači da on tu igricu igra protiv drugih živih i vrlo stvarnih ljudi. Da živimo 50 godina ranije -on bi dane provodio u nekom bircu sa ekipom i igrao karte/monopoli i slično, no međutim kako živimo u 21 st. on tu svoju zabavu -zajedno sa svojim živim i stvarnim kolegama -e ne virtualnim- obavlja elektronskim putem

Baš kao što vi i ja o njegovoj dobrobiti komuniciramo elektronskim putem, a ne uz kavu u nekom kafiću

razmete!?

[VDCOTO]

2) ta igrica nije virtuala. To je pogrešna percepcija ljudi koji se ne razumiju u igrice. Čim je online -znači da on tu igricu igra protiv drugih živih i vrlo stvarnih ljudi.

Ajd ne budali previše. Online, ofline i surfanje sasvim ista stvar ako je od kad se otvore oči pa dok se ne zatvore.
Ja kontam da če ga proči, ubrzo ili za godinu dvije.
I ja sam igrao Call of duty 2 po 8 sati bez problema jer je bio takav period ali sam i radio od 8-16. Prestao sam jer je počelo biti sve više i više obaveza(kretanje u vlastiti posao), počeo sam raditi na stambenom pitanju a ta zanimacija nikad ne prestaje.

[Mammi]

josip-presvetli kaže:

1) problem nije igrica. Problem je taj što ga vi još uvjek financirate i što živi kod vas. Znam da je teško ali to treba prerezati. Nogu u guzicu i nek ide živit sam. Neka plaća stanarinu i neka si sam kupuje hranu. A da bi to mogao morat će se zaposlit

eh da... da nije ispod srca rastao...

josip-presvetli kaže:

Problem je što majke to teško prihvaćaju, one bi najradiej da sinek s njom kod nje živi -ali bi istodobno da i privređuje. E to neide tako. Ako hoćete sineka onda ga i hranite. Ako želite da se osamostali -izbacite ga iz kuće, pa makar živio u garaži -barem će bit sam svoj čovjek.

Baš kao što vi i ja o njegovoj dobrobiti komuniciramo elektronskim putem, a ne uz kavu u nekom kafiću

razmete!?

razmem, da... u neku ruku ste u pravu - moderna tehnologija i moderno druzenje. No, ne dopada mi se... ne ide u dobrom smjeru. Ovo vodi otudjenju, asocijalnosti, pa na koncu sve vecem povlacenju u sebe. A kuda to vodi? Sigurno ne ka dobrom.

[Nevjerna]

josip-presvetli kaže:

A da igrice zatupljuju je najobičniji mit koji su skovali oni koji zbog svojih ograničenja nikad nisu uspjeli odigrati ni jednu igricu

Ovo što on igra razvija inteligenciju. Razvija fokus, usredotočenost i sistematicnost

A nervozan je zato jer ga netko pri tome stalno ometa

Ali šta bi o ometanju znao netko kome su domet cakule u bircu -kad je on konstantno cjeli život ometen na ovaj ili onaj način

Nema potrebe da se vrijeđamo ti si moj post shvatio kao da ja mrzim igrice, igrice su najgore, igrice ovo ono, fino sam napisala da je igrica isto što i forum, isto što i TV po cijele dane, obična distrakcija, kojom se čovjek osamljuje, bježi od realnosti, grube realnosti, koje je ovaj momak postao svjestan. Igrice nisu same po sebi loše, ali šta bi bilo da svi po cijele dane igramo online pokera? Svijet ne funkcionira tako i sam si to napisao slično u tvom narednom postu.

Mammi kaže:

Dakako da bi trebao raditi neki posao. I sama sam mislila da pokusamo pitati nekoga da ga zaposli na bausteli... ili da konobari, zasto ne... ali iskreno receno - plasim se toga. Plasim se kako da ga na to natjeram! Jer to nece proci bez nervoze, natezanja... a to me uzrujava vec pri samoj pomisli.

Nemoj se plašiti svog djeteta. Nemoj zbog svojih strahova od mogućeg konflikta da mu podilaziš, jer ovo šta sad radi nije rješenje i sama vidiš. Zašto se bojiš da će biti natezanja? Zato što svako zna da je lakše drkat igrice po cijeli dan, nego ići po kiši, suncu, snijegu miješat beton. Može biti bolno miješat beton ako si lupao 5 godina na faksu, to stoji, ali postoji toliko načina za usavršit sebe, ići na tečajeve iz struke, volontirati, bitno je dovesti se u situaciju da si s ljudima, a prilika te sama nađe.

Mammi kaže:

razmem, da... u neku ruku ste u pravu - moderna tehnologija i moderno druzenje. No, ne dopada mi se... ne ide u dobrom smjeru. Ovo vodi otudjenju, asocijalnosti, pa na koncu sve vecem povlacenju u sebe. A kuda to vodi? Sigurno ne ka dobrom.

Moderna tehnologija je tu da bi nam pomogla, samo je problem što neki ljudi debelo pređu granice i počnu je koristiti onako kako ne bi trebalo. Stvari jesu drugačije u odnosu na prije 50 godina, ali ljudi su isti sa istim prirodnim potrebama.

[Death-of-Art]

S obzirom da smo na psihokauču reći ću nekoliko stvari.

Broj 1.
Imam depresivno anksiozni poremećaj.
Ako sam nezaposlena i igram igricu tu neku virtualnu,. To znači da sam ustvari dobro. Koliko god paradoksalno zvučalo znači da sam dobro jer imam ipak nešto što me drži budnom čitav dan. Jer sam znala imati epizodu depresije da non stop spavam i baš me apsolutno ništa ne zanima,. Ali baš ništa,.
To je loše,

Broj 2.
Konobaranje.
Sam Bog zna šta mislim o tom poslu jer sam ga i sama radila i vjerojatno ću ga raditi... ... i naravno, nikad ga neću raditi dulje od 3 tjedna jer sam lajava i ne trpim govna i pizdarije, ne mogu jebeno podnijeti kad se od takvog posla radi nuklearna fizika, ali da ga jebeš nije niti lagan posao niti za svaku budalu... za konobarenje čovjek mora imati čelične živce i znat odjebat svoje osjećaje.
To je psihički pretežak posao. I meni je moj brat (on je informatičar, ali vjerujem da bi bio super konobar u psihološkom smislu jer zna smirivati tenzije, ali motorika mu nije baš najbolja )u startu rekao kad sam počela konobariti:"To nije posao za tebe. To je posao za psihički stabilne ljude koji mogu trpiti. Za tebe je posao sa što užim krugom ljudi, a ne da radiš s njih 500 dnevno."
I stvarno je bio u pravu. Al ja se ne dam. Ja moram uspjeti u tome i izdržati dulje od 3 tjedna! Moram!!! Ja to mogu!!!
Nebitno.
Na svakom poslu netko nekoga tandrči u mozak.
Evo moja frendica je šefica u firmi i stoji nad tridesetero ljudi i upada u psihoze zato jer su oni, eto, "glupi i nesposobni".
Ok...ispriča ona meni situacija koje joj se događaju i stvarno ponekad pomislim pa jel tamo rade djeca od 13 godina da se takve stvari dešavaju.
Ali sam joj isto tako rekla...jebiga... preuzela si odgovornost na sebe. Tvoj posao nije samo prezentirati proizvode nego si došla do statusa di je tvoj posao brinuti i o radnicima tamo i ne uzimati to k srcu nego odraditi profesionalno. Zato imaš tri puta veću plaću nego oni i nemoj srat.

Sve je tandrčenje u mozak. Di ćete vi naći posao da vas netko ne tandrči u mozak?

Našao ga je moj brat s 45 godina. A dotad je radio (isto ko informatičar) za razne polupismene idiote koji su mu solili pamet oko njegovog posla, a nemaju blage veze o njegovoj domeni.
Sad on ima 50, radi s mladom ekipom, nešto prčkara po softverima za lijepu plaću i fućka mu se. Ja vidim da on zbilja je zadovoljan svojim poslom i u zadnjih 5 godina se ni na što nije žalio.
Ali da se nije nagutao govana tijekom života...je...nagutao je se govana... i sad je lijepo sva ta govna probavio, izasrao i može uživati. NA POSLU!

Svi ćemo se mi nagutati govana. Neki gutaju govna i do penzije.
A šta ćeš?...
Ma tko kaže da je bolje biti nezaposlen nego raditi posao na kojem gutaš govna, ali barem dobivaš ono nešto što se zove NOVAC, a što je sinonim za kruh npr... ili odjeću... ili režije.... i slično.
Ne serite.
Tako nešto može tvrditi osoba koja ima iza sebe nekoga tko mu donosi ručak na stol dok igra igrice.

Ja bih sad da mi netko ponudi da čistim ili perem mrtvace išla to raditi samo da zaradim. Neka moj muž zaradi dobro, ali hoću i ja doprinosti... ok?... i dobro se osjećam dok doprinosim i dok radim.

A to što sam spičkana u mozak i što nekome jasno dajem do znanja da se glupo ponaša onda kad se tako ponaša...a jebiga.... moj problem.
Zato i jesam sad nezaposlena.
I visim na forumu i igram simse dok mi je mali u vrtiću.

Nemam čak niti jebenog veša za oprat više...halooooooo???????? Sve je oprano i pospremljeno...napravila sam malome zadatke koje mi mora riješiti kad se vrati iz vrtića,. Frižider je pun. Ručak je spreman. Wc škokljka i pod su već po 485398745397 put dezinficirani. šta da ja radim više u ovom stanu nego da nakon što pošaljem 432948302 CV-a igram Simse???????

[Mammi]

Death-of-Art kaže:

...


Tako nešto može tvrditi osoba koja ima iza sebe nekoga tko mu donosi ručak na stol dok igra igrice.

Ja bih sad da mi netko ponudi da čistim ili perem mrtvace išla to raditi samo da zaradim.

Bas da mu doslovce donosim rucak dok igra igrice, to ne. Ali da ga par puta moram zvati da dodje rucati, da se odlijepi od laptopa, to da.

Ja bih najvise voljela da on ima posao. Ali kao sto si rekla za svog brata, po pitanju motorike nije ni moj sin nista bolji. Mislim da bi gosti sat vremena cekali na kavu, tako da konobarenje otpada. Ostaje baustela. A tu se postavlje pitanje iskustav, kojeg on u toj bransi nema. ne, ja se ne zavaravam i ne pokusavam naci izgovore. Ja sam samo realna.

[mr-crime]

Rekoh već, nek nauči onda nešto vezano za igrice i tako zarađuje kad je u tome očito Čemu ga tjerati na poslove koji vjerovatno nisu za njega kad ima stvari koje ga zanimaju, samo treba početi.

[Mammi]

Ne znam kojim cudom (jer nista drugo mi ne pada na pamet!), ali moj sin pokazuje znakove dobre volje.
Jedan dan je proveo dosta vremena vani, doma je cak razgovarao sa mnom, zadnja dva dana pomaze u kucanskim poslovima... :klap: Zbilja kazem, cudo se desilo! Kao da zna da "uokolo" trazim savjet i pomoc.

Suglasni smo da ce/cemo traziti neki posao, makar samo na kratko.

Ja presretna!