Ne da mi se raditi

[Brogan]

debelo-crijevo kaže:

Pokrenite se i učinite nešto umjesto što kukate svaki dan, a sutra se budite i ponovo odlazite na posao. Ja sam zadnja dva mjeseca napravio detaljan plan odustajanja od rada. Inače se bavim čelikom i vrhunski sam majstor s deset godina iskustva i natprosječnom plaćom, ali zaključio sam da mi je više pun k kojekakvih idiota s kojima se svakodnevno susrećem, a i posao mi je postao rutina i ne vidim nikakvog smisla u nastavku rada. Inače, u zadnjoj firmi sam ostao čitava dva tjedna, nakon što mi je šef rekao da dođem u nedjelju. Ja mu kažem da mi ne pada na pamet, skupim stvari, podignem papire isti dan i dam otkaz. Uglavnom, znam koliko vrijedim na tržištu rada i ne pada mi na pamet da dozvolim nikome da me zajebava. Promijenio sam 5 firmi dosada i da hoću, novi posao nađem u roku od dva dana, ali sve te naše firme su totalno u banani. Od međuljudskih odnosa, radnog vremena, glupih radnih zadataka, neorganizacije i da sad ne nabrajam. Izračunao sam da mi je potrebno oko 2500 kn za moje potrebe. Prekinut ću dugogodišnju vezu jer moja zaručnica priželjkuje standardan malograđanski život sa 30 godišnjim kreditom za stan, djetetom i 7 dana godišnjeg u nekom apartmanu. To mene ni najmanje ne zanima. Iznajmit ću sobu i radit ću po potrebi na crno, tj. koliko mi bude potrebno, toliko odradim i gotovo. Može se fino jesti za vrlo male novce samo ako znate kako. Duhan - prelazim na domaći duhan koji se može nabaviti u švercu za 200 kn/kg. To malo novaca što mi treba zaradit ću kojekakvim fuševima na crno. To se uvijek nađe. Naručio sam od kolege 1000 katoličkih kalendara pa od 1. 12. i s tim krećem u prodaju. Računam na zaradu od oko 100 kn dnevno, skupljanje željeza, plastičnih boca i sl. Naravno, oko željeza se uvijek nađe pokoji poslić, tako da se ni najmanje ne brinem. Uglavnom, uskoro startam s takvim načinom života pa planiram i pokrenuti blog. Miran san i duševni mir - moja jedina ambicija u životu. Uostalom, vjerojatno ću se prijaviti i u centar za socijalnu skrb i tražiti socijalnu pomoć i pravo na prehranu u pučkoj kuhinji. Dobijem 500 kn socijale - dovoljno za duhan i alkohol. Odem na ručak u pučku kuhinju i živo mi se fućka. Ako znate nekog pekara i kruh možete dobiti besplatno u večernjim satima. Riba se ulovi u moru, gljiva ima u šumi i raznih se stvari može naći skroz besplatno i u kontejnerima. Uglavnom, bit ćete obaviješteni o svemu.

a si razmišljao da nađeš (s obzirom na tu svoju navodnu ekspertizu) klijente i započneš privatni biznis, pa zaposliš ljude, posložiš im hijerarhiju i ciljeve pa odeš na "godišnji" i povučeš se sa mjesečnih 50k kn koje samo sjedaju dok ti "ribaš po moru"?


ne znam..nekak mi je to logičniji put za eksperte kojima je pun kurac svega, nego ova hipi priča koju si započeo

edit: a ženu uvijek možeš odjebat. To nije pitanje. Ne moraš postati hipi zbog odjebavanja žene.

[Brogan]

inače osjećaj iz naslova ovoga topic je stvarno jedan od ključnih motiva kod pokretača većine velikih i uspješnih biznisa. Nikome od njih se nije dalo raditi i hrmbati uludo...zajebavajući se na radnim mjestima sa psihologijama poludebilnih kolega/šefova.

Radiš samo zato da dođeš što brže u situaciju da ne moraš više raditi. To je upravo definicija privatnog biznisa i kapitalizma.

edit: čak štoviše. Topic više paše na pdf gospodarstvo, nego na ikakvu psihologiju ili "psihokauč", for god's sake.

[Heloiza]

Ivanicapeca kaže:

Nije stvar niti nerada, niti ne motiviranosti, niti lijenosti, stvar je samo i jedino postavljenog cilja.
Vrtić, škola, fax i onda si nađeš neki job i šta onda...? Frka panika jer samo i jedino što vidiš je praznina. I škola i faks su koncipirani na način da drugi ispred tebe postavljaju uvjete i zadatke koje moraš riješiti u svrhu da ostvariš određeni cilj. I sad više toga odjednom nema, a i ne želiš uostalom da ti netko drugi govori što i kako bi ti trebao dalje. To je zapravo velika rupa u našem školstvu da se ne uči djecu misliti svojom glavom, planirati i ostvarivati ciljeve koje si zacrtaš. Zato su oni koji se aktivno bave nekim sportom ujedno nerijetko uspješni i u poslovnom životu.
Problem je u planiranju i ostvarivanju zacrtanog, u usudu da maštaš i da se onda drzneš to što maštaš i krenuti ostvariti Tek onda se ostvare preduvjeti i za motiviranost i za elan za stalno nešto novo, bolje i više.

Slažem se. Najveći je problem kad recimo doguraš do željenog posla u struci za koji si se borio godinama i nakon svega par mjeseci ti dosadi. Kamo dalje?

Ili kad potrošiš godine na školovanje, u mom slučaju čak na dva faksa, i onda skužiš da je jedina karijera koja te stvarno usrećuje neki tamo sezonski poslić za koji je dovoljna kvalifikacija završena osnovna škola.

[treba1]

Brogan kaže:

a si razmišljao da nađeš (s obzirom na tu svoju navodnu ekspertizu) klijente i započneš privatni biznis, pa zaposliš ljude, posložiš im hijerarhiju i ciljeve pa odeš na "godišnji" i povučeš se sa mjesečnih 50k kn koje samo sjedaju dok ti "ribaš po moru"?


ne znam..nekak mi je to logičniji put za eksperte kojima je pun kurac svega, nego ova hipi priča koju si započeo

edit: a ženu uvijek možeš odjebat. To nije pitanje. Ne moraš postati hipi zbog odjebavanja žene.

Ne moraš ti ništa, ljudi ne vole radit za sadiste.

[GosponProljeće]

Neda se ni meni.Ne osjećam se bezvrijedno i nepotrebno zbog toga što ne radim iako sve više osjećam pritisak tj. osudu od radne okoline u stilu pa kak ne radiš pa zašto??Boli te kurac zakaj.
Nije mi uopće normalno da netko ide crnčit za nikakve novce ako nije prisiljen.

[debelo-crijevo]

Brogan kaže:

a si razmišljao da nađeš (s obzirom na tu svoju navodnu ekspertizu) klijente i započneš privatni biznis, pa zaposliš ljude, posložiš im hijerarhiju i ciljeve pa odeš na "godišnji" i povučeš se sa mjesečnih 50k kn koje samo sjedaju dok ti "ribaš po moru"?


ne znam..nekak mi je to logičniji put za eksperte kojima je pun kurac svega, nego ova hipi priča koju si započeo

edit: a ženu uvijek možeš odjebat. To nije pitanje. Ne moraš postati hipi zbog odjebavanja žene.

Kako se samo tog nisam ranije sjetio Još samo da nabavim nešto para, sklopim poslove i nađem ljude i to je to. Pa znaš li ti koliko para je potrebno za pokretanje bilo kakve proizvodnje? A nekakvu sitnariju kojom se ja namjeravam baviti, bolje je raditi na crno. Odradiš, naplatiš odmah i doviđenja. Znaš li ti koliko je teško naći u Hrvatskoj dobrog radnika za npr. ne pretjerano intelektualno zahtjevna zanimanja tipa bravar, zavarivač, cjevar, brodomonter i sl.? Imaš na burzi preko 300 000 nezaposlenih a 90% ne može raditi niti jedan složeniji posao od nošenja tacne u kafiću ili slaganja kutija. I da npr. se sve posloži kako treba - pa kome je potrebno da pola mjeseca radi za državu i razmišlja po noći da li će mi firmA s kojom sam pogodio posao platiti ili ne i da li ću imati za plaće radnicima, a mama država uredno traži svojih 25% po isporučenoj fakturi, bez obzira dobio ti pare ili ne. Previše sam vidio ljudi koji su debelo popušili i zadužili se za sljedećih pola života. Moraš biti totalni luđak da pokrećeš bilo kakav posao u Hrvatskoj koji zahtijeva ulaganja veća od nekoliko tisuća eura.

[anima sola]

flatoos kaže:

Ja sam uzivao neradeci, a sada se osjecam uzasno bespotrebno jer ne radim.
U par mjeseci zaradim natprosjecnu godisnju placu i uopce ne moram raditi, ali zudim za radnom okolinom, kolegama, kavama, dosta mi je biti domacica, onaj kojem govore da mu je lako...
Zelim biti umoran i ponekad se sekirati radi posla. radio bih bilo sto pa cak i kopao grabe. Saljem na desetke molbi svaki tjedan i to bez da biram zapozlenje, ali me nitko ne zeli zaposliti jer sam preskolovan za sljaku, a u struci posla jednostavno nema. Neki vlastiti posao ne zelim pokretati jer ne zelim riskirati ulozeno ili raditi po 15 sati dnevno kako bi uspio i poslovao sa pozitivnom nulom. Volontirati isto ne zelim. Zelim raditi bilo sto za placu i sa osam satnim radnim vremenom.
Ovo sve pisem da pokazem da je trava uvijek zelenija na drugoj strani i da je to jednostavno ljudska priroda.

Ovako sam i ja prije par godina, na silu našla još jedan posao od 8h, iako mi nije bilo potrebno financijski, baš iz tih razloga. Dosadno cijele dane jer su svi na poslu, a ja nemam što raditi. SAD mi je krivo ko psu jer nisam pronašla veći užitak tada u tome! jer mi je u međuvremenu taj izvor prihoda/biznis - propao, pa sam sad prisiljena zadržati se na ovom 8h poslu kojeg mrzim iz dna duše i sve bi dala da opet budem slobodna, a bojim se mrdnuti jer je kriza..

Trenutno mi se užasno ne da raditi, užasno mrzim šefove koji su zapravo nesposobniji od mene i koji si iz nekog razloga dozvoljavaju raznorazna izdrkavanja. Želim biti slobodna i ne raditi.

Drago mi je da postoji ova tema jer sam se već uplašila da sam jedina kojoj je koma pri pomisli da ću ovo što radim morati raditi do kraja života tj pomisli da je TO TO

[krena]

anima sola kaže:

Ovako sam i ja prije par godina, na silu našla još jedan posao od 8h, iako mi nije bilo potrebno financijski, baš iz tih razloga. Dosadno cijele dane jer su svi na poslu, a ja nemam što raditi. SAD mi je krivo ko psu jer nisam pronašla veći užitak tada u tome! jer mi je u međuvremenu taj izvor prihoda/biznis - propao, pa sam sad prisiljena zadržati se na ovom 8h poslu kojeg mrzim iz dna duše i sve bi dala da opet budem slobodna, a bojim se mrdnuti jer je kriza..

Trenutno mi se užasno ne da raditi, užasno mrzim šefove koji su zapravo nesposobniji od mene i koji si iz nekog razloga dozvoljavaju raznorazna izdrkavanja. Želim biti slobodna i ne raditi.

Drago mi je da postoji ova tema jer sam se već uplašila da sam jedina kojoj je koma pri pomisli da ću ovo što radim morati raditi do kraja života tj pomisli da je TO TO

Blurain kaže:

Ajme napokon, nisam jedina:klap:.
Prošla sam ovo što opisujete, oko dvije godine (naravno neevidentiranog) volontiranja, radiš ko konj i daješ sve od sebe da bi na kraju mjeseca bio u minusu, žrtvuješ se jer misliš da će biti nešto od toga, a kad treba pasti ugovor- doviđenja. I tako jednom, dvaput, triput... Naravno da na kraju odustaneš od svega...Ispada da sam više uložila u posao nego zaradila. A i karakterno sam neprobitačna, nemam neke prevelike ambicije, volju gaziti sve pred sobom na putu do uspjeha.. Tu i tamo uleti neki honorarčić koji me drži, pomažem svojima dok ne uleti nešto bolje, snalazim se, ali nemam neke nade da će se situacija popraviti. Nije da ne želim raditi, samo ne želim raditi uzalud... I onda mi svi govore da se trgnem, da mislim pozitivno, da ne odustajem i sl., a ja samo čekam da sve ovo prođe i da me odjednom više nema. Ne uspoređujem se s drugima, ne zavidim nikome na ničemu, svima želim prosperitet, ali osjećam svojevrsan pritisak od okoline kao da bi trebala početi drugačije razmišljati. Kao da se radi o nekakvom nakaradnom natjecanju, a ja sam jedina u redu u banci koja nije uzela onaj vražji papirić.

A da pokušaš poslušati jednog starog kenjca: http://www.monitor.hr/vijesti/berlus...ijunasa/99235/

Berlusconijeva preporuka mladoj glasačici: Udaj se za milijunaša

[Blurain]

[QUOTE=krena;51788633]
Udaj se za milijunaša


može, evo samo da se prvo zaletim do dućana..

[rna]

[QUOTE=Blurain;51795830]

krena kaže:

Udaj se za milijunaša


može, evo samo da se prvo zaletim do dućana..

Krena, to je za one što im trebaju nove cipele i tako to.

A šta ja da radim kada mi trebaju milijuni da putujem po svijetu, radim šta mi se trenutno radi, idem gdje mi se trenutno ide, i tako... Ko će mene oženit?

[Leclark]

[B kaže:

anima sola;[/B]51788254]Ovako sam i ja prije par godina, na silu našla još jedan posao od 8h, iako mi nije bilo potrebno financijski, baš iz tih razloga. Dosadno cijele dane jer su svi na poslu, a ja nemam što raditi. SAD mi je krivo ko psu jer nisam pronašla veći užitak tada u tome! jer mi je u međuvremenu taj izvor prihoda/biznis - propao, pa sam sad prisiljena zadržati se na ovom 8h poslu kojeg mrzim iz dna duše i sve bi dala da opet budem slobodna, a bojim se mrdnuti jer je kriza..

Trenutno mi se užasno ne da raditi, užasno mrzim šefove koji su zapravo nesposobniji od mene i koji si iz nekog razloga dozvoljavaju raznorazna izdrkavanja. Želim biti slobodna i ne raditi.

Drago mi je da postoji ova tema jer sam se već uplašila da sam jedina kojoj je koma pri pomisli da ću ovo što radim morati raditi do kraja života tj pomisli da je TO TO

Imaš pp

[antik]

Ne da se ni meni.Ne osjećam se bezvrijedno, ni jadno nego nekako u zadnje vrijeme odlično...sjednem na klupicu u park i kuri me bolac...uživam

[*soul*mate*]

ova tema je kao za mene.

Ne želim reći nešto isključivo poput: mrzim raditi.
ali mrzim trenutno raditi. mrzim posao koji radim.

Mrzim to što 8 sati svog života dajem nekoj firmi i nekom tko se uz pomoć mog rada (i rada mojih kolega) bogati.
Fax sam bila poprilično odugovlačila, tj. bila sam uspješan student, ali sam upisala zadnju godinu apsolventsku i odugovlačila s diplomskim jer sam znala da me posao u struci ne čeka.
i sad kad sam diplomirala, isto je. ne radim posao u struci. radim glupi posao, s kojeg doduše neću dobit otkaz, jer sam dobar radnik, trebaju me, ali ga mrzim.
ujutro se dižem već u 5, idem od 7 do 15h raditi. korisnici s kojima radim su debili i svaki dan mislim da mi odumre nekoliko tisuća stanica.
okej je plaćen. ali nedovoljno za govna koja gutamo.
doma dođem, budem preumorna za išta. u 5 popodne jedva gledam.
a treba još nešto i napraviti. skuhat za jesti, počistit, možda i otić nešto obavit/roditeljima... o fizičkoj aktivnost da i ne pričam. a u 10 već budem u krevetu.
mlada sam, a sad se pitam kako ću ja to jednog dana kad budem imala dijete.
bit ću preumorna za njega, igrat se s njim, pričat s njim, kad nemam vremena ni za vlastite potrebe.
guši me činjenica da ću tako morati do starosti.
htjeli bih biti sam svoj šef, ali nisam nadarena ni za šta, a nisam baš ni kreativna.
djeluje mi bezizlazno. začarani krug.
da bar idemo ukorak s nekim drugim zemljama koje su sada uvele eksperimentalnih 4 do 6h rada.

[ExHandsome]

julies kaže:

najgore je sto se s mojim poslom jos i moze dovoljno zaradit. onda ja radim tako neko vrijeme, (par mjeseci ........) , skupim neku lovu i onda stop.
koma je i to sto mi ne treba puno, zadovoljna sam s malo, malo toga mi treba, mogu po cijele dane bit cak i sama sa sobom, da ne radim, i tako to stalno... kad sve potrosim, onda ispocetka

ma uzas (

Haha! Ovo je kao da sam ja pisao, svaki post koji si napisala od A-ž S time da sam ja, prije tog "perioda" u kojem si ti bio teški radoholičar. To je bio i osnovni razlog lijenosti - pretjeran trud, rad, u periodu prije.

I baš sam razmišljao dosta o tome neko izvjesno vrijeme (ono budim se, imam lijepe i zahvaljujući svom trudu otprije smiješno lagane ambicije) al mi se neeeeedaaaa, nedaaa i nedaaaaaa, totalno neuobičajeno za mene. K

Zaključio sam da sam se toliko namučio s nekim stvarima u periodu prije (valjda i ti s faxom) da mi je trebao odmor od svega. Nije mi trebalo niš. Ni novci, ni društvo, ni niš, samo mi je trebalo vremena da se odmorim, da napunim baterije. Ma ni baterije mi nisu trebale samo odmor (u glavi).

Danas sam opet radoholičar jer me to počelo opet zabavljati, samo čudno je to da sam se na to morao - natjerati.

Tak da će ti to samo otići, mislim da tako to nebu išlo. Morat ćeš pronaći nešto na što ćeš gristi eto da bi uopće radila. Tko zna možda jednom dosadiš sama sebi s tom lijenošću pa tek onda..

[RC Da Kookee]

debelo-crijevo kaže:

Pokrenite se i učinite nešto umjesto što kukate svaki dan, a sutra se budite i ponovo odlazite na posao. Ja sam zadnja dva mjeseca napravio detaljan plan odustajanja od rada. Inače se bavim čelikom i vrhunski sam majstor s deset godina iskustva i natprosječnom plaćom, ali zaključio sam da mi je više pun k kojekakvih idiota s kojima se svakodnevno susrećem, a i posao mi je postao rutina i ne vidim nikakvog smisla u nastavku rada. Inače, u zadnjoj firmi sam ostao čitava dva tjedna, nakon što mi je šef rekao da dođem u nedjelju. Ja mu kažem da mi ne pada na pamet, skupim stvari, podignem papire isti dan i dam otkaz. Uglavnom, znam koliko vrijedim na tržištu rada i ne pada mi na pamet da dozvolim nikome da me zajebava. Promijenio sam 5 firmi dosada i da hoću, novi posao nađem u roku od dva dana, ali sve te naše firme su totalno u banani. Od međuljudskih odnosa, radnog vremena, glupih radnih zadataka, neorganizacije i da sad ne nabrajam. Izračunao sam da mi je potrebno oko 2500 kn za moje potrebe. Prekinut ću dugogodišnju vezu jer moja zaručnica priželjkuje standardan malograđanski život sa 30 godišnjim kreditom za stan, djetetom i 7 dana godišnjeg u nekom apartmanu. To mene ni najmanje ne zanima. Iznajmit ću sobu i radit ću po potrebi na crno, tj. koliko mi bude potrebno, toliko odradim i gotovo. Može se fino jesti za vrlo male novce samo ako znate kako. Duhan - prelazim na domaći duhan koji se može nabaviti u švercu za 200 kn/kg. To malo novaca što mi treba zaradit ću kojekakvim fuševima na crno. To se uvijek nađe. Naručio sam od kolege 1000 katoličkih kalendara pa od 1. 12. i s tim krećem u prodaju. Računam na zaradu od oko 100 kn dnevno, skupljanje željeza, plastičnih boca i sl. Naravno, oko željeza se uvijek nađe pokoji poslić, tako da se ni najmanje ne brinem. Uglavnom, uskoro startam s takvim načinom života pa planiram i pokrenuti blog. Miran san i duševni mir - moja jedina ambicija u životu. Uostalom, vjerojatno ću se prijaviti i u centar za socijalnu skrb i tražiti socijalnu pomoć i pravo na prehranu u pučkoj kuhinji. Dobijem 500 kn socijale - dovoljno za duhan i alkohol. Odem na ručak u pučku kuhinju i živo mi se fućka. Ako znate nekog pekara i kruh možete dobiti besplatno u večernjim satima. Riba se ulovi u moru, gljiva ima u šumi i raznih se stvari može naći skroz besplatno i u kontejnerima. Uglavnom, bit ćete obaviješteni o svemu.

Mrzim quoteat dugacke postove ali ovo zasluzuje jedan
Zapravo jos jedan za bold

[pattie_boyd]

ova me kriza danas uhvatila
također, studij privodim kraju i to studij koji ne ljubim pretjerano, te svake godine imam sve manju i manju motivaciju, najviše iz razloga što jednostavno ne znam što bih s njime kasnije radila
već sam sad odlučila oduljit faks jer sam na zadnjoj godini preddiplomskog uz maksimalno preopterećenje, te da stvar bude bolja upisala sam modul na drugom faksu i sad cijelo vrijeme razmišljam o upisivanju razlikovne godine jer studij ispočetka ne dolazi u obzir budući da će mi roditelji uskoro u mirovinu, a ono što bih ja htjela studirati je isključivo redovan studij, također, izgubila bih i pravo na zdravsveno, itd.
čak i da nađem posao u struci nekako mi odbojno zvuči jer stvarno nisam tip od kancelarija, sastanaka, klijenata i sl., a nisam sklona poduzeti rizik kako bih sama nešto otvorila
sad sam se još zbedirala jer za razlikovni koji želim upisati nemam nikakve preduvjete
stvarno ne znam što ću sa sobom, najradije bih nakon studija bila doma po cijele dane jer me i ova trenutna strka svakodnevnog trčkaranja sa jednog na drugo mjesto prilično umori

[Omega-3]

Slična situacija.
Nije da mi se ne da raditi, moram raditi, volim raditi, jer kad ne radim osjećam se beskorisno, jednostavno ne mogu po cijele dane biti kod kuće, dosadno je to. Ali, neda mi se raditi ovdje pošto svi znamo kakav je ovdje odnos prema radu i odnos nadređenih i podređenih, a i plaća isto. Isto sam razvlačio diplomski, ne zato što ne želim ili mi se neda jer studiram ono što volim, već zbog straha od budućnosti, pogotovo ovdje. Taj strah je i dalje prisutan, stalno se pitam što poslije?, kako dalje?, kako se postaviti na noge i bar malo živjeti?, hoću li naći posao u struci?
Bojim se da ne postanem dio statistike.

[ĐES-Man Đii]

Ja trenutno radim uredski posao, buljim u komp, pišem sranja za sranjem za male pare. A ljudi oko mene, ajme majko, za svaku jebenu sitnicu me dolaze pitat šta sad? I to baš danas, jesam se iznerviro jebem ti...čim čujem da mi ime izusti poslo bi ga u 3PM! I ti što su "iznad" mene, sve neke debilne poslove daju majko mila, zapitaš se ko je ovdje lud? Oni koji mi to daju ili ja koji to radim. Al ajde tamo sam još dva mj., pa bi trebo ić u drugu firmu i ostat tamo ako ću imat sreće s malo bistrijim kolegama nadam se. A da ne pričam o jebeno lošim monitorima s rezolucijom 25x23 jebem ti...Oči ti oće ispast nakon 3 min. gledanja u to kinesko sranje, umor nastupa brzo te kad dođem kući zavalio bi se i zaspo bi što i radim jedno 2 put tj., al pokušavam da to bude jednom tj. jer ne želim da mi ovo zgadi neke ostale stvari koje volim radit kad završim s ovim sranjem. Tako da ljudi suosjećam sa svima vama i drago mi je da sam našao i ovu temu, pogotovo danas...Još se ja i dižem u 6 da idem gledat i radit ta sranja koja me izmore najviše psihički jer inače treniram 5 puta tj. po 2 sata i to mi nije nikakav problem otić i to odmah nakon jela i posla...Al kad ti ovo ubije sve ono radosno u tebi, pa se ti koncentiraj na ono što voliš, a prvo te ovo dobro izjebe u mozak...Sad mi je malo lakše, sutra opet...tamo i tu post od 20 rečenica, jbg...

[Death-of-Art]

Ja sam kao studentica radila u jednom kafiću gdje sam doživjela fizički napad i prijetnje od strane gazde i njegovog kompića.

Završili smo na prekršajnom sudu...

Da ne duljim... bla bla...

Završilo je tako da se oni nisu odjavljivali na poziv dosta vremena.
A i kad su došli su se ponašali neprikladno i bahato.

Sutkinja je na kraju svima dala oslobođenje jer nema dokaza protiv njih.

A meni je osobno nasamo komentirala... da su oni bezobrazni, bahati i da se nikad neće promijeniti.
Pitala me je jesam li izvukla pouku iz svega toga.
Pitala sam je "kakvu pouku?"
Rekla mi je :"da se ne petljate s takvim malograđanima jer ne pripadate tamo. Bolje vam je ne raditi nego raditi na takvim mjestima."

jel bi se vi složili s njom?

[saucer]

Death-of-Art kaže:

jel bi se vi složili s njom?

Apsolutno.
Tih par tisuća kuna nije vrijedno ničega.