Depresivno-anksiozni poremećaj

[Šljeznoj]

Kathrin74 kaže:

Nije li opasno ako to piješ kad uzimaš i one druge lijekove?

Na mom slučaju nije i u tome sam slijedio svoju intuiciju iako na Fevarinu piše da se ne smije kombibirati,no ja nekako sam za sebe procijenim,što ne znači da sad i ostale savjetujem na isto.

Svatko odlučuje za sebe.Ja slijedim svoju intuiciju.

Da mi je škodiilo to ne znači da bi pao u nesvijest s pjenom na ustima i da bi to bilo nešto jako opasno.Tada bi prestao,uostalom i na lijekovima se događaju nuspojave.

[prilika]

Je li pomaže taj Aktivin H? Može li ga se dobiti bez recepta i koja je cijena? Pomaže li on i kod uspavljivanja?

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[dire Dawn]

prilika kaže:

Je li pomaže taj Aktivin H? Može li ga se dobiti bez recepta i koja je cijena? Pomaže li on i kod uspavljivanja?

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

kako kome
da, kosta oko 70 kn
kako kome

[mariana3]

Evo, da dignem malo temu s mojom (malo podužom) pričom:

Od prošlog tjedna imam 'crno na bijelo' F41.2. - anksiozno-depresivni poremećaj. Žensko, 39 godina, samac, radim sve i svašta, iako mi je u zadnjih nešto godina muka dići se iz kreveta a kamoli nešto više, ali mora se. Zapravo, posao i obaveze bilo koje vrste su ono što me gurne da se ustanem i nešto radim. Iako imam feeling da mi je mozak bio zamijenjen komadom vate dok nisam gledala.

Ukratko:
Do prije par godina sam ignorirala probleme u stilu "nestat će samo od sebe kad dođe proljeće". Skoro tri godine mi je trebalo da shvatim kako moje "faze" raspoloženja (iliti "highs & lows") nisu baš normalne.
Prije malo manje od dvije godine nakon jačeg paničnog napada, napokon sam shvatila o čemu se radi, tj. kako se sve to što mene godinama muči zove (hvala Internetu!).
Al opet je tu bio splet okolnosti, od objektivnih do subjektivnih, zbog čega još nisam išla liječniku.
Par mjeseci nakon toga imala sam jedan jako grdi "low" kad je dobro bilo što nisam imala ništa oštrije od noktiju u blizini, pa sam zaključila da je vrag odnio šalu, kak s veli.

Kad čitam dijagnostičke kriterije za kliničku depresiju, ja sam negdje između srednje i teške - iako mi niti LOM niti psih nisu ništa rekli, pa pretpostavljam da se to nekako podrazumijeva.

Btw, kod prvog razgovora o tome, i kod LOM koja mi je nova, i kod psih, usredotočili su se na anksioznost - jer, ok, bila sam sva u vidljivom stresu - ali ja sam stalno pokušavala objasniti da je meni osobno daleko veći problem depresija... ne znam, vjerojatno ne mogu to objektivno sagledati. Stvar je da ja to sebi razdvajam na 2 komponente, a doktori promatraju kao kombinaciju simptoma.. valjda. Nekako sam očekivala više, ne znam.. pitanja... ovako je dijagnoza "pala" nakon ca. pol sata priče s LOM-om i 20 min razgovora sa psih (pri čemu sam bila često prekidana i nisam rekla sve što mislim da bi ona trebala čuti).
Dodana mi je i F60.8, što mi baš nije jasno, tj. nadam se da je to po ICD-10 ono nešto 'psihoneurotično' (vezuje se uz anksioznost), jer se nikako ne vidim u narcisoidoj ekipi (da se razumijemo, volim ja narcise, jako)

Osim toga (sorry, malo OT, ali povezano uz ovu moju priču):
Dok sam još na svoju ruku sve to pokušavala riješiti, tražila sam po internetu ideje/riješenja nekih specifičnih problema, vezanih uz organizaciju (sve: od radnog prostora do podsjetnika i planiranja), koncentraciju/fokus, plus kako se motivirati, pokrenuti,.. , zaboravljivost, pa (pre)osjetljivost na svjetlost i neke zvukove, itd... Sve mi je to išlo na živce, pogotovo kad bih krenula napraviti A, a onda bih u idućih sat vremena napravila sve od B-P, pa se (možda) sjetila da trebam dovršiti A. I tako... svašta gluposti, no poanta je da sve što mi je pomoglo, dakle sve ideje i prijedlozi koji su mi pomogli u takvim "sitnicama" bili su vezani uz ADHD. Da ne spominjem fluktuacije raspoloženja unutar jednog dana, 2-4 ili više puta gore-dolje ko' jo-jo, ali uvijek kao reakcija ne našto "izvana".
Tak da, mislim da je moj problem djelomično i u tome, ali kako mi se čini da u Hrvatskoj doslovno ne postoji osoba kvalificirana za ADHD u odraslih, ne očekujem da će itko od liječnika shvatiti o čemu bi (još) mogla biti riječ.

Uglavnom, na samom sam početku terapije, Valdoxan (AD) i Lorsilan (anksiolitik), plus suportivna psih. terapija što bih ja rado zamijenila KBT-om, ali mislim da to ne rade preko HZZO-a?

No, eto, pozdrav svima...i drž'te se

[ray of light]

mariana3 kaže:

.....

Uglavnom, na samom sam početku terapije, Valdoxan (AD) i Lorsilan (anksiolitik), plus suportivna psih. terapija što bih ja rado zamijenila KBT-om, ali mislim da to ne rade preko HZZO-a?

o kbt

Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije

preko uputnice možeš u dnevnoj bolnici u Jankomiru gdje se prakticira kbt, probaj se raspitati

[georgieann]

mariana3 kaže:

Osim toga (sorry, malo OT, ali povezano uz ovu moju priču):
Dok sam još na svoju ruku sve to pokušavala riješiti, tražila sam po internetu ideje/riješenja nekih specifičnih problema, vezanih uz organizaciju (sve: od radnog prostora do podsjetnika i planiranja), koncentraciju/fokus, plus kako se motivirati, pokrenuti,.. , zaboravljivost, pa (pre)osjetljivost na svjetlost i neke zvukove, itd... Sve mi je to išlo na živce, pogotovo kad bih krenula napraviti A, a onda bih u idućih sat vremena napravila sve od B-P, pa se (možda) sjetila da trebam dovršiti A. I tako... svašta gluposti, no poanta je da sve što mi je pomoglo, dakle sve ideje i prijedlozi koji su mi pomogli u takvim "sitnicama" bili su vezani uz ADHD. Da ne spominjem fluktuacije raspoloženja unutar jednog dana, 2-4 ili više puta gore-dolje ko' jo-jo, ali uvijek kao reakcija ne našto "izvana".
Tak da, mislim da je moj problem djelomično i u tome, ali kako mi se čini da u Hrvatskoj doslovno ne postoji osoba kvalificirana za ADHD u odraslih, ne očekujem da će itko od liječnika shvatiti o čemu bi (još) mogla biti riječ.

nije to ADHD, već čisto nuspojava depresivno-anksionznog poremećaja - nemogućnost koncentracije, raspršena pažnja.

kad se dovedeš u red DA, i ovo će ti se smirit.

[mariana3]

georgieann kaže:

nije to ADHD, već čisto nuspojava depresivno-anksionznog poremećaja - nemogućnost koncentracije, raspršena pažnja.

kad se dovedeš u red DA, i ovo će ti se smirit.

Ma da, znam da se neki simptomi preklapaju, i nadam se da je sve to povezano sa anksiozno-depresivnim... nije da mi treba još jedan 'F' na popisu.

Moj oprez/skeptičnost proizlazi iz toga što se neke "sitnice" vuku još od djetinjstva... mislim, nisam valjda bila anksiozna već sa 7 godina?! Al dobro, vidjet ću kakva ću bit tamo negdje za 6 mjeseci, kad, nadam se, dođem do neke normale (što god da to bilo).

Korak po korak

[mariana3]

rejoflajt kaže:

o kbt

Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije

preko uputnice možeš u dnevnoj bolnici u Jankomiru gdje se prakticira kbt, probaj se raspitati

Hvala, raspitat ću se

[georgieann]

mariana3 kaže:

Moj oprez/skeptičnost proizlazi iz toga što se neke "sitnice" vuku još od djetinjstva... mislim, nisam valjda bila anksiozna već sa 7 godina?!

istina nisam liječnik, pa ostavljam mogućnost da možda je riječ o ADHD-u, ali sve ove simptome koje opisuješ imala sam i ja sa svojim DA poremećajem, pa se se povukli kad sam ga sredila.

[Oilvera]

Dragi moji depresivci,
ja se već godinama borim s depresijom kako znam i umijem. Kad sam bila u mogućnosti ići psihijatru nisam išla, što zbog srama, što zbog predrasuda, što zbog odbijanja istine da imam problem.
A sad... Sad ne mogu doktoru jer sam u stranoj državi i liječnik je opcija samo za nedaobog hitnoće.
Dakle, gledam kako mogu riješiti problem samostalno, a vi koji imate iskustva s doktorima probajte pratiti je li sve tu.
1. rekla sam NE ljudima koji mi sišu živce.
2. prepisala sam samoj sebi radnu terapiju u nepoznatom okruženju, kako bih okupirala misli nečim što nije poniranje u samoosuđivanje, već se fokusirala na praktičnu sferu života i vratila si osjećaj za vlastitu vrijednost
3. odbacila sam programe koji su me vukli u autodestrukciju - programe zasnovane na dubokoj razini vjerskih uvjerenja.
4. odlučila sam svaki dan učiniti nešto za sebe, koliko god malo to bilo, npr. isfenirati kosu, našminkati se...
5. umjesto onoga što sam radila do sada, a to je vječno pokušavanje ispravljanja krivih Drina u odnosima koji su nametnuti, a ne stvar osobnog izbora, dozvolila sam sebi da te iste ljude katapultiram iz svog života i onemogućim im pristup meni
6. odbacila sam molitvu, jer molitva tako perfidno nauči um da si bezvrijedan, pa umjesto molitve zahvaljujem na svemu što me dotakne - od Sunca i cvijeća, do zdravlja i života samog.
7. nikakve medikamente ne koristim jer mi gore navedeno vraća osmjeh na lice, a i jer nemam novčića za doktoru. Da mi ih i da, vjerovatno ih ne bi pila. Samu sebe više cijenim kad krize odrađujem na suho.
8. prestala sam raditi dugoročne planove i razmišljati dugoročno jer to me i dovelo u ovo stanje iz kojeg pomalo izlazim - prevelika jednadžba s previše nepoznanica i precijenjivanje vlastite sposobnosti da je riješim
9. ponekad pomislim da bježim s bojnog polja, da je ispravnije ostati i boriti se za druge, za ovo, za ono, ali nakon što sam zbog tih obrazaca po tko zna koji put završila psihički slomljena, dozvolila sam si promatrati te okolnosti i vlastiti stav prema njima kao logor iz kojeg imam i pravo i dužnost otići stavljajući svoje zdravlje na prvo mjesto.

E, sad, kako izgleda izlazak iz depresije? Previše sam godina u tom stanju da sam zaboravila kako to izgleda kad nisam. I kako da znam da ovaj osjećaj slobode koji je u meni nije samo varka, iluzija, kako da znam da to nije samo jedna faza? Nemam high-low faze, godinama sam imala samo low fazu ili povratak na neku beživotnu nulu, produkt lažnog mirenja sa sudbinom i prihvaćanje da ne mogu učiniti ništa. Sad se, hvala Bogu, osjećam nekako slobodno, kao da me ne dodiruje ono što me prije razdiralo. Kako kaže Arsen Dedić, "prazno mi je, ali bolje". Čak me i neki optimizam drži, kao da je sve u najboljem redu, nekako sam se u pozitivnom smislu opustila. Čudno mi to, godinama sam živjela u grču, sve mi smiješno da sam opuštena i da se ne grčim.
Je li to to? Koliko dugo taj osjećaj treba trajati da se smatram izliječenom?

[georgieann]

Oilvera kaže:

Je li to to? Koliko dugo taj osjećaj treba trajati da se smatram izliječenom?

ja ti DA ne smatram bolešću u pravom smislu riječi, ko da je riječ o nekoj prehladi pa popiješ lijek. tako da mislim da i nema izlječenja u tom smislu, već stalno treba primijenjivat novi set razmišljanja kojim si zamijenio one koje su ti škodili.

tako da u tom pogledu, recidivi su stalno mogući. naravno, ostavljam mjesto da postoji određen postotak ljudi kojima je kemija u mozgu poremećena bez obzira na situacije u životu pa se ne može sve riješit samo razgovorom.

evo, ja sam u recidivu, od sljedećeg tjedna idem ponovno na psihoterapiju. dugo sam bila u nekoj poludepresiji, pokušavala sam se izvuć s onim šta sam ranije naučila, ali nikad očito nismo došli do pravog uzroka, a to je zašto gledam sve toliko crno i zašto mi sve to toliko teško pada. nikad mi lijekovi nisu bila opcija jer kod mene je sve uzrokovano nizom stresnih događaja s kojima se jednostavno nisam znala nosit zbog raznoraznih uvjerenja i načina razmišljanja s kojima sam odgojena.

ovo šta si napisala koji su načini da ti bude bolje, po meni su to dobar put prema oporavku, ali nedostaje ipak onaj psihoterapijski dio, da shvatiš zašto tako reagiraš na stresne situacije. recimo, ja sam DA počela promatrat kao dio svog obrambenog mehanizma od svijeta. kad mi voda dođe preko glave, najlakše mi se povuć u depru i postat anksiozna.

ja sam isto sad u fazi da sam se makla od svih iscrpljivača energije, ljudi kojima treba samo publika, makar su to prijateljstva koja su se gradila godinama. jednostavno, u jednom trenu, nisam imala više energije. no, to mi se preslikava i na sve ostale konfliktne situacije u životu, gdje na prvo ne, ja jednostavno odustanem, pa me krene prat anksio u bilo kojoj novoj situaciji i pomalo sam evo opet u depri.

a kako izgleda izlazak iz depresije? koliko se mogu sjetiti ujutro se dižeš spreman za započneš dan, susreti su ljudima su ti užitak, a ne ultimativni napor, sve planove obavljaš, unatoč mogućnosti i da propadnu, a svaka nova situacija ti ne prestavlja ogroman problem, kao šta je sada meni. koncentriran si, opušten.

po meni je stvar "ozdravljenja" taj da prekinemo te naše psihološke obrasce, odnosno kako ja to kažem, bullshiting i da vidimo kroz svoje laži kojima si opravdavamo raznorazne reakcije na okolinu.

e sad, za to je tu psihoterapija, jer ipak je nekom s iskustvom i tko može objektivno te uputit na neke stvari koje ti nikad ne bi pale napamet.

drž se i sretno

[bellinda]

Oilvera kaže:

1. rekla sam NE ljudima koji mi sišu živce.
2. prepisala sam samoj sebi radnu terapiju u nepoznatom okruženju, kako bih okupirala misli nečim što nije poniranje u samoosuđivanje, već se fokusirala na praktičnu sferu života i vratila si osjećaj za vlastitu vrijednost
3. odbacila sam programe koji su me vukli u autodestrukciju - programe zasnovane na dubokoj razini vjerskih uvjerenja.
4. odlučila sam svaki dan učiniti nešto za sebe, koliko god malo to bilo, npr. isfenirati kosu, našminkati se...
5. umjesto onoga što sam radila do sada, a to je vječno pokušavanje ispravljanja krivih Drina u odnosima koji su nametnuti, a ne stvar osobnog izbora, dozvolila sam sebi da te iste ljude katapultiram iz svog života i onemogućim im pristup meni
6. odbacila sam molitvu, jer molitva tako perfidno nauči um da si bezvrijedan, pa umjesto molitve zahvaljujem na svemu što me dotakne - od Sunca i cvijeća, do zdravlja i života samog.
7. nikakve medikamente ne koristim jer mi gore navedeno vraća osmjeh na lice, a i jer nemam novčića za doktoru. Da mi ih i da, vjerovatno ih ne bi pila. Samu sebe više cijenim kad krize odrađujem na suho.
8. prestala sam raditi dugoročne planove i razmišljati dugoročno jer to me i dovelo u ovo stanje iz kojeg pomalo izlazim - prevelika jednadžba s previše nepoznanica i precijenjivanje vlastite sposobnosti da je riješim
9. ponekad pomislim da bježim s bojnog polja, da je ispravnije ostati i boriti se za druge, za ovo, za ono, ali nakon što sam zbog tih obrazaca po tko zna koji put završila psihički slomljena, dozvolila sam si promatrati te okolnosti i vlastiti stav prema njima kao logor iz kojeg imam i pravo i dužnost otići stavljajući svoje zdravlje na prvo mjesto.

Sviđaju mi se navedene tačke, ali očito treba staža depresije da bi se sve ovo prihvatilo, da ne kažem skontalo!
Ali lijepo što si nam sve ovo nabrojala na jednom mjestu

[mariana3]

georgieann kaže:

istina nisam liječnik, pa ostavljam mogućnost da možda je riječ o ADHD-u, ali sve ove simptome koje opisuješ imala sam i ja sa svojim DA poremećajem, pa se se povukli kad sam ga sredila.

Kako se ono veli, "pozlatile ti se riječi"

[jednokratna nika]

zar nije ono nespecificirani poremecaj licnosti? meni se ovako odokativno po broju cini da je. sezdesetice su licnost a .8 i 9 su drugi i neodredjeni. e sad mozda je konkretno ovo drukcije - guglaj icd. ja sam jako lijena sad pa mi se ne da.

[mariana3]

jednokratna nika kaže:

zar nije ono nespecificirani poremecaj licnosti? meni se ovako odokativno po broju cini da je. sezdesetice su licnost a .8 i 9 su drugi i neodredjeni. e sad mozda je konkretno ovo drukcije - guglaj icd. ja sam jako lijena sad pa mi se ne da.

To misliš za ovo moje F60.8?

Ne mogu sad iskopati najnovije na hrvatskom, pa evo na engleskom (WHO, ICD-10):
Other specific personality disorders
Personality (disorder):
- eccentric
- "haltlose" type
- immature
- narcissistic
- passive-aggressive
- psychoneurotic
Ovo zadnje (psihoneurotski) se ugl. veže uz anksiozno-depresivni poremećaj. Koliko sam uspjela shvatiti.

Sorry, mozak = hrpica zombi vate.

ADHD je F90 (Hiperkinetski poremećaj).
Ali to je dosta klimavo, jer ne uzima u obzir razlike između ženske i muške populacije (simptomi su različiti). Nije da sam time opsjednuta , nego sam po obrazovanju nastavnik, pa pratim tu tematiku jer često imam kontakt s "hiperaktivcima" (a djevojčice, kao i žene, su, npr. rijetko ili nikad hiperaktivne). No... to je već off topic.

(E, da, isprika ako se tvoj post/pitanje nije ticao mog posta )

[jednokratna nika]

oh pardon sad vidim da nisam kvoutala uopce. da, taj post.


brine te broj? zapravo broj nije bitan ako nadjes metodu koja ti pase. mada opet, zgodno je imati i ispravan broj. meni isto smeta kad ga nemam al eto, doktori to tako vole. al evo bas si sad ovih dana mislim sta su sve meni pisali, ili ljudima koje znam i sve je to nekako... pa nekako dosta nabacano. sad bih ti rekla da ti ova osmica moze biti i ovo nezrelo ali pravo se da nista nisam rekla ako te to uzrujava.


mozda ti se dokovi koncentriraju na anksioznost jer ju je lakse rijesit? ja sam bila da al sad sam samo d i to je valjda jedini napredak koji sam svih ovih godina postigla. s time da je trecina anksioznog nestala, trecina je zakopana a trecinu ignoriram odnosno mogu se nekako kako tako nosit s njom. u svakom slucaju pripremi se da to traje i traje ko orbit vinterfres

i da, svi trazimo hzzo kbt al nekako... cini se da ga nekako bas i nema, da.

[mariana3]

jednokratna nika kaže:

oh pardon sad vidim da nisam kvoutala uopce. da, taj post.


brine te broj? zapravo broj nije bitan ako nadjes metodu koja ti pase. mada opet, zgodno je imati i ispravan broj. meni isto smeta kad ga nemam al eto, doktori to tako vole. al evo bas si sad ovih dana mislim sta su sve meni pisali, ili ljudima koje znam i sve je to nekako... pa nekako dosta nabacano. sad bih ti rekla da ti ova osmica moze biti i ovo nezrelo ali pravo se da nista nisam rekla ako te to uzrujava.


mozda ti se dokovi koncentriraju na anksioznost jer ju je lakse rijesit? ja sam bila da al sad sam samo d i to je valjda jedini napredak koji sam svih ovih godina postigla. s time da je trecina anksioznog nestala, trecina je zakopana a trecinu ignoriram odnosno mogu se nekako kako tako nosit s njom. u svakom slucaju pripremi se da to traje i traje ko orbit vinterfres

i da, svi trazimo hzzo kbt al nekako... cini se da ga nekako bas i nema, da.

Ma ne brine me broj, to je ionako sporedno u odnosu na glavnu dijagnozu, nego mi nije bilo jasno što psih pod tim misli, s obzirom da ta šifra obuhvaća više toga (nije mi rekla, a ja se nisam snašla pitati jer je taj prvi pregled bio kratak i zbrzan). To je samo moja znatiželja na djelu.

[jednokratna nika]

ha to samo dok zna sto dok misli. cesto ni dva doka ne misle isto. najbolje ipak da pitas tamo iduci put

edit: a nekad ti pisu sifru samo da opravdaju lijek. te sifre su vise zbog hzzoa i tak.

[mariana3]

jednokratna nika kaže:

ha to samo dok zna sto dok misli. cesto ni dva doka ne misle isto. najbolje ipak da pitas tamo iduci put

edit: a nekad ti pisu sifru samo da opravdaju lijek. te sifre su vise zbog hzzoa i tak.

I budem pitala, mislim da me sad prošla trema (osim ak ne zaboravim kaj htjedoh pitati, s obzirom da je moj RAM još u šlusu. živim s post-it blokićima u svim bojama).

[jednokratna nika]

ja sam nekoc davno kod jednog pradavnog doktora dolazila s naspisanim papirom. al ne vole svi doktori to citat. al mozda salabahteri nisu ni tako lose ideje, ne znam. pa ak ne voli citat mozda barem ti mozes skicat i poskrivecke s papira citat.