Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.07.2009., 14:17   #61
I sama sam prije par mjeseci naisla na termin, i shvatila da sam prokrastinatorka. Ne mogu reci da je to ona obicna lijenost, jer prokrastinatori ne moraju nuzno biti lijene osobe. Moj je slucaj sljedeci, kada trebam uraditi nesto, sto odlazem, odlazem, ja cu se "svim silama" truditi da to zaista pocnem raditi, ALI onda krene odlaganje. To najcesce bude "idem prvo pocistiti sobu, nered me ometa" pa precistim, poslazem, raspremim, uredim, onda mi nesto sljedece padne napamet... pa sljedece, a sve u tu svrhu da mogu kao "na miru" konacno uzet i zavrsit taj posao koji i odlazem sve vrijeme. Najcesce na kraju kad precistim cio stan, sve slozim, operem, ispeglam, sve bljesti, i onda skontam sad sam fizicki umorna, ostavit cu taj posao za sutra. Sutra opet nadjem nove izgovore, pa prekosutra i sve tako u nedogled...
I moja prokrastinacija postoji od malena, samo je sad poprimila nesnosljive proporcije od kako sam na faksu Dok sam bila manja, ako sam morala pisati neku zadacu koja mi se ne radi, za koju mislim da je glupa, nebitna, onda bih isla po ducanima traziti odgovarajuce sarene sveske, da bih mogla pisati tu specificnu zadacu u njih, pa bih trazila posebne olovke bla bla a vrijeme prolazi, zadaca se ne pise
Znaci nisam zapravo lijena, vec bukvalno drugim poslovima odgadjam onaj prvi koji valjda duboko u sebi ni ne zelim raditi, ali najcesce moram.
Slazem se motiviranost za nesto je veliki poveznik sa prokrastinacijom, kao i teznja perfekcionizmu. Bezbroj puta ako znam da nesto necu uraditi perfektno, odlazem i odlazem i zapravo cekam momenat kada mogu reci "necu to ni raditi."
__________________
I must be a mermaid, Rango. I have no fear of depths and a great fear of shallow living.
dvatricetiri is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 17:59   #62
Ej, to je i moj problem, točno ovako opisan. I ja se radije primam svega onoga što sad nije baš nužno raditi, pa pomoću toga odlažem ovo što bi se moralo.
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 22:44   #63
Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Često ne.
Zapravo je znak zrelosti preuzimati odgovornost za vlastite probleme.
Štreberski odgovor.

Naravno da su ljudi skloni okrivljavati svakoga, a sebi sve opravdavati. No eto, mene taj fenomen ne zanima, jer se ne bavim tim psiho-forama. Mene više zanima situacija gdje su zaista objektivne okolnosti 'uzrok' nekakvih problema. A još više me zanima situacija gdje čovjeka uporno uvjeravaš 'sam si si kriv' - premda to jednostavno nije istina. Ne može se 'preuzeti odgovornost' za elementarnu nepogodu recimo.


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Da, neke osobe zaista bi. Prokrastinacija se javlja u svim kulturama, u svim rasama, u svim civilizacijama... Zato i zadovoljava kriterije psihičke smetnje.
Baš ZATO što se svuda javlja, zato zadovoljava kriterije smetnje? A zašto je ne bismo nazvali 'prokrastinirajuća radna orijentacija'? LOL.

Ponavljam: ljenčarenje je mnogo bolje od besmislenog posla. Otkuda uopće ideja da je 'normalno' ponašanje, 'savjesno' obavljati besmisleni posao koji ti ništa ne znači niti te ispunjava? Naprotiv, 'normalno' bi bilo to izbjegavati koliko god je moguće, ukoliko ti to ne ugrožava egistenciju. A budimo realni: većina ljudi jednostavno nema mogućnost profesionalno se baviti nečime što ih zaista zanima. Nego moraju raditi čisto zato da imaju što jesti, to je sve.



Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Slab pokušaj. Kontrola se gubi (u smislu da postaje osobno i sl.), kad ponestane argumenata.
Gubitak kontrole je samo tvoja (pogrešna) percepcija. Ja sam još gore kontroliran od tebe (premda ni ti ne zaostaješ mnogo, što ti nikako nije dobro, govorim iz iskustva LOL).

Previše naučeno ti to sve gledaš. Nije sve u životu modelirano po uzoru na ono što piše u tvojim knjigama.



Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Eto, uzmimo za primjer. Ovo je tvoje bio pokušaj pritiska 'izvana' u odnosu na mene, a ja sam ga racionalno shvatila i smjestila na svoje mjesto kud spada.

Sad sam nešto htio reći, ali bolje neću, hihiihi.


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Time me nimalo ne uvjetuje. Funkcionira činjenica da sam ovisna o svom načinu shvaćanja podražaja izvana, a ne o podražajima per se. A na svoje doživljaje mogu u dobroj mjeri utjecati, ako mi je stalo i ako znam kako (što se može naučiti, tko naiđe na probleme).
Ovo je logika - nije umro od srčanog udara, nego zato što je krv prestala dolaziti u mozak. LOL.

Istina, možeš 'u nekoj mjeri' utjecati na svoj doživljaj vanjskih podražaja. No u principu je taj doživljaj posljedica vanjskih podražaja; inzistirati na 'odvajanju' toga, liči mi na samozavaravanje. Mnoštvo vanjskih podražaja se jednostavno ne može ignorirati ili ih doživljavati onako kako bi ti htio. Nego onako kako moraš.


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Nema zaista razloga da se plaši, jer - kao što je sama rekla - sada joj nitko ništa ne govori.
Rekao sam da je IMALA razloga. Dakle, nije se počela plašiti nacrtane zmije, nego se plašila negativne reakcije koju je zaista proživjela. Dakle, to nije bio izmišljen strah, nego reakcija na nešto realno. Ako danas više nije takva situacija, onda da - nema više razloga da se i danas plaši. No, tu se onda radi o naučenom refleksu, a to ziher ne možeš nadvladati preko noći - pukom 'spoznajom' da više nemaš razloga za strah.

Jer, kad bi strah bilo tako jednostavno pobijediti, onda se nitko ne bi plašio nacrtanih zmija ili paukova.

Zadnje uređivanje Apemant : 11.07.2009. at 22:51.
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 22:49   #64
Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Ej, to je i moj problem, točno ovako opisan. I ja se radije primam svega onoga što sad nije baš nužno raditi, pa pomoću toga odlažem ovo što bi se moralo.

Mora se samo umrijet. Volio bih čuti još jednu jedinu stvar koja se doslovno *mora*.

Uostalom, sam termin 'morati' znači sljedeće: postupak kojeg, ako ne napraviš, bit ćeš suočen s nemjerljivo gorom alternativom.


No, ako ta alternativa nije zbilja tako 'nemjerljivo gora' - a očito da nije, inače nitko ne bi ljenčario - to naprosto znači da nije istina da se to 'mora'.


Ako ti netko uperi pištolj u glavu i kaže, klekni ili pucam - onda 'moraš' kleknuti. (Ukoliko ti je stalo do života. Ukoliko nije, čak ni to ne 'moraš'). A rekoh, volio bih zbilja čuti nekoliko drugačijih primjera 'moranja' iz prakse.

Recimo, što ti to 'moraš'?
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 22:57   #65
Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
I moja prokrastinacija postoji od malena, samo je sad poprimila nesnosljive proporcije od kako sam na faksu Dok sam bila manja, ako sam morala pisati neku zadacu koja mi se ne radi, za koju mislim da je glupa, nebitna, onda bih isla po ducanima traziti odgovarajuce sarene sveske, da bih mogla pisati tu specificnu zadacu u njih, pa bih trazila posebne olovke bla bla a vrijeme prolazi, zadaca se ne pise
Evo ti odgovora.

Ne da ti se raditi ono što je glupo i besmisleno.

Po mom mišljenju, to je savršeno normalno. Bolje nego kao robot obavljati turbo blesave poslove i sam sebi tepati kako to znači da si savjesna i odgovorna zrela osoba. LOL.


Naravno, dijete ponekad možda i ne razumije koja je svrha nečega, pa samo *misli* da je to glupo i besmisleno, premda to zapravo ima nekog smisla, koji djetetu nije poznat.

No, uzevši u obzir ono što znam o sustavu obrazovanja, rekao bih da su djeca češće u pravu. To ZAISTA jest glupo i besmisleno. Hihihihi. Igranje u blatu je mnogo zanimljivija i korisnija aktivnost od pisanja zadaća kakve se djeci daju. Te zadaće upravo i imaju samo jedan smisao: napraviti od čovjeka pokornog robota.
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 01:48   #66
Quote:
crack-brained kaže: Pogledaj post
Dobro..... prokrastiniran sam.... što sam duže u radnom odnosu, sve više..... radna okolina to teško tolerira.... no moje pitanje je: što se dogodi kada duboko zaglibiš u prokrastinaciji? Mislim, u što prokrastinacija prelazi, koji je slijedeći "nivo"?

Otkaz kao odgovor ne prihvaćam..............
Očito si nezadovoljan na tome poslu. Pokušaj potražiti bolji posao.
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 01:50   #67
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
Mora se samo umrijet. Volio bih čuti još jednu jedinu stvar koja se doslovno *mora*.

Uostalom, sam termin 'morati' znači sljedeće: postupak kojeg, ako ne napraviš, bit ćeš suočen s nemjerljivo gorom alternativom.


No, ako ta alternativa nije zbilja tako 'nemjerljivo gora' - a očito da nije, inače nitko ne bi ljenčario - to naprosto znači da nije istina da se to 'mora'.


Ako ti netko uperi pištolj u glavu i kaže, klekni ili pucam - onda 'moraš' kleknuti. (Ukoliko ti je stalo do života. Ukoliko nije, čak ni to ne 'moraš'). A rekoh, volio bih zbilja čuti nekoliko drugačijih primjera 'moranja' iz prakse.

Recimo, što ti to 'moraš'?
Moram raditi nešto što će mi donijeti nekakve normalne novce, a da se ne pretrgavam u nemogućim situacijama. Evo toje baš konkretno. A općenito moram raditi što se mora da bih bila zadovoljnija.
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 01:55   #68
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
Evo ti odgovora.
O da, itekako se slazem u sustini s cijelim postom. Postoji teorija da se upravo rjesenje problema nalazi u "otkrivanju" istine da covjek ne mora nista, da su ta "moranja" nametnuta jos od malena djetetu i da upravo zbog tog stalnog osjecaja pokornosti to dijete prije ili kasnije pocinje da se buntovnicki suprotstavlja silnim "moranjima" pa je prokrastinacija jedan od vidova pobune.
Neki covjek na youtube-u je izlozio tu svoju teoriju i iako donekle ima smisla, jer se slazem da od djetinjstva rijetko kada roditelji uspostave odnos s djecom tako da su djeca od pocetka ravnopravne osobe, najcesce to bude odnos "uradi ovo, uradi ono, donesi mi ovo, idi tamo, radi zadacu, budi poslusan, miran" i sl.
I treba sad to samom sebi tako postavit i onda reci kao ja ne radim zadacu/ucim za ispit/idem na posao svako jutro ranom zorom zato sto moram nego zato sto to zelim da uradim. I onda se cudotvorno osoba izlijeci prokrastiniranja.
Ali sta ako ja (ili bilo ko) zelim raditi nesto, sto zapravo nije dobro za mene, sto mi ne ide u korist, sto nije povoljno i isplativo na duze staze... sta onda?
__________________
I must be a mermaid, Rango. I have no fear of depths and a great fear of shallow living.
dvatricetiri is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 13:46   #69
Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Moram raditi nešto što će mi donijeti nekakve normalne novce, a da se ne pretrgavam u nemogućim situacijama. Evo toje baš konkretno. A općenito moram raditi što se mora da bih bila zadovoljnija.
Ne moraš.

Naime, ako nisi zadovoljna, a ipak se ne 'trudiš jače' - to samo znači da bi ti ulaganje većeg truda bio veći problem od tog trenutačnog nezadovoljstva.

Tako je i meni, npr. Stanje nezadovoljstva nije ni probližno dovoljno jako, da bih se tek tako 'pokorio' zakonima tržišta. Ionako ne vjerujem da bi to pokoravanje i donijelo nekakvo 'zadovoljstvo'. Previše sam tvrdoglav za takvo nešto.

A ako doslovno nemaš što jesti npr. onda čisto sumnjam da ćeš imati problema s 'prokrastinacijom'. Glad je ipak malo jača stvar od ljenčarenja.

Uostalom, ova 'prokrastinacija' me sad podsjetila na jednu .... 'pričicu', koju su sigurno mnogi već čuli, ali nema štete još jednom:

Dragi naši,

Ne možemo još da konfirmujemo naš dolazak ovog ljeta, ali kako sada stvari stoje, izgleda da ćemo morati kanselovati tikete koje smo bukirali, jer nas ubi morgidž za taun haus što smo kupili. Doduše, za tikete imamo, ali ne možemo skupiti za prezente svima vama, dajdži i ostaloj familiji.
A, jebi ga, bez toga ne ide da dolazimo, jer nećemo da nas smatraju za nekakve pankove, kao što su pričali za Seju i njegove kad su svojima donijeli po 100 dolara, kako su fukara i kako ništa nisu uradili u Kanadi.
Mi tako nećemo. Jal' dolazimo kô hadžije jal' nikako. Zato smo se i dogovorili da sejvujemo što možemo više i da sve odložimo za sljedeći vekejšn.

Inače, mi živimo dosta dobro. Ja radim ful tajm i još dva part tajma, a Razija je našla i treći part tajm preko vikenda, ali smo dobro uskladili šihte pa možemo da se viđamo svakog drugog vika. Možda je to malo nezgodno za Džesiku, ali njoj plaćamo dej ker poslije škole, a odatle je uzima bejbisiterka i dovodi kući na spavanje. Ona, iako je mala, konta da mi voliko radimo za njeno dobro i da ovako mora sve dok ne otplatimo morgidž.
Svaki fri tajm koristimo da budemo sa njom, pa smo je tako last samer (ili to bješe pretprošlog?) vodili cijeli dan na Grejt Lejks. Kupili smo joj i hot-dog i ajskrim i od tada stalno svima priča kako joj je bilo bjutiful.

Ja imam dosta posla oko taun hausa - katujem travu, čistim atik i nekako ugrabim par sati dnevno da sređujem bejsment jer hoćemo da ga rentamo i tako povećamo inkam.
Kao što vidite, da je lako - nije, ali kad je čovjek hard vorker i kad dobro isplanira skedžual, može na sve stići. Ja sam lijepo dotjerao liniju na 130 paunda, pa se neki naši kokuzi odavde šegače da sam se osušio zato što puno radim i spavam samo četir' sata, ali to je samo zato što su oni dželos na mene, a i ne znaju da ja uvijek ugrabim bar 45 minuta slipa u sabveju. Čovjeku više i ne treba, a i to je samo prvih 25-30 godina, dok ne otplatimo morgidž, a poslije ćemo da uživamo. Sve je lako kad imaš svoj target.
Čuo sam da Sejo i ove godine ide za Bosnu. Jebi ga, može mu se kad već deset godina čuči na velferu i još razvozi picu za keš, a žena mu otvorila bjuti salon u stanu pa ove naše guske navalile kô nezdrave na her kat u nje.
Ali, šta im vrijedi kad ne znaju da investuju nego sve spiskaju na putovanja i neke druge stjupid šeme. Zato će sav život biti fukara koja rentuje svoj apartment, a mi imamo properti i sejving akaunt u banci. On stalno mejk fan od mene i priča okolo kako sam ful i ne znam da živim. Ali polako, doće maca na vratanca i njegovog apartmenta! Ja sam već obavijestio Revenju Kanada o njegovim biznisima, pa ću ga pitati kako se živi kad bude počeo plaćati taksu za sve ove godine. A to što on misli kako mi ne znamo da živimo, malo se zajebô!
Skoro svaki satrdej uveče ja i moja Raza popijemo kejs piva - onaj mali od siks. Doduše, ona popije samo jedno zato što mora na najt šift od devet, ali se zato ja rileks i smažem sve ostalo jer u sandej radim tek od osam ujutru.

Zato, kad ga vidite, nemojte vjerovati šta priča jer on nije čovjek za rispekt.
To je rizon što vam nisam poslao dolare po njemu, jer znam da će reći da sam goljo
i da grabim samo za sebe.

Vi znate da to nije zbog toga, nego zato što sam temporari šort, ali i to je samo dok ne otplatimo morgidž, prvih 25-30 godina. Poslije ćemo svi da uživamo.

Pozdravlja vas sve vaš brat Ibro iz USA
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 14:05   #70
Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
da su ta "moranja" nametnuta jos od malena djetetu i da upravo zbog tog stalnog osjecaja pokornosti to dijete prije ili kasnije pocinje da se buntovnicki suprotstavlja silnim "moranjima" pa je prokrastinacija jedan od vidova pobune.
Zanimljivo... mene s druge strane roditelji nisu baš nešto previše forsirali - možda sam zato malo zaostao pa relativno kasno upadam u fazu 'buntovništva'.

Jer, meni se taj bunt počeo buditi tek na civilizacijske pritiske, a ne roditeljsko 'moraš ovo, moraš ono'. Jer je toga bilo dosta malo.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
najcesce to bude odnos "uradi ovo, uradi ono, donesi mi ovo, idi tamo, radi zadacu, budi poslusan, miran" i sl.
Pa - djeca i nisu 'ravnopravna' odraslima... nego mislim da bi dovoljno bilo pokazati nekakav interes za 'objašnjavanjem' djetetu, koja je svrha ovoga ili onoga. Ima dojam, čak i ako dijete ne bi razumjelo objašnjenje, da bi bar imalo neki 'privid' da mu je objašnjeno - umjesto da se mora jednostavno 'pokoriti' naređenju bez ikakve logike.

Kad meni netko nešto naredi (ili zatraži) bez ikakvog objašnjenja, može dobiti samo jedan odgovor: sorry, ja nisam vojnik (pa da slušam 'naređenja' pretpostavljenih). Sva sreća da sam se nekako uspio izvući iz vojske, jer mislim da bi bilo nezgodno LOL.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
I treba sad to samom sebi tako postavit i onda reci kao ja ne radim zadacu/ucim za ispit/idem na posao svako jutro ranom zorom zato sto moram nego zato sto to zelim da uradim. I onda se cudotvorno osoba izlijeci prokrastiniranja.
Ali - pa to najčešće nije istina. Ja se ne sjećam da sam ikada zbilja *htio* napisati zadaću, LOL. Ustvari, jesam, nekoliko puta. Recimo, crtanje dodekaedra u kosoj projekciji, to sam napravio i za sebe i za još 10 drugih učenika

Isto vrijedi i za posao. Pretpostavljam, ako netko ima sreće pa je našao posao koji je dobro plaćen, a zbilja ga zanima - onda može reći da zbilja 'želi' ići na posao. Ali najčešće ne želi, nego mu posao služi da zaradi novaca, a te novce onda želi na nešto potrošiti. No ziher bi bilo još bolje imati novaca, a ne ići na posao, zar ne? Samo što rijetki imaju taj luksuz.

Zato 'mora' ići na posao - jer, ako ne ode, neće moći kupiti to što želi. Kao što rekoh, to je upravo smisao riječi 'morati': ili ćeš to učiniti, ili ćeš snositi posljedice koje su 'mnogo neugodnije' od činjenja ovog prvog (npr. pisanja zadaće, odlaska na posao).


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
Ali sta ako ja (ili bilo ko) zelim raditi nesto, sto zapravo nije dobro za mene, sto mi ne ide u korist, sto nije povoljno i isplativo na duze staze... sta onda?
Ništa. Može se eventualno pogledati jesi li uopće svjesna da ti to ne ide u korist. A ako usprkos tome ipak radiš na korist vlastite štete, ne može ti nitko 'silom' pomoći.

Doduše, treba tu navesti i činjenicu da nije uvijek 'očito' - što je čovjeku korisno, a što nije. Prilično sam uvjeren da ja npr. smatram da je za čovjeka 'štetno' ono što bi mnogi rekli da je 'korisno'. Ali ne bih u detalje. LOL.

(U biti, radi se o tome da nisam ni siguran što je 'štetno', a što 'korisno' - a nisam sklon povjerovati pametnjakovićima kojima je to 'kristalno jasno'. Yeah, sure. )
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 18:06   #71
Quote:
Lotos kaže: Pogledaj post
a koje su to metode?
razum objašnjava (ovo što si ti navela) ali tjeskoba i unutarnji osjećaji vode
u principu kad se to dogodi osjećam duševnu bol, udarac koji je otvorio ranu zakinutosti za ljubav i onda nastupa tjeskoba i kao da to doista zaslužujem i da je to doista tako(tuđa kritika)
### Pa to ide u sklopu terapije. Ne može se preko foruma, prekomplicirano je. Al' uglanom, postoje ljudi odškolovani za to i njima se ode, najjednostavnije je tako. Ja sam samo navela primjer koliko sam mogla.

Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
A još više me zanima situacija gdje čovjeka uporno uvjeravaš 'sam si si kriv' - premda to jednostavno nije istina. Ne može se 'preuzeti odgovornost' za elementarnu nepogodu recimo.
Nikoga ništa ne uvjeravam, samo konstatiram. Svatko je odgovoran za sebe.

*** Ne preuzima se odgovornost za 'elementarnu nepogodu', nego za svoje osjećaje, doživljaje i ostalo, koje ona izazove, jer oni mogu pomoći ili odmoći rješavanju nastale nemile stuacije. Dok optuživanje premijera, općeg društvenog stanja i sl., nije racionalno, ne vodi stvarnom rješenju (koliki su tako potratili živote), nego možda tek 'slomu živaca'.

Ali ovo sam već objašnjavala. Ako nisi sad shvatio, onda ni ne želiš. Tako da je ovo bilo konačno. Ne želim biti 'boks-vreća' za tvoj bunt.

Quote:
Ponavljam: ljenčarenje je mnogo bolje od besmislenog posla. Otkuda uopće ideja da je 'normalno' ponašanje, 'savjesno' obavljati besmisleni posao koji ti ništa ne znači niti te ispunjava? Naprotiv, 'normalno' bi bilo to izbjegavati koliko god je moguće, ukoliko ti to ne ugrožava egistenciju. A budimo realni: većina ljudi jednostavno nema mogućnost profesionalno se baviti nečime što ih zaista zanima. Nego moraju raditi čisto zato da imaju što jesti, to je sve.
Točno. Baš zato je problem kad, zbog drugih upletenih emocionalnih smetnji, osobe ne uspjevaju izvršavati i ono što zapravo žele ili im zaista treba (npr., neki ljudi čak odgađaju jesti dovoljno pa ugroze zdravlje).

Quote:
Previše naučeno ti to sve gledaš. Nije sve u životu modelirano po uzoru na ono što piše u tvojim knjigama.
Pošto misliš da je moje mišljenje ravno napisanome u knjigama, shvatiti ću to kao oblik odobravanja. Ali vidim i da te ugrožava. Nisi jedini.

Quote:
Mnoštvo vanjskih podražaja se jednostavno ne može ignorirati ili ih doživljavati onako kako bi ti htio. Nego onako kako moraš.
U nedavnim postovima si rekao da se ne mora. I zaista se mnogo toga ne mora. Pogledaj odgovor pod zvjezdicama (***).

Quote:
Rekao sam da je IMALA razloga. Dakle, nije se počela plašiti nacrtane zmije, nego se plašila negativne reakcije koju je zaista proživjela. Dakle, to nije bio izmišljen strah, nego reakcija na nešto realno. Ako danas više nije takva situacija, onda da - nema više razloga da se i danas plaši. No, tu se onda radi o naučenom refleksu, a to ziher ne možeš nadvladati preko noći - pukom 'spoznajom' da više nemaš razloga za strah.

Jer, kad bi strah bilo tako jednostavno pobijediti, onda se nitko ne bi plašio nacrtanih zmija ili paukova.
I sad smo se vratili do moje prvotne postavke - da je psihoterapija u tom pogledu svakako od koristi! Jer, puka spoznaja je ono što ljudi bezuspješno sami pokušavaju, a terapija je naprotiv sistematičan, s ciljem usmjeren proces, gdje osim puke spoznaje, ima i dublje spoznaje, te metoda za implementiranje spoznatog. Pročitaj odgovor s ljestvama (###).
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 18:25   #72
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
Evo ti odgovora.

Ne da ti se raditi ono što je glupo i besmisleno.


Evo, recimo...
Treba biti pošten do kraja. Pa kad ti žena počne odgađati seks, to je očito jer je seks s tobom očito glup i besmislen, pa nećete više to raditi.

Želim reći, da nigdje ne postoji samo jedan obrazac koji obahvaća rješenja za sve probleme.

Odgađanje glupog i besmislenog nije prokrastinacija, nego jednostavno ne rađenje glupog i besmislenog - to nije nikakva smetnja, to je poželjno, jer je racionalno. Pa je i offtopic.
Ali odgađanje smislenog i do tada vrlo poželjnog, samo zbog emoc. smetnji vezanih za nešto što s usko s time nema veze, ne racionalne - to je prokrastinacija.
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 19:27   #73
Mislim da je na ovoj temi dovoljno toga rečeno o dijapazonu problema prokrastinacije, te pravoj definiciji te smetnje, da shvati svatko koga zanima. Te da daljnja rasprava krene argumentirano i konstruktivno, i najvažnije, kulturno.

Daljnje neargumentirano ismijavanje osoba s tim problemom da su izmanipulirane lijenčine, je oblik neprimjerene agresije (vjerojatno obrana od vlastitog nesvjesnog problema i izraz nemoći za nošenje s istim).

Slično 'liječenje frustracija' je bilo i na drugim temama - gdje se osobama s kliničkom depresijom poručivalo da se trgnu, trče, nađu dečka... i brzo sve zaborave.
Osobi oboljeloj od anoreksije se poručivalo da ne bude 'daščara' jer se muškarci neće za njom okretati... pa neka proguta kakvu krempitu.

Takvo ignoriranje emocionalnog aspekta osobe i postupanje s emocijama kao da su hrpa balege koja se može lopatom razbacati po potrebi, na PDF-u Psihologiji, nalazim prilično razočaravajućim! (Onda se uopće ne mora zvati "Psihologija", može se zvati "Naklapanja babe Marije", npr.
Ili "Sajam nakaznosti - dođite i nasmijte se čudacima za kakve nećete čuti nigdje u RL, imamo posebno bogatu kolekciju! Kod nas možete što ne biste mogli nigdje, 100% bez opasnosti, sve nakaze su bezopasne ili vezane lancem. Slobodno se opustite i zabava neka počne." Psihologija my ass.)

Osobno se ograđujem.
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 19:45   #74
Quote:
Apemant kaže: Pogledaj post
Pa - djeca i nisu 'ravnopravna' odraslima...
Nisam ni rekla da su ravnopravna odraslima, vec da se trebaju tako tretirati, u smislu da ako nesto zelis od djeteta, pristupis tome kao sto bi sa bilo kojom osobom s tim sto ces naravno objasniti to, ne kao odrasloj osobi, vec rijecima blizim djetetovom shvatanju. Malo je roditelja koji djecu ne smatraju isprva necim sto posjeduju, pa time gotovo stvarju koja treba da, kao i svaka stvar, bez slobodne volje, cini sta stvari cine, tj. sluzi. Naravno da ce takvo dijete prije ili poslije da se pobuni.

Quote:
Ali - pa to najčešće nije istina. Ja se ne sjećam da sam ikada zbilja *htio* napisati zadaću, LOL.
Pa to i jeste rupa u toj citavoj ideji, jer ne bi odlagao nesto sto zaista zelis uraditi. U teoriji bi trebalo funkcionisati da prokrastinacije ne bi bilo kod osobe koja cini samo ono sto zeli. Medjutim koliko ljudi u praksi moze reci za sebe da u zivotu cini samo ono sto u datom momentu zeli?

Quote:
Zato 'mora' ići na posao - jer, ako ne ode, neće moći kupiti to što želi. Kao što rekoh, to je upravo smisao riječi 'morati': ili ćeš to učiniti, ili ćeš snositi posljedice koje su 'mnogo neugodnije' od činjenja ovog prvog (npr. pisanja zadaće, odlaska na posao).
Da sve je to tako, ali upravo je to "moranje" izvor negativnosti. Mozes jedno vrijeme raditi posao koji u sustini ne zelis, nego moras, da bi imao stan, novac, jelo svaki dan, ali kad tad negdje mora puci. Bilo to u vidu neke fizicke ili psihicke bolesti, stresa, prokrastinacije, kako god, pitanje je kako se tome oduprijeti. Odustati od takvog posla, skole, rada, o cemu je vec rijec, ili cutit i trpit pa dok ne pukne.

Quote:
Doduše, treba tu navesti i činjenicu da nije uvijek 'očito' - što je čovjeku korisno, a što nije. Prilično sam uvjeren da ja npr. smatram da je za čovjeka 'štetno' ono što bi mnogi rekli da je 'korisno'. Ali ne bih u detalje. LOL.
Pa evo upravo ovo iznad sto sam napisala je recimo primjer necega sto je za covjeka u sustini stetno. Ali to je ujedno i korisno jer je alternativa, traziti novi posao (a opet kakav novi a da ne bude isto kao i prije) ili biti nezaposlen i finanskijski ugroziti svoju buducnost. A onda se javlja i pitanje sta zelis? Da li zelis raditi samo to sto zelis (pa makar sebe ugrozio), ili na kraju u svrhu te neke finansijske (ako je u pitanju posao) sigurnosti zapravo ti sve vrijeme cinis sto zelis, ali to ni ne znas.

Znaci na kraju dodje da je prokrastinacija nesto sto se ne moze u potpunosti izlijeciti, vec je idealno ako uspijes to drzati pod kontrolom i funkcionisati normalno.
__________________
I must be a mermaid, Rango. I have no fear of depths and a great fear of shallow living.
dvatricetiri is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 20:44   #75
Prokrastinacija je samo jedan fenomen. A neodlučnost drugi, strah od konflikta treći, kriza identiteta četvrti...
__________________
Seeing beyond the obvious!
vigilanty is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 21:00   #76
Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Mislim da je na ovoj temi dovoljno toga rečeno o dijapazonu problema prokrastinacije, te pravoj definiciji te smetnje, da shvati svatko koga zanima. Te da daljnja rasprava krene argumentirano i konstruktivno, i najvažnije, kulturno.

Daljnje neargumentirano ismijavanje osoba s tim problemom da su izmanipulirane lijenčine, je oblik neprimjerene agresije (vjerojatno obrana od vlastitog nesvjesnog problema i izraz nemoći za nošenje s istim).

Slično 'liječenje frustracija' je bilo i na drugim temama - gdje se osobama s kliničkom depresijom poručivalo da se trgnu, trče, nađu dečka... i brzo sve zaborave.
Osobi oboljeloj od anoreksije se poručivalo da ne bude 'daščara' jer se muškarci neće za njom okretati... pa neka proguta kakvu krempitu.

Takvo ignoriranje emocionalnog aspekta osobe i postupanje s emocijama kao da su hrpa balege koja se može lopatom razbacati po potrebi, na PDF-u Psihologiji, nalazim prilično razočaravajućim! (Onda se uopće ne mora zvati "Psihologija", može se zvati "Naklapanja babe Marije", npr.
Ili "Sajam nakaznosti - dođite i nasmijte se čudacima za kakve nećete čuti nigdje u RL, imamo posebno bogatu kolekciju! Kod nas možete što ne biste mogli nigdje, 100% bez opasnosti, sve nakaze su bezopasne ili vezane lancem. Slobodno se opustite i zabava neka počne." Psihologija my ass.)

Osobno se ograđujem.
(za ženit)
samting is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 11:36   #77
Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Mislim da je na ovoj temi dovoljno toga rečeno o dijapazonu problema prokrastinacije, te pravoj definiciji te smetnje, da shvati svatko koga zanima. Te da daljnja rasprava krene argumentirano i konstruktivno, i najvažnije, kulturno.
Tj, najvažnije - da ostane u okvirima koji su tebi prihvatljivi.

Gle, ovo je *forum*, a ne znanstveni simpozij, stručno savjetovalište ili registrirani servis javnog zdravlja. Ovo služi za raspravu, a ne za 'liječenje' kojekakvih 'psihičkih smetnji'.

Da ponovim - mene je na ovom topiku više zanimao fenomen proglašavanja svega i svačega 'prokrastinacijom' (navodnom psihičkom smetnjom), od same te prokrastinacije. Također me iritira tvoj 'holier than thou' pristup, gdje se predstavljaš kao principijelna osoba kojoj je jedini motiv pomoći svima, pa se 'zgražaš' nad nečijom neosjetljivošću. Sorry što ti ne vjerujem - nitko nema srca za cijeli svijet; u nedostatku informacija prije ću pretpostaviti da se radi o ego-tripu.

Ali najviše me iritira nevjerojatno precjenjivanje svoje profesije. Kad čovjek tebe sluša, fakat, nema druge nego zaključiti da je psihijatrija najvažnija stvar na svijetu, jer svi ljudi pate od mnoštva psihičkih 'smetnji' (pri čemu imate nebuloznu definiciju što smetnja jest, a što nije) i u principu bi najbolje bilo da svi konstantno vise kod psihića i 'liječe se'.

Valjda bi tada bio raj na zemlji jer bismo svi riješili sve probleme i fino postali odgovorne i savjesne zrele osobe.


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Daljnje neargumentirano ismijavanje osoba s tim problemom da su izmanipulirane lijenčine, je oblik neprimjerene agresije (vjerojatno obrana od vlastitog nesvjesnog problema i izraz nemoći za nošenje s istim).
Čekaj, ovo ciljaš na mene?

Drugim riječima, hoćeš reći da ti je ponestalo argumenata, LOL? Po tvojoj vlastitoj logici par postova unazad, naime.

A što se tiče neprimjerene agresije, koga ti farbaš? Pa samo pogledaj svoj ton zadnjih par postova, vidljivo si se uzrujala. (Da ne spominjem tek ono od prije par mjeseci). A zašto? Pa zar nisi sama odgovorna za svoje osjećaje, a ne neki anonimni forumaš koji s tobom nema nikakve veze?


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Takvo ignoriranje emocionalnog aspekta osobe i postupanje s emocijama kao da su hrpa balege koja se može lopatom razbacati po potrebi, na PDF-u Psihologiji, nalazim prilično razočaravajućim!
Meni je to manje antipatično od zarađivanja novaca na nečijim emocionalnim problemima. Ovo potonje mi nije samo 'razočaravajuće', nego i degutantno. (I ovdje ne ciljam na tebe, ti si u socijali, koliko se sjećam.)


Quote:
vigilanty kaže: Pogledaj post
Osobno se ograđujem.
You need to lighten up a bit, m'lady. Da ponovim, ovo je *forum*, a ne ordinacija.
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 11:44   #78
Apemante, vigilanty ipak napreduje - a mislim da je to stoga što je krenula na psihoterapiju. Naravno, nemre se odmah skockati 100%, ali napreduje!

Ti možeš proglašavati psihoterapiju nemoralnim zarađivanjem na tuđoj nevolji, ali u biti psihoterapeut se ima šta naslušati raznih sranja i primiti hrpu negativne energije od isfrustriranih klijenata. Da mu to nije plaćeno, što je pošteno zaradio, situacija bi bila krajnje nepravedna i pogubna po psihoterapeuta.

Naprosto imaš razne predrasude. Dižeš logiku u nebesa kao da je alfa i omega, a postoji sijaset raznih logika i ta uglavnom nije mjerodavna. Niječeš npr. postojanje intuicije, iako je na najboljem putu onaj koji je u stanju slušati taj iskonski putokaz.
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 12:00   #79
Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
Malo je roditelja koji djecu ne smatraju isprva necim sto posjeduju, pa time gotovo stvarju koja treba da, kao i svaka stvar, bez slobodne volje, cini sta stvari cine, tj. sluzi. Naravno da ce takvo dijete prije ili poslije da se pobuni.
Pa, slažem se. No rekoh - meni osobno roditeljski pritisak nije bio ni približno toliko neugodan koliko pritisak okoline.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
Pa to i jeste rupa u toj citavoj ideji, jer ne bi odlagao nesto sto zaista zelis uraditi. U teoriji bi trebalo funkcionisati da prokrastinacije ne bi bilo kod osobe koja cini samo ono sto zeli. Medjutim koliko ljudi u praksi moze reci za sebe da u zivotu cini samo ono sto u datom momentu zeli?
Pitaj vigilanty. Emocionalne tegobe na jednom polju navodno mogu uzrokovati prokrastinaciju na nekom drugom polju, koje navodno nema nikakve veze s ovim prvim (ne racionalne ). Nisam je htio pitati točno o čemu se radi jer možda je indiskretno. No, da pogađam? Ako npr. ne ide baš na ljubavnom planu, onda nekako i posao postane bljutav? Premda posao navodno nema veze s ljubavnim neuspjesima (to me podsjeća na horoskope: ljubav, posao, zdravlje. LOL). Nego bi čovjek trebao raditi k'o švicarski sat premda mu se egzistencija čini besmislena. Tako nas bar uči psihijatrija.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
Da sve je to tako, ali upravo je to "moranje" izvor negativnosti. Mozes jedno vrijeme raditi posao koji u sustini ne zelis, nego moras, da bi imao stan, novac, jelo svaki dan, ali kad tad negdje mora puci. Bilo to u vidu neke fizicke ili psihicke bolesti, stresa, prokrastinacije, kako god, pitanje je kako se tome oduprijeti. Odustati od takvog posla, skole, rada, o cemu je vec rijec, ili cutit i trpit pa dok ne pukne.
Pa, to je individualno. Netko će odustat, tražit promjenu, netko će durati dokle može, pa onda ili puknut ili izdržat do penzije LOL, a netko treći će ići na psihoterapiju.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
A onda se javlja i pitanje sta zelis? Da li zelis raditi samo to sto zelis (pa makar sebe ugrozio), ili na kraju u svrhu te neke finansijske (ako je u pitanju posao) sigurnosti zapravo ti sve vrijeme cinis sto zelis, ali to ni ne znas.
Rekoh - nemam pojma. Ja nisam npr. baš nikad imao nikakve 'profesionalne ambicije'. Ni kad sam imao 12. Pojam 'karijera' mi zvuči totalno nezanimljivo - meni posao treba samo i isključivo zato, da imam od čega živjeti. Bilo bi još bolje da ne moram ništa raditi hmm - no s druge strane, nije mi zapravo tako teško, pa ne osjećam potrebu pretjerano se svorcati oko traženja načina da se obogatim LOL, pa da ne moram ništa raditi.


Quote:
dvatricetiri kaže: Pogledaj post
Znaci na kraju dodje da je prokrastinacija nesto sto se ne moze u potpunosti izlijeciti, vec je idealno ako uspijes to drzati pod kontrolom i funkcionisati normalno.
No, ako je tako, čemu to uopće nazivati nekim kliničkim terminima?

Možda to ima smisla ako poprimi zabrinjavajuće razmjere, tj. ako doslovno upadneš u neizdrživu situaciju zbog toga. Premda se meni i dalje čini da je to i onda tek simptom nečeg 'dubljeg', a ne problem sam za sebe. Pa ako začepiš taj simptom, a glavni razlog ostane, onda će se manifestirati na nekoj drugoj strani... i tako se fino možeš 'liječiti' od raznih psihičkih smetnji, dok ne postaneš pokojni.

Problem, čini mi se, ostaje onaj temeljni: pitanje vrijednosti. Pitanje smisla.
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 12:10   #80
Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Apemante, vigilanty ipak napreduje - a mislim da je to stoga što je krenula na psihoterapiju. Naravno, nemre se odmah skockati 100%, ali napreduje!
Pa, tebi je to korak naprijed, jer si pristrana.


Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Ti možeš proglašavati psihoterapiju nemoralnim zarađivanjem na tuđoj nevolji, ali u biti psihoterapeut se ima šta naslušati raznih sranja i primiti hrpu negativne energije od isfrustriranih klijenata. Da mu to nije plaćeno, što je pošteno zaradio, situacija bi bila krajnje nepravedna i pogubna po psihoterapeuta.
O jadni.

Gle, pa ne kažem da su psihići inkarnacije đavla LOL. Ljudi k'o i svi drugi. Činjenica jest međutim da čujem forumašice koje o svojim psihićima govore doslovno s obožavanjem. Meni je to malo degutantno onda - s obožavanjem govoriti o nekome tko 'jadan prima masu negativne energije od mene' (i to za novce).

Definitivno ne želim nikad biti u takvom odnosu podređenog obožavanja ni sa kime. (ni u jednoj ni u drugoj ulozi, da se razumijemo)


Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Naprosto imaš razne predrasude. Dižeš logiku u nebesa kao da je alfa i omega, a postoji sijaset raznih logika i ta uglavnom nije mjerodavna. Niječeš npr. postojanje intuicije, iako je na najboljem putu onaj koji je u stanju slušati taj iskonski putokaz.
Ne postoji 'sijaset raznih logika'. Sve logike su međusobno logične. (tj. ne može netko doći i reći - gle, ovo je moja logika, koja je meni logična. Ako nije *svima* logična, koji o tome uopće razmišljaju - onda jednostavno nije logična uopće). Jedina stvar koja malo narušava dojam su paradoksi koji se negdje pojavljuju.

I drugo, kako misliš 'niječem intuiciju'? Ni približno. Pa ja sam samo rekao da ne vjerujem da je intiucija 'nepogrešiva'. Nego da može i omanuti. To ne znači da mislim da intuicija ne postoji, da je bezvrijedna. Naprotiv, iznimno cijenim intuiciju, nekad i više od suhe logike. Jer, ako na brzinu dovede do ispravnog zaključka, onda je i bolja od logike, koja to mora korak po korak? Samo kažem - može te nekad i zeznuti.
Apemant is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:28.