Problemi i rješenja u odnosu s roditeljima

[Stablo]

heleny 15 kaže:

Ista situacija kao kod moje rodice.Jedinica je,sad će joj 18.Njeni su starci pravi control freakovi... Šta da radim,aaaa??

Najprije treba utvrdti da li je stvarno tako. Ponekad ljudi pretjeruju, osobito ako se radi o osobi u pubertetu.
Ali recimo da je stvarno tako, što napraviti?
To što rodtelji govore da imaju pravo raditi što hoće nije istina. Oni nisu vlasnici ljudskog bića pa ne mogu kako hoće. Ne znam kako to kod nas funkcionira, bojima se da ne baš previše, ali u takvim slučajevima postoji centar za socijalni rad i školski psiholozi. Osim toga ima i neki telefon za zlostavljane gdje se može dobiti savjet kako postupiti.
Cilj tih akcija jest da se roditelje dovede na razgovor kod psihologa odn. psihoterapeuta. Ako se radi o stvarnom zlostavljanju, psihičkom i fizičkom, za to postoje i sankcije.
Ipak, krajnji cilj te cure treba biti osamostaljenje i tada joj nitko neće moći uipravljati njezinim životom.

[Rippersenzibilna]

Meni najgore od svega je što se moji roditelji,iako rastavljeni ponašaju kao da sam ja njima roditelj a ne oni meni.
Ne da se ponašaju kao djeca,ponašaju se kao retardirana djeca.
Žalosno je da za svoje roditelje moram tako nešto reći,ali je tako.
Stara još kako tako,ali stari...Kada ih gledam sa svim njihovim promašajima,neprihvaćanjem odgovornosti,kompleksima...pitam se koliko sam zapravo ja normalna u svemu tome.I jesam li uopće?

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

Meni najgore od svega je što se moji roditelji,iako rastavljeni ponašaju kao da sam ja njima roditelj a ne oni meni.
Ne da se ponašaju kao djeca,ponašaju se kao retardirana djeca.
Žalosno je da za svoje roditelje moram tako nešto reći,ali je tako.
Stara još kako tako,ali stari...Kada ih gledam sa svim njihovim promašajima,neprihvaćanjem odgovornosti,kompleksima...pitam se koliko sam zapravo ja normalna u svemu tome.I jesam li uopće?

Super si ti, što ti fali? Eto, uočavaš njihove pogreške i nesavršenosti, znači da imaš ispravan pogled na svijet. Onda u čemu je problem?

[Rippersenzibilna]

Stablo kaže:

Super si ti, što ti fali? Eto, uočavaš njihove pogreške i nesavršenosti, znači da imaš ispravan pogled na svijet. Onda u čemu je problem?

Uočavam ja i svoje greške,ne samo njihove...
Kako su me formirali...?Mazili me i pazili,mama pogotovo.I dan danas sam jako vezana za nju.Kada kažem jako vezana,mislim da je to zapravo jedino što u životu i imam.Vjerujem joj.Jedino njoj.To je moj najveći problem;ne vjerujem nikome.Rano sam se osamostalila,sa 18 sam otišla od kuće,ne živimo zajedno.Ali se čujemo,redovito.Kada je ne čujem 3 dana nešto ne štima.Zapravo,ne tražim ništa od nje,samo volim znati da je dobro.Neka bude gdje hoće,samo da znam da joj je dobro.
Mislim da je to zdrav odnos.
A što se mog starog tiče...priča za sebe.Umjetnik,boem koji se to nije usudio biti.Neispunjeni snovi...I naravno,tko je kriv za to? Njegovi roditelji.Oni su krivi za sve.OK,njegova mama je ona majka koju bih ja sa guštom poslala za Hag.Ona je sve ono što majka ne smije biti.Uglavnom,moj stari joj se nije uspio oduprijeti(pisala sam ranije o tome),i tako,sad žive zajedno.Hepifemili
Naravno,da za mog starog niti jedna žena nije bila dovoljno dobro,zato sada ima nju,svoju najdražu mamu.
Alkoholičar je,mada sam ja tek sada,sa svojih 30 godina shvatila da kod njega alkohol uopće nije problem,samo posljedica.Mislim da je podvojena ličnost.Kada popije,pretvori se u drugu osobu.Doslovce,izmjeni mu se fizionomija,geste,mimika,hod...sve-pretvori se u divljaka.Kada je trijezan,predivan je,pun razumijevanja.I ono što mene svo to vrijeme proganja,on je cijeli svoj život svjesno uništio uz pomoć alkohola.Moja mama ga je ostavila upravo zbog toga,ja koja sam jedno vrijeme živjela sa njim,otišla sam upravo zbog toga.
Kap koja je prelila čašu,desila se prije mjesec dana.
No,da spomenem i ovo.
Baka mi ima 83 godine,žive bogu iza nogu,i prije 5 godina je odlučila otiću u starački dom,barem bi imala svu potrebnu njegu.Bila je u domu cijela 2 mjeseca da bi se vratila kući,svima prodala priču kako joj je tamo bilo loše,a zapravo se vratila,jer je čula šta ovaj dripac radi;nije se trijeznio svo to vrijeme,kuću je pretvorio u okupljalište ološa,sve je rasprodao da ima za cugu,privodilu su ga ne znam ni ja koliko puta zbog sranja koja je radio.
Dakle,ni u domu nije mogla biti na miru.Pa se vratila kući i ni u ludilu ne bi priznala zašto se stvarno vratila.Priznajući njegovu krivicu,priznaje da je ona kao majka podbacila.
I kao,moj stari prestao sa cugom.Nije pio 4 godine(najveći prekid u njegovom životu),čak sam i ja povjerovala(po tko zna koji put),vjerovala sam da ipak nije kasno za njega.I onda mi je prije mjesec dana javio da je baki pal i slomila kuk.Udaljeni su od mene 500 km,nism mogla tek tako otići.Ali,sve će mi javljati.Zvala sam uveče i sljedeća 3 dana,stari se ne javlja,ja nemam blage veze šta se dešava.Na kraju sma zvala informacije,pa bolnicu pa ortopediju,pa intenzivnu(sve to u drugoj državi)nakarikala račun preko 1000 kuna da sa njom stupim u kontakt.
Za starog sam čula da opet pije,pravi sranja,spava po kanalima i tako...klošari...
Ono što je vrhunac u toj cijeloj priči je to kada se u čitavu tu priču upetljao centar za socijalni rad(da li ta žena ima ikoga?a gdje joj je sin? a zašto ne dolazi?)Zašto je to vrhunac???Zato što je moj stari jebeni socijalni radnik!Dok je trijezan,kada popije,onda je diplomirana asocijalna budala.
Uglavnom,on je taj koji me je uglavnom formirao;milijun puta me je iznevjerio kada mi je bilo najteže,nikada se nisam mogla osloniti na njega...danas sam ovakva kakva jesam,ne vjerujem nikome.Znam da sam u suštini sama.
A ono što mi najteže pada u ovoj priči je to što za par dana tebam ići tamo i muka me hvata jer znam što me čeka;sve je divno i krasno,moj stari je divan,sve je ovo bio samo ružan san...bla...bla...bla...baki je majstor kamufliranja i izvrtanja činjenica.Najgore je to što ga volim i nemam snage gledati ga kako se tako polako uništava,ne mogu shvatiti tu njegovu očajničku želju za uništavanjem samoga sebe i svih koji ga vole.
Ne znam,zaista ne znam što napraviti,kao mu pomoći?Ili da se jednostavno maknem?

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

Uočavam ja i svoje greške,ne samo njihove...

Pa gledaj, u toj cijeloj priči ti ne možeš nikome pomoći. I zato je bitno da se ne osjećaš krivom zbog toga. Ti si kćer, a ne roditelj. Oni snose odgovornost za ono što rade. Ti pokušavaš pomoći, ali ti stvarno ne možeš ništa, baš ništa učiniti za svojega oca.
Drugo je sad pitanje zašto je tvoj otac takav. Ponekad mislimo da nam je sve jasno kada ocjenjujemo neku osobu, a često uopće ne razumijemo srž problema. Možda je stvarno ta njegova mama utjecala na njegovo stanje, a možda i nije. U svakom slučaju, on je odrastao i za sebe odgovoran, pa čak i ako mu mama nije bila primjer kakav je trebala biti, to ne znači da se je trebao pustiti da ga povuče u beznađe..

Ali bez obzira koji je njegov problem, ti moraš shvatiti da je to njegova karma, njegovo breme. On to mora odraditi, a bilo tko pokušava taj teret na sebe prebaciti, nastradat će.

Možeš mu preporučiti što da radi, da ode psihoterapeutu ili sl., možeš mu reći da ga voliš, ali po mojemu mišljenju aktivno uključivanje u cijelu priču ti može naškoditi. Moraš misliti i na sebe. Jer ti sada uistinu imaš problem, Viđao sam to puno puta. Problemi sa očevima kod žena jako djeluju na odnose u partnerstvu. I sama uviđaš problem, kako nikome ne vjeruješ. A to je tek dio priče.
A ako nikome ne vjeruješ, nitko neće ni tebi vjerovati. Zato trebaš prekinuti to negativno nasljeđe, raditi na sebi, jer kasnije ti možeš biti nositelj te negativne energije.

[Rippersenzibilna]

Hvala to na odgovoru,zaista!Trebalo mi je nečije viđenje toga,znači mi svaki odgovor koji mi netko uputi.
Ne znam kako to promijeniti;jednostavno se užasavam vjerovati nekome bezrezevno.Jer upravo on me je povrijedio kao što nikada nitko nije,a usprkos svemu ga i dalje volim.Obožavam.Jer kada je trijezan to je čovijek koji će mi ispuniti svaku želju,kada su mi se u 4 ujutro jeli topli sendviči,on je sišao u kuhinju i napravio mi ih.Jednom mi je otišao po jogurt i sreo neke prijatelje.Došao je kući za 3 dana sa jogurtom u rukama.I nikada ne zaboravi to po šta je krenuo.Imamo prijateljski odnos,mogu ragovarati o svemu sa njim osim o samom odnosu među nama.O tome što radi,o tome u što se pretvori.Zašto to radi,kada zna u šta će se pretvoriti.
Znam i sama da ne mogu pomoći nekome tko to ne želi.Ali boli me kada gledam kako se uništava.
I tu je korijen mog problema;ne voljeti nikoga-to boli.
Znam da nije tako,ali sam odrasla sa tim uvjerenjem,da ljubav uništava.

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

Hvala to na odgovoru,zaista!Trebalo mi je nečije viđenje toga,znači mi svaki odgovor koji mi netko uputi.
Ne znam kako to promijeniti;jednostavno se užasavam vjerovati nekome bezrezevno.Jer upravo on me je povrijedio kao što nikada nitko nije,a usprkos svemu ga i dalje volim.Obožavam.Jer kada je trijezan to je čovijek koji će mi ispuniti svaku želju,kada su mi se u 4 ujutro jeli topli sendviči,on je sišao u kuhinju i napravio mi ih.Jednom mi je otišao po jogurt i sreo neke prijatelje.Došao je kući za 3 dana sa jogurtom u rukama.I nikada ne zaboravi to po šta je krenuo.Imamo prijateljski odnos,mogu ragovarati o svemu sa njim osim o samom odnosu među nama.O tome što radi,o tome u što se pretvori.Zašto to radi,kada zna u šta će se pretvoriti.
Znam i sama da ne mogu pomoći nekome tko to ne želi.Ali boli me kada gledam kako se uništava.
I tu je korijen mog problema;ne voljeti nikoga-to boli.
Znam da nije tako,ali sam odrasla sa tim uvjerenjem,da ljubav uništava.

Svi imamo taj problem, volimo nekoga i gledamo kako se ta osoba uništava svjesno ili nesvjesno. Jer imaš mnoge koji uopće ne znaju da si rade loše. Misle da to tako treba jer su radili njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja...
Zato ti kažem, jedini način na koji možeš prijeći preko svega i ne naškoditi sebi jest d ashvatiš da to tako mora biti. Da shvatiš da je to sudbina koju su oni izabrali. Doslovce. Oni su je izabrali i mi zapravo nemamo pravo da se miješamo.
Da nađem neki primjer... recimo pogledajmo recimo afrička plemena. Oni imaju svoje običaje, zakone. I onda je došao bijeli čovjek i nametnuo im svoje viđenje. Otkuda mu pravo? Zar je on bog, savršen da može odrediti što je drugima dobro ili ne? Oni imaju svoju kulturu, svoj razvoj i svoju sudbinu.

Isto tako i ti. Ti vidiš da to nije za njega dobro, ali opet, smijemo li se mi aktivno miješati u sudbinu tih ljudi? Oni naprosto odrađuju svoju karmu i sve što im se događa je s razlogom. Dano im je to i zato da pokušaju biti bolji. Da se pokušaju izvući iz svega i na taj način visoko skočiti na evolucijskoj ljestvici od prosječnog do visoko duhovnog čovjeka. Mnogi ne uspiju ali zato moraju ponoviti lekciju.

Znam da je lako reći, "nemoj da te se to tiče". Ali postoji način.. jednostavno treba malo više ući u duhovne teme i odgovori i smirenje će doći nakon nekoga vremena sami po sebi.

[Rippersenzibilna]

Da...ne smijem se miješati,jasno mi je
Znaš,ali teško je to tako samo pustiti.Znam ja da je to i njegov izbor.Svi mi sami biramo.
Ali ne znam kako da se postavim prema njemu?Šta da mu kažem.Kada to nikako ne razumijem.Da on pije i da je sretan,vjeruj mi,ne bih riječ rekla.Ali on je nesretan.I sad onda opet dođemo do toga da je to njegov izbor.A je.I ne mogu ništa.A ne znam kako to prihvatiti?Da će kada mu mama umre krepati sam poput psa?

[ray of light]

femmelatin kaže:

Uzalud je prekinuti odnos s roditeljima ako taj odnos i oni nastavljaju živjeti u tebi.
Konflikte treba rješavati iznutra.
A kad riješiš konflikt iznutra (koji podrazumijeva i to da u konačnici prihvatiš roditelje i oprostiš im, te tako oslobodiš SEBE), onda niti prekidanje odnosa neće biti potrebno.

Normalna stvar je da odrastanje donosi i odvajanje od roditelja, fizičko i emocionalno, no inzistirati na potpunom prekidanju odnosa indikativno je samo za jedno - činjenicu da još to u sebi nisi razriješio, te misliš da će se to promijeniti prekidom odnosa.

(iznimku bih napravila u slučaju da je roditelj npr. fizički nasilan ili nešto što doista ulazi u patologiju i kriminal).

Knjigu Otrovni roditelji ne bih preporučila za čitanje jer dodatno potiče negativne emocije, uživljavanje u ulogu žrtve i mržnju prema roditeljima, okrivljavanje, osjećaj bespomoćnosti i sl. a to nije put ka razrješenju problema.

Trebalo bi izaći iz te uloge djeteta, a prekid odnosa je upravo demonstracija bespomoćnog djeteta prema svemoćnom roditelju te na taj način odnos zapravo ostaje isti, iako ga naizgled više nema.
No odnosi su vječni.

ideš istoj šrinkici?

[Stablo]

rejoflajt kaže:

ideš istoj šrinkici?

Ma to ti je klasika kod svih psihića . Bit će prije da je to ona sama ili nešto slično

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

Da...ne smijem se miješati,jasno mi je
Znaš,ali teško je to tako samo pustiti.Znam ja da je to i njegov izbor.Svi mi sami biramo.
Ali ne znam kako da se postavim prema njemu?Šta da mu kažem.Kada to nikako ne razumijem.Da on pije i da je sretan,vjeruj mi,ne bih riječ rekla.Ali on je nesretan.I sad onda opet dođemo do toga da je to njegov izbor.A je.I ne mogu ništa.A ne znam kako to prihvatiti?Da će kada mu mama umre krepati sam poput psa?

Pa možeš mu reći da se uništava i da treba nešto poduzeti. Recimo otići na liječenje. Ti predlažeš, daješ rješenja. A samo je na njemu da li će prihvatiti. ako ne prihvati, ne možeš ništa.
Znaš, ja sam ti ne znam koliko godina gledao kako se moji roditelji uništavaju. NIje tako drastično, ali svakodnevne tenzije koje su dovele do milijun bolesti i problema. Jer bolesti su odraz psihičkoga stanja.
Govorio sam i govorio i savjetovao, ali ništa to ne vrijedi. Dok nisam shvatio da su to sami izabrali. Znaš, prvo pitanje koje pitaš u sebi za nekoga jest, čemu mu ta bolest (ili navika) služi? Očito mu služi jer ne bi to radio. Sada ću lupiti bezveze jer uopće ne poznajem situaciju, ali možda se opija da kazni svoju majku?

MOraš to prihavatiti i gotovo. I ne reagirati ako te stalno zovu. Kada je bitno možeš i zvati i doći, ali ne smiješ dati da te svakodnevno koriste u svoje svrhe.

[Rippersenzibilna]

Stablo kaže:

Znaš, prvo pitanje koje pitaš u sebi za nekoga jest, čemu mu ta bolest (ili navika) služi? Očito mu služi jer ne bi to radio. Sada ću lupiti bezveze jer uopće ne poznajem situaciju, ali možda se opija da kazni svoju majku?

Upravo tako,to je njegov način bunta.
U svemu tome,on je teški slabić;kao što rekoh,umjetnik koji se to nije usudio biti.Bili su ugledna obitelj a cijeli im se život odvijao kao predstava.Sve su glumili.Moja je baki sklona izvrtati činjenice kako njoj odgovara.Iz života je izbrisala jako puno ljudi koji su se usudili reći i jednu jedinu riječ protiv njega.Ali,naravno,pravi razlog nikada nije htjela otkriti.Kao primjer će poslužiti jedna naša kućna prijateljica koja je mene znala pričuvati kada sam bila mala.Pamtim je kao jako dragu osobu.Jednom prilikom,moj stari je nabasao pijan i nju izvrijeđao.(kada popije,agresivan je i ne bira koga će napasti)Ona je mojoj baki rekla da joj je jako žao zbog toga ali da njega više ne želi vidjeti.S njom naravno želi ostati u kontaktu.Međutim,moja baki nije željela ostati u kontaktu sa njomKasnije je za nju ispričala kako ju je pokrala...kako je bolesna...ma čitav film,uglavnom - veze sa istinom nema.Totalno sve izokrene,ne da da netko kaže ništa protiv njega.Tamo gdje njih dvoje žive,nitko ga ne cijeni,kažu da je pametan čovijek ali budala.Što je -je.Ne mogu ih kriviti.Ali ona sa nikim tamo ne razgovara.Jer nitko ne valja i svi su pokvareni.
Uglavnom,ona je ta koja je njime upravljala cijeli život.A on joj se nikada nije znao oduprijeti-samo i jedino kada je bio pijan.I to je to.To je taj neki njegov bunt,inat prema njoj jer mu je uništila život.Barem on to tako vidi.
Uglavnom,došao je do samoga dna.
To je čovjek nenormalne inteligencije,visokog obrazovanja koji je spao na to da odradi neki fizički posao za 'jednu rakijicu'.
Ne mogu to shvatiti.
Ali ono što me najviše zabrinjava je ta druga osoba koja on postane.Ima ljudi kojima alkohol ne odgovara jer postanu agresivni.Ali kod njega nije samo to;on čim malo popije govori drugim naglaskom,promijeni hod,lice mu postane drugačije,ima neke geste koje inače nema
To jednostavno bude druga osoba!Koja je uz sve to što sam navela i jako agresivna.Nisam to nikada ranije vidjela.

[dada500]

Stablo kaže:

Istina, prekidanjem odnosa se ništa ne postiže. Tek osvještenje problema i oprost donosi slobodu.

prekidanjem odnosa se jedino nešto i može postići kad se osvijesti problem.
nema se tu što opraštati , nema ničije krivnje.
ljudi naprosto ne mogu/žele shvatiti da djeca odrastu, imaju drugačiji svjetonazor, ne trebaju skrb, savjet.
ukoliko zatrebaju, tražit će. zrela osoba to zna.

često se radi o svijesti o promašenom životu koja se percipira na dijete. tu izviru predbacivanja i prigovori te podsvjesne ili pak jasne optužbe za uništen život. najžalosnije je što neki ljudi nasjednu na tako nešto i doista osjete krivnju za svaki majčin vapaj. mo'š mislit'

ponekad se radi o vrlo nepoštenom odnosu produženja života i interesa kroz druge te vjerovanje u svoju svrsishodnost i nezamjenjivost na svim poljima.
kad osjete da se "dijete" sve više osamostaljuje, da ih sve manje treba, da je informiranije ili životnije, ne mogu to podnijeti. ne biraju sredstva ni način da nabacuju krivnju kroz pasivno agresivne prodike zapakirane u skrb, ljubav i žrtvu.

oh da...u stanju su davati, darivati, kupovati, tetošiti...pa mijenjaju metode na sve žešće...do otvorene agresije ako treba...ali ne odustaju.

nema tu ravnopravnosti među ljudima uz dužno poštovanje koje se, btw, ne podrazumijeva nego zaslužuje.

tek kad se udaljiš od njih i shvate da nemaju pristup u određene sfere, automatski se mijenjaju na bolje. postaju razumni i cijene tuđi prostor.
e tek onda je moguć normalan odnos.

čim se spominju: oprost, žrtva, krivnja, nebriga, razumijevanje, napuštenost....treba se uključiti alarm.

[Maza_]

Prekinula odnose, ne do kraja, ali koliko je bilo potrebno... i ne očekujem od njih da će postat bolji.
Jedino, nisam im oprostila... Ostavili su me praznu i bez životne radosti i ooo daaa, to im zamjeram

[Hakal]

Prekinuo sam odnose odmah nakon srednje škole, dakle prije deset godina, ali ne potpuno nego sam stvorio određenu ravnotežu u kojoj se ja osjećam dobro.
Odrastao sam kao jedinac u provincijskom gradu nedaleko od Zagreba i moja obitelj je bila tipična malograđanska obitelj. Oba roditelj su mi radila, Baka me je odgojila i naravno kako to biva ja sam bio stranac za roditelje kao i oni za mene. Jednostavno me nisu poznavali, nisu prolazili sa mnom promjene koje sam prolazio u odrastanju. S druge strane imam nevjerojatno posesivnu majku i potpuno flegmatičnog i nezainteresiranog oca. Kada sam završio srednju školu odlučio sam nastaviti studiranje u Zagrebu s čim se moja majka oštro nije slagala, po njoj ja sam trebao ostati prihvatiti posao u državnoj službi, koji su mi već bili ono pronašli naravno preko veze i oženiti se. Njihov je plan bio, kako bi trebao ostati živjeti s njima, tj. u istoj kući samo na svom katu, jer oni su kuću gradili planirajući da ću ja ostati.
Ja naravno nisam to želio i odlučio sam se upisati fakultet. Naravno posao s kojim se danas bavim za nju je hir, ona i dalje vjeruje, bez obzira na to što ću za dvije godine navršiti trideset godina i što sam si uspio kupiti stan u Zagrebu svojim novcima, ja ipak na kraju doći doma, zaposliti i zasnovati obitelj.
Kako bi to postigla jako je uporna i konstantno se služi emocionalnim ucjenama, zove me svaki dan po nekoliko puta već osam godina i niti jedan razgovor kojim sam imao s njom, gdje sam joj pokušao objasniti kako to što radi je u najmanju ruku psihopatsko, nije urodio plodom. Ja sam shvatio, ako se ne maknem i ne ograničim odnose s njima, da ću jednostavno puknuti.

Maknuo sam se, odnos je danas koliko, toliko stabilan (ne želim reći dobar), ali i dalje ima potrebu da me uvjeri kako se moram vratiti. Tako da ako mislite da vas roditelji guše, ne dopuštaju vam da stvorite vlastiti život i slično, moj iskreni savjet je da skupite svu snagu i hrabrost koju imate i bježite što vas noge više nose, jer neće za vas, a ni za njih dobro završiti ako ostanete!

S tim, da nije potrebno potpuno prekinuti odnos s roditeljima, treba ga ograničiti i ne dopuštati da vam metastaziraju više u život. Naravno da oni to rade iz dobre namjere i ljubavi koja je ponekad pretjerana (da ne kažem bolesna), ali postoji ona izreka koja mi dugo nije bila jasna, ali sada mi je ne samo kristalno jasna, nego je i apsolutno točna... "Put do pakla, popločen je dobrim namjerama."

Volite i poštujte svoje roditelje, ali ne više nego što volite i poštujete sebe...

[satori]

hipersenzibilna kaže:

Kao primjer će poslužiti jedna naša kućna prijateljica koja je mene znala pričuvati kada sam bila mala.Pamtim je kao jako dragu osobu.Jednom prilikom,moj stari je nabasao pijan i nju izvrijeđao.(kada popije,agresivan je i ne bira koga će napasti)Ona je mojoj baki rekla da joj je jako žao zbog toga ali da njega više ne želi vidjeti.S njom naravno želi ostati u kontaktu.Međutim,moja baki nije željela ostati u kontaktu sa njomKasnije je za nju ispričala kako ju je pokrala...kako je bolesna...ma čitav film,uglavnom - veze sa istinom nema.Totalno sve izokrene,ne da da netko kaže ništa protiv njega.Tamo gdje njih dvoje žive,nitko ga ne cijeni,kažu da je pametan čovijek ali budala.Što je -je.Ne mogu ih kriviti.Ali ona sa nikim tamo ne razgovara.Jer nitko ne valja i svi su pokvareni.

isusee... mi ko da imamo istu baku

ona je uvijek u pravu... to sto nitko nece s njom imati posla, to je zato jer su svi drugi pokvareni i zli..
njen sin nije bio zlostavljac i psihicki bolestan covjek... ne on nije tukao zene... on se nije ubio... njega je ubila njegova zla zena

ako trazi razlog sto joj se sin ubio ne mora daleko ni traziti... samo da pogleda malo u sebe

[Stablo]

hipersenzibilna kaže:

To jednostavno bude druga osoba!Koja je uz sve to što sam navela i jako agresivna.Nisam to nikada ranije vidjela.

Da. čudno je to da se toliko promjeni, poput shizofrene osobe. Očito mu alkohol djeluje na mozak tako da potpuno gubi samokonontrolu. Pitanje je sad, koja je on osoba zapravo, ona trijezna ili pod utjecajem alkohola.
U svakom slučaju, pazi na sebe. Nema tko drugi.

[Stablo]

Hakal kaže:

Prekinuo sam odnose odmah nakon srednje škole, dakle prije deset godina, ali ne potpuno nego sam stvorio određenu ravnotežu u kojoj se ja osjećam dobro.
....

Volite i poštujte svoje roditelje, ali ne više nego što volite i poštujete sebe...

Sve to mi je nekako jako poznato .
U svakom slučaju, odličan primjer za sve kako treba rješavati takve stvari.

[Stablo]

Maza_ kaže:

Prekinula odnose, ne do kraja, ali koliko je bilo potrebno... i ne očekujem od njih da će postat bolji.
Jedino, nisam im oprostila... Ostavili su me praznu i bez životne radosti i ooo daaa, to im zamjeram

U tome je problem, trebaš im oprostiti i nećeš biti prazna. Ljubav je i oproštaj i davanje. A tko ima ljubavi ima i životnu radost.

[Rippersenzibilna]

satori kaže:

isusee... mi ko da imamo istu baku

ona je uvijek u pravu... to sto nitko nece s njom imati posla, to je zato jer su svi drugi pokvareni i zli..
njen sin nije bio zlostavljac i psihicki bolestan covjek... ne on nije tukao zene... on se nije ubio... njega je ubila njegova zla zena

ako trazi razlog sto joj se sin ubio ne mora daleko ni traziti... samo da pogleda malo u sebe

Moja baki kraljica manipulacije.
Ali ne znam,kako baš ni njen muž ni sin nisu primjetili šta radi?
Recimo to ovako;kada god bi je upitali gdje će na more,koji će auto kupiti,u koju će boju okrečiti ona bi razdragano rekla:"Kako moj suprug bude htio."
Ono fascinantno u svemu tome je da je taj njen suprug odlučivao da idu na ljetovanje upravo tamo gdje bi ona išlada kupuje upravo onakav auto koji je ona htjela,a kojem se on isprva silno protivio,da kreči u narandžasto koja je gle čuda upravo bakina omiljena boja

međutim,svi njeni pokušaji manipulacije su toliko očiti i smiješni,da ne kažem patetični i ne znam kako to niti jedan od njih dvojice to nije prozreo?
Sebična,samoživa,egocentrična,iskompleksirana...je dnostavno zla.
Ali ne svjesno...ona misli da radi dobro.Mislim da nju najbolje opisuje ono put prema paklu,popločan je dobrim namjerama.'

Pokušala sam u nekoliko navrata razgovarati s njom.Bezuspješno.
Pokušavala sam saznati da li je od uvijek bio takav kada popije,kada je počeo piti?
Baki se namrštila,napućila usta kao da razmišlja i rekla:"Poslje tebe,(uzdah) kada je tvoja mama pobacila sina kojeg je nosila(malo duži uzdah),bio je očajan,toliko se veselio da dobiješ brata ili seku...ali eto,tvoja mama nije htjela...Od onda je počeo piti...

Ja kada nisam počela vrištati od muke...jer moju mamu je upoznao kada mu je bilo 30,a ne liječenju je bio prvi put sa 24
I tako...moja je mama upropastila tatu...život je bio nepravedan prema njemu,bla...bla...bla...


A kod mog staroga me je zapanjilo kada je za nekoga rekao da je pijanac
Ono,ti kažeš za nekoga da je pijanac?!
Ali upravo tu mislim da negdje i leži problem-u negiranju stvarnosti.
Recimo,naša se obitelj raspala upravo zato što je pio,kada mu to kažeš kada je trezan,rasplače se,svjestan je svega šta je napravio,i onda ode i napije se od tuge...i tako u krug.