Prosjaci i beskućnici

[no name chic]

amali kaže:

Ja dajem po procjeni...prije bi uvik dala par kuna bilo kome ko me pita. sad više ne! dosta njih je varalica, pogotovo volim kad se pojave "sezonci". živim u turističkom gradu, kad dođe lito sjate se svi živi pa prosjaće.

Dok sam još bila studentica išla sam sa sadašnjim mužem u Zg na koncert, i kako je prijevoz bio organiziran, svi smo se sjatili u Avenue mall... masu ljudi je visilo tamo prije koncerta, i dođe do mene jedan prosjak, stariji čovik i kaže mi: oprostite, ne tražim novac, samo sam gladan.
Srce mi je zamalo puklo!
imala sam svega 20 kuna u novčaniku i odmah sam mu išla kupit sendvič. Kako je neki štand unutra sa tim sendvičima kažem ja njemu: uzmite koji god oćete. Pita jadničak: mogu li sa salamom?
- Ma možete i sa pršutom ako oćete!
I dan danas se znam sitit tog čovika.

Skoro sam se rasplakala.

[Garofeeder]

Bjesomar_ kaže:

Da je biti beskucnik i prosjak tako super nitko ne bi radio, svi bi prosili i bili beskucnici.

Bojim se da je najcesce velika razlika izmedju prosjaka i beskucnika... I ne bi bio svatko, samo onaj kome je to sukladno mentalnom sklopu...

[Bizdo]

Nije bilo jednom da su mi pozvonili na vrata i prosili. Rekao sam "sačekajte", i otišao po kruh, salame, sira, jogurta, majoneze.... dakle sve za jedan dobar sendivić. Dao to i JEDVA čuo hvala. To nije bilo jednom! Pa za šta onda prosiš, za pivo?! Za to ti nedam!

Onda sam odlučio davat kada ja osjetim da trebaju, i tako jednoj ženi nasred ceste izvadio novčanik i nudio novac na što se ona jako uvrijedila (ali izgleda kao da nije jela danima). Ispričao sam se otišao dalje.

Ima prosjaka koji stvarno trebaju i prose, ali barem 70% njih prose za alkohol ili nešto što nema niti mnogo Hrvata koji ne prose.

Uvijek ću dat, ali ne bilo kome!

[svijetlosivo]

Nekako mislim (možda naivno) da kad bi svatko pomogao nekome koga zna, susjedu, prijatelju, kolegi... koji nema i u problemima je, da bi na kraju svima bilo dobro i time se pokušavam voditi. Tako pokušavam kvalitetno kanalizirati staru robu, igračke, dala sam Bokcima nešto namještaja i sl.

To ne rješava pitanje prosjaka, ali mi nekako umiri savjest jer mijenjam mišljenje o tome kako se odnositi prema prosjacima. Industrija tog "prosječarenja" se hrani tuđom savješću i željom da se nekome pomogne. I onda to nosi sa sobom sve i svašta, pa i izrabljivanje djece. Male bebice koje su cijele dane na hladnoći jer njihove mame na osnovu njih užicaju lovu, možda ne bi morale tako provodit dane kada ljudi ne bi davali novce i kada takav način "zarade" ne bi bio isplativ.

Uglavnom, imala sam faze kad sam davala novce i hranu, pa kad nisam davala nikom niš od toga, a i kad sam selektirala...
Sad sam u sljedećem nekom modu. Ne volim kada imam dojam da me netko napastvuje. Radije ću dati nekome tko nešto pokušava raditi, svira, pjeva, prodaje cvijeće ili nešto drugo, žonglira, ma bilo što. Ako i samo sjedi ili stoji negdje, s nekim natpisom ili ispruženom rukom. Samo da nemam dojam da me je netko zaskočio i sad jaše po meni. U tom slučaju (krivo ili ne) meni savjest proradi i dobijem dojam da toj osobi treba pomoć i to mi djeluje nekako dostojanstveno. I ne zanima me dalje da li će otići s tim kupiti alkohol, cigarete ili komad kruha.
S druge strane, ne paše mi da mi netko zvoni na vrata, ne paše mi kad se nakon 100 godina nađem s nekim na kavi i onda ne mogu 3 rečenice izgovoriti da me netko ne prekida, ne gurka, ne stavlja nešto na stol za prodat. Jednostavno na taj način ulazi u neki moj svijet i prostor na silu i nepozvan i to ne volim. U tom slučaju najčešće ništa ne dam. A i kad pogledam te ljude, imam dojam da oni kojima stvarno treba pomoć i prose na taj neki meni dostojanstven način i da me nikad neka tužna bakica ili dedek nisu maltretirali, već da su to uglavnom ljudi kojima je to profesija.

I koliko god da je netko tko mi je pozvonio na vrata možda u problemima, ja ga u današnje vrijeme nikad ne bi pustila u kuću, pa čak ni ostavila vrata otvorenima dok tražim nešto da mu dam. Mislim da je to žalosno, ali znam nekoliko slučaja gdje su ljudi u najboljoj namjeri da nekome pomognu završili opljačkani i pretučeni.

[volim_puding]

Meni je jednom dosla na vrata zena s djetetom. Imala sam nesto sitno i dala sam joj. Na kraju se rasplakala i rekla da joj je djetetu jako lose da ne zna sta da radi, ako imam neku tabletu pa sam joj dala. I casu vode me pitala, i to sam joj dala.

Mislim da je to jedini put da sam od nekog takog osjetila zahvalnost.

[Garofeeder]

volim_puding kaže:

Meni je jednom dosla na vrata zena s djetetom. Imala sam nesto sitno i dala sam joj. Na kraju se rasplakala i rekla da joj je djetetu jako lose da ne zna sta da radi, ako imam neku tabletu pa sam joj dala. I casu vode me pitala, i to sam joj dala.

Mislim da je to jedini put da sam od nekog takog osjetila zahvalnost.

Kakva je bila tableta?

[volim_puding]

Andol, Neofen, Voltaren...ne sjećam se više!

Nisam ja neka tamo da dijelim svakakve tablete

[amali]

svijetlosivo kaže:

I onda to nosi sa sobom sve i svašta, pa i izrabljivanje djece. Male bebice koje su cijele dane na hladnoći jer njihove mame na osnovu njih užicaju lovu, možda ne bi morale tako provodit dane kada ljudi ne bi davali novce i kada takav način "zarade" ne bi bio isplativ.

Meni je grozno to kad dicu tako mrcvare, zašto niko na to ne reagira??
Jednom se jedna moja prija sažalila na malog Roma (možda je ima oko 5 godina) i tako je staja na trgu i prosija...bilo je lito i ona mu je otišla kupit sladoled. To dite se tako razveselilo tom sladoledu, a onda je reka da ne smi uzet da mu je mama rekla da samo novce uzima!

svijetlosivo kaže:

Uglavnom, imala sam faze kad sam davala novce i hranu, pa kad nisam davala nikom niš od toga, a i kad sam selektirala...
Sad sam u sljedećem nekom modu. Ne volim kada imam dojam da me netko napastvuje. Radije ću dati nekome tko nešto pokušava raditi, svira, pjeva, prodaje cvijeće ili nešto drugo, žonglira, ma bilo što. Ako i samo sjedi ili stoji negdje, s nekim natpisom ili ispruženom rukom. Samo da nemam dojam da me je netko zaskočio i sad jaše po meni. U tom slučaju (krivo ili ne) meni savjest proradi i dobijem dojam da toj osobi treba pomoć i to mi djeluje nekako dostojanstveno. I ne zanima me dalje da li će otići s tim kupiti alkohol, cigarete ili komad kruha.
S druge strane, ne paše mi da mi netko zvoni na vrata, ne paše mi kad se nakon 100 godina nađem s nekim na kavi i onda ne mogu 3 rečenice izgovoriti da me netko ne prekida, ne gurka, ne stavlja nešto na stol za prodat. Jednostavno na taj način ulazi u neki moj svijet i prostor na silu i nepozvan i to ne volim. U tom slučaju najčešće ništa ne dam. A i kad pogledam te ljude, imam dojam da oni kojima stvarno treba pomoć i prose na taj neki meni dostojanstven način i da me nikad neka tužna bakica ili dedek nisu maltretirali, već da su to uglavnom ljudi kojima je to profesija.

I koliko god da je netko tko mi je pozvonio na vrata možda u problemima, ja ga u današnje vrijeme nikad ne bi pustila u kuću, pa čak ni ostavila vrata otvorenima dok tražim nešto da mu dam. Mislim da je to žalosno, ali znam nekoliko slučaja gdje su ljudi u najboljoj namjeri da nekome pomognu završili opljačkani i pretučeni.

Slažem se s tobom

[-INTP-]

Meni neki dan zvoni netko na vrata. Kad ono maškare. Tj. ne djeca, nego neka žena od 40- 50 godina s nekom djevojčicom od 12. Djevojčica drži posudu punu kovanica i papirnih od 10 i 20kn. Žena kaže: suseda, imate 2-3kn?
Ja sam trenutno nezaposlena i stvarno nemam ni 2-3 kune jer i meni nešto znače te 2-3 kune. Ja joj kažem da nemam. Naravno, ona mi ne vjeruje. Uostalom, pomislim, zar nije malo bezobrazno povesti sa sobom curicu u maškare i tražiti lovu? I joj složiti facu kad osoba kaže da nema, kao da sam bogzna što napravila.
Onda me pita imam li nečega slatkog. Ja joj opet kažem da nemam. Vidim da opet ne vjeruje, ali ja doslovno nemam slatkog jer si ga nemam kako kupiti, iako i sama volim slatko.
Ne znam, taj događaj mi je ostavio ružan okus ustima. Ta žena nije znala da u toj posudici s kovanicama ima više love nego ja i nije smatrala neumjesnim u vrijeme ove krize tako tražiti novac. Ne znam, vjerojatno mi sve to skupa ne bi izgledalo tako loše da su u pitanju bila djeca, a ne odrasla osoba.

[amali]

to se i meni sad dogodilo za maškare. zvonili su na vrata, i ja otvaram...neka žena sa manjom dicom. i ja nisam imala ništa za dat im, ne kupujem bombone i te stvari... i kažem da neman: a ona će meni: a mogli ste nam onda koju kunu dat.
ostala sam šokirana. meni je to obićno prosjačenje po kućama a ne maškare! nemam ni ja kuna,a još manje da bi ih davala onima kojima ne tribaju. za nešto humanitarno, nema problema...al ovo..

[Daario]

Ja ne dajem prosjacima...smatram da je puno korisnije odnijeti odjeću u Crveni križ i slično...koliko ima varalica na ovom svijetu!Dam kada znam da netko ima problema,koga poznajem!Na primjer:često neke stare stripovekoje sam davno čitao ostavim ispred kontejnera i slično...i uvijek netko uzme!To je moj način-ako mi nešto ne treba,a drugom bi bilo jako korisno ostavim ispred kontejnera ili odnesem do Crvenog križa.

[BoleynAnne]

Danas je dan beskućnika.
Malo je jedan ovakav dan u godini da se podsjeti na to kako žive mnogi ljudi u mašoj neposrednoj blizini.

[Lozimka]

Mislim da bi milijarda kuna kroz godinu bila taman dovoljno za javnu kuhinju u svakom gradu.

[GosponProljeće]

Također,nikad mi nije bilo jasno zašto se to ne radi.
Nekad dam čak i ovima kaj su kroneri,pa nek se napiju zakaj ne,jednom sam kupio pivu
Ulične svjetiljke često uzmem,a ciganima nikad al nikad nemojte davat,eventualno dat malom pizzu il tak neš.

[justfortherecor]

GosponProljeće kaže:

Također,nikad mi nije bilo jasno zašto se to ne radi.
Nekad dam čak i ovima kaj su kroneri,pa nek se napiju zakaj ne,jednom sam kupio pivu
Ulične svjetiljke često uzmem,a ciganima nikad al nikad nemojte davat,eventualno dat malom pizzu il tak neš.

oponašanje tamjana
e baš se ne slažem

[GosponProljeće]

Ko te pito slažeš li se Nisam ziher da kužim što misliš s oponašanjem tamjana,misliš neš s crkvom?
Svačiji je izbor kom će dat i zakaj,aj s čime se ne slažeš i zašto?

[justfortherecor]

Upravo tako, treba dat crkvi a ne ciganima.

[GosponProljeće]

Napiso sam da ciganima netreba davat nikad al baš nikad.Trolaš me?

[justfortherecor]

A gledaj, ako te ja trolam onda me ti vrijeđaš. Ne, samo sam sarkastičan,

[Lozimka]

GosponProljeće kaže:

Također,nikad mi nije bilo jasno zašto se to ne radi.
Nekad dam čak i ovima kaj su kroneri,pa nek se napiju zakaj ne,jednom sam kupio pivu
Ulične svjetiljke često uzmem,a ciganima nikad al nikad nemojte davat,eventualno dat malom pizzu il tak neš.

Ne radi se jer su prioriteti posloženi tako da se mora imati 16.5 milijuna eura za HBK i 10 milijuna kn za najveću crkvu u Hrvatskoj u Kninu. Osim za najveću sirotinju nedostaje novca i za bolnice, škole i javni prijevoz.

Tražila sam Ulične svjetiljke na par kioska i nitko ih nema.