Heidegger: Bitak i vrijeme (svježe čitanje)

[iks ipsilon]

Par citata o fenomenološkoj metodi, svijetu i transcedentalnosti iz jednog odličnog uvoda u Heideggerovu filozofiju: Richard Polt, Heidegger, an Introduction.

Heidegger remarks somewhat cryptically that there can never be something further that is hidden behind Being and does not appear. In other words, our goal is simply to get Being to show itself to us clearly as a phenomenon — it makes no sense at all to wonder in addition, "What is Being like in itself, independently of how it shows itself to us?" For Heidegger holds that although most entities are independent of us, their Being is not. (This rather difficult point will be discussed further in §43c.) Being is necessarily linked to our understanding, because it is the difference that entities make to us. Being is what allows us to encounter every entity: thus, "the Being of the entity is found only in encounter” - not in some hidden realm that is beyond our experience.
***
The world, like Being, can be called "transcendent". Heidegger also speaks of Dasein's "transcendence". Roughly speaking, Dasein reaches beyond itself to a world that lies beyond it. But here we must be very careful not to picture Dasein as a thing in a box, and the world as the things outside the box. As we will see, Heidegger interprets Dasein as essentially "Being-in-the-world", where "world" means not a collection of objects, but a totality of meanings and purposes within which Dasein can act and can encounter other beings. Having a world is indispensable to existing as Dasein. "Dasein does not sort of exist and then occasionally achieve a crossing over outside itself, but existence originally means to cross over. Dasein is itself the passage across.” Dasein's transcendence depends on time: Heidegger will claim that by reaching into the present, the future, and the past, Dasein reaches beyond beings to their Being. A world thus opens up within which beings show themselves to Dasein. All this is involved in the Heideggerian notion of transcendence.

We must add a Kantian element to this mix, for when he wrote Being and Time, Heidegger took inspiration from the Critique of Pure Reason, where Kant uses the term "transcendental" in connection with his investigation of the "conditions of the possibility of experience". For instance, how is it possible for us to know that lying in the sun causes sunburn? For this, we need not only sensations, but also the category of causality. The category serves as a condition of the possibility of experience: the category must already be in place before we can make any judgements about particular causes and effects. An account of such categories and principles is what Kant calls transcendental knowledge.

Heidegger's project is similar to Kant's, for Being is a condition of the possibility of our experience of entities: whenever we encounter an entity in any way, we must already have an understanding of Being that makes this encounter possible.
***
When we say that Heidegger's thinking is transcendental, then, we mean that he is investigating how Dasein, thanks to its temporality, reaches out to a world and to Being, there making possible its experience of beings.

[digiman]

novootkriveni osvješteni ritam dijalektike tvari postao je gospodar i tamničar svih ideja a mh redefinicijom kategorija želi povratiti zatočene ideje u sferu interferencije čistog i praktičnog uma. iz r.polta-ovog uvoda već je razvidnija je heidegger-ova ambicija za (ne kritikom, već) semantičkom redefinicijom dijalektike kl. nj. idealizma. očita je namjera, transfer kl.nj.id. is sfere ideologije u koju je cijeli koncept participacije ideja u (apsulutnom duhu, ne bogu) bitku (nepravedno) sunovračenen, cizelirajućom interpretacijom feuerbachove kritike, što je materijalističkoj dijalektici (tj. kritici njemačke ideologije) ostvarilo punu dominaciju - kako nad pragmatskim partijskim izvedbama tako i nad prognanim i stigmatiziranim "ideologijama": metafizikom, religijom, povijestču, nacijom, estetikom, etikom, klasom... i njihovim utjecajem na pojavna pojedinjenja bitka i vremena u pojedinačnom biću tj. čovjeku (i shodno tomu pojavnosti oblika kao što je društvo ljudi).

[iks ipsilon]

Ne treba preskočit ovaj važan paragraf. Neki znanstvenici znaju prigovoriti kako od filozofije baš i nema neke koristi za znanost. Ovdje pak H. obrazlaže kako je suprotno slučaj kada je riječ o propitivanju bitka, tj. ontologiji. Poveznica znanosti i ontologije je takva da se svaka pojedina znanost bavi određenim bićima (ili određenom regijom bića), ali pri tome ona uvijek već pretpostavlja razumijevanje bitka tih bića (što i na koji način jest). A taj bitak je obuhvaćen temeljnim pojmovima pojedine znanosti, koje znanost pretpostavlja.

Temeljni pojmovi jesu određenja u kojima postaje prethodno razumljivim područje obrade što leži u osnovi svih tematskih predmeta neke znanosti, pa to razumijevanje predvodi sva pozitivna istraživanja.

Filzofija/ontologija se bavi temeljnim pojmovima znanosti, pa je u tom smislu temeljnija ili primarnija od samih znanosti. Povremeno se događa propitivanje temeljnih pojmova ("kriza temeljnih pojmova"). H. kaže:

Pravo "gibanje" u znanostima odigrava se u više ili manje radikalnoj i samoj sebi netransparentnoj reviziji temeljnih pojmova.

Time na novi način biva definirano što i na koji način jest, na novi način biva definiran bitak neke regije bića, nakon i u okviru čega znanosti nastavljaju sa svojim "normalnim" poslom istraživanja i proširivanja znanja (svima je poznata kasnija Kuhnova razrada ove ideje). Iako, H. formulacija možda i nije najpreciznija, polazeći od njegove vlastite analize. Strogo gledano, takva revizija temeljnih pojmova se ne odigrava u znanostima već u predznanstvenom području (riječ je o filozofskom/ontološkom promišljanju).

H. se na kraju paragrafa opet vraća na "ontološko prvenstvo pitanja o bitku", odnosno na potrebu odgovora na šire pitanje od bitka pojedinih regija bića, tj. na pitanje o smislu bitka uopće, i fundamentalnu ontologiju koja utemeljuje ontologije pojedinih znanosti (bez nje su ove potonje "slijepe").

[digiman]

puni krug. stizanje na točku iza fizike
http://4humanities.org/wp-content/up...RCH-Athens.jpg Raffaello Sanzio

[Sigmund]

Par natuknica iz 9. paragrafa koje mi se čine relevantnim (str. 46-50):

-"Biće kojega je analiza uzeta za zadaću uvijek smo mi sami. Bitak tog bića uvijek je moj." (u uvodu spomenuta "uvijekmojost".)

-iz karaktera tubitka proizlazi dvoje:
1. esencija ("štostost", quidditas) tog bića mora se pojmiti iz njegova bitka (existentia). Međutim, ne radi se o tradicionalno shvaćanom postojanju. Karakteristike tubitka nisu kao svojstva neke stvari, nego su one "uvijek tubitku mogući načini da jest, i samo to." Otuda naziv "tubitak" ne izražava njegovo Što (kao kod stvari), nego njegov bitak.
2. "Bitak o kojem se u tom biću uvijek radi u njegovu bitku uvijek je moj. Otuda tubitak nikada ne smije biti ontološki shvaćen kao slučaj i primjerak nekog roda bića kao Postojećega." Zato jer bi takvom biću njegov bitak bio "ravnodušan" što kod tubitka nikad nije - kod tubitka se uvije izriče vlastita zamjenica "ja sam", "ti si" u skladu s "uvijekmojosti" ili "vazdanje vlastitosti".

-"Biće kojemu se u njegovu bitku radi o samom njemu, odnosi se prema svojem bitku kao prema svojoj najvlastitijoj mogućnosti. Tubitak jest vazda svoja mogućnost"

-pravost i nepravost tubitka.

-oba skicirana karaktera tubitka - istaknutost egzistencije ipred esencije i vazdanja vlastitost, ukazuju da to biće nema nikad vrstu bitka samo Postojećega unutar svijeta. Ne može se odrediti na način nalaženja postojećeg.
"Tubitak određuje sebe kao biće uvijek iz neke mogućnosti kojom on jest i koju ujedno u svojem bitku nekako razumije." "To je formalni smisao ustrojstva egzistencije tubitka."

-Tubitak ne treba interpretirati prema njegovim "izvrsnim" momentima, nego prema njegovoj prosječnosti ("svakidašnjoj indiferentnosti"), prema onome što je on "najčešće" i "najprije". "I jer onda prosječna svakidašnjost tvori ontičko Najprije tog bića, bijaše ona u eksplikaciji tubitka neprestano preskakivana i još je uvijek preskaču. Ono što je ontički najbliže i poznato, ontološki je najdalje, nespoznano i neprestance previđano u svojem ontološkom značenju."

-Tubitak ovisi o svojoj prosječnoj svakidašnjosti makar i tako da od nje bježi ili ju zaboravlja.

-Karaktere bitka tubitka zovemo egzistencijali zato što se određuju iz egzistencijalnosti, i treba ih strogo razlikovati od određenja bitka bića nesukladnog tubitku, koja nazivamo kategorije. Egzistencijali i kategorije dvije su temeljne mogućnosti karaktera bitka. Ovo prvo biće je tko (egzistencija), a ovo drugo je što (postojanje u najširem smislu). Tu se Heidegger počinje zapletati u razlikovanje kategorija i egzistencijala, iz kojeg se nikada neće moći isplesti. Kako kaže Gajo Petrović u uvodu, Heidegger ne govori ništa o tome što je zajedničko dvama modusima bivstvovanja, o odnosu kategorija i egzistencijala. To je trebalo biti objašnjeno u nastavku Bitka i vremena koji nije nikad objavljen - kao objašnjenje o smislu bivstvovanja uopće. Nastali dualizam (kategorija i egzistencijala) čini se nije bilo moguće prevladati. Sam Heidegger govorio je da je u tom pogledu "mišljenje zakazalo". Petrović: "Iako sam Heidegger, ako se ne varam, nije nigdje kritički pisao o dualizmu kategorija i egzistencijala, mislim da mu je promašenost te distinkcije ubrzo postala jasna (pa je tiho nestala u njegovim kasnijim djelima)."

-"Egzistencijalna analitika tubitka slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije."

Link na Nitko Drugog:
https://protreptikos.wordpress.com/2...-egzistencija/

[iks ipsilon]

digiman kaže:

http://4humanities.org/wp-content/up...RCH-Athens.jpg Raffaello Sanzio

Čini se da H. i Rafaelova freska slično poručuju. Trebalo bi naslikati neku modernu verziju sa značajnim filozofima u posljednjih 500 godina, koja bi prikazala odnose među njihovim idejama, s nekim njihovim gestama...

[iks ipsilon]

Sigmund kaže:

-"Egzistencijalna analitika tubitka slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije."

Link na Nitko Drugog:
https://protreptikos.wordpress.com/2...-egzistencija/

nitko drugi na blogu:

Zato sami sebe ne iskušavamo ponajprije ni u gledanju ni u mišljenju, jer oboje pretpostavlja nešto kao distancu. Ali, kod tubitka ne možemo pretpostaviti takvu distancu od sebe samoga, odnosno, tubitak je uvijek s ove strane distance.

Mislim da ovo baš dobro ukazuje na poteškoću znanstvenog pristupa čovjeku, koji ima svoje temelje u "metafizici prisutnosti" (promatranje s distance / teorija), i koji zbog toga nema pojmovlje za zahvaćanje ove strane distance, tj. tubitak. Zato ima tendenciju "zaboraviti" ovu stranu i fokusirati se na onu stranu na kojoj može dobiti objekt za promatranje i teoretiziranje: homo sapiensa, mozak i kognitivne procese, vlastitu svijest, itd. Pri tome često previđajući kako je ta tendencija egzistencijalnog karaktera i odvija se upravo s ove strane distance, tj. ona predstavlja jedan način bitka tubitka.

[digiman]

Sigmund kaže:

,,,,,Tubitak ne treba interpretirati prema njegovim "izvrsnim" momentima, nego prema njegovoj prosječnosti ("svakidašnjoj indiferentnosti"), prema onome što je on "najčešće" i "najprije". "I jer onda prosječna svakidašnjost tvori ontičko Najprije tog bića, bijaše ona u eksplikaciji tubitka neprestano preskakivana i još je uvijek preskaču. Ono što je ontički najbliže i poznato, ontološki je najdalje, nespoznano i neprestance previđano u svojem ontološkom značenju."

-Tubitak ovisi o svojoj prosječnoj svakidašnjosti makar i tako da od nje bježi ili ju zaboravlja.

-Karaktere bitka tubitka zovemo egzistencijali zato što se određuju iz egzistencijalnosti, i treba ih strogo razlikovati od određenja bitka bića nesukladnog tubitku, koja nazivamo kategorije. Egzistencijali i kategorije dvije su temeljne mogućnosti karaktera bitka. Ovo prvo biće je tko (egzistencija), a ovo drugo je što (postojanje u najširem smislu). Tu se Heidegger počinje zapletati u razlikovanje kategorija i egzistencijala, iz kojeg se nikada neće moći isplesti. Kako kaže Gajo Petrović u uvodu, Heidegger ne govori ništa o tome što je zajedničko dvama modusima bivstvovanja, o odnosu kategorija i egzistencijala. To je trebalo biti objašnjeno u nastavku Bitka i vremena koji nije nikad objavljen - kao objašnjenje o smislu bivstvovanja uopće. Nastali dualizam (kategorija i egzistencijala) čini se nije bilo moguće prevladati. Sam Heidegger govorio je da je u tom pogledu "mišljenje zakazalo". Petrović: "Iako sam Heidegger, ako se ne varam, nije nigdje kritički pisao o dualizmu kategorija i egzistencijala, mislim da mu je promašenost te distinkcije ubrzo postala jasna (pa je tiho nestala u njegovim kasnijim djelima)."

-"Egzistencijalna analitika tubitka slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu biologije."

tubitak ga zaklo. zafuro se u svoju retrogradnu inovaciju bitka i latio se pera prije jasne predođbe strukture sustava. mh kao da je gradio tek ideju koncepta koji bi bio spirala iznad ali unatrag, na leibniz-ovski sustav (i dalje) gdje bi ritmizirajući dijalektikom kroz monade i kompoziciju substanci izbjegao boga bitkom a uveo suptilne substance .......... taj zastoj koncepta na nespretnom daisen, bi bilo to veoma osjetno odsutvo optimistične komponente koncepta.

[addx]

Ima koji primjer tih egzistencijali koje su se trebale pomiriti s kategorijama?

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[Sigmund]

addx kaže:

Ima koji primjer tih egzistencijali koje su se trebale pomiriti s kategorijama?

Egzistencijali su sve ono što se odnosi na način (karakter) bitka tubitka, za razliku od načina (karaktera) bitka puko postojećih stvari (predručnog). H. kaže:
"Ovo prvo biće je tko (egzistencija), a ovo drugo je što (postojanje u najširem smislu)."
Primjeri egzistencijala: u-bitak (karakter bitka-u-svijetu ili čak općenito bitka u nečemu drugome, pri čemu se ne radi o prostornom odnosu); brigovanje; razumljenje(razumijevanje - vrsta bitka koji čini mogućim spoznavanje i poznavanje); su-bitak (bitak s Drugima); Se (ono što Hegel zove duh vremena - Zeitgeist); čuvstvovanje (ono je ontički - raspoloženje); mogućnost; projekt; smisao (samo tubitak može biti smislen ili besmislen); jezik; itd.

[Uptown]

addx kaže:

Ima koji primjer tih egzistencijali koje su se trebale pomiriti s kategorijama?

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

Bok, zamolio bih te da malo očistiš inbox, trebao bih te nešto pitati!

hvala

[Jednostavko]

Sigmund kaže:

Egzistencijali i kategorije dvije su temeljne mogućnosti karaktera bitka. Ovo prvo biće je tko (egzistencija), a ovo drugo je što (postojanje u najširem smislu). Tu se Heidegger počinje zapletati u razlikovanje kategorija i egzistencijala, iz kojeg se nikada neće moći isplesti.

Čini se da i Hegel pravi neku podjelu kategorija. Na prijelazu u kategoriju beskonačnosti on kaže: "Forme postojanja ispadaju iz reda onih odredaba koje se mogu smatrati za definicije apsolutnoga, pošto su forme te sfere postavljene neposredno kao određenost, kao konačne uopće". Ne znam da li to ima neke veze s Heideggerovom distinkcijom, možda i nema.

[Jednostavko]

Molio bih jedno pojašnjenje. U "Bitku i vremenu" se često koristi glagol "sretati", ali gotovo uvijek bez "se", koje kao da nedostaje. Npr. kad govori o istini H. pita: "Ne mora li (se) pak tada taj fenomen sretati već i unutar pripremne fundamentalne analize, analitike tubitka?" (str. 243). Takvih primjera ima puno. Imam neko mišljenje zašto je to tako, ali ne bih htio nagađati.

[addx]

Sigmund kaže:

Egzistencijali su sve ono što se odnosi na način (karakter) bitka tubitka, za razliku od načina (karaktera) bitka puko postojećih stvari (predručnog). H. kaže:
"Ovo prvo biće je tko (egzistencija), a ovo drugo je što (postojanje u najširem smislu)."
Primjeri egzistencijala: u-bitak (karakter bitka-u-svijetu ili čak općenito bitka u nečemu drugome, pri čemu se ne radi o prostornom odnosu); brigovanje; razumljenje(razumijevanje - vrsta bitka koji čini mogućim spoznavanje i poznavanje); su-bitak (bitak s Drugima); Se (ono što Hegel zove duh vremena - Zeitgeist); čuvstvovanje (ono je ontički - raspoloženje); mogućnost; projekt; smisao (samo tubitak može biti smislen ili besmislen); jezik; itd.

I to bi se trebalo nekako dovesti u odnos s kategorijama? Uhh...

Malo mi se pak s druge strane cini slicno nekim mojim zbunjenim nastojanjima tu odnekad s tim kategorijama, tebe sam davio s tim...



Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[addx]

Uptown kaže:

Bok, zamolio bih te da malo očistiš inbox, trebao bih te nešto pitati!

hvala

Nemoj se ljutit, ne zelim opcenito vise tudje privatne stvari na privatu citati, radi toga ne praznim inbox i to je to. Ako mozes nekako to uobliciti na javno, ako ne, oprosti

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[Sigmund]

Jednostavko kaže:

Molio bih jedno pojašnjenje. U "Bitku i vremenu" se često koristi glagol "sretati", ali gotovo uvijek bez "se", koje kao da nedostaje. Npr. kad govori o istini H. pita: "Ne mora li (se) pak tada taj fenomen sretati već i unutar pripremne fundamentalne analize, analitike tubitka?" (str. 243). Takvih primjera ima puno. Imam neko mišljenje zašto je to tako, ali ne bih htio nagađati.

Čini se da je "sretanje" još jedan od egzistencijala čiji je preduvjet način bivstvovanja "u-svijetu". Npr, priručne stvari su one koje tubitak u modusu brigovanja susreće (ako sam to dobro shvatio). Heidegger kaže ovako na str. 61:

"Bitak kod" svijeta kao egzistencijal nikad ne kazuje nešto poput skupa-postojati, kao za stvari. Stolica ne "dira" zid, niti stoji "kod" vrata. Pretpostavka za diranje bila bi da "za" stolicu zid može susretati. "Biće može dirati biće koje postoji unutar svijeta samo ako mu je vrsta bitka porijeklom u-bitak - ako mu je s njegovim tu-bitkom već otkrito nešto poput svijeta, iz kojega se biće može pri dodiru objaviti, da bi tako postalo pristupačno u svojem postojanju.
..."Dva bića koja postoje unutar svijeta, a koja su povrh toga sama po sebi bez-svjetska, nikada se ne mogu međusobno "dirati", nijedno ne može "biti kod" drugoga."

[Jednostavko]

Mislim da si dobro rekao. Ali mutan mi je dosta Heidegger općenito. Možda zato što se prvi put "susrećemo".

[parsifal]

Sigmund kaže:

Samo polako, nema žurbe. A imaš i još par tema čije veliko otvarenje čekamo već mjesecima. Možda bi bilo bolje jednu po jednu...

Prvo moram 6 puta tjedno zadovoljiti svoju urednicu i njene rokove jer mi je to posao ,a onda nesebično zadovoljiti nesebičnog Sigmunda.

Ali ako Hajdeger kaže da će možda biti potrebno 300 godina da se usvoji novo mišljenje (a koje je skoro nemoguće dualističkim jezikom objasniti ) onda vidiš da ni meni nije lako da ti objasnim zašto i kako djeluje ''MIŠLJENJE I KAZIVANJE IZ TIŠINE '' (po Kordiću )

btw ..samo da pošaljem izviđača

slažeš li se ti kolega Žigmund da je nondualno mišljenje superiorno dualističkom . a za to je profesor filozofije i zen majstor David Loy trebao cijelu knjigu da bi objasnio . i sada se ti meni rugaš što ja sve to mentalno pripremam brzinom puža , ali kako da to sve stavim uvjerljivo na html črčkarije.

Urednik Špigla koji je intervjuirao Hajdegera na 35 stranica (nabavi kod demetre taj intervju) se zapanjio kada mu je Hajdeger rekao da mu ne može to objasniti.

A urednik je zdvajao- ako vi kao filozof ne možete objasniti što je to NOVO MIŠLJENJE ,a što da mi amateri kažemo

na to je Hajdeger nevino rekao --
ali treba čekati jedno 300 godina da se to sve fermentira i šutjeti

(

[Sigmund]

parsifal kaže:

slažeš li se ti kolega Žigmund da je nondualno mišljenje superiorno dualističkom . a za to je filozof i zen majstor David Loy trebao cijelu knjigu da bi objasnio.

Slažem se. Ali ako su dijalektičko mišljenje i spekulativni um nondualni, onda ne znam što bi nam taj Loy tu imao objasniti?

[parsifal]

Sigmund kaže:

Slažem se. Ali ako su dijalektičko mišljenje i spekulativni um nondualni, onda ne znam što bi nam taj Loy tu imao objasniti?

Prebaci se u kafić hajdeger gdje imamo isto ovo piće.
Nisam shvaćao da je dijalektičko mišljenje nondualno .
objasni to mom meni imajući na umu da sam ja filozof seljak.