Nisam sigurna jesam li spremna za brak..

[Smjesko2409]

Pozdrav svima! Ispričavam se već na još jednoj, de facto ponovljenoj temi, ali stvarno se osjećam baš nekako depresivno. Ukratko ću pokušati prenijeti svoju priču, pa ukoliko vas ima zainteresiranih da mi pomognete, da me savjetujete ili nešto, bila bih zahvalna.

Upravo završavam fakultet u drugom gradu od rodnog mjesta. Uvijek se trudim sve od sebe dati u svemu što radim, pa tako i u ljubavi. Upoznala sam M prije 2 godine te smo relativno brzo krenuli u vezu. Naravno, početak kao početak, sve idealno. On stariji od mene 4ipol godine i rodom iz grada u kojem studiram. Znači, kada kažem idealno, tako i mislim. Nije da nismo imali svađa i svađica nekih, ali ništa nije predugo trajalo da se nebi riješilo razgovorom ili nečim sličnim. Njegov odnos s obitelji - potpuno drugačiji od onog kojeg ja imam. Oni su svi jako jako puno povezani - pri tom mislim konstantna druženja braće i sestara i njihovih cura/dečkiju. Mama ih je praktički sama odgojila te su, sukladno tome, svi više povezaniji s njom. Ne znam kako bih vam prenijela taj njihov odnos ovdje. Recimo, sva druženja (veća/manja) su uglavnom kod njih doma, svi znaju sve o svakom članu svoje obitelji (i kad kažem sve, mislim doslovno tako, tipa s koliko cura je M bio i koliko je ozbiljno bilo (sex, veza, vezica i sl.)), ukoliko se dogovori ići na piće s nekim prijateljima, obavezno se zovu i braća i sestre, konstantni pozivi, zajednički inboxi u kojem se dopisuju svaka dva/tri sata i slično... Meni to nikada nije sjelo na svoje mjesto, iskreno, jer je po meni to sve previše. Čak su znali sve o nama, kada bi se posvađali, oko čega, tko je meni osobno nešto rekao (nevezano uz odnos mene i M) itd. U početku nisam htjela ništa govoriti M, jer sam računala kao, to mu je obitelj, ne znam što će biti s nama, ne želim se miješat u njihove odnose. No, s druge strane, svog M sam prvih pola godine veze praktički učila kako im ne treba govoriti sve naše stvari jer tako mi gubimo intimu i nemamo sebe. Pola godine mu je trebalo da nauči, ali je naučio i prestao to raditi (valjda). Ponekad bih mu rekla npr., da ne treba njegova sestra svugdje ići s nama, pa bi njegova reakcija bila kao da ja to ne razumijem jer ja nemam takav odnos (i tu je u pravu, samo smatram kako za sve postoji granica). Inače sve ostalo - super. Njegovi prijatelji, cure njegovih prijatelja - sve pet, svi se prihvatili, izlazili, družili...sve na svom mjestu.

Ja i M smo se jako dobro slagali uvijek. On je jako dobra osoba (znam da vjerojatno mislite kao klišej - svi to govore), ali zaista jest. Svima bi sve dao, svima bi pomogao, bez obzira što i kako. Materijalno ili ne. S njim mi nikad ništa nije nedostajalo (pri tom ne mislim na novac ili nešto), nego baš mislim na vezu kao na vezu. Npr., on je osoba koja ljubav iskazuje ne na najromantičniji način, ali se baš osjećate voljenom. Ne znam kako da to opišem. Uglavnom, da skratim. Moj M me zaprosio ima nekih 8 mjeseci.
Iskreno, moja prva reakcija je bila strah i suze. Bez obzira na sve, nisam bila sigurna jesam li još spremna, ali računam opet, volimo se, to je normalan šok jer sam još mlada i na zadnjoj godini fakulteta, pa su mi samo ispiti bili u glavi i posao koji trebam naći po završetku istog. Pristanem na zaruke, sve dobro prva dva tjedna. I onda ja odem doma, u rodni grad jer sam imala sezonski posao. Dogovorimo svadbu za 21.10.2017. M je tražio da nam se upoznaju roditelji još u srpnju prošle godine, što je meni bilo nekako prebrzo s obzirom da se svadba planira tek za godinu i pol dana od tada. I sve bi bilo u redu da on nije to upoznavanje počeo forsirati (ne znam zašto).

S moje strane "polako, pa upoznat će se", s njegove "moj otac mora na brod, dolazi tek u veljači 2017" (a u mojim mislima "dobro, upoznat će se tada, u čemu je problem") I od tada su počele konstantne svađe. Iz gluposti, znam, ali su počele svađe u kojima je toliko toga ružnog bilo rečeno, kao i uvijek, pola onog što se misli, a pola što se ne misli. Da stvar bude gora, njegovi se praktički umiješali u sve to (više mama nego otac). Njegova mama se naljutila na mene i na moje roditelje (jer nas kao nije briga hoće li se upoznati), jedva da mi je i rođendan čestitala (ne patim od tog, ali znam da inače nije takva). On uporno brani svoje, a ja uporno govorim kako stojimo na rubu svega, a on brine oko detalja poput njihovog upoznavanja. I tako to prošlo ljeto, moj M dođe do mene samo dva put cijelo ljeto, jer je bio ljut i isfrustriran od svega. Ja sam došla nekih 4-5 puta (nije puno znam, ali uzmite u obzir da sam radila praktički od 13h do 22-24h svaki dan, bez jednog slobodnog dana), dok on ne radi vikendom.

Tako mi započne zadnja godina faksa, sama živim u stanu i M nikako ne dolazi. Mislim dođe na sat dva i ode doma. Mami. Sestri. Kome god. Opet svađe i sve, on želi živjet iznad njih, ja odbijam isključivo zbog njihovog odnosa i bojim se da nam se ne budu miješali u brak jer ne znam koliko će im se on suprotstaviti. Umjesto da prekinemo sve, uzmemo pauzu i totalno nam se zahlade odnosi. Nakon nekih mjesec dana, kao dogovorimo se pokušat iznova. Kaže M da me shvatio u vezi odnosa sa svojima i da shvaća da mu trebam biti prioritet (skupa s djecom danas sutra), a ja nekako sumnjam. I predložim mu da odgodimo svadbu, odnosno, da otkažemo sve i ne dogovorimo sljedeći fiksni datum, već krenemo lagano iznova i postavimo bolje temelje za sve. I on jedva pristane na to (no ne otkažemo salu za svadbu još), i onda kaže da ako otkažemo, ne zna kada će sa mnom opet o braku pričati i hoće li to uspjeti. (Donekle ga razumijem, ali ne razumijem zašto forsirati datum taj s obzirom na odnose zadnjih 5 mjeseci)

I sada sam tu. Imam njega ako bude svadba kada je dogovoreno, s tim da će se ipak živjeti kat iznad njegovih jer sada sređuje to, a gubim ga ako odlučim da nema svadbe. Iskreno, jako mi je teško. Ne znam jeste me uspjeli razumjeti, ali stvarno mi je teško. Opet, ne želim ostat bez njega (ili se možda bojim promjena), a nisam sigurna kakvi su nam temelji za brak s obzirom na sve prethodno što se dogodilo. I sada sam nigdje. Ne znam...

[mrafica]

Ti nisi spremna za brak s njim.
S razlogom.
U tebi se sukobljavaju emocije i razum.
Nitko na ovom svijetu ne bi trebao govoriti drugima što je najbolje za njih, jer to ne može ni znati, ja ću ti samo reći da će te strahovi koje imaš potencijalno spasiti od loših i ishitrenih odluka. Nemoj ignorirati "čvorove" u želucu, ne javljaju se bez razloga.

I za kraj jedna mudra: Love is like a fart. If you have to force it, it is probably shit.

Ne želim reći da ti je veza sranje, ali ovo nije temelj za ući u brak. Imate svo vrijeme svijeta da uplovite u brak kako spada (mirno, sretno i sigurno) ili ne uplovite uopće.

[Joshua]

Smjesko2409 kaže:

Ne znam...

Ma znaš! Beži jebo te!

[mirandola]

mrafica kaže:

I za kraj jedna mudra: Love is like a fart. If you have to force it, it is probably shit.

Pa šokice ovo zvuči odvratno. Hvala ti.

[mrafica]

mirandola kaže:

Pa šokice ovo zvuči odvratno. Hvala ti.

Ima i romantičnija verzija.

Love is like a shoe. If someone is meant for you, they will just fit perfectly-no forcing, no struggling, no pain.




: mudreizreke:

[fauxpersona]

Bog te jebo dragi kakva je to psycho controling freak family?!?!!

Onog trena kad bi se udala ti bi prestala postojati, bila bi asimilirana u to njihovo savršeno isplanirano zajedništvo. Jeza na n-tu potenciju.

Pardonirajte mi french.

[anđeo tame]

Ovo nisu dobri temelji za brak i s razlogom nisi spremna.
I mislim da ćeš se gadno zajebati ako pristaneš na tu svadbu i suživot s njegovima.

[Verdadera]

Temelji su vam takvi da se igrate igre podređivanja a ne igre kompromisa. Usto se on služi ucjenom. "ako se ne oženimo sad i sve otkažemo ja ne znam kako ću opet pričati o braku"
Da li se on želi oženiti zbog obitelji/ sela...ili zbog tebe? Da li je brak jedini dokaz ljubavi? Da li je navikao imati sve kako poželi? Jer mi to tako zvuči. Da meni moj muškarac kaže kako se nećka oko vjenčanja i nije siguran...pa, imali bismo zajednički problem, nema uslova, nema stiskanja jedne strane na dobro druge. To nikada, čim jedna strana podređuje svoju sreću voljenome, počinje graditi duh zamjeranja, uloge se iz ravnopravnih mijenjaju na dominantno-podređene. Jer se nisi znala postaviti. Ti nisi spremna očito a iskreno, on mi se čini još manje spremnim a igre koje igra sada igrat će i u braku. Koliko ti dozvoliš toliko će on uzeti pa ti sada procijeni. I ne samo on, udaješ se za cijelu njegovu obitelj.
U svakom slučaju, bila s njim ili ne, nauči se zauzimati za sebe. To ne znači biti sebičan, ponekad se prilagodiš...ali moraš reći onako kako misliš i osjećaš, zajednički se dođe do rješenja koje odgovara objema stranama a ne jednoj malo više.
Ako ti je trebalo 6 mjeseci da mu objasniš kako ti treba vaša intima..huh. Ne želim biti zloguki prorok...

[Flat]

Ona mrafkina mudrost sa prdcem ti je najbolji savjet.
Sve dalje sto ce se raspravljati je bespotrebno.

Ja bih se isto borio ili bar bio u istim dilemama da sam na tvom mjestu, ali s danasnjom pamecu i iskustvom ne bi ni pomisljao na brak pa makar i pukla veza. Bolje patiti malo sada ako se vec i nece moci dalje nego se vrlo vjerojatno sjebati i onda imati probleme.

Velis da si na faksu jos, znaci da nemas ni 25. Imas vremena za brak.

[Zitaa]

Prvo na šta ne bi trebala pristati je da živite kat iznad roditelja,bas radi problema koji te muče.

[Zitaa]

fauxpersona kaže:

Bog te jebo dragi kakva je to psycho controling freak family?!?!!

Onog trena kad bi se udala ti bi prestala postojati, bila bi asimilirana u to njihovo savršeno isplanirano zajedništvo. Jeza na n-tu potenciju.

Pardonirajte mi french.

A ti i psuješ,ja sam šokirana

[HHmischko]

I ti bi trebala živjeti u kući s njima?

Stvarno teško mogu zamisliti neki kompromis, jer imate dijametralno suprotne odnose u obiteljima.

[fauxpersona]

Zitaa kaže:

A ti i psuješ,ja sam šokirana

Već ranije napisah da u RL psujem kao kočijaš. Kako i ne bi kad vidim količinu apsurda, gluposti i siromaštva velikog dijela humanoidne biomase ove kvazi-demokratske banana države koja je suštinski birokratsko socijalistička.

Ode HIIT-at da izbacim nagomilanu negativnu energiju.

HHmischko kaže:

I ti bi trebala živjeti u kući s njima?

Stvarno teško mogu zamisliti neki kompromis, jer imate dijametralno suprotne odnose u obiteljima.

Kući? Aha, misliš - tamnici.

[Flat]

I jos se obitelj umijesala u svadju.
Zamislite da se svadjate s partnerom oko necega i da vas u jednom trenutku nazove partnerova mama, posvadja se s vama i drzi partnerovu stranu, a partner to podrzava.

Odavno ne dozvoljavam da moji imaju ikakvu drugu ulogu osim savjetodavne, a gdje bi dozvolio da mi partnericini za nesto seru.
Meni su tu opcije ili po mojem ili nikako. Ja njima ne govorim kako da zive pa nece ni oni meni.
Na taj nacin cemo si biti najvise dobri.

[Zoey]

Smjesko2409 kaže:

...Iskreno, moja prva reakcija je bila strah i suze. Bez obzira na sve, nisam bila sigurna jesam li još spremna, ali računam opet, volimo se, to je normalan šok jer sam još mlada i na zadnjoj godini fakulteta...

cim sam procitala "ali računam opet", pomislila sam da ti to ne zelis. ne da nisi spremna, nego da ne zelis to. a i da si spremna, znala bi da jesi, uostalom.

ne znam sto bih ti rekla osim da ja ne bih nikad pristala na takav suzivot i takvo natezanje oko nekih i bitnijih i manje bitnih stvari u zivotu.

[Upster]

Udaj se. Zašto bi njemu bilo bolje nego ostalima

[plavi-safir]

Nametanje suzivota s njegovima nece ti donjeti nista dobro donjeti.
Mislim da iz tebe progovara tvoja intuicija a i zdrav razum-da bi srljala u velike probleme.
I mislim da trebas samu sebe poslusati.
Njegova mama mislim da nd njeguje samo bliskost nego bome i kontrolu nad svima njima cim oni.svi jefni o drugima imaju "izvjestaje".
Nista drugacije ne bi bilo ni kad ti im dodjes iznad fakticki se ne udajes za njega vec njega+mamu obitelj..
Definitivno i ovo ostalo nije ok,znaci taj pritisak -ili se zenimo ili nikako..
Gdje su tu tvoje zelje i gdje je dogovor?
Ocito mora biti samo po njegovom,a to nije dobro..nema postovanja ni razumjevanja za tebe..
Nikako sve ovo nisu dobri temelji braka..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[SubSV]

Smjesko2409 kaže:

Moj M me zaprosio ima nekih 8 mjeseci.
Iskreno, moja prva reakcija je bila strah i suze.

Naravno da si u komi, skupa s njim ćeš dobiti i cijelu njegovu obitelj u paketu a već ti sad idu na živce.

[brzi gonzales]

Smjesko2409 kaže:

I sada sam tu. Imam njega ako bude svadba kada je dogovoreno, s tim da će se ipak živjeti kat iznad njegovih jer sada sređuje to, a gubim ga ako odlučim da nema svadbe. Iskreno, jako mi je teško. Ne znam jeste me uspjeli razumjeti, ali stvarno mi je teško. Opet, ne želim ostat bez njega (ili se možda bojim promjena), a nisam sigurna kakvi su nam temelji za brak s obzirom na sve prethodno što se dogodilo. I sada sam nigdje. Ne znam...

U redu je imati lijepe odnose sa obitelji, ali on je sa svojom još uvijek previše povezan. I dalje su mu na prvom mjestu. Plus što ne poštuje tvoje mišljenje već radi po svom. To nije dobar pokazatelj, a tek ste u nekom početku.
Mlada si, nikud ti se ne žuri, nemoj nagliti. Ovo što pišeš ne djeluje mi kao dobar temelj za brak.

[Carpe Diem!!!]

Ja bih ti ovdje uvijek rekla da prekineš sve to i okreneš novi list. Ne zato što je tako najlakše nego zato što vi imate neprirodan odnos, odnos pun natezanja i "igranja". To nije dobro za odnos sa susjednom, kamoli muškarcem za koga se planiraš udati.

Odnos je dao sve što je imao i nema smisla ga natezati ispočetka. Imaš ti dvoje odličnih ljudi koji nisu kompatibilni. To što je on dobar nema nikakve veze. Sutra ćeš sresti drugog dobrog muškarca koji će lakše i fluidnije razumijeti tvoje potrebe bez da prethodno moraš mjesecima razlagati sve kako bi ti se on vratio, pa da se opet pitaš da li se vratio zbog tebe ili istinski razumije.

Mišljenja sam da ljudi olako shvataju zajednički život i onda se šokiraju kada shvate da te prepreke koje su imali prethodno nisu riješili lako kako su mislili nego su bile samo gore. Imaj na umu da ćeš u braku svakodnevno morati dogovarati s njim raznorazne stvari, trebati razumijevanje i masu stvari. Ukoliko bude zapinjalo ovako kao sada (a velike su šanse da hoće) nakon par mjeseci ćeš biti iscrpljena i pitat' se šta si to uradila.

Bolje prelomiti i napraviti promjenu sada nego kasnije kada dođe dijete i još veća vezanost. Sretno.