|
|
01.12.2015., 12:24
|
#21
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2014.
Postova: 1,265
|
Quote:
kosmata kaže:
Riječni rak, sviđa mi se post
Jedino na što ja mislim je mišljenje mog djeteta i samo na to pazim.
Uletavanja su me neposredno nakon rastave iritirala, zatim sam neko vrijeme samo ignorirala sve skupa a sad mi je već smiješno.
Ali mislim da to nema nužne veze sa statusom, ljudi su postali užasno grozničavi.
Nisu uletači obarači s nogu u deficitu, nego kako ove virtualne komunikacije znatno olakšavaju traženje seksualnih partnera - dosta ljudi taj nestrpljivi i površan sistem prenosi i u RL. Sve je jako površno i grozničavo. Na onoj drugoj našoj razvedeničkoj temi Biznismen je to jako dobro izanalizirao....
|
Načelno, slažem se s tobom. Dosta ljudi taj nestrpljivi i površan sistem prenosi i u RL. To, kao da je neko pravilo, ali svako pravilo ima iznimke.
Rekao bih još, nama muškarcima je možda utoliko lakše, što imamo neko vrijeme da "odtugujemo" i posložimo se u miru. Makar u tom miru od uletavanja. Vas odmah smatraju lovinom i sigurnim ulovom. Ni to nije naravno, u pravilu, ali eto znaš to i na vlastitom primjeru.
Ja bih želio ovdje još napisati nešto univerzalno, ne obraćujući se direktno autorici. Ona i sama nije zamislila temu kao pomoć sebi i mislim da je prilično jaka.
Obratio bih se onim slabijima, koji dolaze ovdje i čitaju. Ne pišu..nisu ni registrirani.
Da ne odem u of topik previše i zadržim se na temi sela, koje ja podrazumijevam kao okolinu, okruženje u kojem živimo, ne nužno Babinu Gredu. Može biti i neki neboder u metrpoli.
Kad nam se desi konačni krah braka, ne pomažu nam nikakva instant rješenja..ne pomaže čuti: pa nisi jedini!
Bol ne treba suzbijati, ne treba lagati samog sebe, glumiti heroja. Ne otkrivam toplu vodu..ali vrijeme će napraviti svoje. Stres će se utišati jedino protokom vremena. Vi koji sad prolazite muku, pogledajte na nas. I mi smo je prolazili. Proći će to, sve prođe. Nemoguće je da bol ne jenjava. Neki od nas su bili jači, neki slabiji.. sve nas je prošlo. Kako? Tako što smo nastavili. Svaki dan mali korak. Koračić.
Sjećam se primjerice..odemo na bazene. Što sam tada vidio? Mame, tate, djeca..svi zajedno, jedino nama netko fali. Vide li to i oni? Zašto smo uopće išli? -Ali, to nije realna slika. To je naša uobrazilja.. Tuge krive sliku, tada je ta uobrazilja normalna i dopuštena. No, takve stvari se moraju proći. A realna slika je da su oni tamo bili sretni, kao i sva druga djeca kad ih odvedeš na bazene, sladoled i sve ostalo.
Treba se trgnuti, a ne možeš odmah. Poglede u ambis treba ostaviti za ambis, a ne za dječje okice. Toliko treba biti pribran. Oni ne treba da nas vide takve, a i kad vide, da se prenemo odmah. Ne govorim o "običnim" tugama, nego o depresivnim.
Tema je ovdje "selo". Pa vidite kako vremenom život krene dalje. Čim nas brine stav sela, znači da smo nastavili.
Vremenom i taj stav sela postaje nam sve manje bitan. Ali i to kad mu pridajemo važnost je faza.
Kako reče Nunna, nismo utrnuli od struka naniže. Nismo sad odjednom emocionalni invalidi.
Niti djecu niti sebe pod stakleno zvono. Netko i nema potrebu više ni za kim novim. Većina, mislim da ima. I zato se ne treba sputavati. Ne treba naravno silovati svaku priliku za ljubav, ali ne treba ni svaku odmah šutnuti od sebe. Kao da odmah moramo sve. Ne moramo sve. Ne moramo odmah.
I tako, korak po korak.. do normalnog i ispunjenog života. Ne ovisi sve o nama samima, ali o nama samima ovisi najviše. Bar pokrenuti se..to se od nas očekuje, a onda neka pomoć padne i s Neba.
Kosmata
Kvotao sam jer ne znam ubaciti smajlija, ako ne kvotam. Ne vidim ih nigdje.
__________________
Κύριε Ιησού Χριστέ ελέησον με
|
|
|
01.12.2015., 20:37
|
#22
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2013.
Postova: 354
|
Quote:
Riječni rak kaže:
Sjećam se primjerice..odemo na bazene. Što sam tada vidio? Mame, tate, djeca..svi zajedno, jedino nama netko fali. Vide li to i oni? Zašto smo uopće išli? -Ali, to nije realna slika. To je naša uobrazilja.. Tuge krive sliku, tada je ta uobrazilja normalna i dopuštena. No, takve stvari se moraju proći. A realna slika je da su oni tamo bili sretni, kao i sva druga djeca kad ih odvedeš na bazene, sladoled i sve ostalo.
Treba se trgnuti, a ne možeš odmah. Poglede u ambis treba ostaviti za ambis, a ne za dječje okice. Toliko treba biti pribran. Oni ne treba da nas vide takve, a i kad vide, da se prenemo odmah. Ne govorim o "običnim" tugama, nego o depresivnim.
|
Ovo je i mene drmalo, ali spletom okolnosti već i prije konačnog raspada braka....dijete i ja smo se naprosto nasukali jedno na drugo tako da u konačnici to nije bilo ništa novo. Bila sam i ranije tužna što ne možemo neke stvari....poput većine.
Davno sam napisala svoj stav, zalažem se za kvalitetno soliranje nakon bilokakvog raspada.
A to prilaženje muškaraca i komentari sela koji su slijedili nakon svakog pića sa suprotnim spolom....ma nije mi to bilo bitno, nego sam se JA osjećala loše u tom pogledu. Pred svojim djetetom, na prvom mjestu. Nisam bila spremna. I trebalo mi je vremena da prihvatim da sam slobodna i da ustvari mogu što želim.
A i selo se obično dijeli u dva tabora - jedni koji mjerkaju i komentiraju, drugi koji navijaju. U smislu, zašto bi žena trebala biti solo
Ne mislim da je muškarcima nakon razvoda lakše. Čak štoviše, tehnički im je možda i teže. Ali je modus operandi drugačiji. Većina se objeručke baci na provode, lumpovanje, grozničavu potragu za zabavom i novim partnericama.....ali ni to nije neka sreća - zabavno jest, ali opet u konačnici ostavlja prazninu. Naravno, ima i žena koje jednako postupaju, ali opet, odgovornost prema djeci je kakav takav ispravljač.
|
|
|
02.12.2015., 08:53
|
#23
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 1,225
|
da bazeni...samo kao i kosmata meni je još tužnije bilo
dok sam bila u braku..a sama...
|
|
|
02.12.2015., 11:47
|
#24
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2015.
Postova: 80
|
|
|
|
02.12.2015., 23:27
|
#25
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2013.
Postova: 354
|
Živim i ja u gradu. A činim po savjesti....i osjećaju.
|
|
|
03.12.2015., 10:57
|
#26
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2015.
Postova: 80
|
Pa tako i treba živjeti .Mislim si kakvi su to ljudi koji zabadaju nos u tuđi život ...,ali znam ima ih i previše.Mene previše to ne opterećuje ,ali vjerujem da trač itekako može naškoditi osobi ,a opet ne živimo zbog drugih nego zbog sebe ...i to kako najbolje možemo.Imamo i svoje sjajne trenutke i pogreške ,ali to je sastavni dio života.Zato samo naprijed i po svojem osjećaju jer nitko od tih dušobrižnika nije bio (predpostavljam ) uz vas kada vam je bilo najteže ...haha ,a mora da ih boli kada nas vide s osmjehom
Quote:
kosmata kaže:
Živim i ja u gradu. A činim po savjesti....i osjećaju.
|
|
|
|
03.12.2015., 14:56
|
#27
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2011.
Postova: 1,101
|
Quote:
-honey- kaže:
Mislim dakle, da se u manjim mjestima gdje ljudi sve znaju, ovisno o vlastitim vrijednosnim sudovima, osobama ili priklone ili od njih zaziru.
|
Kod nas nije selo u pitanju već manji grad i nažalost ljudi zaziru od razvedenih. Većina ih zaobilazi kao da su gubavi. Da nije žalosno bilo bi smiješno.
Neke žene su mi i rekle da kada su se razvele, da najednom dojučerašnjih prijatelja nigdje. Ja sam razmišljala zbog čega takav primitivan stav ljudi i jedino sam mogla doći do zaključka da valjda ljudi se pribojavaju da ne počnu i njih prozivati u stilu "s kim si, takav si", a nekima je valjda i neprijatno da se motaju tamo gdje se nečiji brod (zajednica) raspala.
|
|
|
03.12.2015., 15:52
|
#28
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 9,903
|
Quote:
Mrvica7 kaže:
Kod nas nije selo u pitanju već manji grad i nažalost ljudi zaziru od razvedenih. Većina ih zaobilazi kao da su gubavi. Da nije žalosno bilo bi smiješno.
Neke žene su mi i rekle da kada su se razvele, da najednom dojučerašnjih prijatelja nigdje.
|
Treba li uopće komentirati da to i nisu bili prijatelji
(meni su takvi ljudi smiješni, nemrem si pomoći, a ujedno ih i žalim, što jest- jest)
Quote:
Mrvica7 kaže:
Ja sam razmišljala zbog čega takav primitivan stav ljudi i jedino sam mogla doći do zaključka da valjda ljudi se pribojavaju da ne počnu i njih prozivati u stilu "s kim si, takav si"
|
Ma to je stvar projekcije. Oni koji se pribojavaju nečega, upravo su takvi. Te rastavljene osobe nisu ama baš ništa izgubile ne družeći se s takvim licemjerima.
Quote:
Mrvica7 kaže:
a nekima je valjda i neprijatno da se motaju tamo gdje se nečiji brod (zajednica) raspala.
|
Zašto? Razumijem da se neki ne žele miješati u tuđi brak, ali nakon raspada braka ne vidim razlog da ne budu pri ruci nekome s kim su prije bili dobri. Dapače, to bi bilo kršćanski (vjerujem da je upravo u tome i poanta licemjerja, što će reći pošten svijet ).
|
|
|
03.12.2015., 15:54
|
#29
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2011.
Lokacija: na oblaku, u nekom svom svemiru
Postova: 5,301
|
Quote:
-honey- kaže:
Zašto? Razumijem da se neki ne žele miješati u tuđi brak, ali nakon raspada braka ne vidim razlog da ne budu pri ruci nekome s kim su prije bili dobri.
|
misle da je zarazno
|
|
|
03.12.2015., 15:56
|
#30
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 9,903
|
Quote:
Complicated kaže:
misle da je zarazno
|
Viš viš, tog se nisam sjetila.
Jednom sam pročitala na forumu da neki lik nije dao ženi da se druži s frendicom koja se rastala da ne bi negativno utjecala na nju.
|
|
|
03.12.2015., 15:58
|
#31
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2011.
Lokacija: na oblaku, u nekom svom svemiru
Postova: 5,301
|
Quote:
-honey- kaže:
Viš viš, tog se nisam sjetila.
Jednom sam pročitala na forumu da neki lik nije dao ženi da se druži s frendicom koja se rastala da ne bi negativno utjecala na nju.
|
kult raspuštenica...jednom kad ih puste s lanca i one osjete slobodu...čovjek se s pravom pobojao
|
|
|
03.12.2015., 16:04
|
#32
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 9,903
|
Quote:
Complicated kaže:
kult raspuštenica...jednom kad ih puste s lanca i one osjete slobodu...čovjek se s pravom pobojao
|
Nisam do kraja popratila temu pa ne znam, možda je i bilo "s pravom"
Tj, ako je imao "putra na glavi", nije se bez razloga bojao.
Nitko se ne rastaje bez veze.
|
|
|
03.12.2015., 19:15
|
#33
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2013.
Postova: 354
|
Hjoj taj izraz
Kad bih izlazila, a frendice laktom trkale muške u mom društvu "čuvaj se, ona ti je raspuštenica".
|
|
|
03.12.2015., 19:22
|
#34
|
Jesse Eisenberg
Registracija: Feb 2011.
Postova: 23,081
|
Odseliš se iz sela što urbaniju sredinu, gdje ljude mahom boli rac tko razvedenoj ženi popravlja radijator i kako si je organizirala svoj život.
Ako planiraš ostat u selu, pa makar i žrtvovala sebe, pitaj se, želiš li da selendra oblikuje načela i vrijednosti tvoje djece.
|
|
|
04.12.2015., 02:30
|
#35
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2014.
Postova: 1,265
|
Quote:
Mrvica7 kaže:
Kod nas nije selo u pitanju već manji grad i nažalost ljudi zaziru od razvedenih. Većina ih zaobilazi kao da su gubavi. Da nije žalosno bilo bi smiješno.
Neke žene su mi i rekle da kada su se razvele, da najednom dojučerašnjih prijatelja nigdje. Ja sam razmišljala zbog čega takav primitivan stav ljudi i jedino sam mogla doći do zaključka da valjda ljudi se pribojavaju da ne počnu i njih prozivati u stilu "s kim si, takav si", a nekima je valjda i neprijatno da se motaju tamo gdje se nečiji brod (zajednica) raspala.
|
Razvod ili ustvari i bilo koje druge, krizne situacije su dobra "metla".
Dojučerašnji prijatelji, posebno oni zajednički..njih se najčešće gubi. Nije se lako svrstavati na nečiju stranu (ali kao da to uopće i moraju).
I neki koji nisu zajednički, naprave odmak..nestanu za tebe. Mahnu kroz prozor kola. Ako mahnu.
Teško je rasuditi, posebno dok si još zeleno razveden, kad trebaš nekoga da te podrži, da te digne.. Sada lakše razumijem i njih. A tada te i to boli.
Ipak, ono što mi tada ne vidimo najjasnije, isto se paralelno dešava.. Neki su drugari ipak ostali( a ti su oni pravi) a neki novi to postali. I sad, k'o ratni drugovi..
Kad su dvoje u krizi logično, lako se povežu, ali kad je od dvoje jedan..ide to malo teže. Jer se taj jedan daje niti imajući niti očekujući išta zauzvrat primiti.
__________________
Κύριε Ιησού Χριστέ ελέησον με
Zadnje uređivanje Riječni rak : 04.12.2015. at 02:35.
Reason: jedan pridjev.
|
|
|
28.07.2016., 15:11
|
#36
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2016.
Postova: 625
|
Quote:
Carandiru kaže:
Zanima me vase vidjenje "dolicnog" ponasanja jedne razvedene zene i majke?
Mozda osobna iskustva vezana za reakcije okoline/djece/obitelji/bivsih partnera?
Dakle, kako da se ponasa jedna mlada zena i majka, svjeze razvedena, pogubljenog identiteta...a da pritom ne padne u ocima sela?
Banalan primjer...dok sam bila u braku, ako mi prijatelj dolazi popravit masinu necu ni promislit sto ce susjedi rec. Sada...cu promislit... Nocni izlazak...prije me zabavljalo hoce li me netko vidjet kad sam se vratila (jednom u pola godine). Sad me ipak malo opterecuje.
Komunikacija s muskarcima...prije neopterecena i pristupacna, sada rezervirana. Iz straha da se moja prirodna vrckavost ne protumaci kao stav raspustenice gladne k... Pa sad cesto glumim neko stufo stvorenje koje ne slici na mene.
Da se razumijemo, nije stav sela ono sto me strasno brine. Brine me da stav sela jednom dodje do usiju moje djece. Brine me: kako ostati svojoj djeci uzoran model a istovremeno izgraditi neki novi zivot i okruziti se novim ljudima?
Imam dojam da je muskarcima s te strane cesto lakse- mozda se varam?
|
Jesi prezivjela najkriticnije razdoblje
Naletjela sam na ovu temu i skuzila da mi zao sto neki pitaju, traze pomoc a kada se to rijesi, ne zele podijeliti nastavak i pomoci drugima.
Eto Carandiru, gdje god da si, primi velike pozdrave
|
|
|
17.08.2016., 17:36
|
#37
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2013.
Postova: 2
|
Živi život za sebe i za svoju djecu. Priča će uvijek biti, pazila ti na ono što radiš ili ne
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:31.
|
|
|
|