Depresija - opća tema

[8472]

Prijašnji zubari me ništa nisu pitali, ovaj novi, zadnje 2 god sam kod njega, taj pita.

Kad sam vadila zub prije par godina na stomatološkom faxu, tamo su me isto pitali za tlak.

[Martian7]

ray of light kaže:

našla odgovor


"Psihijatrijske bolesti i bolesti živčanog sustava također se moraju

pomno

bilježiti zbog mogućeg utjecaja na ponašanje pacijenta tijekom terapije ili

mogućih neželjenih događaja npr. u epileptičara (snažne kontrakcije

mišića i

čeljusti u slučaju napadaja). Također valja paziti na liječene bolesnike od

alkoholizma (oštećenja jetara i neurološkog sustava) te utjecaja droga

(opasnost od infekcija Hepatitisa B i C, AIDS...)..."


http://sonda.sfzg.hr/wp-content/uplo...ndodoncija.pdf

To je sve OK, ali kaj smo im mi jadni depresivci skrivili?

[ray of light]

Martian7 kaže:

To je sve OK, ali kaj smo im mi jadni depresivci skrivili?

boje nas se

[Martian7]

ray of light kaže:

boje nas se

To je u redu. Mene se i treba bojati.

[ray of light]

Martian7 kaže:

To je u redu. Mene se i treba bojati.

that's the spirit, woman!

[Guud]

Pitanja o tlaku, lijekovima itd.. su mi ok, ali pitanje o depresiji me iznenadilo, ne pitanje da li netko uzima antidepresive, već da li pati od depresije. Još u hr gdje je velik broj depresija (pa i onih maničnih) neliječen jer kad priznaš okolini da imaš problem koji je "u glavi" postoji realna šansa da ćeš biti stigmatiziran. I onda bi na upitniku kod zubara trebao napisati da patiš od depresije, te riskirati da te zubar odbije.

[Meow6]

Duže vrijeme se nisam dobro osjećala i dobila sam uputnicu za psihijatra.Nakon jedno pol-sata razgovora (išla sam prvi put u životu) dobila sam tri vrste lijekova :Halea 50 mg,Mirzaten 15 mg i Normabel 5 mg. Od svega toga ne želim uzimati ništa osim tu i tamo pola Normabela jer mislim da je toga previše i u nuspojavama svašta čitam.Nisam baš sigurna da mi netko u pola sata može odrediti točno što mi je a pogotovo toliko lijekova.Dijagnoza anksiozno-depresivni poremećaj.
Ima li netko iskustva sa ovom kombinacijom lijekova?

[8472]

Meow6 kaže:

Duže vrijeme se nisam dobro osjećala i dobila sam uputnicu za psihijatra.Nakon jedno pol-sata razgovora (išla sam prvi put u životu) dobila sam tri vrste lijekova :Halea 50 mg,Mirzaten 15 mg i Normabel 5 mg. Od svega toga ne želim uzimati ništa osim tu i tamo pola Normabela jer mislim da je toga previše i u nuspojavama svašta čitam.Nisam baš sigurna da mi netko u pola sata može odrediti točno što mi je a pogotovo toliko lijekova.Dijagnoza anksiozno-depresivni poremećaj.
Ima li netko iskustva sa ovom kombinacijom lijekova?

Svaka osoba je zasebna individua i različito reagira na terapije tako da ti uspoređivanje s nekim na internetu pomaže manje nego pitati psihijatra zašto smatra da je potrebna baš ta terapija i izjasniti se sa svojim stajalištem na razgovoru.
Psihijatar ima licencu za izdavanje recepata i davanje dijagnoza za razliku od sporadičnih likova na internetu.

Nikako ne mogu shvatiti mindset koji ode doktoru, ne razgovara sa doktorom o lijeku, već taj razgovor nadoknađuje traženjem mišljenja po internetu.
I onda se ljudi čude što na internetu mogu naći svakakvih gluposti.

[Meow6]

Pa zanima me zato što ne vjerujem da u pola sata trebam tri lijeka kao za slona pa me zanima da vidim uopće ikakva iskustva ljudi koji su ih uzimali.Ja sam mislila da odlazak psihijatru podrazumijeva više razgovora i šta ja znam testova a ne lijekove za slona odmah.Ono što sam malo načula od više neprovjerenih priča i po jednom primjeru vidjela da se samo kljukaju s tabletama tj. daju im tablete od kojih im se samo spava ,znači terapija nedovoljno istražena.Pa da vidim što kažu ljudi sami iz prve ruke.Doktor-pa shvatila sam tu brzinu kao " evo ti lijek pa da ne dosađuješ" pacijent broj ne znam koji, idemo dalje.

[Kymatica]

Meow6 kaže:

Pa zanima me zato što ne vjerujem da u pola sata trebam tri lijeka kao za slona pa me zanima da vidim uopće ikakva iskustva ljudi koji su ih uzimali.Ja sam mislila da odlazak psihijatru podrazumijeva više razgovora i šta ja znam testova a ne lijekove za slona odmah.Ono što sam malo načula od više neprovjerenih priča i po jednom primjeru vidjela da se samo kljukaju s tabletama tj. daju im tablete od kojih im se samo spava ,znači terapija nedovoljno istražena.Pa da vidim što kažu ljudi sami iz prve ruke.Doktor-pa shvatila sam tu brzinu kao " evo ti lijek pa da ne dosađuješ" pacijent broj ne znam koji, idemo dalje.

da bi počela ozbiljniji rad na sebi, prvo te moraju ustabiliti. a tablete dobiješ, po principu pokušaj-pogreška. dok ne nadju koji ti najviše paše, nema drugog načina, jer nitko ne zna kako tvoja kemija u mozgu radi i kako će reagirati.
slušaj doktora, daj im šansu, makni na 6 mjeseci svoju potrebu za kontrolom, i strahom da se na nikog ne možeš osloniti, pa ni na doktora specijalistu jer ti znaš bolje od svih. taj strah te i doveo do tjeskobe. da bi počela kopati po sebi, doći do izvora tjeskobe, i loših životnih obrazaca, potrebno te ustabiliti a onda na psihoterapiju, to ne rade psihijatri već psihoterapeuti.

[8472]

Meow6 kaže:

Pa zanima me zato što ne vjerujem da u pola sata trebam tri lijeka kao za slona pa me zanima da vidim uopće ikakva iskustva ljudi koji su ih uzimali.Ja sam mislila da odlazak psihijatru podrazumijeva više razgovora i šta ja znam testova a ne lijekove za slona odmah.Ono što sam malo načula od više neprovjerenih priča i po jednom primjeru vidjela da se samo kljukaju s tabletama tj. daju im tablete od kojih im se samo spava ,znači terapija nedovoljno istražena.Pa da vidim što kažu ljudi sami iz prve ruke.Doktor-pa shvatila sam tu brzinu kao " evo ti lijek pa da ne dosađuješ" pacijent broj ne znam koji, idemo dalje.

Psihijatar ti utvrdi stanje i da dijagnozu i tablete za suzbijanje simptoma.

Onda ide ovo sto je Kymatica napisala.


Kad ti se reguliraju simptomi onda uz pomoć psihoterapeuta možeš raditi psihoterapiju.
Ono što si ti mislila da psihijatar radi.

Klasični psihijatar to ne radi, već psihoterapeut.

[Meow6]

Ok!Hvala na savjetima!

[Depromanijak]

Pozdrav svima! Evo prvi put se izjasnujem na ovom forumu pa ako neko moze izdvojiti nesto vremena procita moju situaciju i ako ima neki dobar savjet bilo bi mi drago.
Neznam od kud da pocnem pa je najbolje od djetinjstva. Djetinjstvo mi je bilo super sve do 3 razreda osnovne kad su mi se roditelji rastali a majka je samo jednog dana dosla po mene u skolu sa taksijem i torbama i otisla sa mnom, bratom i dvije sestre u sigurnu kucu(dom) na jarunu. Tamo sam krenuo u cetvrti razred i bilo mi je donekle oke osim sto sam se sramio da sam u domu i nikome nisam htio to reci.

Zatim smo se odselili u stan kao podstanari isto na jarunu i bilo mi je to po sijecanju najbolje doba mog zivota sve dok se nismo odselili u gradski stan gdje smo bili nas petoro skupa i tamo sam krenuo u peti razred.odjednom nam se pojavio nepoznat covjek s koferom u stanu za kojeg nam je mama rekla da nam je stric a zapravo joj je bio decko sto smo mi znali odma na pocetku. Znaci taj covjek je bio djete u tijelu 30 godisnjaka bez ikakve odgovornosti ili morala kojeg je njegova majka izbacila iz kuce zbog takvog ponasanja i svima nam je isao na zivce od prvog trenutka i da sam bio stariji kad je dosao nebi sigurno ovako ispalo. I tako se nastavilo svakodnevno psihicko zlostavljanje jer smo mi odmalena slusali svakodnevne svade i deranje i to smo sve trpili. A ja sam zbog zarobljenosti u takvom otrovnom zivotu i bespomocnosti upravljanja svojom sadasnjoscu poceo mrziti svoj zivot.

S vremenom majka je rodila troje djece s tim covjekom koji su mi iskreno dragi i nisu krivi za nista. I zao mi ih je jer znam sta sve oni istrpit do mojih godina s njima. I tako do 4 razreda srednje skole zivjelo nas je 9 u stanu od 75 kvadrata s time da je stara "pomagala" raznim ljudima u teskim situacijama i toplo im je otvorila vrata naseg doma ne gledajuci na to kakve je nama sve situacije priustila obzirom da su to isto bili ljudi upitnog morala i samo su iskoristavali njezinu dobrotu. A ocuh je vjecno nezaposleni klosar koji je uredno svaki mjesec prokocko svaku lipu od socijalne pomoci koju je nasa draga majka dobivala za nas i mi bi trpili posljedice toga.

Naravno kad sam napunio 16 god i razvio se dovoljno dosao je dan naplate i nakon svake svade s ocuhom on je zavrsio na podu a ja ili moj godinu mladi brat na policiji a kad bi policajci dosli u moj stan razumijeli bi situaciju i ja bi prosao samo s upozorenjem. Inace covjeka dosta ima i nakon jednog udarca se moze srusit i imati astralno iskustvo u kojem bi vidio svog mrtvog oca dok je onesvjescen i tako je manipulirao mojom majkom da bi se ona istresala na meni.

Da skratim pricu otkad sam napunio odredenu dob kad sam poceo shvacat neke stvari stalno sam bio pod pritiskom zbog situacije kod kuce koja nikad nije bila normalna i bilo me je sram zvati prijatelje doma ili pricati o tome i nikad se nisam htio previse povezati s prijateljima da do toga ne dode.I kad god bi majci govorio sta me muci ili bilo ko od nas ona bi nam istresala da ioj se ne mijesamo u zivot ne shvacajuci da njezin zivot moramo zivit svi mi.

sad zivim kao podstanar samo sa svojim bratom. I zbog svih tih sranja u mom sugavom zivotu meni se razvio kompleks manje vrijednosti i ogranicenost kako drustvene tako i financijske a sad imam dosta duboku depresiju i anksioznost potlacene emocije te dosta poremecaja i emocionalnu i psihicku prazninu. Jednostavno neznam tko sam ni sta da radim sa svojim zivitom proganja me ta izgubljenost i bolesno crnilo i beznađe u mojoj praznoj dusi.glava mi je prazna i osjecam se kao da ne postojim. Stalno sam napet i nisam u mogucnosti da se ikada opustim makar bio sam doma. U glavi mi je jebena praznina i nisam sposoban normalno razmisljati ili bilo kako razmisljati sve mi je cudno i strano pa mislim da cak imam depersonalizaciju i derealizaciju.

Prijatelji me zovu van ali ja nikad nemam volje i zelje nikad mi se nije dalo voditi beznacajne razgovore s prijateljima. Ne vidim srecu i radost u nicemu. Idem spavat oko 3 a budim se u 2 bez energije i ikakve volje za ustajanjem i da napravim nesto taj dan samo lezim i ubijam se praznim razmisljanjem i gusenjem u svojoj bolesti. Imam tek 18 godina a nalazim se u jako teskom psihickom stanju bez perspektive i zelje za zivotom a trebao bi se zaposliti a nikako da skupim dosta volje i jos k tomu me muce crne misli da ja to nemogu a vec sam radio dva posla prosle god. Cudim se sam sebi kako sam uopce zavrsio skolu. I neznam sta da vise napravim samo se valjam u tom crnilu beznađa, bezvoljnosti i izgubljenosti koja je dovela do toga da mi je problem sloziti malo duzu smislenu recenu a kamoli koncentrirati se na nesto i donjeti neku odluku.sve mi je izgubilo smisao i kolko god se trudio nemogu si posloziti misli i emocije jednostavno se osjecam istroseno i umorno od zivota.

Strah me da ce mi se mozak trajno ostetiti nakon ovog i da nikada necu moci imati normalan sretan zivot iako sam poceo lijecenje kod psihijatra. Evo to bi bila moja prica u skracenoj verziji ima tu jos milijun međusranja ali sam se potrudio navest samo najbitnije stvari koje su mi se urezale u pamcenje i koje me najvise muce. ako netko ima kakav savjet bio bi dobrodosao.

[Lola 27]

Znam kako ti je,slično se i ja osjećam osim šta se ja tjeram raditi stvari koje su me prij veselile ,jer kakva mi je druga opcija?Biti doma i razmišljati kako mi je život šugav?Ti bvarem imaš nekoga da te zove van ..
Moj savjet ti je idi kod pshijatra i ispričaj ovo šta si tu ispričao ,on će ti dati nešto da ti se ponovno posloži kemija u mozgu dati ti volju,ostalo moraš sam,i ako možeš na neku psihoterapiju,kbt ili samo obična psihoterapija.
Idi do svog doktora opće i neka ti da uputnicu za psihijatra .

[radical change]

Depromanijak kaže:

Prijatelji me zovu van ali ja nikad nemam volje i zelje nikad mi se nije dalo voditi beznacajne razgovore s prijateljima. Ne vidim srecu i radost u nicemu. Idem spavat oko 3 a budim se u 2 bez energije i ikakve volje za ustajanjem i da napravim nesto taj dan samo lezim i ubijam se praznim razmisljanjem i gusenjem u svojoj bolesti. Imam tek 18 godina a nalazim se u jako teskom psihickom stanju bez perspektive i zelje za zivotom a trebao bi se zaposliti a nikako da skupim dosta volje i jos k tomu me muce crne misli da ja to nemogu a vec sam radio dva posla prosle god. Cudim se sam sebi kako sam uopce zavrsio skolu. I neznam sta da vise napravim samo se valjam u tom crnilu beznađa, bezvoljnosti i izgubljenosti koja je dovela do toga da mi je problem sloziti malo duzu smislenu recenu a kamoli koncentrirati se na nesto i donjeti neku odluku.sve mi je izgubilo smisao i kolko god se trudio nemogu si posloziti misli i emocije jednostavno se osjecam istroseno i umorno od zivota.

Strah me da ce mi se mozak trajno ostetiti nakon ovog i da nikada necu moci imati normalan sretan zivot iako sam poceo lijecenje kod psihijatra. Evo to bi bila moja prica u skracenoj verziji ima tu jos milijun međusranja ali sam se potrudio navest samo najbitnije stvari koje su mi se urezale u pamcenje i koje me najvise muce. ako netko ima kakav savjet bio bi dobrodosao.

Po ovome što opisuješ pokazuješ znakove depresivnog stanja, i trebao bi posjetiti psihijatra. Uz ovakav način života ne možeš očekivati da ćeš uspješno broditi kroz život, treba ti pomoć. Također si jako mlad i čitav život je ispred tebe, trebaš se odvažiti potražiti pomoć i raditi na sebi, a zasigurno ima mnogo toga za raditi jer si godinama zanemarivao sebe. Rastava roditelja i sve što je usljedilo nakon ostavili su velikog traga i ovo sada su posljedice. Stanje se naravno neće riješiti preko noći, niti sa jednom kutijom antidepresiva, no uz volju, pozitivan stav i vrijeme ja vjerujem da ćeš brzo biti super, što znači izaći iz depresije, naći si posao, smisao, djevojku i tako sve redom...

[Layla DM]

Jel depresija kad ti nije sve ravno, ono da te bas boli vriga stose oko tebe desava, tj kad si sa ljudima osjecas cesto anksioznost koja te toliko umori da kad dodjes doma na sigurno ili se odvojis od ljudi, budes toliko umoran i sve ti je ravno i bole te misici i kosti u tijelu od toga i samo bi lezao i odmarao?

[salevart]

Layla DM kaže:

Jel depresija kad ti nije sve ravno, ono da te bas boli vriga stose oko tebe desava, tj kad si sa ljudima osjecas cesto anksioznost koja te toliko umori da kad dodjes doma na sigurno ili se odvojis od ljudi, budes toliko umoran i sve ti je ravno i bole te misici i kosti u tijelu od toga i samo bi lezao i odmarao?

To se meni dogadja od davnih dana. I tek unazad 3 tjedna sam na antidepresivima, al pomaka nema. Ovisi sta koga muci u zivotu.

[Layla DM]

salevart kaže:

To se meni dogadja od davnih dana. I tek unazad 3 tjedna sam na antidepresivima, al pomaka nema. Ovisi sta koga muci u zivotu.

A valjda onda je. Nadala sam se da to nije depra, nego vise simptom dugotrajne anksioznosti. Ma u biti nije ni bitan naziv sto je, bitno je jel se netko dobro ili lose osjeca.

Ok, hvala.

Nadam se da ce ti pomoci tablete

[Diego Rivera]

Koliko prijatelja imate (puno, malo, nekoliko, ili ih nemate uopće)?
Nekak si mislim da bih bio sretniji kad bih imao više...inače ih mogu nabrojati na prste jedne ruke, a i s njima se ne vidim često.
Jel depresija nužno vodi u usamljenost? Koja onda stvara još veću depresiju?
Logično je da ako je netko depresivan, da je odbojan za društvo društvenim ljudima.
No, mislim da to nije dobro. Nije dobro biti depresivan, ali ako nas društvo odbaci ili se sami izolramo, lako može se dogoditi da upadnemo u začarani negativni krug depresije i usamljenosti koji se međusobno hrane. U konačnici takav scenarij može naruštiti i fizičko zdravlje ili dovesti do samoubojstva.

[The Maystor]

Zmixano, al iako sam relativno usamljen, uspijem zmixat bar tri kave tjedno, a odem i solo koji put