|
|
16.08.2017., 13:19
|
#21
|
vaga podznak škorpion :)
Registracija: Jun 2012.
Lokacija: Split
Postova: 14,860
|
Quote:
Nosonja_ kaže:
Možda sam praznovjeran ali ja vjerujem u horoskop, prostim promatranjem ljudi sam zaključio da ljudi rodjeni u određenom dijelu godine dijele određena obilježa karaktera. Iako vjerujem u horoskop posve mi je neshvatljivo kako to nebeska tijela utječu na naš karakter
Nešto što još buni moju racionalnost je slučaj prikazan u filmu "Egzorcist", kad je dječaka navodno zaposjeo demon. Slučaj se ne može tek tako odbaciti, više od stotinu ljudi dalo je vrlo slična svjedočanstva, o bujici riječi koje dječak nije mogao znati, nevjerovatnoj agresivi, levitaciji i sl. Riječ je o njegovoj obitelji, liječnicima, katoličkim, kalvinističkim i luteranskim svećenicima, časnim i medicinskim sestrama i sl.
Kvatnu fiziku ne razumijem niti okvirno, znam da je po njoj informacija neuništiva, a naša svijest i je skup informacija, samo di bi to naša svijest trebala nastaviti postojanje i odakle joj energija za to?
|
Ma ako je netko nekad trebao biti opsjednut demonom to sam trebao biti ja...
Ali mislim da nisam..
Opsjednutost od strane zlog duha ne postoji, postoji opsjednutost nas samih, mi vjerujemo da smo opsjednuti pa se tako i ponašamo. Je si ikad vidio kako čovjek izgubi glavu kada mu se radi o životu, izađu najdublji životinjski instinkti, čovjek je spreman drugog zadoviti golim rukama. Znaš li kakav je osjećaš kad se recimo utapaš i gubiš kontroli nad tijelom? Da li si ikada pao u trans i izgubio osjećaj nad vlastitim tijelom..? Sva ta iskustva su samo u našim glavama, nitko nas ne opsjeda, samo se uvjerimo u gluposti i u svom ludilu izgubimo kontrolu nad sobom. Što je još luđe, osobe koje vjeruju u opsjednutost pronači će svaki argument da potkrijepe svoju tvrdnju, pa je meni čin egzorcizma jako smješan a nekom dokaz svega u što duboko, kažem duboko, vjeruje..
Inače što se tiče materije, gdje su zapisane informacije to nitko pouzdano ne zna. Jedan eksperiment kvantne fizike pomrsio je konce znanstvenicima te u jednadžbu neodređenosti dodao je i "svijest" kao informaciju i doveo stvar do nerješivog apsurda. Do rješenja problema ćemo se načekati, no vjerujem da će znanost i to jednog dana riješti.
https://www.youtube.com/watch?v=jRcrjKmsw2c
__________________
Daj Mare pizde....
|
|
|
16.08.2017., 13:57
|
#22
|
U samoizolaciji
Registracija: May 2011.
Postova: 11,804
|
Radical, u tako extremnim stanjima nisam nikada bija, a što se tiće demona toplo se nadam da si u pravu, tj da demoni ne postoje..
Što se tiče svijesti, tj informacije, ova prepiska me potakla na razmišljanje. Doša sam do jednog zaključka, po meni ne baš blesavog. S jedne strane imamo informaciju kao nešto neuništivo, s druge strane je naša smrtnost, kako to spojiti. Možda naše informacije nastavljaju svoje postojanje tamo di ima energije, tj života, tj medju živim ljudima. Prijenos se odvija još za vrijeme života pa tako nema dvojbe kako informacije mogu nastaviti postojanje bez mozga. Ne mogu ali su već ranije prenesene drugim ljudima koji su živi i poslije naši smrti, nešto kao podaktovna mreža medju našim mozgovima
Ima dobrih primjera za to, npr medju jednojajčanim blizancima, kažu da mogu osjećati bol onog drugog makar bio udaljen stotinama kilometara. Ima svjedočanstvo da je jedan blizanac znao istog trenutka da mu je brat blizanac mrtav iako je bija na drugom kontinentu. Slavni znastvenik Nikola Teslabez obavijesti i poziva se uputio iz Amerike u Liku osjećajući da mu s majkom nešto nije u redu. Stigao je malo prije njene smrti, svijest njegove majke mu je poslala poruku. Ja sam sanjao svog bratića s kojim sam inače u lošim odnosima, sanjao sam da će se vratiti dma iz komune. Kreten je btw rečeno pobjega iz komune i nije se ništa znalo o njemu, a isti san je sanjala i moja sestra.
Moja pretpostavka je da krvno povezani ljudi za života telepatski razmjenjuju informacije....
|
|
|
16.08.2017., 14:48
|
#23
|
vaga podznak škorpion :)
Registracija: Jun 2012.
Lokacija: Split
Postova: 14,860
|
Quote:
Nosonja_ kaže:
Radical, u tako extremnim stanjima nisam nikada bija, a što se tiće demona toplo se nadam da si u pravu, tj da demoni ne postoje..
Što se tiče svijesti, tj informacije, ova prepiska me potakla na razmišljanje. Doša sam do jednog zaključka, po meni ne baš blesavog. S jedne strane imamo informaciju kao nešto neuništivo, s druge strane je naša smrtnost, kako to spojiti. Možda naše informacije nastavljaju svoje postojanje tamo di ima energije, tj života, tj medju živim ljudima. Prijenos se odvija još za vrijeme života pa tako nema dvojbe kako informacije mogu nastaviti postojanje bez mozga. Ne mogu ali su već ranije prenesene drugim ljudima koji su živi i poslije naši smrti, nešto kao podaktovna mreža medju našim mozgovima
Ima dobrih primjera za to, npr medju jednojajčanim blizancima, kažu da mogu osjećati bol onog drugog makar bio udaljen stotinama kilometara. Ima svjedočanstvo da je jedan blizanac znao istog trenutka da mu je brat blizanac mrtav iako je bija na drugom kontinentu. Slavni znastvenik Nikola Teslabez obavijesti i poziva se uputio iz Amerike u Liku osjećajući da mu s majkom nešto nije u redu. Stigao je malo prije njene smrti, svijest njegove majke mu je poslala poruku. Ja sam sanjao svog bratića s kojim sam inače u lošim odnosima, sanjao sam da će se vratiti dma iz komune. Kreten je btw rečeno pobjega iz komune i nije se ništa znalo o njemu, a isti san je sanjala i moja sestra.
Moja pretpostavka je da krvno povezani ljudi za života telepatski razmjenjuju informacije....
|
Ne bih išao tako duboko u razmišljanje, jer je to zaista kompleksno i uglavnom bazirano na subjektivnim nagađanjima i pretpostavkama. Da li postoji nekakav intelektualna veza među ljudima i kakva, ne bih se usudio pričati, jer ne znam iskreno.
Samo bih rekao kako energija-materija ne može nestati već samo promjeniti svoj oblik i stanje. Život nije ništa drugo nego posljedica kompleksnosti materije, isto vrijedi i za informacije u našem mozgu. Kao recimo gledaš more i valove na njemu, iz svoje perspektive vidiš naravno more i valove, a ne nakupinu milijardi molekula vode koja svaka pojedinačno ima svoju ulogu u općoj slici koju vidiš (i svoj smisao i svoju informaciju). More uvijek doživljavaš kao more, a ne kao nakupinu milijardi molekula vode u neprestanoj interaciji jedna sa drugom. Isto vrijedi i za živa bića, vidimo uopćenu sliku tog izrazito kompleksnog stanja koje se opet sastoji od miljon interacija atoma i molekula našem tijelu i okolišu. Prosto smo takvi, ograničeni, jako jako jako ograničeni.
I onda se postavlja pitanje to što mi vidimo, doživljavamo i osjećamo (čovjek, misli, sjećanja) zar to nije samo površinski odraz, kao ona površina mora sa početka priče... Tada shvaćaš i tu beskonačnu isprepletenost svega. Recimo moje tijelo (atome i molekule) pojest će crvi, mravi, biljke, plinovi će otići u zrak, atomi će se raspršiti svugdje po svijetu kreirajući vječno nešto novo i stvarajući neprestani ciklus materije, energije i života.. Mi se nikada ne pretvorimo u prah i pepeo, kraj i ništavilo ne postoje, prije će biti da se raspemo po čitavom svijetu u svom prostom obliku i preuzmemo neku drugu formu.
Također sa naše ljudske ograničene perspektive nikad se nismo upitali što neko drugo biće osjeća, od čega sastoji svijest tog bića, vječito dakle gledamo iz vlastite perspektive, ostalo nam je nepoznato i nebitno. Nama je to jako bitno, presudbo čak, a svemiru je sasvim nebitno da li živimo kao čovjek ili travka, suština je uvijek ista, informacija postoji i oblik se neprestano mijenja iz jednog u drugi. I za života se neprestano pretačemo u okoliš a da toga nismo ni svjesni. Uspomene koje smo recimo zaboravili mi se nikada u životu više nismo interesirali za njih, kao da nikada za nas nisu ni postojale (jer ih nismo svjesni otišle su u vječni zaborav)? Karakter i navike kada smo bili djeca smo izgubili jer smo sada odrasli i promjenili se. Nikad se nismo pokušali sjetiti odavno zaboravljenog (nemoguće a i nebitno zar ne), kao da nas u tom pogledu nikada nije ni bilo i nemamo dojam da smo nešto izgubili..? Toliko smo toga proživjeli za života a tako malo toga se sjećamo. Ni smrt ne bi trebala biti drugačija, od svega proživljenog mi smo već izgubili 99,999% svega, naše dotadašnje misli, naše dotadašnje stanice, naše dotadašnjeuspomene.. Onaj 0,001% izgubit će se kad konačno završimo životni put u ovom obliku...A to nije tako strašno zar ne...i zato se nemamo razloga bojati gubitka i smrti jer je on vječni sastavni dio našeg života
__________________
Daj Mare pizde....
|
|
|
16.08.2017., 14:51
|
#24
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,941
|
Quote:
Silence. kaže:
Hvala na ovom članku, pronašla sam se u njemu. Strah me Apokalipse kao takve (kao mala sam čitala knjigu Otkrivenja), ali me još više strah pakla. Smiješno, jer sam ateist. Ali ne mogu si pomoći.
|
I jedno i drugo ti dolazi iz istog izvora - kao mala si vizualizirala sva ta sranja. U međuvremenu si možda i zaboravila na to, ali emocije i nesvjesna uvjerenja su ostala.
Ja sam postala ateist sa 7-8 godina, ponajviše zahvaljujući dječjoj enciklopediji "Svijet oko nas" koja je lijepo objasnila povezanost praznovjerja i religije. (Do kraja osnovne išla sam na crkveni vjeronauk, ali on na mene nije ostavio gotovo nikakav utjecaj.) Koncept pakla, kao i anđela čuvara, stekla sam negdje s 5 godina, pod utjecajem obitelji. Nemam puno sjećanja iz tog razdoblja i tek prije koju godinu uspjela sam povezati neke stvari. Sve do tada, pratila me je neka uvrnuta verzija perfekcionizma, tj., osjećaj propadanja u zemlju svaki put kad bih učinila nešto pogrešno (i to ne u moralnom, nego čisto tehničkom smislu). A taj mehanizam u mene je bio 'usađen' rečenicom: "oni koji griješe i du u pakao". Dok to nisam razotkrila, nikakav ateizam nije mi pomagao, jer taj problem nisam povezivala s vjerskim kondicioniranjem u ranom djetinjstvu.
Quote:
Nosonja_ kaže:
2012-e su bila aktualna proračanstva Maja, krajem te godine trebala je nastupiti apokalipsa. Iako sam dosta racionalan isto me bilo pomalo strah jer je bila riječ o tajanstvenoj civilizaciji Maja koji su imali fascinatna astronomska dostignuća, barem u odnosu na njihov tehnički razvoj. Apokalipsa nije došla, i od tada se uopće više ne zabrinjavam.
|
Budući da sam preživjela ne samo Millenium Bug, nego i Reganovu administraciju, proročanstva Maja su mi došla kao čaj od kamilice.
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
18.08.2017., 10:19
|
#25
|
Batwoman
Registracija: Sep 2008.
Postova: 2,841
|
Quote:
kor-im kaže:
nikako, ako se prestaneš bojati jednog bojat češ se nečeg drugog, to sa apokalipsom če ti se jednom možda činiti smješno al če te zato bit strah tipa karcinoma, ili nanotehnologije ili vanzemaljaca ili uličnog nasilja ili kog boga
moraš osjetiti strah sam po sebi bez objekta ili sadržaja, sam osječaj, identificiraš ga u sebi, nađeš i di je u tjelu, osječaš ga bez povezivanja sa uzrocima i racionalizacijama i onda on svremenom slabi i nestaje
inače nemaš se čemu brinuti, sve dok na svjetu bude klanja sranja gladi i bolesti znači da je sve u redu
ako jednog dana toga nebude znači da nešto ozbiljno ide u opasnu krajnost
|
Bwahaha, predivno i utješno
No, da, ovaj početak posta je,brijem, istinit.
Mogu se i sama poistovjetit - UŽASNO sam se bojala apokalipse negdje do 8.godine života. Tada je nastupio strah od pakla, iz niza rqzloga. Pa strah od bolesti. Pa strah da nikad neću biti romantično sretna. Ukratko - strah od budićnosti, stalno.
Dakle, nema apokalipsa puno veze ni sa čim, nego vrlo vjerojatno opća anksioznoat (mada službeno nemam dijagnozu).
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
|
|
|
18.08.2017., 23:05
|
#26
|
Sangre por sangre!
Registracija: Aug 2016.
Lokacija: Metrópoli
Postova: 375
|
Quote:
morcego kaže:
Pa strah da nikad neću biti romantično sretna.
|
To ovisi za se koga udaš...
|
|
|
19.08.2017., 04:23
|
#27
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2014.
Postova: 875
|
Strah od apokalipse je opravdan.
Pa svijet je na rubu nuklearnog rata, samo se čeka koji će od dvojice luđaka (Trump ili Kim) povući okidač.
Čak i da se to ne dogodi zapadna civilizacija je u propadanju, isto kao rimska prije.
Čeka nas povratak u feudalizam (nestanak srednje klase i sav kapital u rukama manjine ljudi) i rat sa muslimanima, uglavnom Europa je u govnima i ništa je dobro ne čeka.
|
|
|
19.08.2017., 09:49
|
#28
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,941
|
Quote:
accaunt kaže:
Strah od apokalipse je opravdan.
Pa svijet je na rubu nuklearnog rata, samo se čeka koji će od dvojice luđaka (Trump ili Kim) povući okidač.
Čak i da se to ne dogodi zapadna civilizacija je u propadanju, isto kao rimska prije.
Čeka nas povratak u feudalizam (nestanak srednje klase i sav kapital u rukama manjine ljudi) i rat sa muslimanima, uglavnom Europa je u govnima i ništa je dobro ne čeka.
|
Teško. Kim je klaun kojem se pozornost pridaje samo zato da bi se generirala psihoza o kojoj pričaš. Već viđeno, u osamdesetima, iako je hladni rat imao puno više stila.
Ono što će nas dokusuriti je sustavno uništavanje planete, razvoj tehnologije (AI, nanoboti...) ili pak kombinacija ta dva faktora.
No, riječ je o sporim procesima koji ni najmanje ne nalikuju biblijskim budalaštinama i nitko od nas neće doživjeti kraj svijeta.
(Tko se želi osigurati, na PP može dobiti broj žiro-računa na koji može mjesečno uplaćivati primjereni iznos. U slučaju kataklizme, sav će novac biti vraćen. )
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
19.08.2017., 13:21
|
#29
|
Batwoman
Registracija: Sep 2008.
Postova: 2,841
|
Quote:
Andreasas kaže:
To ovisi za se koga udaš...
|
Da, isključivo o tome. Not.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
|
|
|
29.08.2017., 23:27
|
#30
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Postova: 3,023
|
Quote:
morcego kaže:
Bwahaha, predivno i utješno
No, da, ovaj početak posta je,brijem, istinit.
Mogu se i sama poistovjetit - UŽASNO sam se bojala apokalipse negdje do 8.godine života. Tada je nastupio strah od pakla, iz niza rqzloga. Pa strah od bolesti. Pa strah da nikad neću biti romantično sretna. Ukratko - strah od budićnosti, stalno.
Dakle, nema apokalipsa puno veze ni sa čim, nego vrlo vjerojatno opća anksioznoat (mada službeno nemam dijagnozu).
|
o tom ti govorim
sljedeči put kad te spopadne to štaveč, samo se smiri, i osječaj taj strah, bez primisli, bez objekta, bez racionalizacija, samo osječaj taj strah i promatraj, svremenom češ vidit kako prolazi
tako češ iskustveno skužit da je to prolazno stanje i da ustvari nije bed, i da nije vezano zapravo za nikakve fix ideje, pa kad ga nešto trigera ili koje več pomisli ili stresovi pokrenu samo češ se nosit stim isto ko sa mamurlukom
osim toga svaki put kad ga svjesno promatraš kako prolazi gubi snagu, valjda organizam osvješčuje integrira nešto boktepita
|
|
|
31.08.2017., 22:28
|
#31
|
U samoizolaciji
Registracija: Oct 2016.
Postova: 358
|
budući da se bojiš apokalopse,zapitaj se kolike su šanse da se dogodi apokalipsa? puno puta je najavljivana pa se nije dogodila.to je iracionalno razmišljanje.
|
|
|
01.09.2017., 09:12
|
#32
|
Loading...
Registracija: Aug 2003.
Postova: 5,918
|
Mene zanima jedna stvar, ljudi koji se boje apokalipse su većinom vjernici, boje li se naš spokalipse kao takve boli patnje ili smrti odnosno odlaska u pakao, raj, ili pak prestanka ovog života?
__________________
Fuck it!
|
|
|
01.09.2017., 09:42
|
#33
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,941
|
Nisam vjernica, znam da ću jednog dana umrijeti i s tim nikad nisam imala problem. No dugi me užasavala pomisao na to da bi zbog ljudske intervencije ili prirodne katastrofe mogli nestati baš svi i sve - umjetnička djela, znanstvena dostignuća, filozofske spoznaje... sav taj trud uzalud.
A onda sam shvatila da je i to okej. Jer ako si kao vrsta nismo sposobni osigurati preživljavanje barem dijela populacije (koloniziranjem drugih planeta), to znači da smo glupi i trebamo izumrijeti a sve te naše halucinacije nisu vrijedile ništa. Sad jedino osjećam žaljenje zbog drugih životinjskih i biljnih vrsta koje bi ni krive ni dužne mogle najebat u tom procesu.
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
01.09.2017., 11:54
|
#34
|
Loading...
Registracija: Aug 2003.
Postova: 5,918
|
Quote:
Leteća kaže:
Nisam vjernica, znam da ću jednog dana umrijeti i s tim nikad nisam imala problem. No dugi me užasavala pomisao na to da bi zbog ljudske intervencije ili prirodne katastrofe mogli nestati baš svi i sve - umjetnička djela, znanstvena dostignuća, filozofske spoznaje... sav taj trud uzalud.
A onda sam shvatila da je i to okej. Jer ako si kao vrsta nismo sposobni osigurati preživljavanje barem dijela populacije (koloniziranjem drugih planeta), to znači da smo glupi i trebamo izumrijeti a sve te naše halucinacije nisu vrijedile ništa. Sad jedino osjećam žaljenje zbog drugih životinjskih i biljnih vrsta koje bi ni krive ni dužne mogle najebat u tom procesu.
|
Za 5 milijardi godina će ionako cijeli svemir nestati.
I umjetnost, znanost, život, duhovnost pa i prostor zajedno s vremenom.
Nikakvo preseljenje na druge planete to neće spasit.
__________________
Fuck it!
|
|
|
01.09.2017., 12:14
|
#35
|
Svemirka
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: negdje u svemiru
Postova: 37,288
|
Ja se Apokalipse nimalo ne bojim, čak je u pojedinim trenutcima, kad nisam dobro, i priželjkujem.
Nemojte me, please, spaliti na lomači zbog toga, takve smrti se već bojim.
|
|
|
02.09.2017., 18:38
|
#36
|
James Marshall Tito
Registracija: May 2009.
Lokacija: all along the watchtower
Postova: 33,088
|
Quote:
8472 kaže:
Za 5 milijardi godina će ionako cijeli svemir nestati.
I umjetnost, znanost, život, duhovnost pa i prostor zajedno s vremenom.
Nikakvo preseljenje na druge planete to neće spasit.
|
A što ako se preselimo u drugi, mlađi svemir?
Nego, nisu mi jasne ove spike o nekakvoj neuništivosti informacija, kakve su to ezoterične brije? (Nije upućeno konkretno tebi.)
__________________
I nerođena djeca su pederi!
|
|
|
03.09.2017., 02:32
|
#37
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Postova: 3,023
|
Quote:
benedeiktus kaže:
budući da se bojiš apokalopse,zapitaj se kolike su šanse da se dogodi apokalipsa? puno puta je najavljivana pa se nije dogodila.to je iracionalno razmišljanje.
|
je, to je iracionalan način da si mozak olakša stvari
puno je lakše bojati se nekog zamišljenog supereventa nego se suočiti sa strahom kao takvim, ili onime što ga u svakodnevnom životu uzrokuje, recimo dali bi u danom momentu bilo lakše prolaziti paranoidne epizode oko trečeg svjetskog ili sređivat stan, rješavat minus, suočiti se stim da ti negine radit do 75-te i slično
život je ustvari toliko mrtvo govno da ljudi bježe u apokaliptične fantazije jer je tamo lakše, i ljepše, ima nešto ekstatično i orgazmično u tome a najviše rajca ta iracionalna iluzorna koncepcija da bi stvari napokon mogle bit gotove, da bi život napokon mogao prestati, što naravno ide uz još više straha ali zapravo je baš to point, mozak u nekom trenu shvati da nema izlaza, pa kao da panično smišlja situaciju koja bi bila toliko bezizlazna da je zapravo way out
koliko je užasnije i gore naprosto - biče sve isto sranje ko zadnjih milijardu godina i tako dalje dok se svemir ne raspadne i preradi u koji več kurac a usput češ proživjeti 5-6 desetlječa tlake i muke a onda ionako umrjeti pa ti neče bit ni bitno - koji mozak nebi bježao od toga u bilokakav armagedon samo da se skloni od takvog trupla koje hoda, štamisliš zašto ekipa ide u isilovce, ljudi bi rađe smak i pakao nego da prihvate život, život je strašna i odvratna stvar
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:01.
|
|
|
|