Depresivno-anksiozni poremećaj

[LongHorizons]

Po simptomima koje si opisao rekla bih da se radi o depresiji pomiješanoj sa anksioznošću, dakle o depresivno-anksioznom poremećaju. No ovo što spominješ; česte promjene raspoloženja; od normalnog stanja do duboke depresije jako podsjećaju na bipolarni poremećaj. Možda se čak radi o tome, pogotovo ako su ti takve promjene raspoloženja nagle. Pa jesi to sve reko psihijatrici? Ne znam jel su neke od ovih tableta što spominješ AD-i, no njih moraš piti dulje od mjesec dana da bi one postigle svoj puni efekt. Kak stojiš s psihoterapijama? Jedne od ovih tableta što si spomenuo da ti je dala su, pretpostavljam, tablete za spavanje/smirenje (sedativi)? Zar niti uz njihovu pomoć nisi uspio navečer zaspati?
Ni ja nemam volje za ništa, sve mi je besmisleno, glupo, sve me živcira, u ničemu ne vidim nadu niti smisao itd itd. Antidepresivi, istina, ublažavaju bar malo tu moju tjeskobu i depresiju, ali to je stalna borba.... Svakodnevna borba.

[salevart]

@LongHorizons@

Hvala za komentar.

Poremecaj koji mi je psihijatrica dijagnosticirala je generalno-anksiozni. Rekla je da se radi o mjesanoj anksioznosti sa depresijom koja je nastala naknadno, zbog zivotnih okolnosti u kojima sam se nasao.

Mislim da se ne radi o bipolarnom jer ja nemam faza manije koje su kod tog poremecaja ukljucene. Takodjer citao sam 10 simptoma bipolarnog i mozda 2 ili 3 su prisutna kod mene, tako da iskljucujem to sigurno.

Inace sta se tice tog lijecenja, jedan jedini put sam bio kod psihijatrice i to je sve. Nikakve psihoterapije.
Problem je taj sta ne vjerujem nesto previse u te terapije.
Mnogo sam citao o tome na internetu i iskustva nekih su samo potkrijepila moju skepsu, a to je da ako sami sebi ne pomognemo nece nam nitko. Istina mozda ima nekih lijekova koji bi to pripomogli, ali eto meni ovaj nije, i neda mi se isprobavati 20 lijekova da bi dosao do nekog rezultata, a u medjuvremenu mozda dobio 1000 neuspojava i tko zna sve cega ne.

Izgleda tvrdoglavo?...vjerojatno.

Sta se tice te moje depresije nije ona toliko izrazena da nebi mogao funkcionirati uopce. Problem je u toj nekoj bezvoljnosti i ne imanju nekog velikog smisla u zivotu.

[ray of light]

salevart kaže:

@LongHorizons@

Hvala za komentar.

Poremecaj koji mi je psihijatrica dijagnosticirala je generalno-anksiozni. Rekla je da se radi o mjesanoj anksioznosti sa depresijom koja je nastala naknadno, zbog zivotnih okolnosti u kojima sam se nasao.

Mislim da se ne radi o bipolarnom jer ja nemam faza manije koje su kod tog poremecaja ukljucene. Takodjer citao sam 10 simptoma bipolarnog i mozda 2 ili 3 su prisutna kod mene, tako da iskljucujem to sigurno.

Inace sta se tice tog lijecenja, jedan jedini put sam bio kod psihijatrice i to je sve. Nikakve psihoterapije.
Problem je taj sta ne vjerujem nesto previse u te terapije.
Mnogo sam citao o tome na internetu i iskustva nekih su samo potkrijepila moju skepsu, a to je da ako sami sebi ne pomognemo nece nam nitko. Istina mozda ima nekih lijekova koji bi to pripomogli, ali eto meni ovaj nije, i neda mi se isprobavati 20 lijekova da bi dosao do nekog rezultata, a u medjuvremenu mozda dobio 1000 neuspojava i tko zna sve cega ne.

Izgleda tvrdoglavo?...vjerojatno.

Sta se tice te moje depresije nije ona toliko izrazena da nebi mogao funkcionirati uopce. Problem je u toj nekoj bezvoljnosti i ne imanju nekog velikog smisla u zivotu.

možda tvoja psih. nije psihoterapeut pa ne radi psihoterapiju, ti trebaš pronaći psihijatra psihoterapeuta

[LongHorizons]

salevart kaže:

Inace sta se tice tog lijecenja, jedan jedini put sam bio kod psihijatrice i to je sve. Nikakve psihoterapije. Problem je taj sta ne vjerujem nesto previse u te terapije.

Ako si uvjeren da ti psihoterapije ne bi mogle pomoći, onda bi ti one, po mom mišljenju, najvjerojatnije i bile gubitak vremena. Jer u svemu tome je, mislim, najbitniji naš stav i otvorenost prema tome: prema psihijatru i razgovoru s njim/njom. Mislim da je ključno tvoje vjerovanje da ti on/ona mogu i žele pomoći - bilo lijekovima, bilo savjetima u psihoterapiji.

salevart kaže:

Mnogo sam citao o tome na internetu i iskustva nekih su samo potkrijepila moju skepsu, a to je da ako sami sebi ne pomognemo nece nam nitko. Istina mozda ima nekih lijekova koji bi to pripomogli, ali eto meni ovaj nije, i neda mi se isprobavati 20 lijekova da bi dosao do nekog rezultata, a u medjuvremenu mozda dobio 1000 neuspojava i tko zna sve cega ne.

Razumijem te. Kolko god da neki tvrde da lijekovi nisu opasni i da ne izazivaju ovisnost, mislim da to nije istina. Ali opet, treba izabrati manje zlo. Jer ako ti patnja, tuga i bol izazivaju takve jake duševne boli i smetnje, i fizičke i psihičke, mislim da nema druge nego posegnuti za tabletama. Al da je istina, jest: Svaki lijek u kolikoj je mjeri lijek, u tolikoj mjeri je i otrov. E sad, svaki čovjek neka sam za sebe prosudi što je bolje za njega, i za koju opciju mu se pametnije odlučiti.

A što se tiče pomaganja sebi vlastitom "psihoterapijom" - naravno da možeš uspjeti u tome ako znaš samog sebe razvedriti, smiriti, opustiti... Ali kažem, s psihijatrom ili bez njega, s psihoterapijama ili bez njih, to je stalna borba, jer si konstantno moraš pronalaziti smisao i motivaciju u životu, konstantno se moraš boriti protiv bezvoljnosti i beznađa.
No nekim ljudima zbilja jest lakše uz posredstvo druge, stručne osobe.

salevart kaže:

Izgleda tvrdoglavo?...vjerojatno.

Ma meni ne. Izgleda kao da ti sam najbolje znaš šta je bolje za tebe. Nema ništa loše u tome da se sam vodiš za svojom intuicijom.

[Remy849]

Pozdrav svima,

do prije nekoliko god i ja sam imala anksiozno-depresivni poremecaj koji sam riješila bez i jedne jedine tablete (naravno nije išlo preko noći). Počelo je kad sam zatrudnila (tome je prethodilo dosta negativnih događaja) a kad sam rodila doslovno sam pukla k'o kokica. Fizičke simptome neću niti nabrajati ali konstantno trnjenje, vrtoglavica, lupanje srca i umor su bili moja svakodnevnica. Plakala sam danju, plakala sam noću. Psihičko stanje bilo je još gore, čak su mi bile draže epizode depresivnih napada nego anksioznih jer taj konstantni strah i panične napade ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. Naravno, o osjećaju beznađa i grižnji savjesti da ne mogu normalno funkcionirati kao majka neću niti govoriti. Nisam mogla od umora i slabosti mišića popesti se po stepenicama i kako to obično ide postala sam i hipohonder koji je prošao sve doktore dok nije došao do psihijatra- dijagnoza anksiozno-depresivni poremecaj. Prepiše mi Helex i još neki antidepresiv. Ja izađem iz ordinacije i bacim taj papir u smeće jer moj ego (hvala mu na tome) ne može zamislit da pije antidepresive.
Tu sam krenula proučavati Freuda, Junga, ovu psihologiju, onu psihologiju, razmišljaj ovako, razmišljaj onako, afirmacije, Theta healing, Zakon privlačenja..itd..itd, čaj od ovog, Shun git, čaj od onog, Budizam, Hinduizam..nema toga što ja nisam detaljno proučila i naravno ništa nije dugoročno pomoglo (osim znanje iz Budizma jer je Buda proučavao uzroke patnje i kako je se riješiti.)

Dno depresije se dogodio kad me muž ostavio takvu veselu i punu života sa malim djeteteom i plaćom od 3500 kn i životnim troškovima od 4000 kn (i to ako taj mjesec ništa ne jedem).

Da ne duljim, ovo gore sam napisala samo da pokušam dočarati dubinu mog očaja tada pa da poentiram da se i iz toga može izvući. Uglavnom,
Ono što mi je pomoglo jest
- ISPRVNA DUHOVNOST
- Znanje o tome da psihička bolest nastaje jednako kao i fizička - stresovima i negativnim mislima
- energetske detoksikacije
- kompletna promjena prehrane na gotovo 100% sirovu hranu
- meditacija
- maknut ego/um - intelektualiziranje služi za praktičnost i kako bi shvatio da te itelektuliziranje neće nigdje dovest
- Prestala sam slušat doktore
- znanje da svijest upravlja materijom a ne obratno
- Pronašla sam svoj potencijal- samim tim nema beznađa
- shvaćanje da je mentalno-duhovna higijena jednako bitna kao i fizička


Znam da za ovo sve treba imat JAKO otovren um ali taj um vas kao ni mene nije nigdje doveo osim na put u ludnicu pa sam ga stišala kad se bunio

Ako koga zanima detaljnije, neka pita. O svakoj od ovih stavki bi mogla knjigu napisat.
Uglavnom, isprike na dužem postu, nadam se da će barem nekome pomoći

[Remy849]

Pozdrav svima,

do prije nekoliko god i ja sam imala anksiozno-depresivni poremecaj koji sam riješila bez i jedne jedine tablete (naravno nije išlo preko noći). Počelo je kad sam zatrudnila (tome je prethodilo dosta negativnih događaja) a kad sam rodila doslovno sam pukla k'o kokica. Fizičke simptome neću niti nabrajati ali konstantno trnjenje, vrtoglavica, lupanje srca i umor su bili moja svakodnevnica. Plakala sam danju, plakala sam noću. Psihičko stanje bilo je još gore, čak su mi bile draže epizode depresivnih napada nego anksioznih jer taj konstantni strah i panične napade ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. Naravno, o osjećaju beznađa i grižnji savjesti da ne mogu normalno funkcionirati kao majka neću niti govoriti. Nisam mogla od umora i slabosti mišića popesti se po stepenicama i kako to obično ide postala sam i hipohonder koji je prošao sve doktore dok nije došao do psihijatra- dijagnoza anksiozno-depresivni poremecaj. Prepiše mi Helex i još neki antidepresiv. Ja izađem iz ordinacije i bacim taj papir u smeće jer moj ego (hvala mu na tome) ne može zamislit da pije antidepresive.
Tu sam krenula proučavati Freuda, Junga, ovu psihologiju, onu psihologiju, razmišljaj ovako, razmišljaj onako, afirmacije, Theta healing, Zakon privlačenja..itd..itd, čaj od ovog, Shun git, čaj od onog, Budizam, Hinduizam..nema toga što ja nisam detaljno proučila i naravno ništa nije dugoročno pomoglo (osim znanje iz Budizma jer je Buda proučavao uzroke patnje i kako je se riješiti.)

Dno depresije se dogodio kad me muž ostavio takvu veselu i punu života sa malim djeteteom i plaćom od 3500 kn i životnim troškovima od 4000 kn (i to ako taj mjesec ništa ne jedem).

Da ne duljim, ovo gore sam napisala samo da pokušam dočarati dubinu mog očaja tada pa da poentiram da se i iz toga može izvući. Uglavnom,
Ono što mi je pomoglo jest
- ISPRVNA DUHOVNOST
- Znanje o tome da psihička bolest nastaje jednako kao i fizička - stresovima i negativnim mislima
- energetske detoksikacije
- kompletna promjena prehrane na gotovo 100% sirovu hranu
- meditacija
- maknut ego/um - intelektualiziranje služi za praktičnost i kako bi shvatio da te itelektuliziranje neće nigdje dovest
- Prestala sam slušat doktore
- znanje da svijest upravlja materijom a ne obratno
- Pronašla sam svoj potencijal- samim tim nema beznađa
- shvaćanje da je mentalno-duhovna higijena jednako bitna kao i fizička


Znam da za ovo sve treba imat JAKO otovren um ali taj um vas kao ni mene nije nigdje doveo osim na put u ludnicu pa sam ga stišala kad se bunio

Ako koga zanima detaljnije, neka pita. O svakoj od ovih stavki bi mogla knjigu napisat.
Uglavnom, isprike na dužem postu, nadam se da će barem nekome pomoći

[qwertz90]

Danas krećem u teretanu, praktički jedina stvar koja mi stvarno pomaže. Nakon dugo mjeseci stanke.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ademptia]

qwertz90 kaže:

Danas krećem u teretanu, praktički jedina stvar koja mi stvarno pomaže. Nakon dugo mjeseci stanke.


Sent from my iPhone using Tapatalk

samo naprid!!!

[free.thinkerica]

Remy849 kaže:

Pozdrav svima,

do prije nekoliko god i ja sam imala anksiozno-depresivni poremecaj koji sam riješila bez i jedne jedine tablete (naravno nije išlo preko noći). Počelo je kad sam zatrudnila (tome je prethodilo dosta negativnih događaja) a kad sam rodila doslovno sam pukla k'o kokica. Fizičke simptome neću niti nabrajati ali konstantno trnjenje, vrtoglavica, lupanje srca i umor su bili moja svakodnevnica. Plakala sam danju, plakala sam noću. Psihičko stanje bilo je još gore, čak su mi bile draže epizode depresivnih napada nego anksioznih jer taj konstantni strah i panične napade ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. Naravno, o osjećaju beznađa i grižnji savjesti da ne mogu normalno funkcionirati kao majka neću niti govoriti. Nisam mogla od umora i slabosti mišića popesti se po stepenicama i kako to obično ide postala sam i hipohonder koji je prošao sve doktore dok nije došao do psihijatra- dijagnoza anksiozno-depresivni poremecaj. Prepiše mi Helex i još neki antidepresiv. Ja izađem iz ordinacije i bacim taj papir u smeće jer moj ego (hvala mu na tome) ne može zamislit da pije antidepresive.
Tu sam krenula proučavati Freuda, Junga, ovu psihologiju, onu psihologiju, razmišljaj ovako, razmišljaj onako, afirmacije, Theta healing, Zakon privlačenja..itd..itd, čaj od ovog, Shun git, čaj od onog, Budizam, Hinduizam..nema toga što ja nisam detaljno proučila i naravno ništa nije dugoročno pomoglo (osim znanje iz Budizma jer je Buda proučavao uzroke patnje i kako je se riješiti.)

Dno depresije se dogodio kad me muž ostavio takvu veselu i punu života sa malim djeteteom i plaćom od 3500 kn i životnim troškovima od 4000 kn (i to ako taj mjesec ništa ne jedem).

Da ne duljim, ovo gore sam napisala samo da pokušam dočarati dubinu mog očaja tada pa da poentiram da se i iz toga može izvući. Uglavnom,
Ono što mi je pomoglo jest
- ISPRVNA DUHOVNOST
- Znanje o tome da psihička bolest nastaje jednako kao i fizička - stresovima i negativnim mislima
- energetske detoksikacije
- kompletna promjena prehrane na gotovo 100% sirovu hranu
- meditacija
- maknut ego/um - intelektualiziranje služi za praktičnost i kako bi shvatio da te itelektuliziranje neće nigdje dovest
- Prestala sam slušat doktore
- znanje da svijest upravlja materijom a ne obratno
- Pronašla sam svoj potencijal- samim tim nema beznađa
- shvaćanje da je mentalno-duhovna higijena jednako bitna kao i fizička


Znam da za ovo sve treba imat JAKO otovren um ali taj um vas kao ni mene nije nigdje doveo osim na put u ludnicu pa sam ga stišala kad se bunio

Ako koga zanima detaljnije, neka pita. O svakoj od ovih stavki bi mogla knjigu napisat.
Uglavnom, isprike na dužem postu, nadam se da će barem nekome pomoći

Ovaj upis je genijalan! Razumijem sve o čemu pišeš, ali još uvijek ne znam od kud krenuti.

Žao mi je što više nisi aktivna na forumu. Ako ikad vidiš moj komentar, javi mi se.

[summermorning]

Bok ljudi!

Evo mene nazalost ponovno na ovoj temi. Nakon jednog sokantnog dogadjaja u zivotu dosla sam do krajnje granice kada to sve nisam mogla sama vise trpiti i potrazila pomoc strucnjaka.
Bilo je grozno! Kada bih spavala, probudila bi se usred noci i opce ne bi mogla vise zaspati. To je pogotovo bilo uzasno jer je ujutro trebalo ici na posao. A psihicki? Doslovno sam vegetirala kao biljka.
Dobila sam nesto za spavanje i antidepresiv. Mic po mic, stanje se srecom popravilo.
Mislila sam da sam dovoljno ocvrsnula i da mogu bez terapije i u dogovoru sa dr., prestala sam piti.
I, sada dolazi onaj drugi dio.
Bilo je dobro dok je antidepresiv djelovao i malo po malo, ja sam sve vise tonula ponovno. Sada se lupam po glavi zasto nisam odmah prosla dr., ali vjerojatno sam mislila kako cu izdrzati do sljedece kontrole i da to nece biti strasno.
Ali, postalo je strasno i kada sam osjetila da mi je voda dosla do grla, prosla sam dr. i sada sam ponovno na terapiji.
U fazi sam kada se probudim u zoru i nema vise spavanja. Po danu vegetiram kao biljka jer jednostavno nemam volje za nicime. Napravim ono na kaj se prisilim. Imam hrpu obaveza, a jednostavno ne znam kako da si to sve poslozim! Trenutno ne radim. Nemam bas veliki krug ljudi sa kojima mogu pricati ili se osloniti. Oni koji su tu, hvala im! Ali, ipak sam najvise sa sobom. U vezi nisam sta mi je isto bolna tocka. Zaljubljena sam, ali nakon sto sam priznala svoje osjecaje, ta osoba je jednostavno nestala, sta mi isto bas ne ide u prilog zbog ove situacije. Druzila sam se ja prije vise sa ljudima i izlazila, ali vise me to toliko ne interesira. Da li to malo glupo zvuci da me ljudi kao drustvo ne privlace?
I, kaj sada? Ovo sto mi je propisano za spavanje, jucer tek popila prvu tabletu, ali tome valjda treba vremena da pocne djelovati. Tako i za antidepresiv. Ajme, kako cu ja to sve izdrzati i hocu li prezivjeti kao prvi put?

Od kuda da krenem? Sto da radim? Kako si pomoci?

[Azz]

Summermorning, već si krenula. Potražila si pomoć, ali je sad potrebno određeno vrijeme da terapija prodjeluje. Ne znam što si dobila za spavanje, ali uglavnom ne djeluju svi lijekovi kao ad, tj. djelovanje počinje nakon uzimanja, ne treba se čekati 3-4 tjedna kao kod ad-a.

[summermorning]

Azz kaže:

Summermorning, već si krenula. Potražila si pomoć, ali je sad potrebno određeno vrijeme da terapija prodjeluje. Ne znam što si dobila za spavanje, ali uglavnom ne djeluju svi lijekovi kao ad, tj. djelovanje počinje nakon uzimanja, ne treba se čekati 3-4 tjedna kao kod ad-a.

Joj, samo neka prodjeluje sto prije jer ne znam kako se vise nositi sa time!
A, za spavanje sam dobila Sanval, ali od njega nikakve koristi pa mislim da cubto izbaciti.

[summermorning]

Zar nema jos nekoga na ovoj temi? ☹️

[free.thinkerica]

A ima nas puno s ovom dijagnozom, ali se više piše na temi Anksioznost.

Meni je trenutno depresivno raspoloženje izraženije od anksioznosti. Ne znam što je gore. Kad sam depresivna nisam za ništa, a kad sam tjeskobna želim iskočiti iz kože.

[Verbena]

Pozdrav,
prije 7 tjedana sam nakon godinu dana borbe sa sobom i isprobavanja "prirodnih" savjeta, krenula kod psihijatra kod hzzo. Dijagnoza anksiozno depresivni poremećaj. Dobila eliceu, i sada nakon 7 tjedana idem na bolje. Nisam imala veće nuspojave osim povišene anksioznosti prvi tjedan uzimanja.

[Verbena]

summermorning kaže:

Joj, samo neka prodjeluje sto prije jer ne znam kako se vise nositi sa time!
A, za spavanje sam dobila Sanval, ali od njega nikakve koristi pa mislim da cubto izbaciti.

Sanval sam pila dva mjeseca jer spavala nisam skoro ništa, i mene je totalno drogirao i naspavala sam se. onda me psihijatrica skinula s toga jer je rekla da ću se navući

[Fanehowler]

Jučer su me zadesile misli da ne vrijedim, da netko drugi je bolji, i da se može bez mene. I te misli su mi ponavljajuće i ne mogu ih se otarasiti.
Ali sada me sve dublje bacaju u u ispraznosti.
Nakon nekoog vreme sam toliko iscrpljen stalno podilazim sam sebi i kažnjvam mislima da ne vrijedim i da sam nesposoban.


Jučer sam otišao u šetnju i bilo mi je bolje. Dans ću opet, ali kad me to uhavati onda puno vremena izgubim doslovno buljeći i kažnjavam se mislima.

[petra1]

Pozdrav svima
Da ukratko napisem sto mi se desava
Znaci u zadnjih 2 godine(imam 37 god.)su mi krenuli povremeni panicni napadaji,nakon vece kolicine stresa je dolazio panicni gdje mi se cinilo da ludim takav filing i strah u glavi…to bi proslo i onda nakon toga kao upadanje u neko stanje depre,ne funkcioniram,tu sam prisutna al nemogu nista…to potraje cca 2-3 dana i oporavim se prođe…sada sam imala opet panicni napad i upala u depru opet ovaj put nesto jacu,prvi dan sam imala cudne misli ako ludim da ne zelim to docekat da si zelim skratit muke..navale plača…e sad dalje nemam takvih misli samo stanje bezvoljnosti,slabosti,jako sam slaba..nisam funkcionalna…i to traje vec par dana i nisam bolje..dosta spavam…trudim se al nemogu se iscupat iz tog nekog stanja…malo se dignem pa oper padnem…taj prvi dan kad mi bilo full lose sam isla kod dr opce prakse koja mi je proposala tablete mislim da se zovu zoloft i xanax…i uputnica za psihijatriju krizna stanja,zasad nisam jos otisla mozda budem sutra…tablete ne pijem osim xanax jednu dnevno…zelim pokusat sama se izvuc iz ovog bez tableta…danas sam malo i prosetala vani…trudim se…al iz tog stanja ne ide zasad…imala sam tezak zivot i vec 12 godina u kuci situaciju koja me ubila i stres me ocito unistio…uvijek sam bila jaka pozitivna,sad vise neznam sta je samnom i hoce li ta moja stanja nestat ako poradim na smanjenju stresa ili mogu sad ocekivat da ce mi to svako malo doc…primjetila sam prije nego mi se desio ovaj sad panicni i stanje depre da vrlo burno reagiram na neke situacije nemam vise zivaca za to sto me muci planem jako se nazivciram i tako nakupljajuc valjda dode do panicnog i depre..morala bih se jako cuvat da se ne zivciram…dali netko ima slicno iskustvo?sto mislite dal je ok probat rjesit ovo bez tableta…dr mi je rekla da sam u akutnom stanju stresa

[BarbaBaldomero]

free.thinkerica kaže:

A ima nas puno s ovom dijagnozom, ali se više piše na temi Anksioznost.

Meni je trenutno depresivno raspoloženje izraženije od anksioznosti. Ne znam što je gore. Kad sam depresivna nisam za ništa, a kad sam tjeskobna želim iskočiti iz kože.

Ovo mi je tako poznato, ki da sebe slušan. To ti sve može biti povezano sa godinama, npr. pubertet, adolescencija ili menopauza. A može i sa većom senzibilnošću, hiperaktivnosću i inteligencijom, razlozi su razno razni! Evo ja sam na primjer krenija prije dva miseca s psihoterapijom i blago napredujem! Lijekove nemojte ni slučajno koristit kolko god van se teško činilo.