Pomoći roditelju ili ne?

[alice1987]

Dragi ljudi s foruma imam jednu dilemu da ne kažem problem, nadam se da ćete mi pomoći nekim pametnim savjetom ili ne znam niti ja sta tražim od vas.
Ne znam niti od kud da krenem.
Živim sama kao podstanar. Razmišljam da dignem kredit i da si kupim stan jer mi je lagano dojadilo seljakanje. Jako me veseli ta pomisao da bi mogla imati nešto svoje, ali ( uvijek taj ali )… pojavio se problem, a to je moja majka. Moja majka starija žena, udovica, nije bas da ju sluzi zdravlje je isto kao i ja bez vlastitog krova nad glavom pa se došlo do ideje da ako kupim stan ona će se preselit kod mene jer će nam tako biti lakše. Lakše meni u smislu da bi mi ona pomogla plaćati ratu kredita, lakše njoj jer ne bi trebala plaćati podstanarstvo i bilo bi joj lakše u starosti da je u svom stanu i da sam joj ja uvijek pri ruci kad joj zatreba.
Eh sad teoretski bi to bilo ok i olakšalo bi mi dosta s materijalne strane, ali ja Sam jos kao dijete shvatila da je moja obitelj leglo čudaka i totalno nezdrava okolina za mene te sam „pobjegla“ od njih. I sama pomisao da opet nakon 15 godina se vratim živjeti s mamom dovodi me do ludila ako ne i do samoubilačkih misli. Kad mi je iznjela tu prekrasnu ideju počela sam plakati kao malo dijete i osim toga osjetila sam zelju da se vratim dečku s kojim sam prekinula prije mjesec dana. Veza iz koje sam izasla je bila katastrofična, jako sam sretna jer sam napokon skupila snage da se maknem od njega i niti u jednom trenutku mi nije falio dok mi mama nije to rekla odjednom u sekundi mi se vratio panični strah i zelja da mu se vratim da me zaštiti i skloni ( iako s njim nikad nisam bila zaštićena niti sam se osjećala sigurnom nego bas suprotno) od moje mame. Ne znam dal me shvaćate. Al meni je sve to jako Bolesno.
I sad ne znam sta da radim. Zao mi je majke stara je, ne može da radi, trenutno joj je zdravlje ok ali ima sto nekih boleština sta drži pod kontrolom sto mogu izbit svaki čas, sama je, stari je umro, seka i ja se odselile, nema svoj stan, penzija mala i svašta nešto, al opet zao mi je i mene same sta ću i dalje biti rob svojeg roditelja i sta nikako da me pusti na miru da živim taj jebeni život samostalno. Ona i stari sjebali su sve sta su imali jer su bili glupi i naivni. Zbog njihovih greška ja i seka smo propatile cijelo djetinjstvo i jos uvijek patimo i teško nam je jer moramo počet od nule kao da roditelje nikad nismo ni imale. Ubiti imali smo ih da samo na grbači. Ja kao mala sam morala savjetovat i hrabrit moju majku, a ne ona mene. Uglavnom ukratko o onome sta me trenutno muci. Pisem ovdje jer kad prijateljima to kažem skoro svi žale moju mamu i onda se osjećam ko najveća supendara sebična, ona je kao dala sve za nas a mi za nju ništa i tako te fore.
Sta bi te vi na mom mjestu napravili? Imate kakav pametan savjet ili sto god?

[Billie Jean]

Šta je sa sestrom?
Možete li mami plaćati dom (mirovina + vas dvije)?

[old-soul80]

Pa ako joj nisi do sada ništa dala kako tvrdi, sada joj možeš dati starački dom. Neka se tamo brinu za nju, a i velike su šanse da će se si tamo naći švalera i da će ti se prestati jadati.

[alice1987]

Stara nije valjda jos za dom. Bar mislim . Nije ona toliko stara ima 65 godina jos se dobro drzi radi tu i tamo nesto, aktivna je dosta i drustvena. Nekako jos ju ne vidim u domu. Mada kad smo pricala i kad sam joj rekla da mi nije nesto bas ta njena ideja rekla mi je da se ne brinem da ce ona u dom ako ju nitko ne zeli.
Seka radi kao sezonac ona je mlada od mene i zivi s deckom.
Iskreno ne znam niti koliko dodu domovi i dali bi to mogle sve tri snosit. Mozda i bi.

[old-soul80]

alice1987 kaže:

Stara nije valjda jos za dom. Bar mislim . Nije ona toliko stara ima 65 godina jos se dobro drzi radi tu i tamo nesto, aktivna je dosta i drustvena. Nekako jos ju ne vidim u domu. Mada kad smo pricala i kad sam joj rekla da mi nije nesto bas ta njena ideja rekla mi je da se ne brinem da ce ona u dom ako ju nitko ne zeli.
Seka radi kao sezonac ona je mlada od mene i zivi s deckom.
Iskreno ne znam niti koliko dodu domovi i dali bi to mogle sve tri snosit. Mozda i bi.

Moja stara ima 65 i raduje se domu, a ja pizdim kada ju čujem. Eto vidiš kako nitko nemre dobiti što želi.
Vjerujem da je tvojoj staroj teško, no mislim da bi sredina gdje bi mogla upoznavati nove ljude i maknuti se iz samoće (dom) bila bolja i za nju nego da tebe maltretira. Ili neka upiše fakultet ili nekakav tečaj, lončarstva primjerice, te stječe nova poznanstva i iskustva.
Gadno je to kada ljudi izgube bračnog partnera i osjećaju se sami, no ti nisi pravo društvo za nju.

[alice1987]

old-soul80 kaže:

Moja stara ima 65 i raduje se domu, a ja pizdim kada ju čujem. Eto vidiš kako nitko nemre dobiti što želi.
Vjerujem da je tvojoj staroj teško, no mislim da bi sredina gdje bi mogla upoznavati nove ljude i maknuti se iz samoće (dom) bila bolja i za nju nego da tebe maltretira. Ili neka upiše fakultet ili nekakav tečaj, lončarstva primjerice, te stječe nova poznanstva i iskustva.
Gadno je to kada ljudi izgube bračnog partnera i osjećaju se sami, no ti nisi pravo društvo za nju.

Tvoja je vec u domu ili planira ici?
Njoj nije problem usamljenost, kad je tek tata umro ( a to je bilo prije vise od deset godina) bilo je gadno jer je bila sama, a s godinama se aktivirala, ide u crkvu u neke zajednice pa je dosta u kontaktu s ljudima non stop negdje putuju druze se mislim da joj drustvo ne fali. Cini mi se da joj falim ja i da se brine o meni .

[old-soul80]

alice1987 kaže:

Tvoja je vec u domu ili planira ici?
Njoj nije problem usamljenost, kad je tek tata umro ( a to je bilo prije vise od deset godina) bilo je gadno jer je bila sama, a s godinama se aktivirala, ide u crkvu u neke zajednice pa je dosta u kontaktu s ljudima non stop negdje putuju druze se mislim da joj drustvo ne fali. Cini mi se da joj falim ja i da se brine o meni .

Ma može moja stara planirati koliko hoće, ali nije baš da ima opciju za odlazak. Bojim se da sam ja tu malo preveliki faktor na obostranu žalost. Životne okolnosti.
Čuj, da se slažete, suživot s roditeljem može biti čak i prilično idiličan.
Imao priličan raskol u obitelji kada sam živio sa oba starca i to sve više kako su godine prolazile. Stari bio bolestan od svačega puno godina, radio sve veće drame s vremenom, opijao se, ludovao, umirao, dramio i sve je postalo nepodnošljivo. Kada je napustio svijet, unatoč svemu, počelo se lakše disati jer nije bilo više drama i ludnica. Stara i ja smo različiti, no nismo si na nož i katkada fino funkcioniramo. Nema koljaža, izmišljenih drama, podjebavanja, niti ičega sličenog unatoč tome što životna situacija iz hrpe razloga nije prebajna.
Tako da vidi, nikad ne znaš. Možda ti se i svidi živjeti s mamitom

[Billie Jean]

nekako mi se čini da to nije dobra ideja, jer si napisala da si "pobjegla" od njih, pa pretpostavljam da odnosi nisu baš bili idilični i da se ne bi popravili u budućnosti. U tom slučaju bi ti takav aranžman dugoročno bio psihičko opterećenje.

Druga bitna stvar je način na koji bi sa sestrom podijelila stan nakon mamine smrti (jer ako ga kupite pola pola i sestra je nasljednik) i kako biste općenito pravno regulirale vlasništvo nad stanom.

[Muškica]

alice1987 kaže:

Živim sama kao podstanar. Razmišljam da dignem kredit i da si kupim stan jer mi je lagano dojadilo seljakanje. Jako me veseli ta pomisao da bi mogla imati nešto svoje, ali ( uvijek taj ali )… pojavio se problem, a to je moja majka.


Sta bi te vi na mom mjestu napravili? Imate kakav pametan savjet ili sto god?

Između dvije solucije biraj onu sa kojom se osjećaš bolje. Kužim da ti je dojadilo biti podstanar, no meni se čini da je trenutno bolje živjeti kao podstanar nego dignuti kredu koju ćeš otplaćivati godinama i živjeti sa mamom od koje si pobjegla glavom bez obzira. Kao da samoj sebi stavljaš omču oko vrata zbog želje za vlastitom nekretninom. Šta ti vrijedi vaš stan, tvoj i mamin, ako se budiš zelena od muke svako jutro.

Vidim da se spominje dom za starije kao mogućnost. No, prema tvom opisu majke i njezine rečenice gdje govori da se ne brineš i da će ona u dom ako je nitko ne želi, stječem dojam da manipulira i uvaljuje ti osjećaj grižnje savjesti. Mislim da ona neće u dom, pogotovo ako ima aktivan društveni život kao što kažeš. A i kasnije, kad zdravlje popusti, većina starijih ne želi u dom.

Ako ti dozvoljavaju financije, ispuni si želju i kupi svoj stan, bez mame.

[radical change]

alice1987 kaže:

Dragi ljudi s foruma imam jednu dilemu da ne kažem problem, nadam se da ćete mi pomoći nekim pametnim savjetom ili ne znam niti ja sta tražim od vas.
Ne znam niti od kud da krenem.
Živim sama kao podstanar. Razmišljam da dignem kredit i da si kupim stan jer mi je lagano dojadilo seljakanje. Jako me veseli ta pomisao da bi mogla imati nešto svoje, ali ( uvijek taj ali )… pojavio se problem, a to je moja majka. Moja majka starija žena, udovica, nije bas da ju sluzi zdravlje je isto kao i ja bez vlastitog krova nad glavom pa se došlo do ideje da ako kupim stan ona će se preselit kod mene jer će nam tako biti lakše. Lakše meni u smislu da bi mi ona pomogla plaćati ratu kredita, lakše njoj jer ne bi trebala plaćati podstanarstvo i bilo bi joj lakše u starosti da je u svom stanu i da sam joj ja uvijek pri ruci kad joj zatreba.
Eh sad teoretski bi to bilo ok i olakšalo bi mi dosta s materijalne strane, ali ja Sam jos kao dijete shvatila da je moja obitelj leglo čudaka i totalno nezdrava okolina za mene te sam „pobjegla“ od njih. I sama pomisao da opet nakon 15 godina se vratim živjeti s mamom dovodi me do ludila ako ne i do samoubilačkih misli. Kad mi je iznjela tu prekrasnu ideju počela sam plakati kao malo dijete i osim toga osjetila sam zelju da se vratim dečku s kojim sam prekinula prije mjesec dana. Veza iz koje sam izasla je bila katastrofična, jako sam sretna jer sam napokon skupila snage da se maknem od njega i niti u jednom trenutku mi nije falio dok mi mama nije to rekla odjednom u sekundi mi se vratio panični strah i zelja da mu se vratim da me zaštiti i skloni ( iako s njim nikad nisam bila zaštićena niti sam se osjećala sigurnom nego bas suprotno) od moje mame. Ne znam dal me shvaćate. Al meni je sve to jako Bolesno.
I sad ne znam sta da radim. Zao mi je majke stara je, ne može da radi, trenutno joj je zdravlje ok ali ima sto nekih boleština sta drži pod kontrolom sto mogu izbit svaki čas, sama je, stari je umro, seka i ja se odselile, nema svoj stan, penzija mala i svašta nešto, al opet zao mi je i mene same sta ću i dalje biti rob svojeg roditelja i sta nikako da me pusti na miru da živim taj jebeni život samostalno. Ona i stari sjebali su sve sta su imali jer su bili glupi i naivni. Zbog njihovih greška ja i seka smo propatile cijelo djetinjstvo i jos uvijek patimo i teško nam je jer moramo počet od nule kao da roditelje nikad nismo ni imale. Ubiti imali smo ih da samo na grbači. Ja kao mala sam morala savjetovat i hrabrit moju majku, a ne ona mene. Uglavnom ukratko o onome sta me trenutno muci. Pisem ovdje jer kad prijateljima to kažem skoro svi žale moju mamu i onda se osjećam ko najveća supendara sebična, ona je kao dala sve za nas a mi za nju ništa i tako te fore.
Sta bi te vi na mom mjestu napravili? Imate kakav pametan savjet ili sto god?

Iz svog životnog iskustva ti mogu reći da nikad, ma da mi o životu ovisi, ne bih napravio takvo što. Napravio sam nešto slično i otvorio stare rane zbog kojih sam izgubio dragocjenih 6,7 godina života i do dan danas se nisam oporavio a mislim da ni neću. To iskustvo mi je nanijelo ogromnu štetu i ozbiljno poljuljalo brak.

Iskreno mislim da nemaš pojma u što ulaziš, ne možeš ni zamisliti koliko će ti psihičkog zdravlja uzeti taj odnos gdje ćeš se sada DRAGOVOLJNO svezati za majku i svakodnevno biti pod njezinom čizmom.

Mislim da je bolje do kraja života živjeti sa žoharima i biti kruha gladan ali ostati svoj, nego se vratiti u pakao iz kojeg si jedva smogla snage da iziđeš i napokon se zbrojiš.. Kad jednom uzmeš kredit i majku na direktnu brigu (tu u tvom stanu) nema više natrag i nema više bijega. Samo taj osjećaj je sam po sebi užasan.

Ne slušaj druge, sebe slušaj, uvijek sebe slušaj...tvoji osjećaji nikad ne griješe... Ja nisam slušao sebe, mislio sam financijski bolje proci a u konačnici sam ostao i bez para i bez psihičkog zdravlja..

[snake1]

A sta ce biti kad jednog dana nadjes novog decka i budes htjela ga dovesti u stan, ili cak da pocnete ziviti zajedno? Gdje ces onda sa mamom? Vjerujem da ce mama pocet s godinama zahtjevati sve vise i vise paznje, a onda ces tu morat birat strane...
Ja ne bih volio zivjeti sa curom i njenom mamom u stanu

[alice1987]

Billie Jean kaže:

nekako mi se čini da to nije dobra ideja, jer si napisala da si "pobjegla" od njih, pa pretpostavljam da odnosi nisu baš bili idilični i da se ne bi popravili u budućnosti. U tom slučaju bi ti takav aranžman dugoročno bio psihičko opterećenje.

Druga bitna stvar je način na koji bi sa sestrom podijelila stan nakon mamine smrti (jer ako ga kupite pola pola i sestra je nasljednik) i kako biste općenito pravno regulirale vlasništvo nad stanom.

Vidis nisam o tome uopce razmisljala, a to je jako bitna stvar. Nemam pojma kako bi to regulirale.

[mejan]

alice1987 kaže:

Pisem ovdje jer kad prijateljima to kažem skoro svi žale moju mamu i onda se osjećam ko najveća supendara sebična, ona je kao dala sve za nas a mi za nju ništa i tako te fore.
Sta bi te vi na mom mjestu napravili? Imate kakav pametan savjet ili sto god?

hmh, imam dojam da tvoji prijatelji nikad nisu bili u slicnoj situaciji. naravno da je zao majke ali trebas misliti malo i na sebe. ne zelim da sad ovo zvuci sebicno ali mislim da kao osoba s 30 godina (ako broj u tvom nicku oznacava godinu rodjenja) zelis i imas pravo na svoj zivot. sto je skroz prirodno.
ja sam otprilike tvojih godina i zivim sama. tesko mi je reci sto bih napravila na tvom mjestu ali nekako mi se cini, po ovome sto si iznijela, da bi ti suzivot s majkom bio vise mucenje nego olaksanje.
jedino sto vidim kao trenutno rjesenje je da joj pokusas nekako pomoci da zivi sama. da, financijski ce ti biti teze ali imat ces svoj stan. a kao sto kaze snake1 - sto kada budes imala novog decka?
mozda s majkom mozes dogovoriti da skupa rucate. tu biste ustedile dio.
i ne, nikako se vratiti starom decku. ako si od tog pobjegla - ostani gdje jesi!

sretno!

[alice1987]

snake1 kaže:

A sta ce biti kad jednog dana nadjes novog decka i budes htjela ga dovesti u stan, ili cak da pocnete ziviti zajedno? Gdje ces onda sa mamom? Vjerujem da ce mama pocet s godinama zahtjevati sve vise i vise paznje, a onda ces tu morat birat strane...
Ja ne bih volio zivjeti sa curom i njenom mamom u stanu

Hahaha a joj .... ako ja ne zelim zivjeti s mamom mogu mislit kako bi moj decko bio odusevljen time.
Sve vise i vise mi se cini da je to jako jako losa idea.

[Billie Jean]

alice1987 kaže:

Vidis nisam o tome uopce razmisljala, a to je jako bitna stvar. Nemam pojma kako bi to regulirale.

Ili ako sestra prekine s dečkom - pretpostavljam da bi se onda ona uselila također k vama?

[alice1987]

radical change kaže:

Iz svog životnog iskustva ti mogu reći da nikad, ma da mi o životu ovisi, ne bih napravio takvo što. Napravio sam nešto slično i otvorio stare rane zbog kojih sam izgubio dragocjenih 6,7 godina života i do dan danas se nisam oporavio a mislim da ni neću. To iskustvo mi je nanijelo ogromnu štetu i ozbiljno poljuljalo brak.

Iskreno mislim da nemaš pojma u što ulaziš, ne možeš ni zamisliti koliko će ti psihičkog zdravlja uzeti taj odnos gdje ćeš se sada DRAGOVOLJNO svezati za majku i svakodnevno biti pod njezinom čizmom.

Mislim da je bolje do kraja života živjeti sa žoharima i biti kruha gladan ali ostati svoj, nego se vratiti u pakao iz kojeg si jedva smogla snage da iziđeš i napokon se zbrojiš.. Kad jednom uzmeš kredit i majku na direktnu brigu (tu u tvom stanu) nema više natrag i nema više bijega. Samo taj osjećaj je sam po sebi užasan.

Ne slušaj druge, sebe slušaj, uvijek sebe slušaj...tvoji osjećaji nikad ne griješe... Ja nisam slušao sebe, mislio sam financijski bolje proci a u konačnici sam ostao i bez para i bez psihičkog zdravlja..

Imas potpuno pravo trebam slusat sebe a sama pomisao na to da idemo živjeti skupa me guši, i osjećam se bespomoćno, samo bi da nestanem da me nema i da nemam takvih problema. Pobjegla sam od njih jer su mi upravo to radili cijelo djetinjstvo , samo su me gušili njihovim problemima. Tata alkos i totalno neodgovoran, spizdio je sve sta smo imali, a moja stara je uvijek bila žrtva, prstom nije nikad makla. Godinama ga je gledala kako nas uništava i ništa nije poduzimala samo je trpjela, sutila i bogu se molila. Kad je stari umro ostali smo doslovno na cesti ja moja mlada sestra i nesposobna majka. Nakon sto vise nisam imala snage da glumim mamu mami i sestri ulazila sam u veze samo da se maknem od nje i da joj dam do znanja da ću si ja sad stvorit život s dečkom i da u tom životu nema mjesta za nju. I evo nisam ni prekinula sa zadnjim dečkom već me se dočepala. Imam osjećaj da me hvata za grlo i vuče dolje. Cim sam u njenoj blizini nemam snage za ništa budem pospana i depresivna. Jedini način da se osjećam dobro je kad sam udaljena od nje.
Sto vise pisem o tome i razmišljam sve mi je jasnije da je to jako jako losa ideja i da nema šanse da ću kupit stan i živjeti s njom. A želim kupit stan jer mi je doslovno isto dali plaćala ratu kredita ili podstanarstvo ionako nemam ništa.
Samo trebam skupit hrabrost i sve joj to reći i podnijet njene komentare. Sigurna sam bit će svašta. Već se lagano osjećam ko zadnji supak i kao uzrok propasti te obitelji i sad ću kao još vise upropastiti moju mamu. Kao imam mogućnost da ju spasim, a ja to neću napravit jer cu spasit sebe.

[Billie Jean]

moraš li njoj (ili bilo kome drugome) uopće reći da kupuješ stan?

Jednostavno, kupi stan i reci da si ga iznajmila, a ako mami baš zagusti lako je uzmeš k sebi na neko vrijeme

[marita13]

Ne, nikako nije dobra ideja.
Uopće nemoj o tome razmišljati i raditi kombinacije, a još manje "upasti" u mamine kombinacije.
Ne dozvoli da te itko manipulira, sve će biti divno i krasno dok ne kupite stan, dok ne uselite, a poslije???
Imaš svoj mir, već godinama, sigurno si zaboravila kako to sve izgleda, podsjeti se od čega si pobjegla pred 15 godina.
Lijepo je pomoči, i pomogni kad možeš, ali zajednički život.NE.
I šta te briga kaj će netko reći i misliti.
Ako je ona tako mila i draga i jadna, neka si ju vode oni doma, možda ju brzo vrate natrag.
Odmah se ogradi od svih kombinacija i tih planova.
Mama može jako brzo postat bolesna ili nepokretna, a kredit će biti tu...davat će i ona dio penzije za stan, znači neće joj ostati za starački dom.
A uz to, u domovima ima pokretnih i zdravih ljudi, koji su u domu jer im je tako život jednostavniji.
Neka se odmah predbilježi za neki državni dom u vašoj blizini, dom se čeka po 5 i više godina.
Samo ti živi svoj život kao i do sada, a ona svoj.

[marita13]

Nemaš se zašto osjećati kao zadnji šupak.
Ona manipulira.
Hrani se na tebi, a ti ćeš biti sve jadnija i jadnija.
Skupi snage, jasno i glasno joj reci da ne možete zajedno. Bez svađe. Nemoj si dozvoliti grižnju savjesti, jer upravo to pokušava. Opet biti parazit. Sorry na izrazima, al tako je.
A uzrok propasti obitelji?? Zaboravi, davno je sve propalo.
Misli ti na sebe, jer ona ne misli na tebe, ona bi nekom dahtala za vratom i parazitirala, i to bi ju držalo, a ti????

[alice1987]

mejan kaže:

hmh, imam dojam da tvoji prijatelji nikad nisu bili u slicnoj situaciji. naravno da je zao majke ali trebas misliti malo i na sebe. ne zelim da sad ovo zvuci sebicno ali mislim da kao osoba s 30 godina (ako broj u tvom nicku oznacava godinu rodjenja) zelis i imas pravo na svoj zivot. sto je skroz prirodno.
ja sam otprilike tvojih godina i zivim sama. tesko mi je reci sto bih napravila na tvom mjestu ali nekako mi se cini, po ovome sto si iznijela, da bi ti suzivot s majkom bio vise mucenje nego olaksanje.
jedino sto vidim kao trenutno rjesenje je da joj pokusas nekako pomoci da zivi sama. da, financijski ce ti biti teze ali imat ces svoj stan. a kao sto kaze snake1 - sto kada budes imala novog decka?
mozda s majkom mozes dogovoriti da skupa rucate. tu biste ustedile dio.
i ne, nikako se vratiti starom decku. ako si od tog pobjegla - ostani gdje jesi!

sretno!

Pa iskreno ja ne poznajem nikoga tko je niti u slicnoj situaciji u kojoj sam ja trenutno. Ja bi htjela misliti napokon samo na sebe, to zelim i to hocu. Ona zivi vec sama dosta godina nije joj lako al nekako ide kao i ja. Niti ona meni moze pomoci finincijski niti ja njoj. Dobra idea za rucak al zivimo na svu srecu u drugim gradovima nismo bas blizu nismo niti daleko, al dovoljno smo daleko da se ne isplati rucat skupa svaki dan .