Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)

[Rafa007]

malavida19 kaže:

Kada bi samo znao koliko čeznem probuditi se jednog dana i zateći svoje carstvo zaposjednutim, opaziti da je kauč promijenio položaj, a time i privrženost, i da su se jastuk i stolac urotili u velikoj pobuni koja je dovela do izdaje slike koja sada visi nakoso. Umirem za time da moje kraljevstvo bude osvojeno, žudim za predajom, kompletnom kapitulacijom. Tebi. Zato te molim, dođi kući i pomakni stol, prevrni stolac, otvori prozor. Unesi razdor u ovaj sterilni poredak svemira. Umorna sam od reda..

J.E. Bušić, Tvoja krv i moja

Ona super piše.

[Barbabianca]

Mudrac Martin Heidegger ide i dalje tvrdeći da je "pojam bitka naprotiv najtamniji" i da "pojam bitka nije moguće definirati"
K vragu, kako nije. To što je najtamnije to je bitak. Sad još treba vidjeti što je najtamnije. Bitak je svakako tamniji negoli je mrak, negoli noć. Ne krije li se bitak u smrti. Tamo navodno vlada neviđena tama i muk. Jer smrt je nešto s one strane života. S one strane buke i vatrometa. S one strane singulariteta.
Ako je tako onda je bitak kliznuo kontroli raspoloživih instrumenata, izvan postojećih je zakona, izvan logike, znači i izvan dosega pameti. A što je s tamnim mislima mračnjaka? Je li to pogodno mjesto za uzgoj presadnica bitka.
Mnogi su umnici pokušali izolirati tamnu, najtamniju mrlju u kojoj navodno postoje uvjeti za opstanak bitka. Nu da bi se tamna mrlja mogla skrozirati valjalo ju je osvijetliti. Tili tren nestala je mrlja, s njom i bitak.

[mahunarka]

"Rijeci nisu bile dosadne, rijeci su bile nesto od cega ti je brujao mozak. Ako ih citas i prepustis se osjecaju magije, onda zivis bez bola, s nadom, bez obzira sto ti se dogodilo..."
Lovac ispod zita

[malavida19]

Koja me izdaješ


Umorna si od prisutnosti svojih bokova: daleku i
stranu tebe pamti grmlje borovice.

Ti, koja me izdaješ, nemoj dopustiti da odustanem.

Imaš samo jedan život, rekla si, samo jednu krv;

Istočiš li je, ne zavaravaj se više!

Ti, koja me izdaješ, nepotrebno činiš. Nećeš me
dozvati ruševinama. Mnogo sam zaboravljao: sve kad
bih htio, ne bih mogao pogoditi put do Podpraga.

I što još znači povijest moga oca?



Boris Maruna

[MadLukeM]

"Njima je stalno u mislima onaj drugi, koga ne vole i koji njih mrzi, i onaj mogući, poznati ili nepoznati, koji im sprema zamku. I stalno su u ratu, spasit će ih muka samo smrt.

A meni je u mislima žena koju volim, i u srcu djetinja radost zbog prvoga snijega. Gledam oduševljeno, kao da nikada nisam vidio, kako pada u gustim pahuljama, bjelinom prekrivajuć grad.

Beznačajne misli, beznačajna osjećanja, a koliko sam od njih bogatiji! I javile su se zato, izgleda, da me svojom bezazlenošću odvoje od njihova mraka."

Meša Selimović, Tvrđava

[malavida19]

Kad Te nisam vidio nad sobom, mislio sam da Te nema. I ništa nije ostalo što nisam učinio da Ti se otmem, jer je malo ko ljubio grijeh i grešnu radost kao ja. Prolazio sam svijetom i udarao lijevo i desno na vrata tuđih sudbina, ali sva su redom, kao po nekom mučkom dogovoru, bila za mene z a t v o r e n a. Nasrtao sam uzalud na vrata čovjekova, i poslije sam dugo sjedio krvavih ruku, na kamenu.

Jer kasno sam uvidio da se ne otvaraju silom.
Nisam mogao shvatiti zašto je za mene svaki živ čovjek tajna vlažnih treptavih očiju i zašto se pred mojim koracima svaka vrata zatvaraju, kao na tajni znak.
A to si Ti htio da me odbiješ od svijeta kao što se djeca od godine odbijaju od sise: da im ogrkne i da im se ogadi. To si Ti, o strašni, postavljao svoju nevidljivu ruku da me onda inokosna i ostavljena okružiš svojom ljubavi koja boli i posvećuje.

Ivo Andrić

[RockaRolla]

To the men who forgot I am half God before I am a woman, did you really believe that I would not choose freedom, sky flavoured and sea beloved over the prison you kept me in? Did you really think it was that easy to hold my heart that once wed, you could forget me until I was needed? Did you forget that the blood that runs through my veins is ichor not iron? Did it not strike you, Theseus, Menelaus, Agamemnon, Achilles, and yes, even you Paris, that I would always belong to myself first and that is the only reason I would run?


Did no one ever teach you, that when you try to touch a Goddess, when you treat her like she is property, you are playing with divine fire and you and everything you love will burn?


Nikita Gill

[Miss Gavella]

"He'll burn you down like wax if you let him. You'll think it's love, when he dines on your heart."

Catherynne M. Valente, Deathless

[tiktak12]

"Dok čekam lift, guraju me četrdesetogodišnje junferice oštrim ivicama praznih fascikli, neki ljudi s pogledima Indijanaca u najvećem sušnom periodu, grčevito stežu svoje bureke i cijede mi mast na ramena, gaze me po nogama...

Kad sve propustim ispred sebe, kad svi uđu, ulazim i ja, stidljivo i oprezno, a ono: LIFT ZVONI!

Neprijateljski pogledi hoće da me živog sahrane, da me sažežu svojim pravednim gnjevom, jer: zaboga, zar ne vidim da sam ja taj višak, da je mojih šezdeset i pet kila taj balast koji koči njihova stremljenja ka visinama...

Ja izlazim, zbunjeno se osmjehujući, a lift i ono u njemu odlazi bez mene. Ostajem sam u svom dostojanstvu, ali se pitam, govorim sam sebi: Pa dokle, mater mu jebem? Kakvo dostojanstvo? To je osobina koja nije na cijeni, to je ponašanje koje se može pogrešno protumačiti kao elitizam, kao neko opasno nasljeđe iz mračne prošlosti, kao atavizam...

Zar sam ja iz nekog drugog vica? Da ja nisam plod mašte nekog ishlapjelog hroničara koji je pomiješao vremena i događaje?

Zar je potrebno da ga izvadim i da im ga stavim na sto? Da kažem: evo vam ga, moje dostojanstvo, radite s njim šta hoćete, a mene ostavite na miru.

Ili, uraditi kao Andrić, stvoriti o sebi sliku bolešljivog čovjeka, koji neće još dugo i mirno proživjeti osamdeset i kusur godina? Dočekati dostojanstvenu starost zaštićen ljušturom o koju se lomi i najveća ljudska glupost i zloba.

Slijediti primjer Milorada Pavića, koji u svakoj prilici naglašava da je istoričar književnosti, a ne pisac. Koji svoje sjajne priče naziva posprdno tekstovima, a svoje naučne radove stavlja u prvi plan?

Ali, jebi ga! Ja se znojim, ja dišem, ja bih da volim, a da pokazujem to kad volim i koga volim, ja bih se ponekad oslobodio svog ljigavog milosrđa i razumijevanja ljudske bijede i ništavnosti, ja bih da mrzim i da se svetim, jer nisam ja Bog da praštam..."

Dario Džamonja

[M. Laševska]

^^
obožavam đžamonju! svaka tjast!

[tiktak12]

PARAFRAZA

Jebi se Nina. Jebi se ti i tvoje zelene oči i tvoj Beograd i sve u što se mogu zaljubiti. Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa. Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige. Jebo nas oboje smisao za kombiniranje. Jebala te košava i ekipa iz kraja koja misli da je uhvatila boga za muda, a nikad nije bila ni do Pančeva. Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu. Jebalo te svako slovo koje si napisala. Bilo bi pošteno da boli. Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali. Jebo te tvoj mazni glas. Jebala te nova godina na vikendici. Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova. Jebalo te izluđivanje koje to izaziva. Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici. Jebo te tvoj broj telefona. Jebalo mene što pomislim da je ključ od raja. Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima. Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ. Jebo želju da budemo sretni. Jebo nesposobnost i kukavičluk da to pokušamo. Jebo opet novu godinu. Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru. Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli. Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše. Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan. Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti. I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni, a ja želim da nema nikoga. Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje. Jebeš to što si moguća iznimka. I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to.

Marko Tomaš

[city_girl]

Čitam vas već duže vrijeme pročitala sam skoro sve citate koje ste do sad objavljivali. Pošto je nedavno bila obljetnica smrti jednog od najvećih naših pjesnika zalijepiti ću jednu njegovu pjesmu.
Moje ime je Ines i zato mi je ova pjesma tako posebna kao mala ju nisam shvaćala ali što sam starija sve ju više volim i uvijek slušam kad mi je teško.

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si više ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedeceg jutra
oko devet do stanice
i rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,
loše prikrivena zelja
tvoj je nacin gospodje
i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prkovic
pokisla ulica od prozora
dalje i sum predvecernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas, ako netko traži

Ne daj se Ines

Evo me ustajem
tek da okrenem plocu
da li je to nepristojno
u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdrazi pocetak
raspolazem s još milion njeznih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
u prosjeku 1938
ja neću imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta će mi mladost
teško pasti
a bit će ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo pocinje kiša,
kao sto već kisi
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mijesaju
glas majke, prijatelja, kceri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
još malo setnje uz more
i gotovo

Ne daj se Ines

[like a boss]

Doria kaže:

.... bolje i bolni kraj, nego bol bez kraja ....
- ne znam otkud...

ovaj post je star 14 godina, ali je to citat iz neke od Mussoovih knijiga kao i "bolje je izgorjeti nego izblijedjeti"

inače...
"we accept the love we think we deserve" - Charliejev svijet, Stephen Chbosky
"it's easy for someone to joke about scars if they've never been cut" mislim da je to iz Romea i Julije
"različiti ljudi probude različite zvijeri u tebi" - Stepski vuk, Hermann Hesse
i sve što napiše John Green je umjetnost, ali mi se najviše svidjela Obilje Katherina

[alexandraz]

Šta je lakše nego udariti svoju majku? Uvek je nadohvat ruke, a i ne nada se udarcu.

Svetislav Basara, Fama o biciklistima

[mimma7]

Dhark Fairy kaže:

Glupost udruzena sa zlobom
golema je opasnost...

Marija Juric Zagorka

[skorpionka87]

Nedavno sam naletjela na jedan citat u knjizi.. "Kad te muškarac uzme zdravo za gotovo; reci mu zdravo i gotovo". Al problem je taj što sam ih pročitala više komada pa se ne sjećam u kojoj je to knjizi bilo Heeelp

[bidaka]

Niko od nas ne zna šta će se
može dogoditi u sljedećoj
minuti , ali i dalje idemo naprijed.
jer vjderujemo . jer imamo nadu .
P. Coelho

[bidaka]

Život me postavio na ovu stazu
za drugu ne znam,
i koračaću po njoj
dok u meni ima snage ,
Tako treba
To je moj zadatak
i moja životna svrha
Ne pitam dali je pravedn a, moja je.
M. Selimović

[FeetF1]

Dva sveta

I uskoro ćemo, taj dan doći mora,
uputiti molbe upravi zatvora —

Da nas liše straha, slobode i zime
i na robiju tešku da nas prime!

A kad nas u lance bace i povežu,
neka svet izgubi sramnu ravnotežu!

I od dva sveta što svet ovaj čine,
nek svet robijaša bude svet većine!

A čuvari nek nas, iz straha, il srama,
jedne noći mole da budu sa nama!


Matija Bećković

[hasrett]

Mama je zaspala, i ovaj put spavala je bez košmara i bez nesanice, i pred jutro je povratila i zatim ponovno zaspala u odjeći, i kako su Zvija i Haju počele moriti sumnje, pozvali su nešto prije svitanja Hitnu pomoć i dva su je bolničara nježno položila na nosiljku, kao da joj ne žele omesti san, ali ni u bolnici nikoga nije htjela slušati, i iako su na sve moguće načine pokušavali omesti njezin duboki san, ona na njih nije obraćala pozornost, čak ni na liječnika specijalista od kojeg je doznala da je duša najgori neprijatelj tijela, i ujutro se više nije probudila, čak ni kad je zarudjela zora i kad ju je između listova fikusa u bolničkom vrtu počela dozivati vesela, silno začuđena ptičica, zvala ju je i zvala uzalud, no bez obzira na to pokušavala je opet i opet, i još i danas katkad pokuša.

Amos Oz, Priča o ljubavi i tmini

Možda nije najljepša tema ulomka, ali meni jako lijepo napisano.