Depresivno-anksiozni poremećaj

[memona]

maher18 kaže:

memi, svašta je tebi tu nabrojano. što činiš po tom pitanju? ne zezam, stvarno me zanima! ajde lijepo ispričaj kako ti ide psihoterapija, koju literaturu proučavaš da bi si pomogla, što sve činiš, osim forumašenja, da bi si pomogla. koliki intenzitet je tvoje želje da si pomogneš, i ikako misliš da bi se trebala zapravo osjećati? kako se želiš osjećati? uzimaš li psihofarmake? kakav ti je suport okoline? kakva je povijest događaja, kako je sve teklo, kako je došlo do toga da ideš šrinku, ako ideš? vrlo zanimljiva tema koja bi možda mogla pomoći drugima da lakše savladaju svoje smetnje.
ako želiš, naravno!

skontala sam da je sve to zbog sjebanog djetinjstva. to ti je krivo formiran karatker ne može se to liječit. :kava

[memona]

mene su ti roditelji maltretirali kad sam bila dijete zato sam pukla

[memona]

Kaže moj stari da bi htio vratit vrijeme ali ne može

[lamija]

ajooj,sjebano je to sve,bolesti psihe su najgore

[lamija]

al nemres ni ti sam rec ne moze se to lijecit,to je najlakse ic linijom manjeg otpora

[memona]

lamija kaže:

al nemres ni ti sam rec ne moze se to lijecit,to je najlakse ic linijom manjeg otpora

ne seri

[memona]

lamija kaže:

ajooj,sjebano je to sve,bolesti psihe su najgore

što je tebi uglavi jebote ?

[zeusxl]

Ti uvijek moraš uništiti svaku temu.
Odi malo gnjavi nekog drugog. Može?

[lamija]

ljudi kaj ste nabrijani tak,chill out

[maher18]

koje su to priče o krivo formiranom karakteru preformatiraj! to radi kbt. ak je samo to, onda si ti na konju. ali s obzirom na puno toga kaj si nabrojala, nemreš karakter krivit za svoju boleštinu. pronajdi bolji razlog. ili promijeni šrinka.

[Limba]

bok, evo ja se javljam ovdje jer mi istinski treba pomoc, i osjecam kako ponovo tonem u depresiju a ne mogu si pomoci.. trenutno sam na ljekovima ima vec 6 mjeseci i trebala sam poceti prestajati ovaj mjesec al ocigledno je da necu i mozda cu i poduplati dozu - Catolipram (jednu na dan). Uglavnom srusio mi se zivot prije mjesec dana, muz mi je rekao da me ne voli poslije 17 godina, i jos uvijek zivimo pod istim krovom al ne spavamo u istom krevetu. Vrlo mi je tesko i osjecam kako klizim nazad u depresiju, i hocu da se dignem i da si pomognem al nemam ideje kako da to izvedem.. i sta da radim.. tako se bojim opet da budem u tome, a opet mi se cini sto vise bojim to brze ulazim u to..
mislila sam da cu ipak uspjeti da se spasim od toga bez obzira na okolnosti i onda prije 3 dana sam istegnula ligamente na nozi, i sada ne mogu iz kreveta, i velikom brzinom klizim prema dnu, a ne znam kako da se spasim..

ako mi itko moze dati ideju, (vjezbe ne dolaze u obzir, zbog noge). Pokusala sam meditirati al ne mogu, ne ide.. nisam dugo priznajem.. i sada ne mogu da se opustim..

kako da pozitivno mislim i kako da se spasim.. ako itko ima sugestije molim vas pomozite..

otprilike da opisem kako se manifestira zadnja tri dana.. Placem cesto, ne mogu da spavam uopce preko noci, po danu zaspem pola sata i onda lezim i gledam u prazno, same mi suze idu, i svaki put kad se probudim i sjetim se svoje situacije, zalim sto sam se probudila i pocnem plakati. Prisjecam se ljubavi sa muzem, od prije i toliko me boli cijelo tijelo da ne samo sto placem nego se stiscem i cvilim... Iako se dogodilo prije mjesec dana (prvih sedam dana je bio sok i bilo je i gore nego sada, al nekako nije kao ovo) i onda sam bila ok, i dobro i sada sam evo gdje jesam - ni na nebu ni na zemlji.. i bojim se.. zaista se bojim buducnosti, ne smijem misliti o tome jer onda mi je jos gore..
pokusala sam da budem optimista pokusala sam da gledam sve to sa "dobre " strane al ne nisam nista nasla.. nije da se sazaljevam nego jednostavno ne mogu da se kontroliram....

ako itko ima slicna iskustva i nesto je pomoglo molim vas da mi kazete, sada bilo sto bi probala samo da se spasim..

[maher18]

ovo je sad akutni stres. no pitanje jel imaš u sebi još nekih trauma od prije. jer, moraš priznati, da je brak bio idealan ili približno dobar, ne bi to tako rapidno išlo. vjerojatno si već prije vidjela neke stvari koje su te smetale, pa zbog starhe od samoće ili silne ljubavi nisi reagirala. sve što osjećaš normalni je tok proživljavanja ovog strašnog šoka. kaj se tiče ligamenata, desetak dana mirovanja, eventualno rehabilitacija, bit će bolje. reci frendicama da te opskrbe sa što više različitih knjiga. stavi si neku ludu salsu na cd plejer, ne dopusti si da slušaš neku romantiku, gledaš sladunjave ljubavne filmove, niti čitaš časopise o brakovima i parovima. to je vrlo praktičan savjet, koji djeluje za trenutnu situaciju.
imaš valjda neku dobru frendicu, njoj plači na ramenu, cvili, urlaj, ak treba stoput ponavljaj sve što te muči. ne drži sve to u sebi. ovo je vrlo traumatski doživljaj, normalno da se osjećaš izgubljeno, ko da te neko guši, nemoćno, razočarano, očajno... i onako kako se svi mi osjećamo u tom stanju. imaš li klince, kakav ti je posao, kakvi ljudi te okružuju? familija, razumijevanje mame, sestre? neki suport. imaš jedan jako tobar podforum: žud, rastaave. ima tamo puno korisnih topica i diskusija. ovo što ti se dešava je jedan proces spoznaje i prihvaćanja stvarnosti, koja je došla nenadano. hm, da li tako baš iznenada? razmmisli, zašto se sve to dogodilo. dogodilo se. činjenica. što bi ti zapraavo u tomu htjela. reci sebi jasno i glasno. pa se pitaj jel to moguće izvesti i vratiti stvaari na mjesto. zašto nije, kako je? odvagni. objasni sebi kako se osjećaš, i pitaj se što možeš za ssebe učiniti da ne bude tako. nešto potpuno osobno, neku sreću koja ne ovisi o drugim ljudima, pogotovo ne o tvom bivšem. gdje piše da si jedino sretan ako imaš muža? i, pitaj za savjet one na rastaavama, kojim tokom sve to ide. ovjdje ti nemrem bacit dugottrajnu spiku, jer bi previše trajalo. nazovi neki od telefona za pomoć, uvjerena sam da će ti pomoći, ili makar savjetovati. idi, npr. nekom psihiću, već sad zamoli nekog da ti podigne uputnicu i naruči se. samo nemoj kod klasičnih psihoanalitičara, oni nemaju metodu konkretnog izvlačenja iz dreka. a tebi sad odmah treba suport, makar toplina, osoba koja ćće te saslušati, i razumjeti. a možda ti da i kakav koristan savjet. drš se, mala, nije svijet izgubljen. i ja sam se rastala, nakon 15 g i dvoje djece. ali rastavu sam zatražila ja. iako sam pola života posvetila njemu, obitelji i djeci. živa si, relativno zdrava, a ovo je samo prirodno stanje tuge zbog svega što se dogodilo. i to će proći. vidjet ćeš. tu smo uvijek kad nas zatrebaš. ali, potraži stručnu pomoć, svakako!

[memona]

maher18 kaže:

koje su to priče o krivo formiranom karakteru preformatiraj! to radi kbt. ak je samo to, onda si ti na konju. ali s obzirom na puno toga kaj si nabrojala, nemreš karakter krivit za svoju boleštinu. pronajdi bolji razlog. ili promijeni šrinka.

dobro nije samo karakter nego cijela psiha. ne može se tu ništa više to je beton

[memona]

Limba kaže:

ako itko ima slicna iskustva i nesto je pomoglo molim vas da mi kazete, sada bilo sto bi probala samo da se spasim..

ja ti preporučam elektro-šok, preporučila bih ti i lobotomiju ali ja mislim da to više ne rade

[memona]

zeusxl kaže:

Ti uvijek moraš uništiti svaku temu.
Odi malo gnjavi nekog drugog. Može?

[maher18]

memona kaže:

ja ti preporučam elektro-šok, preporučila bih ti i lobotomiju ali ja mislim da to više ne rade

memi, zlato, slatkica, tebi ni to ne bi pomoglo. kaj se more. mislim da zbiljam moraš promijenit šrinka. ni valjda da si izgubljen slučaj. ak misliš da jesi, onda si osnuj posebni topic: izgubljena zauvijek. ima nekih koji će ti se pridružiti, da te malo osokole, ohrabre, budu ti potpora.

[Limba]

maher hvala ti na podrsci.. i da vec sam pokrenula topik na rastavama, i tamo sam pisala u detalje u vezi toga.. sto se pomoci tice isla sam kod doktorice, pricala sa njom ona mi je produzila ljekove kaze mi da sam dobro s obzirom na okolnosti i sok koji sam prozivjela.. al je vidam jednom tjedno, tako da cu je vidjeti u ponedeljak opet i recu joj kako sam se osjecala ovih dana.. vjerujem da ce mi uduplati dozu jer vec je to spominjala al ja sam misla da mogu sa ovim da prodjem...
ah nisam u hrvatskoj mama i tata su mi daleko, i ne mogu do njih zato im nista nisam jos rekla jer se bojim kako ce oni reagirati i koliko ce se brinuti za mene. Dolazim dole za uskrs i plakat cu mami u krilu kolik mogu..
imam prijatelja svi su bili oko mene specijalno na pocetku.. al evo ovoj najboljoj prijateljici ovdje je u utorak umro otac tako da mi je ona bila ovdje jutros i pricali smo o njegovom srcanom udaru, nisam ni spomenula kako se osjecam ovih dana..
ostale rade, a evo ja ne radim.. i puno mi je bolje dok radim, bolje sam se osjecala dok sam bila na poslu... imam odlicnu podrsku tamo svi me vole, i brinu se za mene..
za njega misle da je sebican (svi nasi prijatelji) i ne mogu da vjeruju da je to uradio.. on nikome nije ni rekao nista.. kao da se stidi ili sta.. jeste zapravo rekao je nasoj kceri...
eto al to je sve sto me muci.. i znam da mi treba pomoc strucna.. imala sam prvu depresiju poslije trudnoce.. jedva sam skuzila sta je u pitanju. Takodjer poslije trudnoce imala sam neku upalu koju nisu mogli doktori naci pa mi je to dodatno pridonijelo depresiji. izvukla sam se bila iz toga.. onda smo dosli ovdje (Engleska) i imala sam jednu dok nisam radila.. Bila sam vrlo pasivna, izbjegavala sam malu jer nisam htjela da se izderem na nju.. i slicno...to sam sredila poslije godinu dana.. i zadnje dvije sam super mislila sam da konacno moj zivot dolazi na pravi kolosjek i da se sve sredjuje i onda grom iz vedra neba.. ovo..
bojim se da ne skrenem sada.. one dvije depresije sto sam imala su bile uhhhh.. zaista se bojim da ponovo to ne prodjem..
al hvala ti svakako znam da ovo sto trazim pomoc na sve stane je dobro i pozitivno (ipak catolipram radi koliko toliko).. i da cu ga ipak naci.. mislim izlaz..

jel to bio optimizam????????..

[maher18]

vidiš, neki su si osnovali vlastiti topic i sad tamo vezu sitni vezak, a publika im plješče. usput i dalje lažu, mažu i laju, pa se odmah vidi napredak u njihovom zdraavstvenom stanju. megalomanija, pseudologija fantastica i te stvari su, na žalost, neiskorjenjive. ma, glavno da je veselo. da se drugi imaju čemu ili komu smijati. memi, vudri brigu na veselje i mam ti bu bolje!

[Limba]

memona kaže:

ja ti preporučam elektro-šok, preporučila bih ti i lobotomiju ali ja mislim da to više ne rade

a da uguram prst u uticnicu jel to moze pomoci.. bar znam da necu vise patiti.. a njemu ce nestati struje u kompu.. bar cu ga malo zajebati..

[maher18]

limbić, vidiš, vidiš da si već sama našla neke mogućnosti, i realno sagledavaš situaciju, osim što imaš strah kako ćeš i jel ćeš. naravvno da budeš, naravno. ne sumnjaj uopće u sebe. ako si sve dosad prošla to znači da si i u stanju. hja, život se često s nama igra, a i mi se sami ponekad zaigramo, pa ne zapažamo neke stvari. jel imaš escitalopram ---(cipralex) ili što drugo za terapiju? ovo je sad akutna faza koju moraš prebroditi i gotovo. ne nadaj se da će samo tako brzo proći. na žalost, ne, to je proces, ima svoje razne faze, čeka te još i pravno-formalna strana svega, prisjećanja, samooptužbe, sumnje, gorčina, bijes, mržnja, tuga, klonulost, sve su to osjećaji koje doživljavamo prilikom takvih traumatičnih događaja. najvažnije je: vidiš da nisi potpuno sama, ali konačne odluke i samo rješavanje problema ovisi isključivo o tebi itvojoj snazi. daklem, pripazi da emocije ne trošiš na suvišna sranja, jer ti trebaju za djecu i za tebe samu, i za druge koji te vole. bit će dobro. a ove oscilacije raspoloženja će još neko vrijeme trajati, gore-dole, dok se ne podignu na normalnu razuinu i tako ostanu. držim fige, bit će dobro! sve mi žene preživimo, otporne smo biljke.