Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.07.2009., 17:40   #1
Pomoć: previše radim, puko sam

imam 21 godinu,radim naporno,točnije po 15 sati dnevno,počeo sam radit kad sam imao 13 godina,isao sam u skolu i radio.cijeli sam se fokusirao na posao i zarađivanje imam neke ambicije,točnije imao sam ih do nedavno.roditelji su mi u fazi rastave i majka ostaje bez i jedne kune nakon toga i bez krova nad glavom,to me je još dodatno opteretilo.sa curom sam prekinuo pod izlikom da mi nije stalo do nje,a u biti ne želim je drzati u nekoj vezi kojoj se uopče ne stignem posvetiti zbog obaveza,več sam htjeo da si nađe nekog manje zaposlenog koji če joj moči pruziti nest.o od sebe.
inače sam takav da sve držim u sebi,nikad nikome ne govorim sta me muči,nego bacim smail na lice i pravim se da je uvijek sve ok,ne zelim nikoga opterečivati sa svojim problemima,a imam ih jako puno.zbog posla sam prestao izlaziti i iči van tako da se osim na poslu sa kolegama,privatno s nikom i ne vidim.uglavnom neki dan sam na poslu malo popijo,a onda još malo i to se pretvorilo u katastrofu.sefu sam opalio par šamarčina,porazbijao neke stvari na poslu,a sljedeči dan sam htjeo propast u zemlju nisam se ničega sjećao,ali su mi kolege i sef preslipreko toga.tek sljedeči dan postao sam svjestan do čega sam se sa svojim žrtvovanjem i odricanjem doveo,zatvorio sam se u wc i rasplakao se ko mala beba.več tri dana sam doslovno lud,neznam sta sa sobom,posao je težak,tu sam gdje jesam ali stvarno nezelim se opet počet forsirat i samo radit ali moram,ne mogu samo otiči.neznam sta napraviti kako da si pomognem sta da radim da se malo unormalim i dođem na sebe,kako da se opustim.samo jedno znam da nezelim opet doszivljavat takve slomove i da se ne zelim forsirati do krajnjih granica.
sad me svaka sitnica raspizdi ili baci u bed,nisam više sav svoj i kolege to kuze i počeli su me nekei zajebavat,a drugi gledaju da mi olaksaju.imam osiječaj da ču poludit skroz,treba mi odmor i opuštanje ,anemogu si ga priustit.
sta da radim neznam,pomozite mi savjetom ili komentarom.
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 17:53   #2
Totalno te razumijem , ja radim od srednje škole kako bi pomogla mami jer živim sama s majkom i bakom...nikad nisam imala đeparac i uvijek sam si sama zarađivala za školu i hranu, mama je plaćala režije i stan. Sad sam završila gimnaziju, upisala sam faks koji nije nimalo lagan što znači da ću morat prestat radit, a to znači da sam na nuli s financijama....inače nisam nikad izlazila, nisam imala previše prijatelja, srećom imam dečka koji me razumije, ali se ljuti na mene kad ne učim i kad idem radit...to je jako gadno, slažem se....
Moj savjet je da ipak pokušaš nač neku curu, i da pokušaš doć do nekih starih prijatelja i zabavit se malo, bit će ti lakše, vjeruj mi!!
mops is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 18:09   #3
nemoj raditi toliko čovječe, ja sam imao takve faze i nikada to nije bilo dobro, gadno te troši, nema novca koji ti to može vratiti. Trošiš sebe i nemaš vremena preraditi emocije.
Moj savjet ti je da ti osmosatno vrijeme bude prioritet. Znam da ćeš naći sto razloga da ga ne skratiš, ali ovo ti je prvi alarm.
Još ako si djevica po horoskopu pa nosiš posao sa sobom gotov si.
Govoriš da si nemožeš priuštiti odmor ali pazi se svoje podsvijesti da ti ona nebi složila probleme i ti završiš na prisilnom odmoru.
I izbaci nemogu iz svojeg rječnika, sa tako dugačkim stažom od mladosti ti si čovjek koji se ne boji prihvatiti odgovornost i raditi, a takve vole svi poslodavci.
Mlad si još, doživio sam da se bogastvo skupi u par godina, imaš vremena, moraš živjeti ono što jesi, a to je mladić sa 21 godinom...
__________________
Puštanjem sebe ono što jesam, postajem ono što želim biti.
Graham is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2009., 18:55   #4
Quote:
amstaff kaže: Pogledaj post
Uglavnom neki dan sam na poslu malo popijo,a onda još malo i to se pretvorilo u katastrofu.sefu sam opalio par šamarčina,porazbijao neke stvari na poslu,a sljedeči dan sam htjeo propast u zemlju nisam se ničega sjećao,ali su mi kolege i sef preslipreko toga.tek sljedeči dan postao sam svjestan do čega sam se sa svojim žrtvovanjem i odricanjem doveo,zatvorio sam se u wc i rasplakao se ko mala beba.več tri dana sam doslovno lud,neznam sta sa sobom,posao je težak,tu sam gdje jesam ali stvarno nezelim se opet počet forsirat i samo radit ali moram,ne mogu samo otiči.neznam sta napraviti kako da si pomognem sta da radim da se malo unormalim i dođem na sebe,kako da se opustim.samo jedno znam da nezelim opet doszivljavat takve slomove i da se ne zelim forsirati do krajnjih granica.
Cini se da si svoj zivot sveo na par jednacina koji su ispod svakog kriterijuma.

Dakle, nemam pojma kakve parice pravis, ali ako radis za qiqikiri (mislim da da), ako ti svaki sat NIJE placen (u stanju u kome si vise nije vazno da li jeste) onda si ga nacisto ugasio.

Mislim da je posao na neki nacin tvoj beg od nezadovoljstva zivotom, ali takav beg se kad tad slomi o glavu, kao u tvom slucaju. Moraces nauciti ponovo da zivis, da se ponasas kako to 21godisnjaku dolikuje.

Prvo bi trebalo da sednes da popricas sam sa sobom, da nacrtas svoju arhitekturu zivota i da pogledas u tu skicu, pa da pocnes da menjas istu, i da je dovedes do zelejnog formata, u svojim vizijama.

Drugo sto bi trebao uraditi je ozbiljno popricati sa sefom. Izviniti mu se za nemio dogadjaj, a onda traziti par meseci dopust (neplaceni, svakako) da bi se poceo vracati u normalu. Trebalo bi da nazoves svoju bivsu devojku i da popricas sa njom ozbiljno.

To bi bio pocetak, ali i za takav pocetak trebaju slonovska mooda.

_nobody_
_nobody_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 00:36   #5
Ovdje se često javljaju vrijedni ali prezaposleni, preumorni, preizmučeni...
I u postu bude objašnjeno da previše rade,
ali ne odluče stati.

Nema drugog načina nego da se stane ponekad.
Da sam sa sobom čovjek sastane se ponekad i umiri i smiri.

Osobno sam bila u svim tim situacijama: i da sam sretna u poslu, puno posla,
i da sam prešla granicu i postanem postepeno nesretna i izmučena i neefikasna,
i da me nešto izvuče tako da mogu opet krenuti u cjeloviti život - opet posao ali i sve ono drugo.


Treba pogledati ljude oko sebe koji nam se sviđaju:
svi oni koji se meni sviđaju imaju i šetnju u svom životu i bliske ljude i samoću povremeno.
Tebi? Vama?

Nedjeljom u crkvu - to zvuči tako... hm, bolje da ne kažem, da ne pogriješim,
ali nije slučajno 7 dana period u kome trebamo ponekad
izaći - u crkvu, u samoću, u susret s bogom, u susret s ljudima, u klečanje, u molitvu,
kako god.
Ili u šetnju. U (izabrani- o tome bih se mogla raspisati) šport. U neku drugu meditaciju koja omogućava
pospremanje vlastitih iskustava, misli, želja, nada, očekivanja, planova.

Čuvajte se, ljudi. Sebe samo jednoga imate
mali oblak is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 03:40   #6
Angry

Quote:
_nobody_ kaže: Pogledaj post
Cini se da si svoj zivot sveo na par jednacina koji su ispod svakog kriterijuma.

Dakle, nemam pojma kakve parice pravis, ali ako radis za qiqikiri (mislim da da), ako ti svaki sat NIJE placen (u stanju u kome si vise nije vazno da li jeste) onda si ga nacisto ugasio.

Mislim da je posao na neki nacin tvoj beg od nezadovoljstva zivotom, ali takav beg se kad tad slomi o glavu, kao u tvom slucaju. Moraces nauciti ponovo da zivis, da se ponasas kako to 21godisnjaku dolikuje.

Prvo bi trebalo da sednes da popricas sam sa sobom, da nacrtas svoju arhitekturu zivota i da pogledas u tu skicu, pa da pocnes da menjas istu, i da je dovedes do zelejnog formata, u svojim vizijama.

Drugo sto bi trebao uraditi je ozbiljno popricati sa sefom. Izviniti mu se za nemio dogadjaj, a onda traziti par meseci dopust (neplaceni, svakako) da bi se poceo vracati u normalu. Trebalo bi da nazoves svoju bivsu devojku i da popricas sa njom ozbiljno.

To bi bio pocetak, ali i za takav pocetak trebaju slonovska mooda.

_nobody_


a kako to dolikuje 21 godisnjaku??gledam svoju generaciju i mislim da gube vrijeme na izlaske i zajebanciju i gledam kako da se sto prije osamostalim,otvorim svoju firmu,pa se tek onda opustim....mislim da je vrijedno žrtve.dok oni budu tek kretali ja ču biti pred ciljem
ali u ovakvim situacijima prisjednu mi i pare i karjra i sve ali ipak "SHOW MOST GO ON"
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 13:33   #7
Quote:
amstaff kaže: Pogledaj post
a kako to dolikuje 21 godisnjaku??gledam svoju generaciju i mislim da gube vrijeme na izlaske i zajebanciju i gledam kako da se sto prije osamostalim,otvorim svoju firmu,pa se tek onda opustim....mislim da je vrijedno žrtve.dok oni budu tek kretali ja ču biti pred ciljem
ali u ovakvim situacijima prisjednu mi i pare i karjra i sve ali ipak "SHOW MOST GO ON"
Show must go on... To jeste tacno. Ali tacno je da ponekad treba izaci u nocni klub i na zayebanciju.

Radim na Zapadu (trenutno u Kanadi), i posto radim na ugovor neverovatno sam dobro placen na sat. Jedno vreme sam radio po 60 sati nedeljno (6 dana po 10 sati). Nikada nisam radio duze od mesec dana po 50 sati pre toga... Ubitacan tempo koji je tesko izdrzati. Radio sam tako 6+ meseci...

Leto je, pa posto zivim sam, svaki dan posle posla odem na basket sa klincima od 20+. Jedino sto me je nekako moglo vratiti u normalu.

Iz iskustva znam, kada otvoris svoju firmu, tada ces biti duboko u toj masini. Delujes mi kao covek koji voli da sve ima pod kontrolom. A to je daljih 15 sati rada svakodnevno za sebe, i za spomenik svom EGU.

_nobody_
_nobody_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 14:06   #8
Quote:
amstaff kaže: Pogledaj post
a kako to dolikuje 21 godišnjaku?? gledam svoju generaciju i mislim da gube vrijeme na izlaske i zajebanciju i gledam kako da se sto prije osamostalim, otvorim svoju firmu, pa se tek onda opustim... mislim da je vrijedno žrtve. dok oni budu tek kretali ja ću biti pred ciljem
ali u ovakvim situacijima prisjednu mi i pare i karijera i sve ali ipak "SHOW MOST GO ON"
slažem se da mnoštvo mladih gubi vrijeme,
ali mislim da neki mladi - i stariji - gube život, gube sebe,
jednako tako gubeći kontakt sa stvarnim sobom, ne pronađu se zapravo..
žrtvovati treba povremeno, ali NE SEBE ŽRTVOVATI NEČEMU.

knjige i knjige napisane su o tome što se zbiva ako se duša podredi...
a nije jednostavno sačuvati dušu, odnjegovati dušu.
zvuči, možda, crkveno, ali slično se događa u raznim sredinama.

da li je SHOW važniji od glumca samog? od njegove osobe? svakog pojedinog glumca?
vječno pitanje, uvijek isti odgovor.
uvijek na kraju nastane drugo pitanje: čemu to sve? na kraju, poslije previše žrtve, ostane praznina.

s druge strane: SVAKA ČAST MLADOM PODUZETNIŠTVU - i u užem i u širem smislu riječi.
svaka čast mladoj (ili manje mladoj) osobi koja shvaća da mora osobno angažirati se,
da mora pokrenuti nešto svojega, da mora povremeno ponešto žrtvovati...
svaka čast tome
mali oblak is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2009., 22:31   #9
Quote:
amstaff kaže: Pogledaj post
a kako to dolikuje 21 godisnjaku??gledam svoju generaciju i mislim da gube vrijeme na izlaske i zajebanciju i gledam kako da se sto prije osamostalim,otvorim svoju firmu,pa se tek onda opustim....mislim da je vrijedno žrtve.dok oni budu tek kretali ja ču biti pred ciljem
ali u ovakvim situacijima prisjednu mi i pare i karjra i sve ali ipak "SHOW MOST GO ON"
uspori malo.

da ti se ne dogodi da budeš u bolnici, dok tvoji vršnjaci već budu debelo uživali u plodovima svoga truda

to što ti se dogodilo je signal da moraš usporiti. nije "vrijedno žrtve": ako napraviš još 2-3 takva incidenta, ostat ćeš bez posla, zar ne?

posao i karijera su važni, ali nam oni ne mogu zamijeniti sve sadržaje u životu. moraš imati vremena i za svoje hobije, stvari koji te raduju, i za prijatelje i vezu. više ćeš postići s recimo 6 sati kvalitetnog svakodnevnog rada, nego sa 12. intenzivno se može raditi na kratki rok, ali dugoročno se ne isplati
Vilenica is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 01:09   #10
Quote:
Vilenica kaže: Pogledaj post
uspori malo.

da ti se ne dogodi da budeš u bolnici, dok tvoji vršnjaci već budu debelo uživali u plodovima svoga truda

to što ti se dogodilo je signal da moraš usporiti. nije "vrijedno žrtve": ako napraviš još 2-3 takva incidenta, ostat ćeš bez posla, zar ne?

posao i karijera su važni, ali nam oni ne mogu zamijeniti sve sadržaje u životu. moraš imati vremena i za svoje hobije, stvari koji te raduju, i za prijatelje i vezu. više ćeš postići s recimo 6 sati kvalitetnog svakodnevnog rada, nego sa 12. intenzivno se može raditi na kratki rok, ali dugoročno se ne isplati

hvala vam svima na komentarima.još dva mjeseca ču ovim tempom,a onda malo usporit.jebiga sad sam u mašini,sta se moze,malo sam se precjenio,sebe i svoje snage.
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 10:45   #11
Nažalost, moram priznati da u tvom slučaju ne vidim pretjerano svijetlu budućnost. Mislim da je neki vid terapije samo pitanje vremena. Jednostavno si premlad. Nemaš životnih problema: djecu, bolest, smrt roditelja...a već se toliko daješ u poslu. ZA ŠTO? To što si ošamario šefa tek kad si se napio puno govori o tvojim kompleksima. Kompleks manje vrijednosti je taj koji tebe toliko gura u posao. To je tvoje polje dokazivanja i sebi i drugima da možeš bolje od drugih. Pitanje je, je li to zaista bolje ili samo više. Zaključak, tvoja situacija je vrlo nezahvalna. Morat ćeš manje raditi, a da bi to ostvario morat ćeš ući u bitne rekonstrukcije vlastitog karaktera, a za to ti ipak treba stručna pomoć. Ti si najvjerojatnije žrtva promašenog ili nikakvog odgoja.
__________________
Kul sam da ne mogu kulje, ko lešo brancin na maslinovo ulje.
lefter is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 15:05   #12
Daj pliz reci - koliko se financijski isplati tvoj rad od 15 sati dnevno? Je li ti plaća dobra? Koliko konkretno, ako nije tajna?

Tvoja majka, ako nema sredstava za život, ima pravo na alimentaciju. Nek se raspita o toj pravnoj mogućnosti. Što je s podjelom bračne stečevine?

Jesi li u stalnom radnom odnosu? Ako jesi, zašto ne uzmeš bolovanje do 42 dana (ne isplati se ni manje, a ni dan više)? Bolovanje je plaćeno, a ti ćeš imati mogućnosti srediti se.

Ne bih se igrala s još dva mjeseca ovim tempom, kako si ti naumio!

Glede cure, mislim da bi joj ipak trebao objasniti kako stvari stoje i zašto si je u biti ostavio. Ako si joj rekao da ti nije stalo do nje, ona pati zbog te laži
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2009., 23:03   #13
Tko je ono pisao "Vess za predsjednika!!!"
mali oblak is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 00:05   #14
Žužika je to imala u potpisu, ali ta je bila bezobrazna generalno pa mislim da su je trajno banirali.
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 01:00   #15
Quote:
lefter kaže: Pogledaj post
Nažalost, moram priznati da u tvom slučaju ne vidim pretjerano svijetlu budućnost. Mislim da je neki vid terapije samo pitanje vremena. Jednostavno si premlad. Nemaš životnih problema: djecu, bolest, smrt roditelja...a već se toliko daješ u poslu. ZA ŠTO? To što si ošamario šefa tek kad si se napio puno govori o tvojim kompleksima. Kompleks manje vrijednosti je taj koji tebe toliko gura u posao. To je tvoje polje dokazivanja i sebi i drugima da možeš bolje od drugih. Pitanje je, je li to zaista bolje ili samo više. Zaključak, tvoja situacija je vrlo nezahvalna. Morat ćeš manje raditi, a da bi to ostvario morat ćeš ući u bitne rekonstrukcije vlastitog karaktera, a za to ti ipak treba stručna pomoć. Ti si najvjerojatnije žrtva promašenog ili nikakvog odgoja.

par dana sam se malo zamislio nad sobom i nažalost moram ti priznat da si u pravu od riječi do riječi
ali sve se da popravit i sredit.bit če bolje.nači ču več neku zlatnu sredinu i svakako ču potražit pomoč,stvarno sam proživio sranja u životu od najranije dobi,17 puta se selio,otac me ostavio,bavio se provalama i krađama,navučen na kokain, pa se vratio,izmučio me emotivno i psihički i mene i majku.očuh bio po zatvorima,bavio se oružijem i makrostvom.majka radila dva posla da skrpa kraj s krajem.kasnije i ona kratko vrijeme bila u zatvoru zbog sitih krađa,obiteljski prijatelji svi redom kriminalci,nitko od njih nije dobro završio.kao molog su me vodili da kradu samnom.zakleo sam se sam sebi ču uspijeti,živjeti normalno,šta god to značilo.imam puno stvari nataloženih u potsvijesti od kojih bježim i odgađam da riješim.uvijek sam mislio da mogu sve sam i bez ičije pomoči,trudio se da ostanem čvrst i nesalomiv bez obzira na sve,ali sad mi se to počelo vračati ko bumerang u glavu.nije da me sve sjebane situacije nisu pogodile ni dotakle ,nego sam ih ja potiskivao u sebi i kao isao dalje,koda nista nije bilo,ali to je u biti autodestruktivno i sjebano ponašanje,ali ti opet digne ego kad te neko doživi ko super jakog,sta dodatno zakomlicira stvar i daje osječaj da je stvar riješena.uglavnom,malo ču zastat,poradit na sebi,napravit neke krupne korekcije i to je to,naravno uz pomoč stručne osobe.jer ovako ču stvarno završit u ludnici ili navučena na drogu ili cugu.trebam puno stvari sredit i suočit se s njima,a onda tek,čiste vijesti neopterečen zapeti i napravit neku karijeru ili nešto.
zanima me samo kako si me tako dobro pročitala??
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 01:03   #16
Ajajajaj!
Treba onda čestitati na upornosti da se iščupa iz vlastite povijesti!
Svaka čast!
mali oblak is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 03:17   #17
teško mi je vjeruj mi!
osim želje da krenem na bolje vjeruj mi od mene nema ništa.ja sam mrtav čovjek,zgažen,izmučen i sjeban do kraja!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 10:03   #18
Quote:
amstaff kaže: Pogledaj post
teško mi je vjeruj mi!
osim želje da krenem na bolje vjeruj mi od mene nema ništa.ja sam mrtav čovjek,zgažen,izmučen i sjeban do kraja!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


samo sporije, please, odmori se, samo s odmorenim tijelom i mozgom mozes pravilno donesti odluke.
odi na bolovanje i odmori se, ponekad bolovanje i tome sluzi.

sretno i ne daj se!
Keya is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 10:16   #19
Točno tako. To ti je sad najvažnije! Odmah poduzmi korake. Vrijedan si i izvanredan mladić koji će sve postići na vrijeme, ako sačuva živu glavu. Sada samo posloži prioritete i odmah na odmor. Ljeto je, što da ne odeš odmah na neko pusto mjesto, a poslije toga na terapiju uz posao?
Vess is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.07.2009., 15:04   #20
Quote:
Vess kaže: Pogledaj post
Točno tako. To ti je sad najvažnije! Odmah poduzmi korake. Vrijedan si i izvanredan mladić koji će sve postići na vrijeme, ako sačuva živu glavu. Sada samo posloži prioritete i odmah na odmor. Ljeto je, što da ne odeš odmah na neko pusto mjesto, a poslije toga na terapiju uz posao?

nemogu kolege ostavit na cjedilu,sad kad je stvarno frka na poslu.glavno da znam šta mi je činiti,strpit ču se još malo,a onda se posvetit malo sebi.hvala svima na komentarima.
amstaff is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:09.