Preporučujemo: restorani izvan HR

[puffko]

florine kaže:

E sad, pitate se koja je poanta, poanta je u tome da niti u jednom hotelskom restoranu (koji uglavno svi liče na evropske i američke) ne možete okusiti ono što se može nazvati autohtonom kineskom kuhinjom. Tako da preporučam - samo hrabro. Kasnije sam shvatila da od hrane rijetko da se može razboljeti, uglavnom im voda nije pitka, zato se uglavnom pije čaj ili pivo (koje je vrlo slabo, oko 2% alkohola).

Kinezi hranu gotovo uvijek termički obrade; oni se groze sirove hrane i voće uvijek gule, tako da je zaraze hranom manje iako nije da je nema.

On topic, mogla bih preporučiti restorane u gradu gdje sada živim, Auckland na Novom Zelandu, od fine dining do etničkih (azijskih, kojih je puno i autentični su), ali ne znam koliko ljudi s foruma dolazi ovamo pa ću pisati kad i ako bude interesa. Te informacije ipak zastarijevaju.

[One & only]

colbert kaže:

Bila sam napisala post o jucerasnjem posjetu L'Astrance i onda mi se sve izbrisalo i sad sam ljuta.

Dva puta mi se isto dogodilo u zadnjih 10 dana. Otvori si file u wordu i zatim copy paste prebaci na forum kada dovršiš pisanje. Ajde, baš me zanima kako je bilo.

[Floverka]

colbert kaže:

Isuse Kriste! Pa vi to k'o stari Rimljani... Jesu uslijedile orgije? Cek', nemoj nish govorit...

EDIT: stvarno nisam imala pojma da je Kopenhagen tolko nabrijan gastronomski! Eto, svasta covjek nauci...

Molim lijepo, ja sam u Kini imala večeru od 16 slijedova (vidiš, sad sam naučila tu riječ nisam znala uopće kako se na hrv. kaže Gang) i to nekim jako jako čudnim redosljedom. Osim toga konobari ništa nisu makivali sa stola, večera je isto trajala satima i na kraju je sve ostalo na stolu, točnije na onom pokretnom dijelu stola i predjela i juhe, ribe, deserti, meso, povrće... samo riže nigdje nije bilo

[Cinnamon Girl]

Kod nas Michelin restorani osjecaju ekonomsku krizu. Jedan se vec zatvorio. Drugi, Ensamble, se zatvara 16.5., pa sam se pozurila da rezerviram sad u petak, da stignem bar jednom tamo jesti prije no ga zatvori, jer sam se dugo nakanjivala.

[PrittPen]

One & only kaže:

Evo restorana za preporučiti. Zove se Nobu. Zapravo je u pitanju uspješni lanac restorana, rasprostranjen po cijelom svijetu.


Zanimljiva zgoda; supruga je jela „black cod in miso“, bakalar (svježi) u umaku miso (nema veze sa juhom miso).

heh ja sam par puta jela u milanskom nobu-u i sestra je jednom narucila taj bakalar prefin (morala sam probat )

milanski je u sklopu armanijevog hotela i u prizemlju ima veliki fancy bar koji sluzi i nekakve snackse (dolje probala sam samo apple martini), ali mi je atmosfera malo pre... talijanska za moj ukus.

a za restoran i hranu samo preporuke.

jos jedan jako dobar restoran sa japanskom hranom u milanu mi je bio fingers. zanimljiv je chandelier ali ne zbog hrane koliko zbog super interijera. d&g gold izbjegavat u sta sirem luku.

nisam bas vicna kritikama restorana pa neka to bude to zasad

[kemik]

colbert kaže:

Bila sam napisala post o jucerasnjem posjetu L'Astrance i onda mi se sve izbrisalo i sad sam ljuta.

[colbert]

kemik kaže:

Evo, potrudit cu se sutra.
A zakaj i ti ne napises svoje vidjenje velebnog dogadjaja?

[ombia]

Odlicna tema, bas sam uzivala citajuci i hvala za slike. Jedino, nije vas sram fotkati klopu tamo?
Mene je a poslije mi bude zao, ali fotkanje mi djeluje tako turisticki i onako...pa jadno. Imate neki savjet kako to obavite?

[europe2seoul]

florine kaže:

Možda nije direktno za temu, pošto ne znam niti ime restorana niti u kojem je točno gradu bilo... Uglavnom, bila sam na proputovanju Kinom i u 4 tjedna sam posjetila oko 20-ak gradova, tak da mi se sve zbrčkalo u glavi, iako sam marljivo vodila dnevnik...

U vezi restorana - vodič mi je bio jedan frend iz Šangaja i on je rekao da je taj restoran jako slavan i na glasu kao odlično mjesto. Bilo je to negdje na jugu, možda čak u Guangzhou. Stvarno se ne sjećam više

Dobro, nagovori on mene da idemo tamo jest i ja sad očekujem nešto slično onome što smo imali u hotelu... a kad tamo! Jebote! kad sam to vidjela, samo što me nije infarkt lupio
Ogromni okrugli stolovi na ulici, stolice pohabane, sve zafufljano u trimilepizdemater'ne... ali on me hrabri - 'ajde, ajde svidjet će ti se'. I dobro, sjednema ja, bojažljivo, al mislim si - imam uvijek taj aktivni ugljen i samo da mi ne uvale nekog psa ili mačku...

Kad smo sjeli, prvo je dotrčao neki spetljani konobar s flašm rakije, ja si pomislila, 'aj, super, aperitiv', a kad tamo pošprica on malo po stolu za dezinfekciju

Onda smo se primili za rukice i išli birat kaj ćemo jest, u izlogu je bilo koječega, od raznog povrća, zelenjave, salate, mesa, iznutrica i svakakvih kuglica i taškica od tjestenine. Pitaj boga šta je bilo u njima.

Kad smo izabrali (ja sam birala sve neku zelenjavu u strahu da se ne zarazim nečime) onda su nam za stol donjeli plamenik sa loncem u kojem je bila bistra juha od magarca u koju smo trpali sve što smo si naručili i nakon nekog vremena pecali štapićima, tak da je ispalo da nismo ni morali birat, jer je svatko jeo ono šta je upecao.


Hrana je bila iznenađujuće ukusna i nisam dobila nikakve probavne poteškoće.


E sad, pitate se koja je poanta, poanta je u tome da niti u jednom hotelskom restoranu (koji uglavno svi liče na evropske i američke) ne možete okusiti ono što se može nazvati autohtonom kineskom kuhinjom. Tako da preporučam - samo hrabro. Kasnije sam shvatila da od hrane rijetko da se može razboljeti, uglavnom im voda nije pitka, zato se uglavnom pije čaj ili pivo (koje je vrlo slabo, oko 2% alkohola).

Kada sam procitao tvoj post vidim jednu dozu straha i nepovjerenja prozetom od pocetka do kraja + naravno ovo sto sam boldao. A cemu taj neki strah? Pa i u Zagrebu cujes ekipu u kineskom - "daj gladan sam; idemo doma da se najedemo konacno".

[Cinnamon Girl]

ombia kaže:

Odlicna tema, bas sam uzivala citajuci i hvala za slike. Jedino, nije vas sram fotkati klopu tamo?
Mene je a poslije mi bude zao, ali fotkanje mi djeluje tako turisticki i onako...pa jadno. Imate neki savjet kako to obavite?

Mnogo sam puta vidjela ljude kako fotkaju hranu na svojim tanjurima i NIKAD nisam pomislila: "Uzas, kako turisticki!". A cak i da jesam, pa sta? Sta imaju oni od toga sto ja mislim/ne mislim? Svatko ima svoje razloge da nesto cini ili ne cini i tko sam ja i tko su drugi da to osudjuju? I zasto je jadno?
No offence, ali cudan ti je stav

[ombia]

europe2seoul kaže:

Kada sam procitao tvoj post vidim jednu dozu straha i nepovjerenja prozetom od pocetka do kraja + naravno ovo sto sam boldao. A cemu taj neki strah? Pa i u Zagrebu cujes ekipu u kineskom - "daj gladan sam; idemo doma da se najedemo konacno".

Pa sad, nije isto jesti nasred ceste u Kini ili u kineskom usred Zagreba, prvo je autenticno, a drugo je valjda cisce.

Cinnamon Girl kaže:

Mnogo sam puta vidjela ljude kako fotkaju hranu na svojim tanjurima i NIKAD nisam pomislila: "Uzas, kako turisticki!". A cak i da jesam, pa sta? Sta imaju oni od toga sto ja mislim/ne mislim? Svatko ima svoje razloge da nesto cini ili ne cini i tko sam ja i tko su drugi da to osudjuju? I zasto je jadno?
No offence, ali cudan ti je stav

Pokusala sam objasniti, kao da tu hranu promatram kao atrakciju koju necu uskoro opet vidjeti i moram ju ovjekovjeciti. Podsjeca me na moj grad kad ga opsjednu japanci i kad ih bas cudno gledam da.
Ocito su nam iskustva i reakcije okoline razlicite, nisam mislila nikoga uvrijediti nego sam se nadala saznati imate li neke metode kako neupadljivo fotkate ili neki cak pomisle da ste kulinarski kriticari?

[Cinnamon Girl]

Ne mislim ja da si ti zeljela bilo koga uvrijediti, niti sam ja tebe vrijedjala, vec zelim pomoci da uklonis tu sputujucu naviku. Mislim da je ljudima u takvim restoranima sva paznja usredsrijedjena na hranu, a ne na goste za susjednim stolom. Zasto uopce postoje foto aparati? Da bi se fotkao momenat. A taj momenat moze biti osmijeh na licu drage osobe, estetski priredjena riba, crkva u jednoj metropoli, rijedak model jednog auta, graffitti na zidu slucajne zgrade... I sto je u tome cudno? Zasto ne fotografirati?

[europe2seoul]

ombia kaže:

Pa sad, nije isto jesti nasred ceste u Kini ili u kineskom usred Zagreba, prvo je autenticno, a drugo je valjda cisce.

Gle i oni su ljudi....ne jedu otrove i sto ja znam sto.

[ombia]

europe2seoul kaže:

Gle i oni su ljudi....ne jedu otrove i sto ja znam sto.

Ne moras meni to pricati, najbolja prijateljica mi je iz tih krajeva. No istina je da je ponekad tamo veliki problem zagadjene vode.

Cinnamon sve pet. Jako volim gledati fotke hrane, najradije naravno one koju sam sama pojela. Ali znala sam dobiti od vlastitog drustva razne komentare.

[Cinnamon Girl]

ombia kaže:

Ne moras meni to pricati, najbolja prijateljica mi je iz tih krajeva. No istina je da je ponekad tamo veliki problem zagadjene vode.

Cinnamon sve pet. Jako volim gledati fotke hrane, najradije naravno one koju sam sama pojela. Ali znala sam dobiti od vlastitog drustva razne komentare.

Ne slusaj to. Imaju ljudi pravo na svoje misljenje i reci im da ga zadrze za sebe. Mislim, nije da pusis i nekom duvas dim u lice Fotkanje nikom ne smeta ako je bez flasha, zar ne?
Samo ti fotkaj i poslije uzivaj. Meni je drago sto to imam kao naviku, jer se volim prisjetiti poslije, a i lakse je objasniti/prepricati drugima uz fotke i rijeci zajedno.

[colbert]

Ok, vec sam dosta pozabila kako je to sve islo, kolegica ce me mozda nadopuniti.

L'Astrance se nalazi u 16. arondismanu, nedaleko Eiffelovog tornja (stanica metroa Passy).
Izvana je neupadljiv, a ni unutarnje uredjenje ne podsjeca na klasicne velike pariske restorane, koji su nerijetko u "palacama". Stil je moderan, minimalisticki.

Nema jelovnika, postoji samo menu surprise. Za rucak je moguce birati izmedju menija od 70, 130 i 170 eura. Mi smo uzele ovaj prvi. Maître d'hôtel pita postoji li neki sastojak koji ne volimo (ja sam npr. rekla da ne bih bas meso), kuhar nam se prilagodjava.

Za amuse-bouche dobile smo prepecene kruscice s majcinom dusicom te maslacom. Sve je bilo savrsene temperature i teksture.

Onda smo kusale nekakve casice (verrines), cini mi se da je u pitanju bila krema od bijelih sparoga i jos nekoliko okusa. Treba zagrabiti zlicicom do dna, kako bi se izmijesali svi okusi.

Za predjelo sam dobila zdjelicu azijatske juhe sa skampima (vidjelo se da su svjezi, navodno ih kuhaju zive), a pored toga jos jednu zdjelicu s plodovima mora. Prisutan je bio okus limunske trave, moguce i djumbira, uglavnom jako osvjezavajuce.

Kuhar inace fura neki trip na cvijece pa je u svako jelo siknuo malo propupale flore. Pojela sam par latica. Btw, tip je ucio kod Alaina Passarda, velikog kuhara iz L'Arpègea.

Za glavno jelo ja sam dobila rouget (trlja kamenjarka?) s povrcem i neocekivanom umakom od sladica (Glycyrrhiza glabra). Tu su me malo izivcirale kosti. Podosta.

Kolegica 1 bila je poprilicno odusevljena svojom teletinom. Navodno se topila u ustima.

Onda smo opet dobile nekakve casice, a za desert su nam donijeli dva kolacica i jednu slatku casicu. Posebno me se dojmio kolacic od pasiflore (?).

Velim, puno sam pozaboravila.

[tilla]

ajme koja tema.

dakle, jedan jedini koji mi tako fali - u zg.u. milanski siam.

miks talijanske i tajlandske kuhinje, sa super pristupačnim cijenama za milano.
gazda oće počastiti šampanjcem ako mu se učini da imate poznato lice.

pišem kasnije - kad uhvatim vremena i prisjetim se nekih vrijednih spomena.

[ombia]

colber bas sam uzivala u opisu , ja si nazalost rijetko mogu priustiti takve restorane (dobro ovo za 70 mogu, ali rucak za 130 jako rijetko) ali gustam citati recenzije Recimo cesto sama slozim za goste verrines ali nisam znala da se to tako zove.

[tilla]

pa možeš kad si u LJ do asa.

[ombia]

Hm ne kuzim komentar