Onelogy

[Happyning]

Jedno je zapravo svakodnevno,
bilo tužno, bolno, ... i bijedno.
Ali čekaj!
Tu je i lijepo, veselo, ... i vrijedno.

Traži se to a izbjegava se to.
Želi se osloboditi toga,
a zapravo tu je sloboda.

Tužno, veselo, lijepo, grdo..
Jednome je to sveJedno.
U svašta i sve je prerušeno
To Jedno.

[Happyning]

Oko uma vidi razlike u Jednom,
oko srca vidi Jedno u svemu.
Oba ta oka otvorena su razum.

Ugodno i ne ugodno
zapravo su jedno.
Jedan par ali nisu kontra par.

Nerazumno je vezat se samo ugodnim,
jer to čini život još više neugodnim.

Nije ugodno a ni neugodno,
ne i ugodno je nerazdvojivo.
Kada to oči razuma uvide
tada se sve rane lakše vide,
životom se lakše i sa neugodnim ide,
jer viđenje uma i srca se spojilo,
previde vidjelo i Jedno prigrlilo.

[Happyning]

Oko u miru promatra svoj nemir.
Oko promatra promjene u miru.

Oko se toku mijene ne opire,
pa sve promjene lakše ispire.

Oko dopušta sadašnju mijenu,
ne veže za nju prošlu ili buduću sjenu.

Ovo je prirodno stanje oka,
put slobodnog i lakšeg protoka.

[Happyning]

Nekad si ne priznamo Jedno,
jer nam zaista ponekad ne može biti svejedno.
Zaista je ponekad teško to Jedno
jer boli i voli zaJedno.

Kako god okretali Jedno uvijek vodi,
i po umu se nikad ne povodi,
zato se često Jedno na razočaranje svodi.

Um je kao pametan pa misli Jedno voditi,
al ne vidi da će se tako samo slomiti.

Možda je taj umni slom cilj Jednog,
da um dovede do mudrosti sveJednog,
ali opet ne i ravnodušnog.

Možda nakon toga um bez otpora kuša,
sve što treba proći njegova duša.
Da teret prošlosti polako ispušta,
i konačno u životu nalazi sve više gušta.

[Happyning]

Život je stalna strast,
nije za umrijet.
Živet ću ga takvog dok
ne umrem.

[Happyning]

Meni nije potrebno vrijeme. Ugledat ćeš me u instantu, sada, u odsustvu tvojih zamišljenih očekivanja i maštanja kako zapavo jesam, osjećam, kako bivam i oduvijek prebivam... bezuvjetno i onda kad sve na površini govori da to nije bezuvjetno.