Koliko ste spremni pomoći polupoznatima?

[Modesti]

Bonnie Ann kaže:

Čuvala sam susjedima papigicu kad su bili na putovanju.



Wow.
Pa bar malo te mora inkomodirati, zar ne?


o:

sestra mi ima dve papigice, ne bi bila najsretnija da ih moram čuvati

te beštije prljaju nenormalno , a ja ne volim beštije

pa i ne baš , što me ima dekomodirati posuditi nekom mobitel ili im što ja znam, zalit cvijeće kad ih nema

evo , friški primjer, u sandučić sam dobila nekakvu pošiljku iz hong konga, naslovljenu na nekog ko živi na drugom kraju grada (siti ekspres , sto posto)

na omotu je pisao broj mobitela, pa sam čovjeka nazvala, on je došao po svoju pošiljku i to je to
nije da mi je ne znam kako naštetio komodu

prijatelji su potpuno druga kategorija

[Bonnie Ann]

Modesti kaže:

sestra mi ima dve papigice, ne bi bila najsretnija da ih moram čuvati

te beštije prljaju nenormalno , a ja ne volim beštije

Sestra ne bi bila sretna? Zašto, što bi im učinila?

Ali da, čudo jedno koliki kažin tako mala simpatična ptičica može napraviti u par minuta. Ova koju sam ja čuvala je ulazila u posudicu s hranom i nogama sve izbacivala van da je proso letjelo po pola dnevnog boravka. Ubacila sam joj kinder jaje u posudicu. Ne ovo, ovo.

[Scarlett_O_Hara]

okruglica kaže:

Imam strašan dojam da je tako, no možda se iznenadim.

Da ne spominjem da mi se javilo još desetak studenata(od kojih poneki vrlo dobroizgledajući) tražeći stan

Ako smijem pitati, zašto si odmah iznajmila tim ljudima (tj. brat)? Nisu vam donijeli ni dogovoreni iznos kapare. To je već loš znak. Za studente bar znaš od kad do kad će biti.

[Afrika paprika]

Ne znam za stariju generaciju, ali meni apsolutno ni u peti ne bi bilo tražiti susjeda jaje, brašno i šećer da mi padne na pamet praviti palačinke. Ako nemam, a nema otvorene trgovine, pomirim se s tim da neću praviti ništa i gotovo.
Hoću reć, ne bi mi to uopće palo na pamet kao rješenje.

[okruglica]

Scarlett_O_Hara kaže:

Ako smijem pitati, zašto si odmah iznajmila tim ljudima (tj. brat)? Nisu vam donijeli ni dogovoreni iznos kapare. To je već loš znak. Za studente bar znaš od kad do kad će biti.

Ma studenti su sto puta bolja opcija.
Ali stan je njegov, on reče da ih hoće i nakon upozorenja, jer to njemu nije problem- platiš stanarinu i ostaješ, ne platiš i ne ostaješ. Simple as that.

[Cats]

Meni se par puta dogodilo da sam usred spremanja jela i da ustanovim ili da je sva kapula koju sam par dana ranije kupila gnjila, ili da sam jaja ostavila u frižideru na poslu ili ... (nastavi niz). Pošto sam dugo godina imala sumanuto radno vrijeme nisam uvijek bila u prilici stići u dućan. Moje susjede penzionerke su mi uvijek priskočile u pomoć. Nikad nisu htjele da im vraćam pa bih onda nekom slijedećom prilikom odnijela malo kolača na tanjuriću i svi sretni. Živim u velikoj zgradi i većini ljudi uključujući moj kat ni ime ne znam. Ali tu neku međususjedsku solidarnost njegujemo. Nenametljiva je a dobra. Ne visimo jedni kod drugih ali ako nešto zatreba, tu smo. Kad se susjeda trebala nekamo skloniti jer ju je terorizorao pijani sin koji je došao u posjete, doletila je k meni usred noći u pidžami. Jednoj susjedi sam nosila pošiljku na poštu jer je morala na put i nije stigla poslati. Druga susjeda i ja si uzajamno čuvamo mačke kad idemo na put.

Nedavno se na kat doselio mladi par, tu su prije živjeli djed i baka od nekoga od njih. Studenti. Prije Božića su ispekli kekse i stavili u kutijice i svima na katu donijeli po jednu. Poslije mi veli jedna stara susjeda, koja već dugo živi sama, da joj je to bio najljepši dan u dugo godina.

U zgradi je i stan koji pripada klinici za pedijatriju, u njemu borave roditelji teško bolesne djece koji moraju neko vrijeme provesti ovdje. Dugo godina su u stanu na oglasnoj ploči imali brojeve telefona nekolicine nas iz zgrade, ako što zatreba. Mene su dvaput zvali, jednom su me molili ako imam aspirin a drugi put su trebali savjet kako će doći na neku adresu (to je bilo prije vremena kad je svatko dobio internet u džepu).

Ali ovi od okruglice su druga priča, nisam sigurna da bi bila sretna da imam njih za susjede

[Scarlett_O_Hara]

okruglica kaže:

Ma studenti su sto puta bolja opcija.
Ali stan je njegov, on reče da ih hoće i nakon upozorenja, jer to njemu nije problem- platiš stanarinu i ostaješ, ne platiš i ne ostaješ. Simple as that.

Brat ti nije baš pametan. Nisu platili cijelu kaparu, samo je pitanje vremena kad neće ni stanarinu.

[Mamekica]

Joj meni, nije ovo od Okruglice u kategoriji za pomagati, već za raid. Fino, nakon par situacija, namjestiš onu finu facu bakice i kažeš. Znate gospođo, one situacije kad se ljudi fino zbliže i nekako s vremenom postanu kao familija. E da, to se ovdje neće dogoditi zbog,.........Ugodan dan i doviđenja.

Malo mi treba vremena, da uđem u taj mod, obično kad me neko raspizdi, ali to je otprilike to.

[Cats]

Mamekica kaže:

Joj meni, nije ovo od Okruglice u kategoriji za pomagati, već za raid. Fino, nakon par situacija, namjestiš onu finu facu bakice i kažeš. Znate gospođo, one situacije kad se ljudi fino zbliže i nekako s vremenom postanu kao familija. E da, to se ovdje neće dogoditi zbog,.........Ugodan dan i doviđenja.

Malo mi treba vremena, da uđem u taj mod, obično kad me neko raspizdi, ali to je otprilike to.

E baš tako

[MrsWallace]

Afrika paprika kaže:

Ne znam za stariju generaciju, ali meni apsolutno ni u peti ne bi bilo tražiti susjeda jaje, brašno i šećer da mi padne na pamet praviti palačinke. Ako nemam, a nema otvorene trgovine, pomirim se s tim da neću praviti ništa i gotovo.
Hoću reć, ne bi mi to uopće palo na pamet kao rješenje.

Mojoj mami je to normalna stvar, ali ona živi u malom gradu, druga je generacija, a prva susjeda joj je ujedno i najbolja prijateljica, pa to prakticira povremeno. Međutim, meni doista nikada nije palo na pamet bilo koga tražiti išta slično, baš mi ne postoji u glavi kao opcija, koliko god jesam ili nisam dobra sa susjedima.

Pobogu, pa nemam šest godina da se ne mogu pomiriti s tim da, eto, danas nema kolača ili ću se, jebiga, sada morati obući i prošetati do dućana.

Jedina situacija u kojoj sam kucala susjedima je bila kada sam slučajno bila zatvorila protuprovalna vrata, a nisam imala ni ključ, ni mobitel kod sebe, pa sam trebala nazvati muža... Inače doista nikad, čak ni kada mi je prijateljica živjela deset metara dalje.

[Carla B.]

Meni je neku večer susjeda kucala i pitala imam li jaje jer pravi palačinke.
Kaže da joj je kući mali od 3 godine i beba od 6 mj, nije joj zgodno u trgovinu, a već je počela pripremati smjesu.
Bilo mi je simpatično jer smo baš dan prije mi doma razgovarali kako toga nema više i kako je dobro da nema

Navečer opet kuca i nosi 3 palačinke i jaje.

Jutros idem iz dućana i ispred mene baba sa štakom i 2 pune torbe spize.
Jedva hoda, ali jedva i ja za njom i ponudim se da joj to ponesem jer vidim da ne može. Ona sva skeptična, ali ipak je popustila.
Jedino što sam previdjela je da sam njenim tempom došla kući za 10 minuta, a ne za minutu, a stvarno sam bila u žurbi.
Svejedno, volim kad mogu pomoći.
Ne uvijek i ne svima.
Ne dozvoljavam da me itko koristi. Dugo mi je trebalo da naučim reći ne.
Otkad sam naučila, preporodila sam se.

[Xiang Chi]

Cats kaže:

Meni se par puta dogodilo da sam usred spremanja jela i da ustanovim ili da je sva kapula koju sam par dana ranije kupila gnjila, ili da sam jaja ostavila u frižideru na poslu ili ... (nastavi niz). Pošto sam dugo godina imala sumanuto radno vrijeme nisam uvijek bila u prilici stići u dućan. Moje susjede penzionerke su mi uvijek priskočile u pomoć. Nikad nisu htjele da im vraćam pa bih onda nekom slijedećom prilikom odnijela malo kolača na tanjuriću i svi sretni. Živim u velikoj zgradi i većini ljudi uključujući moj kat ni ime ne znam. Ali tu neku međususjedsku solidarnost njegujemo. Nenametljiva je a dobra. Ne visimo jedni kod drugih ali ako nešto zatreba, tu smo. Kad se susjeda trebala nekamo skloniti jer ju je terorizorao pijani sin koji je došao u posjete, doletila je k meni usred noći u pidžami. Jednoj susjedi sam nosila pošiljku na poštu jer je morala na put i nije stigla poslati. Druga susjeda i ja si uzajamno čuvamo mačke kad idemo na put.

Nedavno se na kat doselio mladi par, tu su prije živjeli djed i baka od nekoga od njih. Studenti. Prije Božića su ispekli kekse i stavili u kutijice i svima na katu donijeli po jednu. Poslije mi veli jedna stara susjeda, koja već dugo živi sama, da joj je to bio najljepši dan u dugo godina.

U zgradi je i stan koji pripada klinici za pedijatriju, u njemu borave roditelji teško bolesne djece koji moraju neko vrijeme provesti ovdje. Dugo godina su u stanu na oglasnoj ploči imali brojeve telefona nekolicine nas iz zgrade, ako što zatreba. Mene su dvaput zvali, jednom su me molili ako imam aspirin a drugi put su trebali savjet kako će doći na neku adresu (to je bilo prije vremena kad je svatko dobio internet u džepu).

Ali ovi od okruglice su druga priča, nisam sigurna da bi bila sretna da imam njih za susjede

Ovo je bas lijepo

[Hilda]

To sa šećerom i jajima je iz nekih drugih vremena kad su se dućani zatvarali subotom u 2 i otvarali u ponedjeljak ujutro. Prvi dežurni je bio desetinama kilometara daleko pa ono...ulijetalo se susjedima.
Danas nezamislivo ko i one različite cice i mufovi s jedne druge teme
Inače pomažem, da. Što god mogu i koliko mogu ako ne osjetim da je to iskorištavanje. Pomažu i meni.
Primjer iz uvodnog posta ne znam kud bi svrstala i kako objasnila. Ne mogu skužiti jesu to ljudi samo jako komotni ili jako siromašni i u gabuli.

[Blentava]

Hilda kaže:

To sa šećerom i jajima je iz nekih drugih vremena kad su se dućani zatvarali subotom u 2 i otvarali u ponedjeljak ujutro. Prvi dežurni je bio desetinama kilometara daleko pa ono...ulijetalo se susjedima.

ja se toga sjecam iz '91 (djes ti bijo devedesprve?!!111), bez beda se posudjivalo, cak i kupovalo "na dug" u lokalnoj "zadrugi" gdje je otuzni vlasnik koji je vlastorucno dodavao stvari s polica musterijama imao biljeznicu a la adresar di su bili popisani dugovi svih obitelji iz kvarta, po pocetnim slovima iz prezimena.

ako danas vidim da mi fali secera u kuci, necu radit kolac i gotovo. iako se mogu pohvalit divnim susjedima.

Hilda kaže:

Inače pomažem, da. Što god mogu i koliko mogu ako ne osjetim da je to iskorištavanje. Pomažu i meni.

ovo

Hilda kaže:

Primjer iz uvodnog posta ne znam kud bi svrstala i kako objasnila. Ne mogu skužiti jesu to ljudi samo jako komotni ili jako siromašni i u gabuli.

mislim da su komotni. netko tko je jako siromasan se barem malo posrami, kod ovih okruglicinih to ne vidim.

[kukuriku]

Hilda kaže:

Primjer iz uvodnog posta ne znam kud bi svrstala i kako objasnila. Ne mogu skužiti jesu to ljudi samo jako komotni ili jako siromašni i u gabuli.

možda jesu siromašni, ali siromaštvo nije isprika za drskost i bezobrazluk.

[Hilda]

To nikako.

[sunnyah]

Za ove iz uvodnog posta očekujem da će platiti samo prvu najamninu, nabit će račune za režije i onda ih neće moći izbaciti iz stana jer imaju malodbnu djecu...

okruglica je svega toga svjesna, jasno joj je da od nje i brata rade budalu. Novi podstanari zaju da vi sve kužite, ali za razliku od vas kojima je bed odbiti ih, njima nije bed od vas raditi budale....

Masu puta sam doživjela takvu situaciju, jer nažalost pripadam istoj skupini ljudi kao okruglica, tako da dobijem živčani napadaj kad samo najušim takav razvoj događaja.

[Xiang Chi]

Blentava kaže:

ja se toga sjecam iz '91 (djes ti bijo devedesprve?!!111), bez beda se posudjivalo, cak i kupovalo "na dug" u lokalnoj "zadrugi" gdje je otuzni vlasnik koji je vlastorucno dodavao stvari s polica musterijama imao biljeznicu a la adresar di su bili popisani dugovi svih obitelji iz kvarta, po pocetnim slovima iz prezimena.

Ma sto '91, tako je bilo citave 90-e u mom kvartovskom ducanu Uvijek sam imala dojam da manje ljudi kupuje gotovinom nego na dug

Ja isto ne pravim nesto ako nemam sve sastojke, ali mi je ok ako susjedi pitaju nesto sto im fali. Ma lako se prepozna kad netko cisto ljudski pita ili trazi uslugu, a kad iskoristava.

[Modesti]

Bonnie Ann kaže:

Sestra ne bi bila sretna? Zašto, što bi im učinila?

D

ili bi mi utekle, ili bi ih izgubila

[Racine Carree]

Ja sam takav jaje-šalica šećera odnos imala samo sa gazdaricom jednog stana gdje sam živjela, bile smo vrata do vrata. Nosile smo si kolače, ona meni ručak povremeno, znala me odvesti na bus, provjeriti jel mi što treba kad sam bila bolesna i tako još uvijek popijemo kavu tu i tamo jer je divna žena.

Sad izbjegavam zbližavanje sa susjedima.

Okruglice ključ u bravu i bok, s vremenom će odustati.