Povjerenje

ok.

priznao mi je da se zaljubio u neku žensku, ali je to srezao u početku zbog mene i da je to za njega sada gotova stvar. (fizike nije bilo)

Kad sam ga pitala zašto mi je to uopće rekao, rekao mi je da je mislio da bi to bilo fer prema meni s obzirom na razgovore koje smo vodili prošlih dana (o prijateljstvu u braku i ostalim stvarima). kad sam spomenula rastavu, vidjelo se po njegovom ponašanju da to ne želi....kaže da me voli i da ostatak života želi provesti samnom... eto

sad se u meni budi sumnja dali to još uvijek traje ili ne? Dali me zbilja voli ili nešto drugo je u pitanju zbog ćega bi ostao samnom (djete, osuda okoline, itd itd...) zbog čega mi je priznao, čeka li moj prvi korak ka rastavi, da me skine s vrata i dalje nastavi sa strane ? itd,

Zna da sumnjam i dalje, i priznaje da nije znao kako ću reagirati kad mi je to išao govoriti.

e sad u biti ja nisam sigurana dali je bio do kraja iskren prema meni.

[nanah]

Da ti nije htio reći sve,, ne bi ti rekao ništa....

Nemoj cmizdriti jer najviše štetiš sebi, a onda kako si i sama rekla i bebaču, a i njemu će puknuti i fakat će se okrenuti onoj drugoj,, zato što prije odluči,,,, najteže je donijeti odluku,,,, se drugo je lakše....

Moja preporuka ti je da pokušaš zaboraviti sve,, biti sretna što imaš muža koji ti je rekao istinu (opet ponavljam da nije htio ,,, ne bi),, i prestani se vrtiti u krug....

Puno sreće....

[mala_slatka]

moje misljenje je :JA i samo ja bi znala kada se trebam rastavit! a ne nitko drugi ,da se trebas rastavit znala bi ti to sama nebi nas pitala vjeruj mi jer nisi nas ni pitala niti postavila temu :STO MISLITE BILI SE TREBALA ZA NJEGA UDATI?nisi, jer si znala e tako znas i za prekid samo mislim da panicaris bez veze ,mislis da se ti nekada neces zaljubit? i zaljubiti i voliti su dva razlicita pojma ,mogao se on zaljubiti ali tebe voli da nevoli nebi se zamarao sa tim da ti kaze ,jer zamisli ,dali bi ti se zamarala sa njim da ti nije stalo???? da ga nevolis dali bi bila u depresiji? mislim da ne ,a i to zapamti svi smo mi od krvi i mesa nismo sveci i necemo vjecno,zasto praviti pakao na zemlji ,znam nije lako ,ali nije ni kraj svijeta ,taj problem sto imas ljudima sa "problemima "je smijesan ,zahvali bogu imas sina zdravog i nezaboravi vrata da izadjes iz sobe(braka)je uvijek lako zalupiti samo da nebudes jos tuznija kad ih zatvoris?

vaši odgovori su mi uglavnom pomogli. hvala vam na tome.

s obzriom da sam otvorila topic smatram da vam dugujem obrazložiti svoju odluku (nadam se konačnu)



Odlučila sam ostati sa suprugom i prepustiti stvari vremenu....

Kao što stara narodna poslovica kaže a i većina ljudi na forumu:

Vrijeme je najbolji ljek i pokazatelj.

Isto tako odlučila sam se promjeniti kao osoba (znam da će biti teško ali ustrajati ću kao što sam ustrajla uvijek do sada u životu -jer to mi uglavnom je glavna odlika.)

Vjerujem mu da me voli (o ostalim x-faktorima ne želim razmišljati) ipak je samnom proveo 4-5 godina.

Što će biti sumasumarum svega opet odgovor je VRIJEME.

do tada želim biti pribrana

zahvaljujem

[ZgSash]

zanimljivo
prema TVOJOJ prici , on je taj koji je trebao davno odustati , a ti jos uvijek sebe samu stavljas kao centar svijeta i razmisljas da li da ti ostavis njega
ne kazem da ne bi trebala
ali kazem da je on tebe trebao jos prije nekoliko godina poslati kvragu , skupa s tvojim paranojama
je li ti ikada palo na pamet da i on treba isto sto i ti ? ljubav , njeznost , podrsku , povjerenje ... ?
ja , pa ja , pa ja , pa meni , pa ja bih ...
iskreno , ja bi takvu zenu davno davno stjerao u *****
sto je on od tebe imao ?

nemoj me krivo shvatiti , zelim ti/vam svu srecu , ali nemoj biti sebicna kucka i shvati da je obitelj zajednistvo a ne vlasnistvo

o čemu ti molim te prićaš, koja moja paranoja, čovjek je priznao

a da je obitelj zajedništvo je trebao on razmišljati puno prije svojih zaljubljivanja zar ne?

[magic]

Mislim da je jako pohvalno shto je pufer sama sebi priznala da i ona ima problema i shto se odluchila na struchnu pomoc.

To je najveci korak u rjeshenju njihovih problema.

Pufer bravo

[tonka]

zg_sash kaže:

nemoj me krivo shvatiti , zelim ti/vam svu srecu , ali nemoj biti sebicna kucka i shvati da je obitelj zajednistvo a ne vlasnistvo

sash, kad se jednom pojavi crv sumnje, on obicno raste, a cesto ima hrane napretek!!!!
nisu ljudi supermeni ili stekeri.
puf veli da krece dalje, ali ce sumnja jos dugo ostati u njoj. pokazat ce vrijeme i njegov odnos prema njoj.

puf, moj bivsi-sadanji je prema meni divan i zaista svojim ponasanjem mi daje na zanje da je mislio ono sto je rekao, da mu je zao i me zeli uz sebe.
ja mu vjerujem iako mi je to sve prelijepo da bi bilo istinito. i pitam se da li ce se grozota ponoviti. moj crv jos uvijek kopa.

[ZgSash]

tonka , taj crv raste koliko ga hranis , kao i svi ostali crvi

najteze je prihvatiti da sve to krece iz vlastitog nesamopouzdanja i nesigurnosti
onda i partneru kreiras uvjete u kojima se on osjeca zarobljen i podlozan prvom smjesku i spremnosti da bude saslusan sa strane
karikiram , naravno , ali mislim da nije tesko za shvatiti sto pokusavam reci
a najvaznije je mozda za shvatiti da niti je netko nase , niti smo mi icije vlasnistvo i da smo zajedno samo zato jer to oboje zelimo biti
ili nismo

[Blondy]

Čuj, to što veliš da od osvete ne dobivaš ništa, e tu se varaš! Naravno da sad kada si povrijeđena ne pada ti na pamet lutat s nekim novim tipom, ali da si imala svoj prostor sa frendicama, flertove... znala bi kako se osjeća neko ko je u dilemi bi-nebi prevario. Da, bila sam u takvoj situaciji i potpuno te razumijem, samo što nismo bili u braku nego u 100-godišnjoj vezi, ja vjerna, on "malo zastranio" (bili smo pred brakom). Da, i on je priznao sam, ne zato što je "pošten" već zato što ga j... njegova savjest zbog koje nije mogao funkcionirati a bilo je "lakše" prebacit sve na mene i reči istinu, a ja nek odlučujem. Veza je pukla (ipak to nije brak, mada nije ništa lakše) i krenula sam dalje. Sa prvom aferom razumijela sam sve, i njega i njegove postupke. Sad znam šta znači ona trenutna strast, ludost što radiš nešto zabranjeno, mraaaak sex s nekim novim. Ja osobno mislim da se povjerenje ne može vratiti, uvijek ćeš ga gledati drugačijim očima, ideal je srušen. To moraš prihvatiti i pokušat ga naučit voljet sa tim manama, graditi neko novo povjerenje, novi odnos iz početka.
Znaš šta je najviše pogodilo mog bivšeg? To što sam mu rekla da smo oduvijek bili ravnopravni u vezi, sve što smije on - mogu i ja! Tu se prepao i valjda po prvi put stavio sebi sliku u glavi da i ja mogu biti sa nekim drugim. Nije prošlo puno od tada (4 mjeseca), ne vjerujem da ću mu se vratiti, ne zato što ga više ne volim već zato što to više nije isti čovjek a ovaj sada mi se ne sviđa.
Nitko osim tebe ne može odlučiti da li ostati sa njim ili ne ali mislim da je najteže dignuti ruke od te ljubavi (da ne zanemarujemo dijete), pa procijeni koliko je ostalo od nje.. Držim ti fige, znam da boli, ali vjeruj, s vremenom se smanjuje sve dok ne nestane.. Ja ovo vrijeme između zovem "emocionalno odvajanje", i to traje u tri p.m., ali barem manje boli... Ja bar imam odluku - nebi više!
Nadam se da ćeš i ti uskoro donjeti odluku, kakva god bila, jer ovaj međuprostor je najgori, puknut ćeš!
Sretno!

totalno si u pravu....volim ga još uvijek i to jako i uvijek sam ga voljela čak i kad smo se svađali.

[mimi2003]

pufer13 kaže:
samosažaljenje je valjda normalna faza nakon takvog otkrića, zbilja sam vjerovala u našu ljubav....

no dobro, kažem vam milimetar po milimetar idem naprijed, kod psihijatra idem radi sebe, tj. da bih ipak bila normalna mater svome sinu.

Znam da je teško drugima shvatiti ali jednom poljuljano povjerenje je teško vratiti natrag.

Pomiriti se sa činjenicom da ljubav je takva kakva je da nije ništa posebno je puno lakše nego vratiti povjerenje (i poštovanje) a ono je najbitnije za brak. Zar ne?

Još jedna stvar. U ovu moju agoniju ne uplićem puno djete koliko ste mogli primjetiti nego pokušavam riješiti problem između mene i njega jer smatram da jedino na taj način možemo opstati kao par i nadalje kao roditelji. Ukoliko to nebude moguće, recite mi zar vi mislite da bi mogli funkcionirati kao normalni roditelji?

Zato možda i jesam toliko patetična... eto

Najlakše bi mi bilo reći mu: Konju jedan ako ne misliš na mene misli na djete. Kako bi se ono osječalo ako jednom shvati da mu otac nevoli majku ili obrnuto. Vidiš da to i djete osječa (što je činjenica) itd itd....

ne, ja želim iskrenu ljubav... ukoliko je to moguće. Izrazito cijenim to što mi je rekao, ali se nadam da su razlozi pravi. Jer ponekad ona druga strana prepušta odluku drugome i time si svaljuju teret krivnje sa sebe i teret konačnne odluke.

Samo koliko sam iz ostalih primjera mogla naučiti to je samo trenutačno, osječaj krivnje ih prati cijeli život. Jer ipak naposljetku, tamo negdje iza 23,00 ostaješ sam sa sobom.....

najlakše će ti biti da se ne vraćaš non-stop unatrag i razmišljaš jel bilo ono ili ovo, možda je bilo a možda i nije, znamo svi da je povjerenje gadna stvar, ali ovako ga nećeš vratiti, vjeruj mi, nego samo otvorenim razgovorom, lakše tebi i njemu a i djetetu, dijete kako malo bilo itekkako osjećaju naše raspoloženje koliko ga god mi pokušali sakrit.
...svi mi imamo loše dane ja ih rješavam razgovorom naravno u povoljnom trenutku, za sve ove godine poznavanja i braka neke stvari sam naučila... ali ti ti si još napočetku, jedan korak napred dva nazad...
i još nešto nađi nešto što te veseli. dijete bi ti trebalo biti prvi podsticaj i sretno!!!