Prizivanje duhova i demona

[sceletroy]

nudim vam svoju metodu, malo je ćudna... ali pali
prvo pošteno najebeš
završiš u bolnici
osam dana primaš morfij
i duhova ko u priči, jebote moraš ih tjerat koliko ih je

provjereno na svojoj koži

[bubi mir]

U vezi sam sa osobom koja se time bavi,nema nikakvih ne zeljenih posljedica.
Nisam uopce vjerovao u to,nisam siguran ni da sada vjerujem.Za mene sve je to autosugestija,a netko je prirodno tome podlozan,netko nije.
Ljudi dolaze i placaju da bi im se reklo ono sto zele cuti i da bi ih se uvjerilo da mogu postici ono sto oni smatraju ne mogucim.To je bio moj stav u vezi svega toga,sve dok nisam par puta prespavao kod te osobe i dok nisam poceo duze boraviti u toj kuci.
Jeli moguce da okolina sugestivno djeluje na mene iako ne vjerujem u to i znam da je sve igra moga uma?
I kako provjeriti jeli to ili cu morati mjenjati uvjerenja)

[Kalira_bei]

Ja živim u stanu/garsonieri sa cimericom. Neznam da li je netko od prijašnjih stanara tamo umro ili prizivao duhove, samo znam da se događaju čudne stvari...kucanje na vratima a kada ih otvoriš nema nikoga i tako cijelu noć u intervalima, otvaranje vrata ormara čak i kada ispred njega naslažeš pun kufer cipela, iz cilindar brave izljeće kljuć, netko lupa po prozoru a stan je na 3. katu, na nama se pojavljuju otisci prstiju, stopala, kugle koji su crvene boje, peku i svrbe pa spontano nestaju.
Prije par dana smo snimile naš razgovor na mob. Paralelno sa razgovorom se čuje kako neko teško diše i sl. A najčudnije je bilo kada smo čule neki čudni glas muškarca starog cca 40-50 godina kako govori nešto na nepoznatom jeziku, neljudskim glasom. To je trajalo 10 minuta i prestalo. A nisam prepoznala niti grupaciju jezika na kojem je govorio!!!, a kamo li jezik...
Nas dvije NISMO prizivale duhove, a ovo gore navedeno se konstantno i dalje događa uz povremeni osjećaj paničnog straha bez obzira jesmo li same ili ne i koje je doba dana i noći...
Osobno meni najstrašnije je bilo kada sam se probudila u znoju jer sam ružno sanjala /zaspala sam sa upaljenim svjetlom/, sjela sam na krevet i vidjela ogromnog, barem 30 cm velikog crnog pauka sa crvenim rombovima kako odlazi sa mojeg jastuka prema cimerici i nestaje...
Što da radim??? Alternativci samo traže lovu za konzultacije i trabunjaju o telekinezi, psihokinezi i poltergaistuu...
I naravno jadna konzultacija nije dovoljna, a niti ne rade grupne seanse nego bi cimerica i ja svaka posebno tebale svaki tjedan pljunuti par stotina kuna sa upitnim rezultatom...
Ima tko ideju???

[Klepsidra]

Nije mi jasno kako se niste do sad iselile?
Jeste li vlasniku stana rekle za ta cudna desavanja?

[Magdala]

Kalira_bei kaže:

Ja živim u stanu/garsonieri sa cimericom. Neznam da li je netko od prijašnjih stanara tamo umro ili prizivao duhove, samo znam da se događaju čudne stvari...kucanje na vratima a kada ih otvoriš nema nikoga i tako cijelu noć u intervalima, otvaranje vrata ormara čak i kada ispred njega naslažeš pun kufer cipela, iz cilindar brave izljeće kljuć, netko lupa po prozoru a stan je na 3. katu, na nama se pojavljuju otisci prstiju, stopala, kugle koji su crvene boje, peku i svrbe pa spontano nestaju.
Prije par dana smo snimile naš razgovor na mob. Paralelno sa razgovorom se čuje kako neko teško diše i sl. A najčudnije je bilo kada smo čule neki čudni glas muškarca starog cca 40-50 godina kako govori nešto na nepoznatom jeziku, neljudskim glasom. To je trajalo 10 minuta i prestalo. A nisam prepoznala niti grupaciju jezika na kojem je govorio!!!, a kamo li jezik...
Nas dvije NISMO prizivale duhove, a ovo gore navedeno se konstantno i dalje događa uz povremeni osjećaj paničnog straha bez obzira jesmo li same ili ne i koje je doba dana i noći.......
Ima tko ideju???

Pusti plaćanje - pomoć koju možeš dobiti je besplatna - javite se svećeniku. Nekome u koga imate povjerenje, koji je "normalan" - mislim pod time da se s njim može razgovarati...
a sve to - ako nemate mogućnost da se odselite iz tog stana... koliko sam shvatila - tamo ste podstanari, zar ne? Ako je tako - bjež...
inače, ono što može pomoći je ono što sam prvo napisala. Neka svećenik izmoli Gregorijane. On će znati što treba.

[Frater HPK]

coma black! kaže:

pozdrav, preduga mi je tema , pa ću samo nešto pitati...

jel ikad itko prizvao nešto ( demona, duha, anđela bilo što ), tako da je baš na kraju vidio to što je prizvao ili je sve stalo na pomicanju čaša, škripanju dasaka na podu......

stvarno me zanima

Jako malo ljudi je sposobno da prizove nešto do vidljive pojavnosti. Prizivi se zapravo ponekad rade tako što prvo stojimo ispred nečega, recimo enohijanskih tabli - sve četiri skupa sa krstom koji ih deli. Zatim se poslenekoliko koraka projektuje u željeni kvadrat i tamo se radi projekcija dok smo unutra.
Druga opcija je priziv u ogledalo. Ali priziv do materijalne pojavnosti je nešto što, po onome što ja znam, veoma malo okultista može. A pogotovo da to i neko drugi vidi normalnim vidom.

[Bonnie Blue]

Kalira_bei kaže:

Ja živim u stanu/garsonieri sa cimericom. Neznam da li je netko od prijašnjih stanara tamo umro ili prizivao duhove, samo znam da se događaju čudne stvari...kucanje na vratima a kada ih otvoriš nema nikoga i tako cijelu noć u intervalima, otvaranje vrata ormara čak i kada ispred njega naslažeš pun kufer cipela, iz cilindar brave izljeće kljuć, netko lupa po prozoru a stan je na 3. katu, na nama se pojavljuju otisci prstiju, stopala, kugle koji su crvene boje, peku i svrbe pa spontano nestaju.
Prije par dana smo snimile naš razgovor na mob. Paralelno sa razgovorom se čuje kako neko teško diše i sl. A najčudnije je bilo kada smo čule neki čudni glas muškarca starog cca 40-50 godina kako govori nešto na nepoznatom jeziku, neljudskim glasom. To je trajalo 10 minuta i prestalo. A nisam prepoznala niti grupaciju jezika na kojem je govorio!!!, a kamo li jezik...
Nas dvije NISMO prizivale duhove, a ovo gore navedeno se konstantno i dalje događa uz povremeni osjećaj paničnog straha bez obzira jesmo li same ili ne i koje je doba dana i noći...
Osobno meni najstrašnije je bilo kada sam se probudila u znoju jer sam ružno sanjala /zaspala sam sa upaljenim svjetlom/, sjela sam na krevet i vidjela ogromnog, barem 30 cm velikog crnog pauka sa crvenim rombovima kako odlazi sa mojeg jastuka prema cimerici i nestaje...

To je uistinu strašno, i mogu samo zamislit, kako ti je katastrofa živit tako svaki dan u strahu, užas, ali evo ponukana tvojim iskustvom napisat ću što se događalo prije dvadesetak godina u rodnom selu mog oca, u neposrednoj blizini njegove rodne kuće.
Uglavnom, prije 50-ak godina naišao je neki putnik kod ovog našeg susjeda na selu i upitao ga može li samo prenoćiti, a da će ujutro rano odmah otići. Susjed mu je rekao da može, i dao mu je smještaj negdje u štali, jer se prepao da ga nebi u noći slučajno pokrao i otišo. Nakon toga, taj putnik nije ništa više govorio i na sve njihove upite, kao tipa je li gladan, žedan i tako to, odgovarao je niječno odmahivanjem glave. Oni kažu da im se odmah učinio nekako čudan, ali da mu nisu htijeli dodijavat i zamjerat se kad su ga već primili da prenoći. Ono što je totalno čudno bilo je to da su ga ujutro pronašli mrtvog u štali, na sijenu kako leži, na mjestu gdje su mu postavili "krevet". Budući da nitko nije znao tko je i što je, a još manje kako se zove i koje je religije, nitko ga nije htio primit u svoju grobnicu i tako su ga pokopali na obližnjem zemljištu, bez ikakvog znaka koji bi upućivao da je netko tu pokopan. Trideset godina kasnije, jedna stara cura, usidjelica, već je tada imala oko pedesetak godina, kako je bila siromašna, a nije imala nikog svog, općina joj je odlučila napravit malu kućicu i na nesreću napravili su je upravo na tom zemljištu gdje je taj putnik pokopan. U početku je sve bilo normalno, a onda su se počele događat svakakve čudne stvari, prvo rijetko, jedanput na tjedan, a onda svaki dan, vrata i prozori su se sami počeli otvarat, čula bi se kucanja, struganje, prvo po vratima, pa zatim u zidovima i onda čak i u stropu i podu. Kucanje je bilo kao da netko udara nekim velikim batom i samo što ne prolomi zidove, čuo bi se nekad i neki glas kako nešto nerazgovijetno govori ili šapuće. Ona je prvo mislila da to samo umišlja jer je živila sama, i mislila je da ako nekome rekne da će joj se počet smijat i da će joj reći da je luda. To se nikad nije događalo po danu, nego uvijek iza ponoći, najčešće oko 3 sata u noći.Budući da nije više mogla izdržat, rekla je za to mojim roditeljima i ovim još jednim susjedima. Od ovih susjeda, jedna cura, koja je tada imala oko 15-16 godina, odlučila je prespavati sa njom, čula je lupanje i struganje po kući, otvaranje prozora i vrata, sva je prestravljena počela vrištati i pobjegla je iz kuće. Budući da joj je rijetko tko vjerovao, a najmanje muškarci, nekoliko njih (točnije trojica), kao naime "najhrabrijih" se odvažilo prespavat u toj kući. Od njih trojice što su se natiskali u tu malu kućicu, svi su čuli lupanje i struganje po zidovima, podu, stropu i svi su rekli da je to nešto najgore što su čuli u životu. Sljedeći dan su odmah željeli prekopati kuću i ispod temelja kuće pronašli su grob onog stranca. Brzo su pozvali mjesnog svećenika, te su odstranili kosti, ali opet nitko ne zna gdje su ih odnijeli. Nakon toga, u toj kući se više nikad nisu niti vidjeli niti čuli nikakvi paranormalni zvukovi i događaji. Neznam hoće li ti zbog ovoga biti imalo lakše, ali evo samo da znaš da nisi jedina kojoj su se događale takve stvari, pa se zato slažem s Magdalom i zato ti zato preporučujem da se obvezno savjetuješ sa svećenikom, jer će ti on najbolje reći šta trebaš učiniti.

[Kalira_bei]

Klepsidra kaže:

Nije mi jasno kako se niste do sad iselile?
Jeste li vlasniku stana rekle za ta cudna desavanja?

Vlasnik stana je državna firma. Ne fermaju nas pol posto a posao je vezan sa stanom. Rekli su nam da prestanemo se drogirati )) Onda smo pokazale fotke čudnih "ozljeda", pa se za vrijeme posjete tipa par puta otorila vrata i nekaj ga je ugrizlo

Uglavnom nema mjenjanja stana zbog posla, ali nas više ne zafrkavaju za cugu i droge

[Klepsidra]

Kalira_bei kaže:

Vlasnik stana je državna firma. Ne fermaju nas pol posto a posao je vezan sa stanom. Rekli su nam da prestanemo se drogirati )) Onda smo pokazale fotke čudnih "ozljeda", pa se za vrijeme posjete tipa par puta otorila vrata i nekaj ga je ugrizlo

Uglavnom nema mjenjanja stana zbog posla, ali nas više ne zafrkavaju za cugu i droge

Mozes li postirati te fotke ovdje na forumu i snimiti zvukove nocu pa postaviti na youtube takodjer ovdje na forumu da i mi cujemo? Mislim ne da ti vjerujem ali voljela bih da cujem, ono...mozda jos neko nesto kaze konkretnije od nas svih koji se javljamo na ovu temu.

[Kalira_bei]

Bonnie Blue kaže:

To je uistinu strašno, i mogu samo zamislit, kako ti je katastrofa živit tako svaki dan u strahu, užas, ali evo ponukana tvojim iskustvom napisat ću što se događalo prije dvadesetak godina u rodnom selu mog oca, u neposrednoj blizini njegove rodne kuće.Neznam hoće li ti zbog ovoga biti imalo lakše, ali evo samo da znaš da nisi jedina kojoj su se događale takve stvari, pa se zato slažem s Magdalom i zato ti zato preporučujem da se obvezno savjetuješ sa svećenikom, jer će ti on najbolje reći šta trebaš učiniti.

Znam da se to događa mnogima, kao i da mnogi ne vjeruju u te događaje. Uglavnom ja sam posvetila stan i promijenila taktitku
Još da cimericu nagovorim... i bio bi mir više manje. Ekipa prekine sa tulumom kada ih zamolim. Zna mi povremeno biti neugodno, i to im kažem i neugoda nestaje. Gruntala sam o tome jako puno. I oni su nekakva živa bića i ja ih ne želim uništiti, nemam to pravo, nisam Bog. A to što možda ne shvaćam što žele više govori o mojoj inteligenciji nego o njihovoj zloći

Za sada sam se pomirila da nas je nekoliko cimera, i samo jedan je zeznut, a kada zamolim ostale da nas pripaze, to i naprave /nemojte me pitati kako znam da ih je više/. Mislim da je miroljubiva koegzistencija jedino rješenje dok ne saznamo tko su i što su. Ne žeim uništiti nikoga i ništa samo zato što se bojim. A sinoć su obacali suđe i ništa se nije razbilo!!! Jesam morala pospremati ali nije bilo štete. Počela sam gledati na njih kao na cimere ili djecu koja se igraju. Pitam se kako mi izgledamo njima??? Možda smo mi u njihovom svijetu zli duhovi koje pokušavaju istjerati??? Možda je glupa misao ali pokušavam se zamisliti u njihovoj koži...ako je imaju

Ljutnja i strah su uvijek prizivali takve osjećaje, pa ako promijenim taktiku...nikada se nezna...možda dobijem pozitivan pomak i strah potpuno nestane.... odlučila sam da se neću bojati, mada je to ponekad teško...
Da ovo pročita neki psihijatar nebi ubrzo vidjela nebo

[Bonnie Blue]

Kalira_bei kaže:

Znam da se to događa mnogima, kao i da mnogi ne vjeruju u te događaje. Uglavnom ja sam posvetila stan i promijenila taktitku
Još da cimericu nagovorim... i bio bi mir više manje. Ekipa prekine sa tulumom kada ih zamolim. Zna mi povremeno biti neugodno, i to im kažem i neugoda nestaje. Gruntala sam o tome jako puno. I oni su nekakva živa bića i ja ih ne želim uništiti, nemam to pravo, nisam Bog. A to što možda ne shvaćam što žele više govori o mojoj inteligenciji nego o njihovoj zloći

Za sada sam se pomirila da nas je nekoliko cimera, i samo jedan je zeznut, a kada zamolim ostale da nas pripaze, to i naprave /nemojte me pitati kako znam da ih je više/. Mislim da je miroljubiva koegzistencija jedino rješenje dok ne saznamo tko su i što su. Ne žeim uništiti nikoga i ništa samo zato što se bojim. A sinoć su obacali suđe i ništa se nije razbilo!!! Jesam morala pospremati ali nije bilo štete. Počela sam gledati na njih kao na cimere ili djecu koja se igraju. Pitam se kako mi izgledamo njima??? Možda smo mi u njihovom svijetu zli duhovi koje pokušavaju istjerati??? Možda je glupa misao ali pokušavam se zamisliti u njihovoj koži...ako je imaju

Ljutnja i strah su uvijek prizivali takve osjećaje, pa ako promijenim taktiku...nikada se nezna...možda dobijem pozitivan pomak i strah potpuno nestane.... odlučila sam da se neću bojati, mada je to ponekad teško...
Da ovo pročita neki psihijatar nebi ubrzo vidjela nebo

Curo, svaka ti čast, drugo i ne znam što da ti kažem osim da si ludo hrabra i odvažna, stvarno ne znam što bih učinila da sam na tvom mjestu, vjerojatno bih svaki dan, a posebno svake večeri iznova umirala od straha i tako unedogled, sve dok na kraju ne bih poludila ili završila negdje u ludari. Mogu ti samo poručiti da se paziš i budeš na oprezu. Želim ti najiskrenije jako puno sreće i snage da to sve izdržiš, jer nikad se ne zna kad će ti trebat.

[Erosael]

Frater HPK kaže:

Jako malo ljudi je sposobno da prizove nešto do vidljive pojavnosti. Prizivi se zapravo ponekad rade tako što prvo stojimo ispred nečega, recimo enohijanskih tabli - sve četiri skupa sa krstom koji ih deli. Zatim se poslenekoliko koraka projektuje u željeni kvadrat i tamo se radi projekcija dok smo unutra.
Druga opcija je priziv u ogledalo. Ali priziv do materijalne pojavnosti je nešto što, po onome što ja znam, veoma malo okultista može. A pogotovo da to i neko drugi vidi normalnim vidom.

Točno.

Uostalom , sam ulazak u astral je zapravo komunikacija s duhovima ili astralnim entitetima bolje rečeno. Duh koji luta materijom a da ga jedino od vidljivosti sprečava naše oko je nešto što baš ne postoji, tj. postoji ali postoji granica između suptilnih razina i ove, ta granica je ono što nas spriječava da imamo neprekidno iskustvo (više od čulnog). Dakle ekstaza, ulazak u astral je moguć samo uz pomoć energije, kontrole dakle volje! I onda ona priča sa duhovima počinje.

[Treće oko]

ja sam se jako dugo bavila magijom. za mene ne postoji bijela i crna magija, magija je samo crna jer sve što njome postižeš, ti radiš protiv Boga jer ti postaješ taj koji ima ovlast. duhovi i demoni se inače ne prizivaju, to je opasno. ako loše prakticiraš magiju, demoni i duhovi ti doaze i nepozvani. inače kad radiš maagiju ipravno, ti s duhovima surađuješ. nadam se da sam pomogla

[jehova]

Zar nije bijela magija skidanje crne magije?

[SoulHunter]

Meni je svećenik pričao(joj opet rekla kazala,i iako ne vjerujem u crkvu,svećenik vjeruje,laganje mu se protivi i sumnjam da laže.) da su neka dijeca na moru prizivala duhove i da su kamenja oko njih počela padati na njih bla bla i da su poludili i došli njemu i onda ih je on umirio. Jednom prigodom neku je malo toliko duh opsjeo da se sama zatvorila i počela ispisivati teke. Napisala je u jednom danu 3 ogromne knjige dnevnika i kad ih je kasnije čitao u jednom je od dnevnika pisalo "samo ti Ivan može pomoći"(ime svećenika je Ivan,al u biti nije ni Ivan nego neću pisati pravo ime). Uglavnom on je kao istjerao duha i da je ostao u crkvi. I kao kada bi molio sam po noći u crkvi da se čulo penjanje i spuštanje nekoga u maloj crkvi na stepenicama za kor. kako je pokušao istjerati duh mu je ošao u kuću,da je bila kao muha koja je bila u nekoj slici,bit će poslijednje većere,i da je stalno zujala. i da mu je otac rekao: "Ivane,ubit ćeš me." on to nije doživio al mu je otac ubrzo umro. i još je rekao da je jednom bilo kao da su psi vukli ogromne lance koji su strugali od pod i išli prema groblju. on misli da su to duhovi,a u onom glavnom slučaju sam sotona,koji je izrazito inteligentno biće.

još jednom napominjem-ovo se nije meni dogodilo,i ovo je rekao svećenik pa je time rekla-kazala,ali,svećeniku se protivi laganje tako da sumnjam da bi to učinio.

[300]

S4sh4nn kaže:

Necronomicon je izmišljena knjiga u horror romanima H. P. Lovecrafta.



Spominje se prvi puta 1924. u njegovoj kratkoj priči The Hound. Opisana je kao magijski priručnik. Kao njen tvorac navodi se književni lik Ludi Arap Abdul Alhazred. Pisci August Derleth i Clark Ashton Smith citirali su Necronomicon u svojim djelima što je Lovecraft odobravao, smatrajući da će to doprinjeti zastrašujućem dojmu da knjiga doista i postoji. Ova nepostojeća knjiga tako je prerasla u mit. Nakon Lovecraftove smrti izdavači su tiskali mnoga izdanja naslovljena Necronomicon.

o terorist, pozzz, vidim da se još motaš po "prizivima"......knjiga je inače storena od strane Lovecrafta, mada neki govore da ju je napisao Crowley..."Alhazred" je izmišljeno ime kojeg je Lovecraft koristio ko dječak dok je počeo pisati horror priče,jer je bio opčinjen arapskim pričama...sam Lovecraft za vrijeme svog života rekao je da je knjiga izmišljena, ali original te knjige nikad nije nađen, nađeni su uništeni ostaci koji se nisu mogli povezati...danas je najpoznatija Simonova verzija "Necronomicona",mada ima malo veze sa Lovecraftovim Cthulhu opusom, neki okultisti tvrde da djeluje...

[300]

Miligram kaže:

Ovako...jučer sam sasvim bezveze nešto trazio po netu o filmu constantine i duhovima i naisao sam upravo na ovu stranicu.Znači govorim u detaljima...kliknio sam na baš ovu stranicu ovog cijelog foruma i pročitao neke postove.Navečer sam popušio zadnju cigaretu,ugasio stojeću lampu na kojoj se može podešavati jačina svijetla.
Ponavljam...UGASIO sam tu lampu i otišao u krevet i zaspao. Odjednom sam se probudio..onako normalno (mislio sam da je već 8h i da moram ustati i na faks..nisam uopce bio ono polubudan nego se probudio kao da sam se naspavao 10h ) i pogledao sam prvu u lampu koja je upaljena..nista pomislih ja mozda ju stara upalila kad je bila u sobi,zatim sam pogledao na rucni sat kad ono 3:15 !!??? Tada sam bio skroz zbunjen,ono...pogledao sam cijelu sobu i pitao se zašto sam se probudio i zašto je lampa upaljena ?!
Neznam kako to da objasnim ali vrlo sam se cudno osijecao.
Sutra ujutro sam odmah naravno pitao da li je stara ili stari bio u sobi i upalili lampu i rekli su da nisu. Shocked Exclamation 100 posto sam siguran da sam ugasio lampu do kraja prije spavanja.

Zbog te neobjasnjive situacije sam i napisao ovaj post. ima tko kakav savjet?

okreni se dvaput oko svoje osi, pljuni tri puta u stranu i baci sol preko ramena...

[300]

@ Kalira_bei - svijeća i pozovi svećenika ako si katolkinja....ako te nije strah eventualno meditacija...

@ Erosael - astralno putovanje je zapravo putovanje unutar sebe, a komunikacija sa astralom i entitetima je zapravo komunikacija sa svojim unutrašnjim svjetom....entiteti kao takvi ne postoje....

[Marian Oden]

Jednom davno sam slušao emisiju u kojoj je govorio tzv. Miroljub Petrović i izgledao mi je kao pametan čovjek koji nema puno razloga da laže, niti bi imao neke materijalne koristi od laganja. Zapravo on je govorio ako se dobro sjećam kako ustvari ne postoje duhovi i kako je to jedna od najvećih prevara u koju vjeruje 90% ljudi širom svijeta. Znači po toj priči uopće ne postoje duše ljudi već postoje samo demoni. Znači da za svakoga od nas tokom našeg cijeloga života postoji po jedan demon koji zna sve što mislimo i osjećamo i kada umremo taj demon preuzme naše sjećanje i misli i zapravo imitira dušu te umrle osobe. A ti demoni pratioci koji postoje za svakoga od nas su zapravo poslani od samog Sotone kako tvrdi Petrović, naime Sotona želi da uvjeri ljude kako neće umrijeti, kako će živjeti vječno i da se nemaju razloga bojati Boga. I na kraju svog izlaganja rekao je da zapravo ne postoje duše umrlih već su to samo demoni i kada umremo da nema ništa više od nas, već tek treba da nas Bog uskrsne.

E sad ne zna čovjek bili vjerovao ili ne, ali moje je bilo da napišem o ovome.

[Snake's Kiss]

S4sh4nn kaže:

Necronomicon je izmišljena knjiga u horror romanima H. P. Lovecrafta.

Odlična knjiga! Upravo je ona zaslužna za moderan horor roman!

Zapravo, nikada mi nije bila jasna prizivanja demona