Duhovnost Slobodnim stilom... |
|
|
05.07.2009., 02:54
|
#1
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Duhovnost kroz umjetnost i mudroslovlje
Film, glazba, poezija/proza, slikarstvo, arhitektura, fotografija, sveta mjesta, sveti ljudi, uraci vaši ili umjetnika kojima se divite
Bez zadrške.. i bez čata
Ne zaboravimo neke stare teme sličnog karaktera, koje su zaključane radi bolje preglednosti foruma:
Koju vrstu muzike slušate (vi duhovnjaci
Umjetnost kroz film i fotografiju
Duhovnost i Filozofija u Poeziji
Portreti onih u kojima nalazimo nadahnuće
Teme vrlo sličnog karaktera koje su otključene i na kojima možete aktivno sudjelovati su:
Minijature, za ovu bi mi temu bilo posebno drago kad bismo ju njegovali
&
Lijepe misli o duhovnosti i mudre izreke
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
Zadnje uređivanje Floverka : 05.07.2009. at 12:13.
Reason: rekonstrukcija
|
|
|
05.07.2009., 02:58
|
#2
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Sartwell
"Bespomoćni smo u vezi s puno stvari; nemamo moć nad sobom, a ta je nemoć ta koja je najintimnija, najakutnija, najbitnija. Napokon, ono za čime tragamo putem asketske discipline, ono što tražimo putem izgladnjivanja, putem opijenosti, samounakaživanja, sadomazohizma, jest predavanje toj nemoći, mirenje sa samima sobom kao objektima, uništenje ili otpuštanje subjektivnosti. Tetovaža je, na kraju krajeva, naglašavanje utjelovljenosti, način skretanja pozornosti na tijelo, uključujući i našu vlastitu pozornost; to je monistička gesta, pokušaj pomirenja pojedinca s vlastitim utjelovljenjem. Sadistički aspekt je dualistički aspekt, dok je mazohistički aspekt, aspekt prepuštanja objektnosti. Preuzimamo zapovijedanje nad samima sobom kako bi nad nama bilo moguće zapovijedati, kako bismo mogli još akutnije osjetiti moć koja nas ranjava, koja nas unakažava, koja nas ubija. Ta moć je svijet, zastrašujući, besmislen svijet čistih objekata. Sada već sigurno slutite što ja mislim da smo mi u takvome svijetu: također smo zastrašujući, besmisleni, također smo objekti.
Našu moć nad tim svijetom i nad nama samima uvećavamo na tisuće načina... Težimo kontroli okoline kao cjeline, njezinoj potpunoj preobrazbi u objekt naše volje… Mi smo u sadističkom odnosu prema našem svijetu kao cjelini. Svako nastojanje da izmijenimo našu okolinu ukazuje upravo na takvu dinamiku. Umjetnost, koja se najintenzivnije iskazuje kao potpuno gospodarenje nekim od medija, najučinkovitiji je izraz ovakvog impulsa: Vermeer ili de Kooning majstori su boje: njihove su slike postojani znakovi njihove sposobnosti da materijale preobraze upravo onako kako su to htjeli. Njihova je umjetnost nadilaženje svijeta rođeno u samonadilaženju; njihovo je umijeće disciplina koja svoje podrijetlo ima u samodisciplini, u opsesiji.
No na kraju je ono za čime oni streme trenutak kada volja i svijet postaju istovjetnima; u kojemu boja poprima savršen oblik posredstvom napora toliko intenzivna da se doima poput savršena prepuštanja. Njihovo samoizražavanje u svojoj ekstazi postaje samoponištenje: proširili su se u sve, i nestali. Postoje dva načina da se to postigne: prvi, putem jednostavnog potpunog uranjanja, odbijanjem bivanja, samoponištenjem: to je mazohistička fantazija. Drugi je način putem potpune kontrole i potpune preobrazbe, postupcima samodiscipline i discipliniranja svijeta kojima se volju i svijet dovodi do stapanja: to je sadistička fantazija. Ono što želim reći jest ovo: ova su dva načina na kraju krajeva zapravo jedan te isti. Želim reći: svi se mi angažiramo negdje unutar te dinamike, oko skupljanja snage i žudnje ili oko njihova otpuštanja, oko samokontrole ili oko ekstatičnog oslobađanja."
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
06.07.2009., 00:39
|
#4
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Tajanstveni crtač grafita
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
07.07.2009., 08:50
|
#5
|
.....
Registracija: Mar 2008.
Postova: 9,699
|
Sude mi
Knjigu piše vitez roda moga
U dalekoj zemlji okovan
Pa je šalje svojoj vjernoj ljubi
Pod zidine grada bijeloga.
Ej, ljube moja, moga oka vilo
Idu dani ode godina
Da uza me nije tvoje tilo
I da su me braća izdala.
Sude mi, zato što svoje volim
Volim najviše, što sam branio
Moje najdraže.
Sude mi, dušmani moja ljube
Ali ne znaju da je istina,
Voda duboka.
Ej, djeco mila, vite grane moje
Upamtite što vam govorim
Ej k'o ne ljubi i ne čuva svoje
Božjeg lica neće vidjeti.
Sude mi, zato što svoje volim
Volim najviše, što sam branio
Moje najdraže.
Sude mi, dušmani moja ljube
Ali ne znaju da je istina,
Voda duboka.
Izvor
__________________
.
|
|
|
07.07.2009., 09:39
|
#6
|
tolerantna
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: Hrvatska
Postova: 423
|
ova naizgled sirova pjesma uvijek mi daje misliti...koliko postoji nasilja i izvan šakanja....koliko onog ,tihog....oku nevidljivog tjeranja svojega.....traženja opravdanja za svoje čine jer njih je uvijek moguće naći.....onog slatkog uživanja koju daje moć ....prečesto je moć ta koja pobjeđuje PRAVEDNOST.
http://www.youtube.com/watch?v=cBWApXgC1vk
|
|
|
07.07.2009., 09:50
|
#7
|
dosadno je ...
Registracija: Jan 2007.
Postova: 4,580
|
__________________
:)
|
|
|
07.07.2009., 10:53
|
#8
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Antonio Gaudi
Gaudi je rođen u malom gradiću Reus, provincija Taragona, (Španjolska) 1852. godine. Oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudí Serra i Antònia Cornet Bertran.
Gaudi je bio najmlađe od petoro djece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao da hoda, tako da je morao da jaše na magarcu. Nije bio među boljim đacima i jedini predmet koji je volio bila je geometrija.
Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira Arhitekturu. Gaudi je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi Arhitekture (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barceloni od 1873. do 1877. god. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Pošto je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontsere i Joan Martorelj.
U 26 godini diplomira, te za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić, Casa Cornellà, u Barceloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878. godine. Taj čin pravi je preokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudija. Eusebi Guel, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudijev glavni klijent i mecena, po kome će kasnije dobiti ime i Park Guel.
U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek dela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Familia).
Dana 7. lipnja 1926. godine, Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su htjeli da ga premjeste u bolju bolnicu on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cijele Barcelone.
Preuzeto sa Wiki.
Sagrada Familia
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
07.07.2009., 12:45
|
#9
|
.....
Registracija: Mar 2008.
Postova: 9,699
|
What was really shocking was that every individual person you meet will tell you that their immediate family was [affected]. Somebody's child was killed, somebody's husband. Someone was beaten.
Angelina Jolie
__________________
.
Zadnje uređivanje Soul sister : 07.07.2009. at 12:51.
|
|
|
08.07.2009., 09:29
|
#11
|
.....
Registracija: Mar 2008.
Postova: 9,699
|
Severina Vučković
Ova prelijepa djevojka anđeoskog glasa moj je duhovni uzor od prvih koraka koje je počela praviti po trnovitoj stazi hrvatske estradne scene...
sve do zasluženih uspjeha...
i do konačnog...
Već s 10 godina nastupa u mjuziklu "Frane štrapalo". Upisuje i Srednju glazbenu školu u Splitu, no postaje profesionalna i poznata pjevačica prije no što je uspjela maturirati. Kasnije slijede godine i godine napornog rada i svakodnevnih koncerata te ona polako izrasta u najveću, a po mnogima i jedinu hrvatsku zvijezdu. Objavila je 12 albuma te ostvarila niz glazbenih suradnji s velikim umjetnicima: Arsenom i Matijom Dedić, Gibonnijem, Nikšom Bratošom, Željkom Bebekom i mnogim drugim. Olimp hrvatske glazbene scene osvaja 2002. turnejom "Virujen u te" kojom definitivno potvrđuje status pop-ikone.
No, u javnosti se, osim kao pjevačica, pojavljuje i kao manekenka, voditeljica, glumica... 2003. nastupa u riječkom HNK-u, u naslovnoj ulozi rock opere "Karolina Riječka", a 2004. godine s redateljem Peđom Ličinom snima "Gdje je nestala Slovenija?" Nakon višegodišnje pauze 2004. objavljuje album "Severgreen". Sudjelovala je i na Dori 2006. godine i pobijedila sa skladbom "Moja štikla", te je tako predstavljala Hrvatsku na Eurosongu u Ateni, gdje je osvojila 13. mjesto. U pjesmi "Moja štikla" korištene su folklorne motive Hercegovine i Dalmatinske Zagore, naprimjer "Šijavica" i "Rera". Prateci instrument je Lijerica koja je karaktaristična za Linđo. Kompoziciju potpisuju Boris Novković i Franjo Valentić a aranžman Goran Bregović. Stihove je napisala u roku od 20 minuta sama Severina.
Još jednom pokazala je širinu svog duha i veličinu srca:
Sav prihod od zarade ići će u dobrotvorne svrhe tj. u Udrugu za borbu protiv AIDS-a.
__________________
.
|
|
|
08.07.2009., 11:10
|
#12
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Zoran Roško
"Ali ta nam se divlja ontološka tinta isporučuje u kristalima vremena i prostora, dobivamo božju menstrualnu krv u prahu. Stavimo taj prah na jezik i doživjet ćemo jezu povijesti, stavimo ga u oči i doživjet ćemo sljepilo ljubavi, stavimo ga na svoj spolni organ, koji god da trenutačno imamo, i doživjet ćemo ekstazu zaborava. Stavimo taj prah na komadić papira, i dobit ćemo objavu. Ona je okrutna i tužna, hladna u srcu i vrela pod noktima, ona nam razdire usne žudnjom da nekoga poljubimo a stare ožiljke grize stidom što smo još živi. To je strašno, ali objava nas ne voli, ona je narcisoidna i tašta. Sitni smo i cinični prema velikim ciljevima (to je čak i u modi, iako se čini da ponovno oživljavaju ideje autentičnosti, iskrenosti i predanosti) i treba nam osobna, intuitivna, luda istina, koja će nam omogućiti da nekoga volimo, da nekoga preziremo, da imamo neki cilj za koji ćemo htjeti umrijeti. Potrebno nam je iskustvo potpune nepogrešivosti, kako bismo mogli biti sucima tuđim greškama i slabostima. Potreban nam je doživljaj toga da smo u pravu a ne da smo pravedni. Ne vjerujemo onima koji nam govore da želimo vječnu pravdu i vječnu istinu, pa nam je i nude, samo želimo dobro izgledati u očima nekoga tko nas obožava, i zato ne prestajemo grabiti svaku novu prigodu. Samo želimo uživati u vlastitoj paranoji. Ne želimo istinu nego progonjenost istinom, kako bismo bili važni u njezinim očima, kako bismo bili slavni u vlastitu tijelu."
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
08.07.2009., 11:37
|
#13
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Ludwig i njegovi dvorci
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
10.07.2009., 13:07
|
#14
|
dosadno je ...
Registracija: Jan 2007.
Postova: 4,580
|
Wilma Mankiller ..... prva žena POGLAVICA jednog indijanskog naroda, Cherokee
U kulturi Cherokeeja, ističe ona, jako je važna zadana riječ, ako su rekli susjedu ili članu obitelji da će doći raditi, poslije regularnog posla, negdje na tvorničkoj traci, ili preko vikenda, da će pomoći zajednici, ništa ih neće spriječiti da to obećanje i održe ... ◄...
"Svaki dan radim na tome da budem pozitivna osoba, trudim se da sam bistrog, pozitivnog uma, da pozitivan način razmišljanja bude moja disciplina. Netko sebe disciplinira da ide redovito na gimnastiku, ja sam sebe disciplinirala da pozitivno pristupam svakome i svemu...
.
__________________
:)
|
|
|
13.07.2009., 09:37
|
#15
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Antonin Artaud
Tutuguri
Stvoren u vanjsku slavu sunca Tutuguri je
crni obred.
Obred crne noći i vječne smrti
sunca.
Ne, neće se više sunce vratiti
a šest križeva iz kruga koji nebesko tijelo mora prijeći
tu je zapravo samo zato da mu prepriječe put.
Jer nije dovoljno znano, nije uopće znano ovdje
u Europi koliko je križ crn znak,
nije dovoljno znana "slinava moć
križa", i koliko je križ
slinjenje po riječima misli.
U Meksiku križ i sunce su par, i
skokovito sunce je ta kružna rečenica kojoj treba
šest vremena da stigne do dana,
križ je znak niskosti i mora ga
sažeći materija,
zašto niskosti,
zato što jezik koji je nizak slini njegov znak,
a zašto slini njegov znak?
Da ga pomaže.
Nema svetog ili posvećenog znaka ako nije
pomazan.
A u času dok ga pomazuje nije li i sam
jezik šiljast?
ne smješta li se između četiri kardinalne
točke?
Izlazeće sunce mora dakle preskočiti šest
točaka niske rečenice koju treba izbaviti, i od nje će
napraviti
neku vrst translacije u plan munje.
Jer sunce se doista pojavljuje u ravnini križeva ali
kao munjina kugla,
za koju se zna da neće opraštati?
Neće opraštati što?
Grijeh čovjeka i okolnog sela,
i zato se tjednima prije
obreda cijela rasa Tarahumara može vidjeti kako se
pročišćuje,
zaodijeva čistom i bijelom odjećom, i pere se.
šest ljudi, šest ljudi koji su
smatrani najčišćima u plemenu.
I podrazumjeva se da se svaki oženio jednim križem.
Jednime od križeva koji su načinjeni od dvaju štapova svezanih
prljavom uzicom.
A postoji i sedmi čovjek koji stoji i nosi
na sebi križ pričvršćen o bok, s nekim
čudnim glazbalom u rukama, načinjenim
od niza drvenih lamela,
jedna iznad druge,
a daju zvuk između zvona i topa.
I jednog određenog dana, u zoru, sedmi Tutuguri
započinje ples udarajućijednu od lamela
vrlo crnim željeznim batom.
Tad se vide ljudi s križeva, kao iznikli
iz tla, primiču se poskakujući u krugu a svaki
od njih sedam puta mora okružiti svoj križ
ne prekidajući svejedno ukupni krug.
Ne znam diže li se to vjetar,
ili se vjetar diže iz nekadašnje glazbe
koja i danas odolijeva,
ali osjećaš se šiban naletom
noći, dahom što se diže iz grobnica
ukinutog čovječanstva koje bi došlo ovamo pokazati
svoje lice,
naličeno lice,
cerekav lik bez milosti.
Bez milosti jer donosi pravdu koja nije
od ovoga svijeta.
Budi čist i krjepostan,
kao da kaže.
I nevin budi.
Ili ću ti odškrinuti svoju gehenu.
A gehena je odškrinuta.
Timpan sedmog Tutugurija postao je
surovo probadanje: vulkanski krater na
vrhuncu erupcije.
Izgleda da se lamele lome pod zvukovima kao
šuma sravnjena sjekirom
čarobnog drvosječe.
I odjednom zbiva se očekivano:
sumporne pare, plavkastoljubičaste, izranjaju iznenada
iz točke u krugu
koji je šest ljudi
iscrtalo,
koji je šest križeva
opet zatvorilo,
a pod parama plamen
odjednom
se zapalio,
i taj golemi plamen izbacuje.
Izbacuje uz nečuvenu buku. Unutrašnjost mu se
ispunja nebeskim tijelima, bijelo usijanim česticama; kao
da je sunce dolazeći povelo sa sobom
nebeski sustav.
I evo sunce je zauzelo mjesto.
Zadobilo oblik sred nebeskog sustava. Odjednom kao da se
smjestilo u središte
strahovitog praska.
Jer su plamteće čestice kao vojnici
neke vojske u ratu bacile jedna na drugu,
rasprskavajući se.
Tada je sunce postalo okruglo. I u samoj osi prirodnog
sunca, jer je zora,
vidi se ognjena kugla, kako se penje i skače s križa
na križ.
Šest ljudi raširilo je ruke, ne da naprave
križ, nego sa šakama naprijed, kao
da su htjeli prihvatiti kuglu, a ova se, kružeći
oko svakog zabijenog križa, neprekidno
uskraćuje.
jer timpan je neki vjetar, postao je kao
tlo vjetra po kojem bi vojska sasvim sigurno mogla
napredovati.
I doista.
Postoji na granicama buke i ništavila, jer buka
je tako jaka
da pred sebe doziva
jedino ništavilo,
postoji dakle neko intenzivno stupanje. Skandirani ritam
vojske u hodu, ili galop izbezumljenog
juriša.
Kugla u vatri sažegla je šest križeva; šest ljudi
sa šakama naprijed koji su ostali u iščekivanju,
sva šestorica
iscrpljeno je i slinavo.
A buka galopa jača.
I na obzoru križeva nazire se kao neki silovit konj
kako se primiče
s golim čovjekom gore
jer udaranje ritma bijaše 7.
A nema nego šest križeva.
I u drvenom timpanu sedmog Tutugurija
i dalje uvod ništavila:
tog šupljeg vremena,
nekog šupljeg vremena,
neka vrst iscrpljujuće praznine među lamelama
oštrog drveta,
ništavilo koje doziva ljudski trup,
tijelo uhvaćeno u ljudskom trupu
u žestini (ne: u žaru)
stvari iznutra.
Tamo, gdje se pod ništavilom
izglasavaju
buka velikih zvona na vjetru,
razdiranje mornaričkih topova,
lavež valova u olujama južnih vjetrova;
ukratko nadolazeći konj nosi trup
čovjeka,
golog čovjeka koji vitla
ne križem,
nego štapom od čeličnog drveta,
pričvršćen divovskom potkovom
u koju stane cijelo njegovo tijelo,
tijelo isklesano krvavom brazgotinom,
a potkova je tu,
kao čeljusti nekog kljuseta,
koje je čovjek oteo
brazgotini svoje krvi.
Tutuguri
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
13.07.2009., 20:34
|
#16
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2007.
Postova: 186
|
Poznat, mudar, macho, i suvremen...
Žižek Slavoj: Google: Rezultati 1 - 10 od približno 13.800 hrvatski stranica za Žižek Slavoj. (0,29 sek.)
Slavoj Žižek (born 21 March, 1949) is a Lacanian Marxist sociologist, psychoanalyst, philosopher, and cultural critic. He was born in Ljubljana, (Slovenia). He received a Doctor of Arts in Philosophy from the University of Ljubljana and studied psychoanalysis at the University of Paris VIII with Jacques-Alain Miller and François Regnault. Since 2005, Žižek has been a member of the Slovenian Academy of Sciences and Arts.
Prethodni tekst preuzet sa linka http://en.wikipedia.org/wiki/Slavoj_%C5%BDi%C5%BEek
|
|
|
13.07.2009., 20:39
|
#17
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2007.
Postova: 186
|
Ekatarina Velika: Par godinâ za nas!
|
|
|
13.07.2009., 23:03
|
#18
|
Umjereno zločest.
Registracija: Nov 2002.
Postova: 2,697
|
|
|
|
14.07.2009., 09:43
|
#19
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
My Brightest Diamond - Feeling Good
Birds flying high
You know how I feel
Sun in the sky
You know how I feel
Reeds drifting on by
You know how I feel
It's a new dawn
It's a new day
It's a new life for me
Yeah it's a new dawn
It's a new day
It's a new life for me
And I'm feeling good
Dragonfly out in the sun
You know what I mean
Butterflies all having fun
You know what I mean
Sleep in peace when day is done
That's what I mean
And this old world
Is a new world
And a bold world
And I'm feeling good
Stars when you shine
You know what I mean
Scent of the pine
You know what I mean
Oh freedom is all mine
And I know what I mean
Well it's a new dawn
It's a new day
It's a new life for me
Well it's a new dawn
It's a new day
And I'm feeling good
I'm feeling good
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
15.07.2009., 19:29
|
#20
|
Napali Pizdar
Registracija: Jun 2007.
Lokacija: u zazidanom beskraju
Postova: 18,162
|
Zapis
U zemlji izgubljenoj svjetlosti spazih trak.
Goloruke duše mi učmala krv.
O skliznut da mogu ne ostaviv znak!
U zemlju se uvuć, ko crv...
Camillo Pesanha
__________________
I took a deep breath and listened to the old brag of my heart. I am, I am, I am...
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:41.
|
|
|
|