Quote:
salemef1 kaže:
Zaljenje koje osjecam u sebi mu naravno necu izraziti, pa nisam toliko netaktican. Uostalom, ne bih ja njega ni na sto nagovarao, vec samo iznio svoje misljenje sto uvijek i radim. Ako ce nesto iz njega izvuci - dobro, ako ne - nikom nista.
|
Ne trebaš izraziti, no onaj tko te već neprijateljski doživljava vjerojatno će naslutiti tvoju suzdržanost i neizražavanje.
To je izbjegavanje otvorenog sukoba, ali sukob, odnosno nepovjerenje zbog međusobne suzdržanosti ostaje. Ja u tome pogotovo ne vidim ništa dobro.
Što se tiče osjećaja povjerenja, to baš nije neka racionalna stvar koju možeš razmišljanjem dosegnuti, tako da je malo teže "uvidjeti" išta sve dok atmosfera nepovjerenja postoji.
Atmosferu napetosti i suzdržavanja uvijek rado mijenjam za otvoreno i nesuzdržano izražavanje (pa i ljutnje).
Ako netko nije spontan tip kao ja, zapamtim ga kao osobu u čijem se društvu ne mogu opušteno ponašati i izbjegavam kao crnog vraga.
Kad me nakon x mjeseci nazove i pita zašto ga izbjegavam i ljutim li se nešto... onda mu kažem zašto. Često nakon toga stvari krenu na bolje među nama.
Ne možeš shvatiti da nema razloga za neprijateljstvo dok to otvoreno ne raspraviš. Ne znači da se baš moraš svađati, ali možeš otvoreno reći da te ljuti to i to i da ti nešto ide na živce i slično.