Proganja me prošlost

[OrnellaVanoni]

Pozdrav dragi svi,
Pošto sam samo uletila na ovaj podforum niotkuda i naišla na neke super ljude odlučila sam i ja napisati nešto o srži svog problema i možda dobiti pokoji savjet ili mišljenje. Moj problem je što mi se prije 4 godine dogodila sva svita nezamislivih događaja koji su mi preokrenuli život za 180. I što se nekako ne mogu pomaknuti s mrtve točke i stalno me nešto vuče unazad iako se svim silama opirem čak i pokušavam drugima pomoći da se ne nađu u situaciji u kojoj zapnu. Ali istina je da sam i sama zapela.

Prije 4 godine moj život je bio jedna pozitivna priča,bila sam prekinula vezu koja je bila loša za mene, preselila se s cimericom u drugi stan, u svom rodnom gradu sam se reconnectala s svojom prvom simpatijom i započeli smo nekakvu vezu koja je bila kao iz snova iako je on živio u inozemstvu. Mali problem s tom vezom (tad je bio mali) je da on dolazi iz jedne specifične obitelji i da moji roditelji iz tog razloga nikad ne bi bili blagonakloni prema toj vezi a i favorizirali su mog bivšeg jer je imao love.

Moram dodati da su mi roditelji u velikoj mjeri sjebali život svatko na svoj način,otac mi je bio ovisnik a majka mi je imala ispade svaku večer kad bi došao doma pijan tako da sam odrastala u odvratno okruženju i otišla od kuće sa 16 s prvim dečkom,koji me kasnije zlostavljao, ali sve sam ja to pregrmila ,završila faks u ZG, sama se uzdržavala i sve to.

Našla sam u to vrijeme i super posao koji radim i dan danas, i tad sam dobila poziv da je moj bivši imao nesreću i da je u komi. Njegovi roditelji su me zvali da dođem u bolnicu jer su oni bili u drugom gradu a ja sam živjela blizu bolnice. Vidila sam kako ga doslovno poluotvorenog unose u sobu intenzivne i doktorica mi je rekla da nije dobro i da je u životnoj opasnosti. Taj dan i svaki drugi dan poslije toga bila sam tamo jer nitko drugi nije bio,pa čak i njegovi roditelji su došli nakon par dana i dolazili periodično. Taj čovjek u komi,moj sadašnji muž je osoba dosta neugodnog karaktera,doduše jako vrijedan ali on je ono što bi mnogi od vas nazvali narcisoidnom ličnosti.

Glupa kakva jesam, odlučila sam da sam baš ja ta koja će mu pomoći u oporavku jer mi ga je bilo žao,došlo mu je par frendova u posjete tu i tamo i to je to. Bila sam tamo svaki dan,brisala mu rane, vlažila mu usne dok je bio priključen na mehanički ventilator. Probudio se iz kome.

Tada su svi nekako nastavili u tonu da smo mi opet par i ja sam se pomirila s tim iako sam i dalje bila u vezi s čovjekom kojeg sam,iako je živio daleko,jako voljela i on mene, planirali smo moje preseljenje tamo, on je definitivno ona osoba koju vezujem uz pojam ljubavi. I ja sam, odlučivši biti fer osoba prema svima, prekinula tu vezu na najgori mogući način ghostanjem da bi bila uz svog bivšeg,posljedično smo se opet i pomirili,opet sam se uselila, iako sam stalno znala da nije to to, s njim sam se zaista osjećala ugodno, promijenio se tada prema meni i bio je zaista divan, proces oporavka sam nekako izdurala radeći dva posla,ovaj trenutni i još jedan honorarni jer on nije mogao raditi.

Valjda sam opterećenjem htjela zatomiti osjećaje,moji su bili šokirani ali sretni jer sam opet s njim jer on ima faksove i njegovi su bogati a to je njima mjerilo svega, ok. On je otvorio i svoju firmu kad se oporavio, sve je izgledalo ok. Godinu i nešto poslije primijetila sam da se vraćaju stari narcisoidni obrasci,da me se naziva pogrdnim imenima,pokušala sam nekako reći da me smeta što se to opet događa ali eto u međuvremenu sam ostala trudna s njim i zaista smo se veselili djetetu. Dok sam bila trudna on je napravio nešto glupo i bio optužen za gospodarski kriminal što mi je nanijelo ogroman stres zbog kojeg nisam uživala koliko sam trebala u toj trudnoći, skoro imala prijevremeni porod jer su nam došli u pretres stana i ureda njegovog. Uglavnom počeo se ponašati kao smeće prema meni opet iako naravno kao i svaki narcis ili emocionalni zlostavljač to nije konstantno nego su faze love bombing pa onda uvrede i tako u krug. Došlo je do toga da smo imali fizički okršaj sreća pa je dijete bilo na čuvanju kod bake tad. U trenutku kad me nazvao kurvom ispred djeteta i ponavljao to kao manijak shvatila sam da sam napravila najveću grešku života, jednim postupkom sam sjebala sebi cijeli život, i otad jednostavno ne mogu nazad. Počela sam i sanjati tog bivšeg kojeg sam ostavila a kojeg do dana današnjeg nisam zaboravila i ti mi se snovi ponavljaju,u njima toliko uživam da se nekad ne poželim ni probuditi. Jedino što me veseli zaista i tjera me da se borim i budim je moje dijete koje obožavam i za koje bih napravila sve na ovome svijetu,ali imam osjećaj da ću i njega upropastiti jer je veza njegova oca i mene užasno toksična i nefunkcionalna na gotovo svim razinama, funkcioniramo kao nekakvi prijatelji ,poznanici koji se nekad gadno zakrve i izgovore si svašta,on puca na mene na najmanje sitnice, ja nisam anđeo kad me se isprovocira ali kad se sjetim svog odnosa s bivšim,nikad u životu mi nije rekao ružnu riječ pa čak ni kad sam ga povrijedila.

Oprostite na ovolikom postu ali ja sebi jednostavno ne mogu oprostiti to što sam napravila i zatočena sam u svojoj prošlosti iako ostavljam dojam i pred frendovima i npr na soc medijima da mi je život superiška,više ni to nisam sposobna,počela sam i ja bit frustrirana,plačem gotovo svaki dan , naročito kad sanjam taj idilični period prije nesreće i tog bivšeg. Znam da moram nastaviti dalje. Nisam dovoljno jaka za nikakav razvod trenutno. Od nesreće sam imala valjda neki oblik PTSPa i počela patiti od kronične nesanice pa sam nedavno prvi put išla i kod psihijatra, ali njemu nisam rekla cijelu ovu priču,samo dijelove,rekla sam mu o nesreći,on misli da jedino što nije u redu sa mnom je nespavanje koje me nekad baci u ludilo al prava je istina da me sad moja prošlost i glupa odluka počela proganjati i u snovima. Mrzim svoje roditelje,mrzim svog muža,mrzim svoj život al ustvari najvise od svega mrzim samu sebe jer sam ja sve napravila krivo,iako se većinu vremena uspijevam praviti da to nije tako u sebi nosim neviđeni bijes radi svega što se dogodilo i stvarno mislim da trebam to nekako riješiti. Ali ne znam kako. Hvala svima koji su pročitali ovaj dosadni post


P.s. Rekla bih ovo sve prijateljicama da ih imam,ali osoba koja mi je bila poput sestre je sad u zatvoru (isto vezano za svoju firmu) i završila je tamo taman prije nego što sam rodila,s drugom naj frendicom sam se razdvojila jer je ona jos ostala u party i ludilo zivotu a ja sam radi djeteta daleko od tih stvari trenutno,pa smo dosta prorijedile druzenja. Ostalo su mi sve priznanice s kojima pijem kavu jednom mjesečno.

[Depeche E.]

Jedino suvislo na sve ovo što ti imam reći jest to da s psihijatrom kreneš od početka što znači da moraš biti iskrena jer ti u protivnom ne može pomoći. Drugo je to da se sjetiš u kojoj mjeri je tebi bilo teško odrastati u okruženju gdje su se roditelji svađali i počneš misliti kakve posljedice vaše dijete može imati radi disfunkcionalnog odnosa vas dvoje. To što ti sada nisi dovoljno jaka nije isprika za to da dijete još xy vremena živi takav život. Klinci nisu blesavi i upijaju puno više nego li smo mi svjesni.

Rekla bih da je jedna od tvojih većih boli upravo taj način prekida. Ono, kombinacija grižnje savjesti i srama. Ali ako se imaš potrebu javiti i ispričati - zašto ne. Pritom, naravno, ne očekujući da će on to objeručke prihvatiti kao nešto što je cijelo vrijeme čekao Ali je u redu i možda nekakav obostrani closure. Mislim, to što si napravila je strašno ružno, ali je prošlo. Isprikom imaš priliku popraviti to barem malo.

Žao mi je što si imala takvo djetinjstvo Ali to promijeniti ne možeš. No možeš odabrati da tvoje dijete i ti imate miran život Vjerujem da i sama znaš koji je prvi korak ka tome Sretno i drži se.

P.S. s psihijatrom možeš možda doći i do razloga zašto si se vratila ovom. Negdje sam pročitala jednu teoriju da osobe koje su odrastale u kaotičnim uvjetima podsvjesno teže tome i u odrasloj dobi. Dakle, ovi light odnosi gdje je sve u redu izazivaju onaj osjećaj da nešto nije kako treba Pa eto, psiha je čudna stvar. Možda to i nema smisla, ali osobno mi je ta teorija dosta zanimljiva.

[soks]

Oprosti, procitala sam tvoj post do pola, tvoje ponasanje mi je totalno neshvatljivo, ne mozes roditeljima prepustiti da o tvojim starima odlucuju umjesto tebe...probaj barem da ti se to ne ponovlja, procitat cu drugi dio kad nađem vremena.

[Depeche E.]

Soks, kada bi to bilo tako jednostavno onda bi svijet bio super mjesto Nisu svi dovoljno jaki reći “ne” i to uopće nije sramota Nekima je potrebno osnaživanje da dođu do tog nivoa gdje se mogu zauzeti za sebe. A što je ona imala odrastajući u takvom kaosu? Osim disfunkcionalnosti i egocentričnih roditelja. Ali, evo, i razgovor s psihijatrom je već pola koraka naprijed. Do cijelog koraka bi došla iskrenošću Ne znam je li psihijatar uopće išao u te segmente djetinjstva ili je odmah naskočio na konkretan problem.

A opet i taj “nemam sada snage” stav. O tome hoće li i kakve će promjene biti ovisi i o karakteru samog čovjeka. Tako možeš do prekosutra. Daj malo gas I vidjet ćeš kako ti život ponovno može biti lijep ako se počneš konstruktivno zauzimati za sebe i dijete

Zapravo, zbog čega osjećaš da nemaš snage za razvod? Ti si žrtva opetovanog nasilja; nije li to dovoljan razlog za priču o tome da svatko krene svojim putem?

[Uzumaki.]

Ne postoji trenutak u kojem je život nepovratno sjeban, uvijek si par odluka od povratka u zadovoljstvo.
Zanima me, što misliš o ideji da pucneš prstima a razvod zgotovljen a ti započimaš sama neki novi život?

[ckralj]

Ja sam pročitao cijeli post i mislim da je razvod jedino rješenje. Donesi odluku i kreni u to, i tvrdoglava budi, bez šanse za neko pomirenje i povratak. Ja sam siguran da će ti se na putu razvoda odjednom početi događati dobre stvari, i onda ćeš malo po malo shvatiti da nisi pogriješila.
Pa čuj, i taj narcis će te više cijeniti ako ga se ga ostaviš, to sam siguran...
A ova prva ljubav, tko zna, sada ti je to neka ideja u glavi kao neki izlaz iz svega, i to je u redu, ali možda je to samo jedna obična maštarija, koja će isto vremenom nestati, ali ako te sada drži, hrani se njome...

[ckralj]

Btw. može li netko reći ovoj Depeche Mode ili kako se već zove da piše bojom diskutanata, a ne moderatora?

[OrnellaVanoni]

soks kaže:

Oprosti, procitala sam tvoj post do pola, tvoje ponasanje mi je totalno neshvatljivo, ne mozes roditeljima prepustiti da o tvojim starima odlucuju umjesto tebe...probaj barem da ti se to ne ponovlja, procitat cu drugi dio kad nađem vremena.

Moji roditelji nisu bili glavni faktor prekida veze s bivsim vec nesreća koja se dogodila mom sadašnjem mužu. Al jebiga kad se čita do pola. Ahhahaha. Nije mi se to nikad 'ponovilo' jer to nije bio razlog nicemu osim trenutnom skrivanju te veze. I napisala sam takodjer da sam s 16 otisla od kuce zivjeti s zlostavljacem, tad sam svojoj familiji priustila dosta patnje (moj psihijatar je rekao da sam to napravila doslovno da se spasim bijegom od roditeljskog doma jer je bilo puno ruznih scena svaki dan u njemu) ugl bjezala sam iz loseg u gore. Moji starci su nazalost saznali da me taj s 16 prebio posto ti tad pismena dolaze na adresu roditelja i nisam htjela da se stresiraju oko moje nove veze jer se svasta (neistinito) pricalo o tom decku na temelju njegove obitelji, rijec je o necemu iz rata. Da ne duljim,malo si fulala fudbal ali hvala sto si barem i pola pročitala lol cijenim svaki savjet i ne bih nikad dopustila da mi roditelji koji su mi priustili uzasno djetinjstvo upravljaju zivotom. Otac mi se taman bio skinuo s cuge pa sam samo htjela polako. Al onda se desila jebena nesreća.

[soks]

Da, razumijem. Ocito imas neki nagon za pomaganje unesrecenim osobama pod cijenu vlastitog zrtvovanja.
Nadam se da radis u zdravstvu.

[descender]

OrnellaVanoni kaže:

...Da ne duljim,malo si fulala fudbal ali hvala sto si barem i pola pročitala lol cijenim svaki savjet i ne bih nikad dopustila da mi roditelji koji su mi priustili uzasno djetinjstvo upravljaju zivotom...

"Mrzim svoje roditelje,mrzim svog muža,mrzim svoj život al ustvari najvise od svega mrzim samu sebe jer sam ja sve napravila krivo,iako se većinu vremena uspijevam praviti da to nije tako u sebi nosim neviđeni bijes radi svega što se dogodilo i stvarno mislim da trebam to nekako riješiti. Ali ne znam kako."

Čini se kako im bez imalo truda, uspijeva upravljati tvojim "najviše od svega mrzim samu sebe jer..." životom? Upravljaš ti, no kako pišeš, čineći sve pogrešno, nekim razlogom, moguće da je "program tvog kompjuntera" odavno predodređen za uspješne do vrlo uspješne neuspjehe? Dok se ne rasteretiš bespotrebno je trošiti vrijeme na uživanje je, mržnje, i svjesno se zadržavaš u "ne bi on mene lupio, nogom, samo rukom, kada zaslužim... on me voli" modelima u kojima si štovana kao i najranije, teško da će se nešto promijeniti na nekakvo bolje. Netko si možda ne želi bolje, jer negdje duboko unutar sebe neznajući možda za (programirano) znanje, zna da ne zaslužuje bolje.

[OrnellaVanoni]

Depeche E. kaže:

Soks, kada bi to bilo tako jednostavno onda bi svijet bio super mjesto Nisu svi dovoljno jaki reći “ne” i to uopće nije sramota Nekima je potrebno osnaživanje da dođu do tog nivoa gdje se mogu zauzeti za sebe. A što je ona imala odrastajući u takvom kaosu? Osim disfunkcionalnosti i egocentričnih roditelja. Ali, evo, i razgovor s psihijatrom je već pola koraka naprijed. Do cijelog koraka bi došla iskrenošću Ne znam je li psihijatar uopće išao u te segmente djetinjstva ili je odmah naskočio na konkretan problem.

A opet i taj “nemam sada snage” stav. O tome hoće li i kakve će promjene biti ovisi i o karakteru samog čovjeka. Tako možeš do prekosutra. Daj malo gas I vidjet ćeš kako ti život ponovno može biti lijep ako se počneš konstruktivno zauzimati za sebe i dijete

Zapravo, zbog čega osjećaš da nemaš snage za razvod? Ti si žrtva opetovanog nasilja; nije li to dovoljan razlog za priču o tome da svatko krene svojim putem?

Hvala ti od srca na odgovoru. Kad sam rekla da nemam snage za razvod mislila sam nazalostbi na materijalnu,financijsku snagu a ne samo na to da sam trenutno psihicki sjebana pa ja to ne mogu. I iskreno, bojim se malo. Jer kad sam zadnji put spomenula razvod muz je rekao da Ce se ubiti. Znam da nece ali to je osoba koja je spremna na dosta toga. Ja to ni nisam znala dok se on nije oporavio. Zasto sam odlučila bit uz njega tad a već mi je bio bivši samo Bog zna. Ili moj psihič. On je rekao da misli da moje 'spašavanje' dolazi iz činjenice da nisam uspjela 'spasiti' oca od alkoholizma. I taj s 16 je bio ovisnik,al o party drogama,i to je psihić povezao s tim, i muža kojeg je isto trebalo kao spašavati i njegovati. On vidi to kao moju neku bolnu točku zbog koje sam očito spremna sjebat i sebe.

Što se razvoda tiče ,,meni je sad sasvim jasno da će do njega neminovno doći,ali moram se nažalost strpiti dok ne budem imala para dovoljno za bar nekoliko uzastopnih stanarina i hranu j3r je moj muz sigurno onaj koji se ne bi htio dogovoriti u prilog svima,iako imamo dva stana vjv bi morala čekati sud. A toliko love nemam. Moji su u drugom gradu. Dole se ne mogu vratiti ni zbog posla, koji je lutrija kad nisi vezaš, ali znam da ću se razvesti. Samo još neko vrijeme moram podnositi ovo i to me jako rastužuje.

Možda je takvo intenzivno sjećanje na tog bivšeg kojeg opisujem ko nekog mr.Perfecta trenutni bijeg u mojoj glavi jer ne mogu ekšli pobjeći još onako kako bih htjela. At this point,nije me briga što će mi moji ili netko drugi reći. Ali ne zelim povući još jedan glupi potez kojim ću se sjebat. Od ove greške,bojim se poteza općenito.

Dijete mi je najveći razlog za razvod iako je i to zajebano jer je moj muž ok tata osim što mene ponižava,gazi,vrijeđa pred njim. Prema bebaču je zaista ok,s tim da sam ja većinu vremena s njim jer on radi, i opet nešto mutljavi i s tim poslom iako je obećao nikad više,nisam sto posto sigurna al imam razlog sumnjati pa samo čekam kad će nam upasti opet porezna policija i sve to.

Boli me što sam ispala smeće prema čovjeku kojeg dan danas volim a on je ostao gospodin prema meni. Čak sam se i nadala da će me izvrijeđati jer će tako manje boljeti ali nije to napravio. Naravno da ne mislim ni u ludilu da bi se nas dvoje mogli pomiriti nakon onoga što sam učinila. Ali mislim da nakon mog razvoda i preseljenja jedna kava u kojoj ću mu objasniti sve to, uključujući da je on bio divan i ništa manje od toga,i da je kriv 0% za moje ponašanje,mislim da bi ta kava bila ok od mene. For the sake of his self confidence ono. Stalo mi je da zna šta se desilo. Stalo mi je da sazna da sam išla glumit majku Tereziju pitaj boga zašto i sjebala sve. Stalo mi je i da zna da razlog nije neko hlađenje ili manjak ljubavi s moje strane. Jer želim da se osjeća ok u vezi toga. A i ja bi se osjećala bolje. Ali zasad je to manje važno. Ne znam samo zašto ga sanjam zadnjih par tjedana konstantno i bude mi žao kad se probudim.

[OrnellaVanoni]

ckralj kaže:

Ja sam pročitao cijeli post i mislim da je razvod jedino rješenje. Donesi odluku i kreni u to, i tvrdoglava budi, bez šanse za neko pomirenje i povratak. Ja sam siguran da će ti se na putu razvoda odjednom početi događati dobre stvari, i onda ćeš malo po malo shvatiti da nisi pogriješila.
Pa čuj, i taj narcis će te više cijeniti ako ga se ga ostaviš, to sam siguran...
A ova prva ljubav, tko zna, sada ti je to neka ideja u glavi kao neki izlaz iz svega, i to je u redu, ali možda je to samo jedna obična maštarija, koja će isto vremenom nestati, ali ako te sada drži, hrani se njome...

Uzumaki i ti ste svaki na svoj način izrazili mišljenje da je razvod jedini način da opet budem bar malo sretna a i ono što je najbitnije meni trenutno,da mi dijete ne odrasta kao što sam i ja. U trenutku kad bi se to počelo događati ja bih vjerojatno bila kadra naškoditi sebi jer ne mogu to sranje dvaput prozivljavat,i napravit to djetetu. Definitivno ću se razvesti, financijski sam možda par mjeseci daleko od toga,,gledam stanove,tražim savjete, bojim se doduše ful jer nekako od svega ovoga se bojim svakog velikog poteza ali da ovo zadnje,'maštarija' o bivšem koji je prema meni bio vrhunski i kojeg dan danas obožavam je neko gorivo koje me trenutno drži,samo da razjasnim da ne mislim da ćemo se on i ja pomiriti, iako ga nekad stalkam i znam da je jos solo. Ali grize me to jako. I ne mogu si oprostiti svoj izbor. Neke moje prijateljice su mi to jos tada,kad se desavalo govorile. Da ne kuze zasto to radim,da samo pustim to ali ja sam tad sebe vidila ko najgoru osobu na svitu ako pustim njega da bude sam u toj situaciji,jos sam znala da je malo ludastbi da nema bas ljude oko sebe.....kako sam se zajebala...no dobro...ekipa beskrajno vam hvala...pa cak i na cinizmu jer zasluzila sam svakako.... Sama sam sebi najgori neprijatelj vec neko vrijeme i to se mora početi mijenjati pod hitno....osjecam,bas osjecam da Ce biti tesko materijalno nakon razvoda ali emocionalno milijun puta lakse....cim nisam uz svog muza neko vrijeme ja se preporodim,pocnem otkrivati opet neke svoje strasti hobije, pocnem dobro misliti o sebi ali cim se vratim u nas stan doceka me salva uvreda jer eto,los mu je dan.

[OrnellaVanoni]

descender kaže:

"Mrzim svoje roditelje,mrzim svog muža,mrzim svoj život al ustvari najvise od svega mrzim samu sebe jer sam ja sve napravila krivo,iako se većinu vremena uspijevam praviti da to nije tako u sebi nosim neviđeni bijes radi svega što se dogodilo i stvarno mislim da trebam to nekako riješiti. Ali ne znam kako."

Čini se kako im bez imalo truda, uspijeva upravljati tvojim "najviše od svega mrzim samu sebe jer..." životom? Upravljaš ti, no kako pišeš, čineći sve pogrešno, nekim razlogom, moguće da je "program tvog kompjuntera" odavno predodređen za uspješne do vrlo uspješne neuspjehe? Dok se ne rasteretiš bespotrebno je trošiti vrijeme na uživanje je, mržnje, i svjesno se zadržavaš u "ne bi on mene lupio, nogom, samo rukom, kada zaslužim... on me voli" modelima u kojima si štovana kao i najranije, teško da će se nešto promijeniti na nekakvo bolje. Netko si možda ne želi bolje, jer negdje duboko unutar sebe neznajući možda za (programirano) znanje, zna da ne zaslužuje bolje.

Da vidis ovo sta si napisala ustvari je jako zanimljivo,ja sam se i u toj ' dobroj' vezi osjecala ko da ju ne zaslužujem,onako dosta anksiozno da ću sjebat nešto. Isto onako kao što mi je otac sjebo brak s majkom kad je preko noći počeo piti i rokati se tabletama. Preko noći. Stalno sam razmišljala,ej,ovo je predobro da bi bilo istinito,ovo se ne može događati meni. Psih se slaže da su to obrasci ali on misli da sam ja puno jača nego što jesam za borbu s njima. Vjerojatno to i jest razlog zašto sam se vratila. Želja da spasim kao nekoga jer nisam najraniju mušku figuru mogla jer ga je tek bolest odvukla od ovisnosti,i ta naviknutost na svađe,gadarije,uvrede,jadna obiteljska okruženja. Ali ja znam da ne želim da mi djetetu to bude stvarnost. Za sebe više nemam pojma koji k je sa mnom osim da sam prokockala vjerojatno ljubav svog života i dobrih četiri godine normalnog života. Ali moj sin neće živjeti u svađi. Svaki mjesec odvajam lovu za stan. Iako su jebeno sve skuplji ne odustajem. Samo se nadam da mi muž neće napravit neku bolesnu scenu i prijetit da će sebi nešto napravit. Ne znam postoji li neki način da on ne zna gdje sam ja ako dijelimo dijete. A opet bojim se nikakve službe uplitati u to jer znam da bi mu skroz uzeli dijete zbog toga što je kažnjavan,a ne smatram da je loš prema malome niti da imam to pravo nekome oduzeti.

[OrnellaVanoni]

soks kaže:

Da, razumijem. Ocito imas neki nagon za pomaganje unesrecenim osobama pod cijenu vlastitog zrtvovanja.
Nadam se da radis u zdravstvu.

Ok
Hvala ti na tvom mišljenju. I znaš,jako je nezgodno reć nekome pročitala sam pola al sad ću te posrat pa možda pročitam drugi dio. Ko da si mi htjela poručiti da nisam dovoljno zanimljiva,ne pišem ja ovo da tebe zabavim,niti itko treba čitati do kraja. Pišem jer mi je lakše tako. Osjećam se kao da mi je tona pala s duše sad. I ne,ne radim u zdravstvu, i profesiju sam fulala između ostalog,hahahah. Šala mala. Posao mi je ok i eto to je valjda jedina domena života u kojoj sam zadovoljna. Nažalost prelijeva se jedna domena u drugu vrlo lako pa tako i ljudi s posla primjećuju da ja nisam više ona šaljivdžija s početka koja je sve okretala na humor. Nego frustrirana osoba koja pokušava sakriti koliko je nesretna. Mislim da je pisanje toga pred gomilom stranaca pa čak i virtualno moj prvi korak priznavanju toga svega sebi prvenstveno. Pa eto sorry ako nekome nije zanimljivo. Al pomaže.

Uglavnom,bojim se tog razvoda ko vrag tamjana i kako će on reagirati i kako ću ja sve to psihički izdurati ali on je zapečaćen. Samo ne sad,odmah,nikako, to bi bilo srljanje koje bi potencijalno naškodilo i mome djetetu. Najviše iz financijskih razloga,a i zato što nisam još dovoljno spremna za taj cijeli proces sud borba czss i to. Kad budem u svome stanu s malim, unajmljenom naravno, kad budem osjetila taj novi start, pokrenut ću i formalni proces. To sam sama sebi obećala. Ne mislim da će to magično riješiti sve moje probleme ali većina ih izvire iz njegovih sranja i uvreda i naših konstantnih svađa, osjećam da se pretvaram u nekog od svojih roditelja i gadi mi se to,to mi je najgora noćna mora bila i neću to dopustiti

[free.thinkerica]

Zanimljiva životna priča. Ja sam pročitala u komadu.

Mislim da prije svega trebaš prestati ponavljati da nisi dovoljno jaka. Već sam ti rekla da se u tvojim postovima baš osjeti neki borbeni duh. Sad mi je jasno i zašto. Prošla si dosta sranja vrlo mlada i opet stasala u osobu sa prilično posloženim životom.

OrnellaVanoni kaže:

Zasto sam odlučila bit uz njega tad a već mi je bio bivši samo Bog zna. Ili moj psihič. On je rekao da misli da moje 'spašavanje' dolazi iz činjenice da nisam uspjela 'spasiti' oca od alkoholizma. I taj s 16 je bio ovisnik,al o party drogama,i to je psihić povezao s tim, i muža kojeg je isto trebalo kao spašavati i njegovati. On vidi to kao moju neku bolnu točku zbog koje sam očito spremna sjebat i sebe.

Slažem se sa stavom tvog shrinka. Definitivno imaš sindrom spasitelja.

Dijete mi je najveći razlog za razvod iako je i to zajebano jer je moj muž ok tata osim što mene ponižava,gazi,vrijeđa pred njim. Prema bebaču je zaista ok,s tim da sam ja većinu vremena s njim jer on radi, i opet nešto mutljavi i s tim poslom iako je obećao nikad više,nisam sto posto sigurna al imam razlog sumnjati pa samo čekam kad će nam upasti opet porezna policija i sve to.

Ubij 2 muhe jednim udarcem i prijavi sama uskoro bivšeg muža poreznoj.
Em ćeš imat legitiman razlog za razvod pred poznanicima, em nećeš morat selit nikud, em ćeš ga se privremeno riješit iz života ako završi u buksi, em će on dobit što zaslužuje jer je đubre. Treba bit praktičan.

Boli me što sam ispala smeće prema čovjeku kojeg dan danas volim a on je ostao gospodin prema meni. Čak sam se i nadala da će me izvrijeđati jer će tako manje boljeti ali nije to napravio. Naravno da ne mislim ni u ludilu da bi se nas dvoje mogli pomiriti nakon onoga što sam učinila.

Naravno da misliš, nećemo se lagati. Ljudi opraštaju i gore stvari, tako da je sve moguće. Ja bi voljela da se spojiš opet s njim i da mu se do kraja života ispričavaš za onaj zajeb. Šalu na stranu, ali ako je još solo, šanse su ti prilično velike. Držim fige.

[poison.Ivy]

OrnellaVanoni kaže:

For the sake of his self confidence ono.

ti bi se mirila s njim. zato bi ga zvala na kafu na kojoj bi mu rekla da ga i dalje voliš, a ne zbog njegovog samopouzdanja (?). mislim, kad su mene ghostali, to uopće nije utjecalo na moje samopouzdanje, a zašto i bi? pa nisam ja ispala pizda nego osoba koja me ghostala.

ja svakako mislim da je ta kafa dobra ideja zato što će ti odjeb s njegove strane dobro doći da napokon zatvoriš ta vrata.

vrijeme usmjeri na psihijatra i rješavanje životne situacije, a ne na bivanje uvređenom time što te posrao netko anoniman na Forumu. nemaš ti baš energije, a ni vremena, na rasipanje.

OrnellaVanoni kaže:

...opet bojim se nikakve službe uplitati u to jer znam da bi mu skroz uzeli dijete zbog toga što je kažnjavan,a ne smatram da je loš prema malome niti da imam to pravo nekome oduzeti.

ma da, nije uopće loš prema djetetu, guguće mu i tu i tamo ga pomazi po kosici, to što te vrijeđa i gazi pred tim istim djetetom je valjda zanemariv detalj, sve je kul dok god vodi malog u park na ljulju.

tvoj prvi korak bi trebao biti psihoterapeut ili planiranje razvoda, ti si samoj sebi sve priznala već odavno i ova tema je zapravo virtualni nastavak tvojeg stagniranja u stvarnom životu.

[OrnellaVanoni]

poison.Ivy kaže:

ti bi se mirila s njim. zato bi ga zvala na kafu na kojoj bi mu rekla da ga i dalje voliš, a ne zbog njegovog samopouzdanja (?). mislim, kad su mene ghostali, to uopće nije utjecalo na moje samopouzdanje, a zašto i bi? pa nisam ja ispala pizda nego osoba koja me ghostala.

ja svakako mislim da je to dobra ideja zato što će ti odjeb s njegove strane dobro doći da napokon zatvoriš ta vrata.

E pa zloslutno moje,prevarila si se. Grdno. Ali neću sad likovati nad time, imam puno ispričava ja i istina za tog čovjeka, ako mu ikad mogu kompenzirati sve što sam mu ostala dužna. Baš mi je žao što sam razočarala tvoje nade u to da ću opet biti sjbanaa.i ja evo tebi u zivotu sve ko i ti meni zelim.....wtf kakvih sve ljudi ima. Slaazem se da je dug put preda mnom i da sam ispala kučka ali činjenica da zbog svega toga ne spavam i ludim znaci nesto zar ne. Znaci da imam savjest. Na kraju krajeva samo ja znam sto je ta veza bila i sto je njemu bila. Ovo confidence je bilo jer sam mislila kao i ti da će me odjebati. Ali nije. Rekao mi je da se što prije skupim odatle gdje jesam, pomoć će mi i on. Tako da će se situacija s rastavom vjerovati riješiti brže nego što sam mislila. Pa nije mi baš neka stagnacija,ha?

[OrnellaVanoni]

free.thinkerica kaže:

Zanimljiva životna priča. Ja sam pročitala u komadu.

Mislim da prije svega trebaš prestati ponavljati da nisi dovoljno jaka. Već sam ti rekla da se u tvojim postovima baš osjeti neki borbeni duh. Sad mi je jasno i zašto. Prošla si dosta sranja vrlo mlada i opet stasala u osobu sa prilično posloženim životom.



Slažem se sa stavom tvog shrinka. Definitivno imaš sindrom spasitelja.



Ubij 2 muhe jednim udarcem i prijavi sama uskoro bivšeg muža poreznoj.
Em ćeš imat legitiman razlog za razvod pred poznanicima, em nećeš morat selit nikud, em ćeš ga se privremeno riješit iz života ako završi u buksi, em će on dobit što zaslužuje jer je đubre. Treba bit praktičan.



Naravno da misliš, nećemo se lagati. Ljudi opraštaju i gore stvari, tako da je sve moguće. Ja bi voljela da se spojiš opet s njim i da mu se do kraja života ispričavaš za onaj zajeb. Šalu na stranu, ali ako je još solo, šanse su ti prilično velike. Držim fige.

Hvala ti predivno moje biće optimistično.... Nemaš pojma koliko su mi ovakvi postovi vjetar u leđa. Javila sam se bivšem i jako pozitivno je reagirao,u smislu nije mi j.m..... iako bi neki tu htjeli da jest, ne znam čemu sve to, znaš mene ja uvijek nastojim pomoći pa mi je čudno što ima takvih. Al ipak smo na Psihologiji. Nisam toliko praktična hahaha nikad ga ne bih prijavila ali odseliti ću svakako s malim,dogovoriti ćemo se za vođenje i voila. Sad kad imam tračak nade da budem s nekim koga volim i još s njim imam familiju nema toga što me može zaustaviti. Stvarno se nisam nadala ovome. Jako sam,prvi put u par godina,sretna. Zadovoljna. Dug je put preda mnom u sređivanju svog života ali mislim da sam nešto počela . Nevjerojatan dan i situacije. Hvala ti što uvijek kažeš da imam borbeni duh, čak počinjem u to i sama vjerovati. Korak po korak. Bit će sve opet ok,zar ne? Zelim ti laku noc i jos jednom hvala na tvojoj pozitivni i podršci ne samo na ovoj temi.

[poison.Ivy]

OrnellaVanoni kaže:

Baš mi je žao što sam razočarala tvoje nade u to da ću opet biti sjbana...

pod hitno se okaniti Ceo Svet je Protiv Mene mentaliteta. dok ti trošiš energiju na identificiranje novih neprijatelja i kukanje nad svima onima koji su te sjebali, život ti prolazi.

Tako da će se situacija s rastavom vjerovati riješiti brže nego što sam mislila. Pa nije mi baš neka stagnacija,ha?

to je standard na Forumu: ljudi otvore temu zato što pogrešno misle da je Forum grupa za podršku, a ne platforma za raspravu, dobiju odgovore kakve baš i nisu očekivali, naljute se i najednom se problem kojim su otvorili temu magično riješi u dva posta. ti nisi iznimka.

[soks]

OrnellaVanoni kaže:

Ok
Hvala ti na tvom mišljenju. I znaš,jako je nezgodno reć nekome pročitala sam pola al sad ću te posrat pa možda pročitam drugi dio. Ko da si mi htjela poručiti da nisam dovoljno zanimljiva,ne pišem ja ovo da tebe zabavim,niti itko treba čitati do kraja. Pišem jer mi je lakše tako. Osjećam se kao da mi je tona pala s duše sad. I ne,ne radim u zdravstvu, i profesiju sam fulala između ostalog,hahahah. Šala mala. Posao mi je ok i eto to je valjda jedina domena života u kojoj sam zadovoljna. Nažalost prelijeva se jedna domena u drugu vrlo lako pa tako i ljudi s posla primjećuju da ja nisam više ona šaljivdžija s početka koja je sve okretala na humor. Nego frustrirana osoba koja pokušava sakriti koliko je nesretna. Mislim da je pisanje toga pred gomilom stranaca pa čak i virtualno moj prvi korak priznavanju toga svega sebi prvenstveno. Pa eto sorry ako nekome nije zanimljivo. Al pomaže.

Uglavnom,bojim se tog razvoda ko vrag tamjana i kako će on reagirati i kako ću ja sve to psihički izdurati ali on je zapečaćen. Samo ne sad,odmah,nikako, to bi bilo srljanje koje bi potencijalno naškodilo i mome djetetu. Najviše iz financijskih razloga,a i zato što nisam još dovoljno spremna za taj cijeli proces sud borba czss i to. Kad budem u svome stanu s malim, unajmljenom naravno, kad budem osjetila taj novi start, pokrenut ću i formalni proces. To sam sama sebi obećala. Ne mislim da će to magično riješiti sve moje probleme ali većina ih izvire iz njegovih sranja i uvreda i naših konstantnih svađa, osjećam da se pretvaram u nekog od svojih roditelja i gadi mi se to,to mi je najgora noćna mora bila i neću to dopustiti

Zato sam.odmah na pocetku rekla oprosti.
Drago mi je da je krenulo na bolje u tako kratko vrijeme, mislim da konstantne svaďe ne bi nitko trebao trpiti.
No, reci mi, ako ti odes, a tvoj sadasnji muz se...spotakne na koru od banane, udari glavom u...kantu za smece i padne u komu...sto ćes ti učiniti? Zamisli da te njegovi roditelji zovu jer jao...treba netko biti pored njegovog kreveta u bolnici? Sto ćes?