Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.06.2004., 09:54   #1
"nestašna djeca"

imam curicu od 2 godine. da li je razmazena ili "nestasna" neznam vise, uglavnom ovo mi je nemoguca faza.
do sada skoro nikakvih problema, ali pocela je lupkat drugu djecu u igri, svojata sve svoje igracke, hoce mi se istrgnut iz ruke kad idemo po "cesti" itd... u trgovinama se buni kad joj nesto necu kupiti. ima toga jos. skidamo se i iz pelena. par dana ok, onda lupi 2 dana da piski u gace kao da to radi namjerno. sve razumije i valjda ispituje moje granice. nikad ju nisam lupila, uvijek joj sa razumijevanjem objasnim sta se smije a sta ne, ali malo pretjeruje. jucer smo imali male goste koje je sve redom izgurala itd. znoj mi je curio. bilo mi je neugodno odvest malu u kucu jer kako da ostavim goste? ma koma. kakav vi imate nacim kaznjavanja (bez lupanja po guzici) i odgajanja djece?
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 10:47   #2
Nama je u dobi do oko 3 godine funkcioniralo "kaznjavanje" mirnim sjedenjem:

"sad lijepo sjedi tu meni u krilo i malo pogledaj kako se ...
...ne dira video"
...ne penje na stol"
...ne cupa brata"
...ne lupa vratima"
...
... xyz"

Pazi, njihov pojam vremena je skroz drugaciji od naseg. Kad se jednom primiri, dosta je pol minute "gledanja kako se ne..". Onda lijepo cmoknes djetesce, "vidis kako je lijepo kad ... ", okrenes ga na drugu stranu od mjesta stete, i uputis da nesto drugo napravi (uzme medu, pogleda kroz prozor...) samo da se ne vrati opet na istu stvar.
Ako se dere i vristi kad je posjednes sebi u krilo (da pogleda "kako se ne..."), malo je pomazis i poljubis, i objasnis da cete sada vas 2 samo malo pogledati ovdje nesto, ali prvo da proba prestati plakati...

Ova metoda radi i u trgovinama, cucnes kraj police i gledate malo kako igracka lijepo ostaje na polici. Ako ne ide, izadjete van iz ducana (ako su kolica vec puna, zamolis na blagajni da ostanu negdje blizu blagajne, jer ces se ti vratiti cim se dijete odluci opet lijepo ponasati; ako nisu -- vratis tih par stvari na police, i objasnis joj da cete probati drugi put, kad ce se ona pokusati puno ljepse ponasati...)

sretno...
mars is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 11:18   #3
taj period je meni bio isto koma.. od druge do trece godine... a joj... zapravo su premali da im "objasnis", a preveliki da ti na super strucan nacin ispituju granice...

kod mene je funkcioniralo tako da sam svog djecaka izdvajala iz situacije u kojoj je pravio probleme..slala sam ga u hodnik...ili u drugu prostoriju... bez vike i bez ljutnje - popratila bih rijecima ne svidja mi se to sto radis, izadji, ja cu doci po tebe...i odlazila bih nakon kratkog vremena po njega s rijecima, sad cemo iz pocetka, ok??

kad nemaju publike, obicno se smire... i znas nakon nekog vremana skuze i sami da mama ili tata uopce ne reagiraju na njihove nestasluke i da mozda uopce nema smisla vise nekog cupati ili nesto otimati ili sta li vec jer nema scena koje su im tako zanimljive...

e da, skoro sam zaboravila, kad odlazis po nju, objasni joj zasto je bila u drugoj prostoriji i da ako opet tako nesto ucini da ces opet uciniti isto ..

treba ti TONA strpljenja, jer kad jednom dodje do trece godine imat ces djete kojemu se da objasniti...

a za trgovinu.. ja sam kod tog grintanja da bi on neku igracku ili sta god imala sistem da ga podsjetim da mi sparamo novce za nesto sto mu je ono turbo cool...pa kad dodjemo kuci obicno bih mu davala sicu za njegovu kasicu .. sad covjek spara ko veliki i uopce ne grinta pred nekim igrackama vec ima motiv..
nebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 14:22   #4
super metode.
ja isto posjednem malu u krilo, smirim ju i kazem: sad me pogledaj; i smireno joj objasnim sta se smije, a sta ne. ona to uredno arhivira, ali za pola sata opet isto. haha, ma ima 2 godine, sve mi je to jasno, al...
a sa drugom prostorijom je isto dobra ideja, vec sam cula tu metodu "sobe za razmisljanje", al mislim da bi riknula da ju zatvorim, cak mi se ni iz kreveta neda.
sparamo i mi, al eto sve mi se cini da je premala, al kad radi gluposti i ispituje granice dovoljno je mudra i "velika".
cini se da to vecina djece u toj dobi radi. isprobavaju nase granice. sve sta sam ju naucila - radi. dakle krecem od sebe. ja moram promjenit kriterije, pa ce ih ona morati usvojit, kako je usvojila i one do sada. samo sada kuzi vise stvari i treba joj drugaciji poticaj... uf vrlo mi je tesko prelomit se na male smajleve i miganje kad se ljutim.
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 14:25   #5
poznat mi je osjecaj....

ma strpljivo i sve ce doci na svoje...

znas nekad joj mozes zaprijetiti i u stilu, ja cu brojati do tri i kad izbrojim ti ces blabla....

i to zna funkcionirati...probaj..
nebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 14:50   #6
Mi jos nismo u toj fazi, tek polako ulazi u nju...ali se spremamo psihicki i na to.

Po onom sto citam u literaturi, tvoja curica radi tocno ono sto treba raditi u toj dobi, pa ti, ako pogledas "big picture" to nekakva utjeha - znaci da se razvija normalno. Mora biti da je tesko cijelo vrijeme gledati "big picture", ali eto...

Kazu da "time-out" najbolje funkcionira kao odgojna metoda - znaci da ju posjednes nekud bez igracaka onoliko minuta koliko ima godina, da se smiri.

A kad ima napadaje vristanja i bacanja po podu, ostaviti ju da se smiri, ako je u ducanu, najbolje je izvesti ju van. kazu da je to isto normalno, jer su u toj dobi cesto frustrirani zbog razvijanja individualnosti i nemogucnosti da budu neovisni, pa se moraju povremeno ispucati.

A to s gostima...a cuj. Nemaju oni jos socijalnih vjestina, i mi bismo koji put najradije poslali svoje goste doma, ali ih trpimo, a djeca imaju privilegiju da to otvoreno i pokazu.

Moja je isto pocela polako pokazivati svoju volju, npr. ako ju hocu odvesti od neceg, a ona nece sa mnom, samo se opusti cijela i spusti na pod. I stisne zube i vidim da je odlucila svoje. Taj koncept pasivnog otpora me prilicno iznenadio, nisam ga bas ocekivala
bigblue2010 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 14:53   #7
a zapravo je, kako bigblue kaze, upravo super vidjeti da se mali bebaci formiraju u osobe...iako je i naporno.. ali je divno..
nebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 15:36   #8
da formiraju!! haha... dobila sam savijet od frendice sa istim "iskustvom" da kad recimo dodemo kod nekoga u goste tko isto ima malo dijete i moje ga dijete pocne lupkat ili gurkat i slicno da iz istih stopa kazem: sad idemo kuci, vratit cemo se kad se upristojis ili sl.
ali ako sam kod nekoga tko mi i nije tako blizak, kako cu tako naprasito otic iz njegove kuce, a nismo tamo proveli ni 15-tak minuta..
mislim da je jedini nacin da se ovo razdoblje progura - STRPLJENJE. iako sam svjesna svega tesko mi je al to ne priznajem nikome - evo priznala sam jedino VAMA... hahaha
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 15:36   #9
Thumbs down

Quote:
jura tastatura kaže:
ona to uredno arhivira, ali za pola sata opet isto.
Cuj, nema te metode kod koje nece bit opet isto za pola sata (ili za 10min... ili za 2min...) Ta se metoda jos nije rodila...

Ipak, ako je slucajno otkrijes, objavi, da svi nauce... (moji su vec veliki ... ali sogorica je trudna...)
mars is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 15:52   #10
"Koliko god bilo teško, ne posustajte, jer učenje granica unaprijeđuje razvoj emocionalne inteligencije, podupire razvoj zdravog samopouzanja i omogućava stjecanje socijalno prihvatljivih komunikacijskih vještina."
to je savijet stručnjaka!
uh kao da to i sami neznamo...
al sam se načitala savjeta stručnjaka, sve sam isprobala, sl moje dijete ima svoje "savijete" hahaha...
haha. idemo mi ulicom i ona se pokusava 100 puta odvojit od mene (ima 2 god.!) i hodat sama. ja joj meljem i meljem, ništa... i tako usput pričam ja sama sa sobom: dakle, pa kakav sam ja to autoritet, kakva sam ja to mama... a ona će meni: ti si moja mama
za krepat od smijeha
ili joj nešto zabranim, a ona će meni: odi u kuhinju, pusti me. covjece, kako takve stvari brzo usvaja, a one bolje, ni blizu.. hihi
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 15:57   #11
Quote:
jura tastatura kaže:
"ili joj nešto zabranim, a ona će meni: odi u kuhinju, pusti me.

moja jos ne prica toliko, ali ako joj idem na zivce, odvede me za ruku iz sobe ili me izgura

ali se ja vratim
bigblue2010 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 16:12   #12
haha... fenomenalno! imaju lude ideje za rješavanje"neželjene situacije".
jojjj... nemogu vam opisat kolko se u zadnjih par mjeseci bojim svega. stalno sanjam gluposti da će se nešto dogodit itd. ma užas! a inače sam vedra osoba i puna optimizma. naravno da taj strah ne pokazujem van, ali me ubija. svi mi kažu da je malo dijete mala, a veliko velika briga. starci se smiju i kažu: čekaj da prvi puta uzme auto i ode u grad ili na tulum ili na ore s ekipom.. haha. sve je to normalno.
ali kraj toga mi se dogodila očajna situacija i smatram da sam upravo ja užasna mama.
kraj 100 ljudi na rođendanu mene poslala frendica po kapi za nos za svoje dijete. ja sam rekla nek paze na moju malu. kad sam izlazila iz kuće vidim slijedeće: prolazi cestom golf, a moje dijete otvara izlazna vrata od ograde!!! ISUSEEE, počela sam vikat njeno ime ko luđakinja i trčat maraton do nje. kad sam došla do nje već je bila na rubu ceste. uzela sam ju i počela joj držat predavanja, ali čemu sve to? ona se smijala i gledala me u čudu kao da ništa nije bilo. gosti su se zgraželi mojoj reakciji, a ja sam ju već vidjela pod autom... grozno
inače dok druge mame sjede i piju kavicu, ja trčim za djecom i hvatam ih. niko da bi se ustao. moji su me podržali i rekli da nemogu vjerovat da netko nije gledao i reagirao
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 17:21   #13
Quote:
jura tastatura kaže:
haha... fenomenalno! imaju lude ideje za rješavanje"neželjene situacije".
jojjj... nemogu vam opisat kolko se u zadnjih par mjeseci bojim svega. stalno sanjam gluposti da će se nešto dogodit itd. ma užas! a inače sam vedra osoba i puna optimizma. naravno da taj strah ne pokazujem van, ali me ubija. svi mi kažu da je malo dijete mala, a veliko velika briga. starci se smiju i kažu: čekaj da prvi puta uzme auto i ode u grad ili na tulum ili na ore s ekipom.. haha. sve je to normalno.
ali kraj toga mi se dogodila očajna situacija i smatram da sam upravo ja užasna mama.
kraj 100 ljudi na rođendanu mene poslala frendica po kapi za nos za svoje dijete. ja sam rekla nek paze na moju malu. kad sam izlazila iz kuće vidim slijedeće: prolazi cestom golf, a moje dijete otvara izlazna vrata od ograde!!! ISUSEEE, počela sam vikat njeno ime ko luđakinja i trčat maraton do nje. kad sam došla do nje već je bila na rubu ceste. uzela sam ju i počela joj držat predavanja, ali čemu sve to? ona se smijala i gledala me u čudu kao da ništa nije bilo. gosti su se zgraželi mojoj reakciji, a ja sam ju već vidjela pod autom... grozno
inače dok druge mame sjede i piju kavicu, ja trčim za djecom i hvatam ih. niko da bi se ustao. moji su me podržali i rekli da nemogu vjerovat da netko nije gledao i reagirao
Joj, ja sam ista. Ponekad pomislim da nisam normalna koliko brinem i kakve mi sve crne misli prolaze kroz glavu. Konstantno brinem i pomisljam na najgore stvari, a nemam nikakvog razloga. I isto tako nikom to ne pokazujem jer bi mi vjerovatno rekli da sam luda. A sto se tice kaznjavanja mog jednoipogodisnjaka, uporno pokusavam lijepim rjecima i objasnjavanjem, ali bogami, ponekim lupim po guzi. Poslije toga, dovoljno je samo jedno kratko NE i on zna sta se smije, a sta ne.
mirjana is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 19:37   #14
Quote:
mirjana kaže:
Joj, ja sam ista. Ponekad pomislim da nisam normalna koliko brinem i kakve mi sve crne misli prolaze kroz glavu. Konstantno brinem i pomisljam na najgore stvari, a nemam nikakvog razloga. I isto tako nikom to ne pokazujem jer bi mi vjerovatno rekli da sam luda. A sto se tice kaznjavanja mog jednoipogodisnjaka, uporno pokusavam lijepim rjecima i objasnjavanjem, ali bogami, ponekim lupim po guzi. Poslije toga, dovoljno je samo jedno kratko NE i on zna sta se smije, a sta ne.


Dijete treba znati što smije, a što ne. I treba se biti u tome dosljedan, bez obzira na "publiku", jer svako prilagođavanje drugima dovodi dijete najprije do konfuzije, a onda točno zna kad smije ono što inače ne smije. A onda ste tek nadrapali.

Ako se bilo što dogodi, bit ćete krivi vi a ne oni.

Takve situacije su meni i prorijedile i rodbinu i prijtelje, jer nisam nekima mogla objasniti da se ne miješaju i zašto. Kako bi onda tako malo dijete razumjelo.

Moj kad je postao malo veći, znao mi je zaprijetiti da će me tužiti tati....ili baki.

Nije puno puta to ponovio, jer nije upalilo.

Ali je zato baki i sebi napravio svinjariju. Uhvatio se prstićima za vrata od pećnice, a ona upravo zatvorila vrata i ...ufff kad se sjetim...Hvala Bogu nije ostala trajna posljedica.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 22:01   #15
sin od frendice je u toj dobi i sto je neki dan bilo, sto ?

Mi svi sjedimo na terasi, pijuckamo, uzivamo ja crtam sa starijom kcerkom ( 4 godine) i maleni dodje i ugrize je, do krvi Prvi put kaze malena a i roditeljima je za vjerovati.

Nisu za fizicku kaznu. Primijenili su time-out metodu. Morao je svoju sobu i tamo ostati dok se ne odluci ispricati ( on se zna naime ispricati i zna kad se treba) izadje on van kaze mama, ajde Jacobe ispricaj se seki, vidis kak je tuzna i boli ju i zagrli ju i nemoj to vise ciniti. On ni makac ( tatin sin, kazem ja na sto me tata njegov ubije pogledom)

Opet ide u sobu. I kad mu je dojadio cupiti sam u sobi ( nisu se derali na njega, nisu ga navlacili, lupali nista) eto njega natrag - kaze mama oho ti se odlucio ispricati ponosna sam na tebe zbog toga bla bla...mali kaze, oprosti zagrli seku i krene prema meni...ja rekla da grizem natrag, samo da zna

( nije me ugrizao al je zato kolac s mog tanjura nagurao u svoju sandalu )

Daj mi boze zivaca da uspijem reagirati kao ovi roditelji, oni su mi uzor
Winona is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2004., 22:31   #16
ja sam isto protiv fizickog kaznjavanja..klincima od dvije godine neke stvari lakse je objasniti djelima, nego rijecima, i tako si razmisljam koja je njima lekcija ako ih lupis ili puknes prek guzice?!?! ni ja kao dijete nisam dobila batina, i ne vidim razloga da ja svoje djete tucem ili udarim .. je da je puno vise enrgije potrebno rijesavati sve stalozene i mirno (pogotovo ak te izbace iz takta tako da kljucas iznutra), ali mislim d aje dugorocnije puno bolje i isplatljivije i za roditelje i za djete..ali to sam samo ja...
nebo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2004., 08:58   #17
Opet ide u sobu. I kad mu je dojadio cupiti sam u sobi ( nisu se derali na njega, nisu ga navlacili, lupali nista) eto njega natrag - kaze mama oho ti se odlucio ispricati ponosna sam na tebe zbog toga bla bla...mali kaze, oprosti zagrli seku i krene prema meni...ja rekla da grizem natrag, samo da zna

haha. ugurao kolac u sandalu. koja fora! tipicno za njih. da, i ja reagiram cool. ne galamim itd. i moja mala kaze OPROSTI i nakon toga isto nesto napravi (nije jos gurnula kolac u sandalu, ali nesto slicno)
dakle, jucer mi teta u vrticu kaze: digli smo previse prasine kad se mala popiski u gace. moramo to ignorirat i bit ce sve ok.
tako ja danas ujutro pitam malu hoce na tutu, a ona spremno odgovori: NE
ja se zaletim do tute i kao sjednem na nju. a ona ce meni: maki se mama, to je moja tutaaa.
ja joj kazem nek ostavi moju tutu i nek piski ona u gace, a ja cu ubuduce piskit u tutu, a ona ce meni: NE ti idi u wc, moja je tuta.
mozda upali fora
a sta se tice crnih misli, uf vec sam pomislila da sam tezi slucaj za psihijatra
jura tastatura is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:59.