''Može li'' tročlana obitelj živjeti u jednosobnom stanu?

[Lady of leisure]

Evo ja sam odrasla u kući od 220 m2, a muž u 130 m2 stanu. I iskreno kada se sjetim toga uvijek mi je to ostalo u sjećanju kao puno neiskorištenog prostora, gubljenje po kući da bi na kraju se život svodio na dnevni boravak i kuhinju. Kod muža isto tako veliki stan, puno prostora, a ustvari ništa, gubljenje po stanu.
Sada živimo isto u kući ali je životni prostor (tj. živi se na jednom katu samo, ostalo je podrum i tavan) veličine 55 m2 i sada brzo dolazi bebica. Uglavnom u kući je jedna spavaća soba u kojoj su ormari 2 kom, bračni krevet i komoda te će još doći kinderbet, kuhinja i dnevni boravak su ujednome odjeljeni samo vizulanim zidom do visine struka, mali hodnik, kupaona (nije uopće velika) i mala špajza. I više mi se sviđa ovoliko kvadrata nego onih 220 m2. Jeste da još uvijek većina bebinih stvari stoji neraspakirana i na vrhu ormara (kao kolica,viper,as, košara), a ostatak u podrumu kinderbet i hranilica, ali i kada ih raspakiram neće u kući biti mjesta za trčanje i sl.. Meni ne smeta jer mi ne treba mjesto za življenje gdje ću provesti 3 dana u čišćenju pa da bi opet krenula ispočetka zbog veličine kuće kao kod mojih staraca ili recimo strine moje. Nikad kraja tome, ovako mi treba uvrh glave 1 h da sve počistim kako spada i posložim da kuća ne izgleda kao da je bomba pala. I sviđa mi se to jako.
A za složan život nije potreban veliki prostor već naravno sloga,poštivanje, razumijevanje i ljubav.

[svastamorac]

Može se...ljudi su prije živjeli u malim kućicama i imali puuno više djece nego u današnja vremena

Ja sam odrasla u kući, od vrtića imala svoju sobu, braća veliku zajedničku...i jednu najveću u kući za igranje veliim igračkama

Susjedi su imali malu kućicu, dvoje djece, igrali su se gdje su stigli i ništa im nije falilo...jedino kad je došla škola malo mira za učenje ali nije smetalo...bili su odlikaši...sve se može....

Danas opet živim u kući i teško mi ja zamisliti život u stanu. Za vrijeme studiranja sam živjela u stanu ali meni je to bilo prevelika tlaka...volim slobodu koju pruža život u kući...

I opet...sve se može kad se hoće.....samo treba volja nemaš brige

[pink5]

mi živimo u 32 kvadrata,nas troje.. S tim da je soba jako mala,napravili smo ormar po mjeri,stane naš krevet od 160 cm i njegov krevetić. S time da se moramo doslovno provlačiti po sobi.
Da bih došla do ormara moram se popet na krevet ili izgurati krevetić iz sobe.
Nema šanse da bi mogli napraviti dodatnu sobu jer je loš raspored,nemamo ni balkon.

Ali se može bez problema voziti po stanu na biciklu

[zoro007]

WhatToDo kaže:

Pozdrav svima!

Zamolila bih vas za mišljenje i iskustva o životu u malom (jednosobnom) stanu, od 40tak kvadrata.
Naime, kupili smo stan, novogradnja, sve super. Ali...
U datom momentu smo bili u mogućnosti kupiti toliki i nikako veći stan.
Za sada, za nas dvoje je OK, dovoljan je, ne bunim se. Ali pitam se šta kad jednog dana dođe dijete?! Je li to uopće izvodljivo? Jeste li imali slično iskustvo?

znam obitelj koja je barem 6-7godina zivjela s dvoje djece u ca. 35 kvadrata. izvodivo je.

[Angel2]

Naravno da jeste,moj tetak i tetka su živjeli u takvom stančiću sa svoje 3 djece..i još su i živi i zdravi..

[Lord Byron]

Ljudi mogu živjeti u jako velikom broju na jako malo kvadrata. Naravno da će preživjeti, ali je jednako tako naravno da će djeca biti uskraćena za nekakav svoj prostor privatnosti.

U pubertetu je za dijete (i za roditelje, i za roditelje ) jakojako važno moći zatvoriti vrata svoje sobe i osamiti se.

[pink5]

Lord Byron kaže:

Ljudi mogu živjeti u jako velikom broju na jako malo kvadrata. Naravno da će preživjeti, ali je jednako tako naravno da će djeca biti uskraćena za nekakav svoj prostor privatnosti.

U pubertetu je za dijete (i za roditelje, i za roditelje ) jakojako važno moći zatvoriti vrata svoje sobe i osamiti se.

roditelji male djece se nadaju da će do njihovog puberteta živjet u stančini ili kućerini

[danijelas]

prijateljica njih 5 2 decka, jedna curica u 38 kvadrata

[Lord Byron]

pink5 kaže:

roditelji male djece se nadaju da će do njihovog puberteta živjet u stančini ili kućerini

Roditelji djece u pubertetu se nadaju preseljenju od njih u drugu izbornu jedinicu.

[mops0807]

nas troje zivi u stancicu od cca 40kvadrata.a ja sam sa svojima do 10god zuvjela u 16kvadrata i nista mi nije falilo

[Lastan]

Lord Byron kaže:

Roditelji djece u pubertetu se nadaju preseljenju od njih u drugu izbornu jedinicu.

Ne u drugu. U jedanaestu.

[WhatToDo]

Nisam htjela zvučati kao neko ko se ''preserava'' (nekako mi je ovo najadekvatnija riječ ) Znam ja da se može živjeti (mislim, kad nema drugo, tko te pita), nisam niti pomislila da nećemo moći preživjeti u pravom smislu te riječi, nego sam upravo htjela čuti kako je to kad je i dijete/djeca tu... Ispaštaju li oni puno (ne brinem se ja za sebe, koliko me brine kako će djetetu biti).
Sviđaju mi se komentari da nekako više topline ima kad su svi zajedno, a ne kad smo jedno od drugoga u istom stanu udaljeni miljama

[WhatToDo]

mops0807 kaže:

nas troje zivi u stancicu od cca 40kvadrata.a ja sam sa svojima do 10god zuvjela u 16kvadrata i nista mi nije falilo

16 kvadrata? Sjećaš li se kako je to bilo? Mislim je li to bila neka prostorija koju ste imali za sebe u kući ili je to bila garsonijera? Konkretno, je li u tih 16 kvadrata bilo i kupatilo i kuhinja?
Naravno, ako se sjećaš da mi to malo pojasniš?

[Lali Puna]

o, bit ćemo si mi jako topli i uskoro kad se preselimo u duplo veći stan!
bezvezene su mi te generalizacije kako obitelji koje žive u malo kvadrata se vole, slažu, svi su si dobri, a one u puno kvadrata su otuđene i ne vole se. moš mislit.
moš islit kak će nas veći ormar otuđit!
štoviše, ako svatko od nas može naći kutak gdje može biti sam sa sobom ili u miru nešto raditi, veća je vjerojatnost da smo zadovoljni.
ja sam odrasla s roditeljima, bratom i sestrom u malom stanu i nismo si zbog toga uopće bili nešto bolji. štoviše, kad smo poodrasli, mi djeca smo češće izbivali iz kuće jer u kući nismo imali privatnosti i mira (pa sam ja tijekom faksa učila uglavnom po knjižnicama)

[Lali Puna]

ksenija_2 kaže:

Lali, znam da mi nije potreban zid za to, ali trebaš doć kod nas pa vidjeti. Neki su stanovi, gledajući raspored i tlocrt prostorija u njima totalno nefunkcionalno napravljeni. Kada bih sobu htjela odvojiti na dva dijela, imala bih jednu prostoriju bez prozora

pa ne treba ti prozor. ne treba ti ni 'prostorija'. može to biti samo policama ili ormarom ograđen kutak iza kojeg je krevet/kinderbet/radni stolić/štavećhoćešdajetamo, gdje onaj čiji je to kutak (pa bila to i mala beba) ima svoje mjesto, odvojen od ostalih obiteljskih aktivnosti. i pogleda drugih.
, meni bi to puno značilo.

ovih 35 kvadrata u kojima mi sad živimo je prije bila jedna prostorija, čak i bez kupaonice nego s nekom poluodvojenom prostorijicom s tuš kabinom i wc školjkom.

MM je to preuredio, nije ni kod nas bilo idealno što se tiče prozora - dao je postaviti još jedan prozor i pregradio glavnu prostoriju tako da je dobio spavaću sobu (minijaturnu, doduše - krevet mi je s tri strane okružen zidovima, a s četvrte do pola ormarom ) + napravio poštenu kupaonicu (u kojoj se, opet, dvije osobe jedva okrenu)

[rtg1]

Ja sam odrasla u 2 hotelske sobe, nas je bilo 5, pralo se sudje, zubi i ves sve u lavabo u kupatilu, jedna spavac soba u kojoj smo bili spavali svi i zavrsili faks, od 91. do prije 3 godine kad sam se preselila s mužem u stan od 45 kvadrata koji mi je kao palaca, sve stane, taman, pocistis u 2 sata, odusevljena sam, muž ne toliko jer je zivio cijeli zivot u kucerini, sada si radimo kat kuce i imali smo mogucnost da bude preko 120 kvadrata sto sam ja odbila jer ono to je too much..

[madcox]

@WhatToDo - i mi smo nekad imali kriminalan raspored u stanu, ali smo to promjenili i sad nam je super. Prije je stan imao 1 sobu, 1 kuhinju s blagavaonom, veliku kupaonu, špajzu i hodnik - to je bila jako loša postava. A mi smo od kuhinje i blagavaone napravili još jednu sobu, skratili kupaonu i od toga i špajze napravili kuhinjicu, tako da sad imam : veliki dnevni, to je usput i blagavaona, veliku spavaću, kuhinjicu, kupaonicu i veliki hodnik - koji je pregrađen vratima, tako da su na početku ormarići za cipele i vješalice za kapute, a nakon toga ostatak elemenata iz kuhinje jer mi je samo dio stao unutra, ali sve je dosta praktično uređeno, tako da nam ne fali ni ormara ni mjesta, a imam čak i mašinu za suđe u kuhinji. A kad nam je došla naša cura, opet je sve za nju stalo unutra, i kolica i stolić za previjanje i krevetić i autić i trokolica i brdo igračaka, niš joj ne fali, ima svoj kutak i uživa. Eto, toliko od mene i nadam se da sam ti dala koju ideju da si organiziraš stan po svojoj mjeri i da ti bude sve praktično........

[*kockica*]

Naravno da može, ev ja živim sa suprugom i djetetom u takvom stanu, je malo tijesno ali opet i nije, sve stan i ima se mjesta...

[lunica26]

Nas troje smo trenutno u 32 kvadrata,ali smo iz jednosobnog napravili dvosobni...porazbijali zidove,proširili kupaonu.Jedino nismo zazidali balkon

Nemamo prematalicu,hranilicu,ali čak nam i kolica stoje u stanu,i ono čudo za sušenje veša...Je,skučeno je,ali može se.
Kad sam čula od frenda da je u takvom stanu živjelo šestero ljudi(3 generacije),pomislila sam,ma nama je

[WhatToDo]

Ma ako se može od 32 kvadrata napraviti dvosoban, onda ćemo i mi od 40 kvadrata uspjeti, makar morali srušiti cijeli stan pa sve ponovo zidati