Društvene mreže i sve vezano uz njih

[Hot candy]

Honey 1 kaže:

Ja mislim da će društ. mreže dovesti do većeg broja psihičkih bolesti.
Vjerojatno je to već posrijedi, ali možda se nisu radila istraživanja.

Djeca sve ranije dobi se uključuju, djetinjstvo im prolazi u tom virtualnom svijetu, u kojem čekaju kakav će komentar dobiti na koju sliku, potvrdu vrijednosti.
Svi su konstanto izloženi, privatnost se gubi. Što će uopće značiti pojam "privatnost"?

Sad će se naravno javiti neki kako je to pretjerivanje...

Ne mislim kako je to pretjerivanje, zapravo, ima smisla.

Djeci bi roditelji trebali ograničiti boravak na drušvenim mrežama ili ga barem kontrolirati.

Ja se ježim od toga koliko su ljudi neoprezni i ležerni kad odaju podatke o sebi i pričaju o svom životu, sve u stilu- pa nisam ja javna osoba da nešto moram tajiti. Kad odrasli tako razmišljaju, kad roditelji tako razmišljaju, gdje je tu zaštita djece i na kraju njihove privatnosti.

Bojim se da "privatnost" lagano postaje nekakva mitska tvorevina iz prošlih, davnih vremena.

[mentalny]

Koliko je fejs bitniji od icega dokaza sam sam sebi zadnjih pola godine. Nisam stavio nijednu objavu i nisam bio aktivan s lajkovima i komentarima itd..da bi mi palo na pamet nakon 6 mjeseci promjenit sliku profila a komentari su bili "evo ga on je ziv!" a ti isti koji su tako reagirali imaju moj broj mobitela i sve ostalo i stoput su mogli provjeriti jesam zaista ziv..al izgleda stvarno da je istina da ako nisi bas aktivan tamo za neke i nisi ziv..izgleda banalno na prvu al je u srzi zastrasujuce

[zoomzoom888]

Kopirat ću svoj post s jedne druge teme kaj mislim o društvenim mrežama:

To fejsanje, instagram, mjenjanje profilnih svak malo nije samo za mlađu populaciju, grooo 30+ ubračene ekipe s klincima radi isto to..zanimljivije pitanje je zakaj to nekog smeta?
Ne smatram niš površnijim ljude koji svako malo stave neš na mrežu od onih koji to rijetko il nikad, jednostavno riječ je o još jednom izvoru dopamina kad ti ljudi stisnu lajk na objavu..neko je ovisan o cigaretama, neko o ženama, neko o cugi, neko o klađenju, neko o slatkom, neko voli puno pričat o sebi, a neko je ovisan o lajkovima..postoji znanost iza toga, lajkovi stimuliraju dopamin u mozgu isto ko i slatko, seks i droga, proguglajte malo 'Dopamine & Facebook Likes'


Social Media Triggers a Dopamine High

[Azz]

zoomzoom888 kaže:

..neko je ovisan o cigaretama, neko o ženama, neko o cugi, neko o klađenju, neko o slatkom, neko voli puno pričat o sebi, a neko je ovisan o lajkovima..postoji znanost iza toga, lajkovi stimuliraju dopamin u mozgu isto ko i slatko, seks i droga, proguglajte malo 'Dopamine & Facebook Likes'


Social Media Triggers a Dopamine High

dobro, no ovisnost sama po sebi nije, niti će ikad biti nešto što je poželjno i zdravo za čovjeka..ma o kakvoj ovisnosti da se radilo...

[kosjenka-]

mentalny kaže:

Koliko je fejs bitniji od icega dokaza sam sam sebi zadnjih pola godine. Nisam stavio nijednu objavu i nisam bio aktivan s lajkovima i komentarima itd..da bi mi palo na pamet nakon 6 mjeseci promjenit sliku profila a komentari su bili "evo ga on je ziv!" a ti isti koji su tako reagirali imaju moj broj mobitela i sve ostalo i stoput su mogli provjeriti jesam zaista ziv..al izgleda stvarno da je istina da ako nisi bas aktivan tamo za neke i nisi ziv..izgleda banalno na prvu al je u srzi zastrasujuce

Haha, tako i sa mnom. Kad god stavim nešto novo evo lajkova, pitanja, čak i pitanja po zidu, da gdje sam i zašto nisam nikad aktivna na fejsu. A ti isti ljudi mi nikad ne pošalju poruku na Whatsapp/ Viber, čak sam nekima i ja slala poruke, pitala ih da se vidimo i sve nešto mlako odgovaraju, a preko fejsa stavljaju srca, naljepnice.

Idem na fejs samo preko laptopa doma, nemam aplikaciju na mob. jer mi ne treba, a i šteka mi mob. od nje što me nervira jer mi je najbitnije brzo surfanje na mobu, ali sam zato uvijek dostupna preko poruka i WS/Vibera, ali eto za neke očigledno vrijedi samo komunikacija preko fejsa.

Ne mogu se odati dojmu da mi koji nismo pretjerano na fejsu ispadamo kao neki asocijalni čudaci koji su stalno doma, nemaju potrebu za izlascima i ništa, a ovi koji su aktivni super komunikativni i društveni makar ne idu nikamo. Ono, znam par ljudi koji su jako aktivni na fejsu, a život im se svodi na kuća-posao, a rekao bi čovjek po lajkovima da su stalno negdje, da se druže, mislim da postoji dosta predrasuda o tome među ljudima.

[zoomzoom888]

Ne pričamo o patološkoj ovisnosti, već ovisnosti koja je prisutna kod svih nas..svi često npr. volimo pojest neš slatko, masno i nezdravo..ne volimo tu čokoladu već volimo dopamin koji ta čokolada oslobodi..isto je s društvenim mrežama, dost nas se voli pohvalit il izgledom, lifestyleom il nečim trećim pa volimo taj dopamin koji lajkovi oslobode..majke mi, da nema tih lajkova, aktivnost bi drastično manja bila na društvenim mrežama..

[kosjenka-]

Da, bilo bi fora da postoje samo komentari, bez lajkova. Ajde shvaćam da ljudi vole pohvale, ali opet ne možeš mjeriti nečije prijateljstvo i naklonost prema sebi po tome koliko ti lajka ili ne, a kad te sretne okrene glavu i pravi se da te ne zna.

[mentalny]

potpisujem sve kosjenkino, ni ja ga nemam na mobitelu, a naravno da daje iskrivljenu sliku svih aktivnosti u zivotu taj fejs... uostalom, iskrivljenu sliku samih korisnika..

[Honey 1]

kosjenka- kaže:

Ne mogu se odati dojmu da mi koji nismo pretjerano na fejsu ispadamo kao neki asocijalni čudaci koji su stalno doma, nemaju potrebu za izlascima i ništa, a ovi koji su aktivni super komunikativni i društveni makar ne idu nikamo. Ono, znam par ljudi koji su jako aktivni na fejsu, a život im se svodi na kuća-posao, a rekao bi čovjek po lajkovima da su stalno negdje, da se druže, mislim da postoji dosta predrasuda o tome među ljudima.

Ja bih rekla da face pomaže u socijalizaciji, u smislu da je širi. Ali ti odnosi su plitki.
Na kraju krajeva, ne znaš jesi li u plusu ili minusu. Tj. dobiješ više poznanika, ali često i izgubiš bliskost s pravim prijateljima, jer nemate više toliki izravan kontakt, i prijateljstvo se zaista na kraju svede na neke "naljepnice" i slične stvari. Zapravo bizarno.

[Fleka bt]

Honey 1 kaže:

Estradizacija društva.
Polako svi postaju zvijezde, objavljuju slike, informacije o sebi.
Svatko ima potrebu izlagati se svima, i ako nemaš jednu od društ. mreža- kao da ne postojiš.

Odličan opis. Društvene mreže su popularne jer je svatko tamo ono što zapravo nije. Svi su svjetski putnici, svi uživaju u životu, svima cvatu ruže...

I, najvažnije, svi krpaju svoje komplekse i hvale se velikim životnim uspjesima tipa odlazak na plažu, odlazak na piće s prijateljem, odlazak u restoran, odlazak u neki šoping centar, gledanje filma... Jedni drugima lajkaju totalno nebitne i svakodnevne stvari čisto iz razloga da se taj lajk vrati.

Zamisli ti stvari za pohvaliti se, ja i cura ili dečko ili prijatelj odemo u restoran naručimo jelo. Ono, pa to je u rangu diplome i napretka na poslu. Odmah slika i na Fejs, Instagram ili što već. Ili sjednem u birtiju i naručim koktel-pa to se mora pokazat. Uskoro ćemo se divit tome kako netko zna upalit svijetlo u sobi.

Čast iznimkama koji ne rade takve stvari, ali većina korisnika socijalnih mreža su očajni tražitelji bilo kakve potvrde, pohvale i komplimenta. A pošto to nisu u stanju ostvariti na način koji stvarni zaslužuje pohvalu, onda se to radi tako da se svakodnevne stvari tretiraju kao neki životni milestone-ovi. Možda nisam obrazovan ili uspješan sportaš ili aktivan u dobrotvornom radu, ali zato sam si ispeko 5 jaja i špeka, narezao paradajza i to uslikao i objavio. I onda heštegovi na to i ekstaza ostalih, jer to je najsavršenija ekstaza ikad.

[black fairy]

Meni su čak jasniji ti koji stavljaju gluposti tipa što su jeli, gdje su bili i slično nego ovi što stavljaju slike ultrazvuka i slično, ili porodi se i nakon 5 minuta ide stavljati sliku djeteta na fejs, dobro da nestavljaju cijelu snimku porođaja. Ipak se ne može usporediti banalna stvar tipa što jedeš ili gdje izlaziš s privatnima kao što su djeca, porođaj i slično...

Isto znam par ljudi osobno za koje znam da im je život daleko od meda i mlijeka, od neželjenih trudnoća, doslovce dogovorenih brakova( zbog trudnoća), loših veza, ali na fejsu sve izgleda savršeno, ako se netko tako želi zavaravati neka se zavarava jer zavarava sebe, a ne mene, ali malo je čudno da si jedan dan na kavi s nekim tko ti cvili o svom životu, a drugi dan stavljaju neke slike i glume sreću, dokaz koliko je to sve na fejsu lažno i pretjerano...

[devaa]

Samo whapp, sve ostalo fuj to...

Powered by LG G6

[TulipCake]

Honey 1 kaže:

Ja mislim da će društ. mreže dovesti do većeg broja psihičkih bolesti.
Vjerojatno je to već posrijedi, ali možda se nisu radila istraživanja.

Djeca sve ranije dobi se uključuju, djetinjstvo im prolazi u tom virtualnom svijetu, u kojem čekaju kakav će komentar dobiti na koju sliku, potvrdu vrijednosti.
Svi su konstanto izloženi, privatnost se gubi. Što će uopće značiti pojam "privatnost"?

Sad će se naravno javiti neki kako je to pretjerivanje...

Slažem se s ovim.

[ForrestCat]

mentalny kaže:

Koliko je fejs bitniji od icega dokaza sam sam sebi zadnjih pola godine. Nisam stavio nijednu objavu i nisam bio aktivan s lajkovima i komentarima itd..da bi mi palo na pamet nakon 6 mjeseci promjenit sliku profila a komentari su bili "evo ga on je ziv!" a ti isti koji su tako reagirali imaju moj broj mobitela i sve ostalo i stoput su mogli provjeriti jesam zaista ziv..al izgleda stvarno da je istina da ako nisi bas aktivan tamo za neke i nisi ziv..izgleda banalno na prvu al je u srzi zastrasujuce

Zapitaj se s kakvim ljudima se družiš
Ja se najviše uživo viđam s ljudima koji uopće nemaju fejs, ili isto promijene profilnu jednom u 1 god
Al se čujemo, vidimo, to je ono bitno.
Ljude koji troše vrijeme na društvene mreže više nego na stvarni život, i na praćenje tko, kada, s kim, smatram priglupima i intelektualno uskraćenima
Ako se radi o odraslim ljudima, djeci se oprašta

[Chuky1]

Meni se inače ionako bijedan društveni život bio još više smanjio kad sam obrisao fejs. Svi se preko fejsa dogovaraju za razne događaje i više sam puta čuo "ispriku" u stilu "zaboravio sam te pozvat jer te više nema na fejsu kad se dogovaramo za nešto pa te se ne sjetim ili te zaboravim posebno pozvat".
Da ne spominjem situaciju kad upoznaš nekog novog, taj te prije traži fejs profil nego broj moba, pa ako kažeš da nemaš gleda te ko da si pao s Marsa. Ponekad uslijedi i komentar "e jebiga, ne znam kak ćemo onda komunicirat" ili nešto slično.
Uglavnom, kontakti s mnogima su se prorijedili u fazi kad nisam imao fejs. Sad ga opet imam ali zato jer mi treba zbog faksa i jednog hobija tak da uopće ne dodajem frendove i dođem na fejs otprilike 2 puta tjedno jer mi više ne treba. Isto ga nemam na mobu ("kako?" "zašto ne?" "pa ne plaća se" "stalno vidiš šta se događa" itd. itd.). Imam ga samo na kompu, na mobu mi je dosta whatsapp.

[rachael]

Sama sam sto puta došla u iskušenje da izbrišem Fejs, ali eto, uvijek je prevagnulo to što bih izgubila kontakte s nekim dragim ljudima, a tu su i informacije o društvenim događanjima i povremeni oglasi za posao koji dobro dođu.

Ako izuzmemo te prednosti, Fejs sve manje koristim; izbrisala sam aplikaciju s mobitela tako da ga provjerim samo jednom dnevno preko kompa. Nimalo mi se ne sviđa koncept FB-a - pretjerano dijeljenje informacija o svom privatnom životu ili, još gore, manipulacija slikom o sebi i ta vječna, nezdrava utrka za lajkovima. I ono što mi je ustvari najgore, zbog FB-a smo lijeni da postepeno upoznajemo osobu, nego idemo linijom manjeg otpora i samo čekiramo fotke, interese, statuse kako bismo brzinski donijeli zaključak. Naravno, svaka društvena mreža se može koristiti na različite načine, ali čini mi se da je kod Facebooka inzistiranje na idealnoj verziji sebe posebno naglašeno, i to me u startu odbija jer više volim iskrenost i autentičnost, makar bila sirova i neuljepšana.

[Maggiee]

Osobno ne držim puno do fejsa, imam ga samo zbog grupe s faksa i to je jedini razlog zašto ga imam. Nemam puno prijatelja na njemu osim ljude s kojima sam koliko toliko u kontaktu, profilnu imam istu već skoro dvije godine, ništa ne objavljujem niti gledam tuđe profile. Živcira me ono s rođendanima i čestitanjima na fejsu kada te čestitke zapravo ne znače ništa jer neki pravi prijatelj bi se i bez obavijesti na fejsu sjetio poslati poruku i čestitati. Zato sam ja maknula svoj datum rođenja. Još ono kad vidim da ispadne da netko nije ni diplomirao ako isto nije i objavio na fejsu ili se oženio/udala a da nije objavio/la , padam u nesvijest kad vidim da ljudi jedni o drugima najviše znaju upravo zahvaljujući fejsu.

[Bjesomarica]

Na fejsu pratim vijesti iz razlicitih izvora koje sam polajkala, zabavim se kojim fora memo! i odrzavam kontakte s frendovima koji su se rasuli po svijetu. Eventualno stavim zgodnu fotku s putovanja i to je to. Privatno stvari slabo stavljam. Meni je fejs koristan alat, a ekipu koja zatrpava feed sa selfijima brzo bacim u poznanike i problem rijesen.

Sent from my Nexus 7 using Tapatalk

[Arcturus]

evo, nakon dugo premišljanja prije par mjeseci sam ga deaktivirao i ne nedostaje mi. nisam ga želio skroz izbrisati upravo iz razloga jer neke kontakte imam samo tamo i nikada ne znaš kada će ti neki zatrebati.
ovako ga aktiviram jednom u svakih par tjedana ako me nešto baš zanima ili želim provjeriti, no osim toga. bye bye fejs.

za mene je bila istina da fejs negativno utječe. što više sam se njime koristio to sam se lošije osjećao. ljudi te bombardiraju objavama, slikama njihovih navodno savršenih života i osjećaš se manje vrijedno jer ti upravo u tom trenutku nisi vani, u kinu, restoranu, na putovanju.
na kraju, shvatio sam da su to lažni online životi, namještene fotografije da bi se objavile i skupile lajkove. i tada sam odlučio da je za mene bolje da više ne gubim vrijeme tamo.
tko me treba, ima broj mobitela i mail.

[seskal]

nemam više profil na fejsu, ali nekoć sam ga imao i to sam ga otvorio isključivo zbog nedjeljnih tekmi. mislili smo da će nam biti lakše dogovoriti termin i okupiti ekipe putem fejsa pa smo otvorili grupu s dvadesetak članova u kojoj bi se predložilo vrijeme, a članovi bi se izjašnjavali jesu li za ili nisu. međutim, par pacijenata je počelo odgovarati s "maybe" i tako se u par navrata desilo da do zadnjeg trenutka nismo znali na koga zapravo možemo računati, a neodlučni pametnjakovići su očito očekivali da ostatak grupe do zadnje sekunde prati je li se to "možda" u međuvremenu apdejtalo u going ili not going... bolest.

u teoriji je to bila toliko praktična metoda uštede vremena i love, a u praksi se pokazalo da nekima ni to ne pomaže. poslije toga smo se vratili na najmanje praktičan način okupljanja, a to je da jedni druge zovemo mobitelom. onaj tko bi prvotno pristao, a u međuvremenu mu je nešto iskrslo znao je da bi morao nazvati prije termina da obavijesti ostale da ipak neće doći. na kraju se to pokazalo kao najbolja metoda iako po nekakvoj logici to uopće nije smjelo biti tako.

danas se preko vibera dogovaramo i to je jedino što koristim, ako se to uopće računa.