Roditelji srednjoškolaca

[Lord Byron]

Gdje je u toj priči otac? Sve tvoje rečenice su u prvom licu jednine.

Još jedno pitanje, koje mi se čini daleko najvažnije: po tvome mišljenju, zašto se ona tako ponaša?

[eelli]

venddy kaže:

Sigurno da sam svojim očito krivim postavljanjem pridonijela kao roditelj (nije bez razloga većina problema koje osoba ima u životu povezana sa odgojem i roditeljima), ali (čini mi se po postu da roditelj još nisi, a vjeruj svaka priča i svaka emocija potpuno je drugačija kad si osobno u nečemu) ima nešto i samom karakteru, neki dio na koji jednostavno nije lako ili uopće moguće utjecat.
Neshvaćanje odgovornosti za svoje postupke, čak i nedostatak empatije prema ljudima u svojoj bližoj okolici koji primjećujem (ne, ne mislim tu na sebe jer svi smo sigurno imali fazu kad su nam roditelji išli jako na živce) te tvrdoglavost koja je toliko jaka da zna ići u krajnost koja joj i samoj nanosi štetu su osobine koje mene jako brinu.

Evo ja sam majka dvoje srednjoškolaca,maturantice i drugi razred...imala sam i ja vrlo kratko fazu krivog postavljanja i vidjela da to ne vodi ničemu znači počela sam prvo od sebe...prihvati djetetov karakter onakav kakav je i prvo iskreno sebi a onda njoj daj do znanja da je ona tvoj život(vjerovatno ćeš u sebi pomisliti da to ona zna,nećeš vjerovati koliko to djeca ne znaju i koliko im se to mora ponavljat) da za tebe nema ništa smisla ako ona nije zadovoljna i sretna da se na tebe može uvijek osloniti...ja vidim po svojima oni su u dobu kad su najiskreniji i još ne shvaćaju kako zreli ljudi u godinama razmišljaju kod njih nema čitaj između redova nego je sve crno-bjelo i to tako treba prihvatiti i pomoći im da se izgrade...možda ja nisam u pravu ali svako njihovo skrivanje,ljutnju ja sam prepisala sebi da nešto krivo radim i tražila način da to promjenim...iskren razgovor,dati do znanja da i mi griješimo i reći kad smo nešto krivo shvatili...

[chocolatecookie]

venddy kaže:

ima nešto i samom karakteru, neki dio na koji jednostavno nije lako ili uopće moguće utjecat.
Neshvaćanje odgovornosti za svoje postupke, čak i nedostatak empatije prema ljudima u svojoj bližoj okolici koji primjećujem (ne, ne mislim tu na sebe jer svi smo sigurno imali fazu kad su nam roditelji išli jako na živce) te tvrdoglavost koja je toliko jaka da zna ići u krajnost koja joj i samoj nanosi štetu su osobine koje mene jako brinu.

Misliš da si kroz odgoj poticala njeno preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke, kad se pozivaš na nepromjenjivost karaktera?

Jesi li razmišljala o stručnoj pomoći dobrog obiteljskog terapeuta? Mislim da bi to bio kvalitetnije potrošen novac od plaćanja instrukcija iz nečega što se tvojoj kćeri ne da učiti, i bolje usmjeren - tebe ne brine njen školski uspjeh, nego to kakva je ona osoba.

[TheMightyChick]

venddy kaže:

Ponudila sam joj da za ova dva predmeta koji je muče ide na instrukcije ali to nije bilo ono što je ona htjela čuti, jer i instrukcije znače da treba sjest i učit a to je upravo problem.
i da potpuno si u pravu sigurno je da razočaranja vrišti iz svake moje riječi. Uopće se ne ispričavam ili zavaravam oko toga. Moje dijete isto tako ima pravo biti razočarano sa mnom kao roditeljem.
Ja nisam razočarana u smislu da ona ne ispunjava moje ambicije i ne igra po mojim nekim strogo određenim i zacrtanim koracima koje ona mora učinit i od kojih ja ne odustajem, ili zbog toga što ona nije druga ja. Nikada to nisam ni željela, moja kći je osoba za sebe i uvijek će to biti.
Ja sam trenutno, jako, jako razočarana, tužna i u isto vrijeme ljuta prije svega na samu sebe i svoje pogreške u odgoju (prije svega pretjeranu popustljivost, nisam postavljala ni sprovodila jasne granice).

Sigurno da sam svojim očito krivim postavljanjem pridonijela kao roditelj (nije bez razloga većina problema koje osoba ima u životu povezana sa odgojem i roditeljima), ali (čini mi se po postu da roditelj još nisi, a vjeruj svaka priča i svaka emocija potpuno je drugačija kad si osobno u nečemu) ima nešto i samom karakteru, neki dio na koji jednostavno nije lako ili uopće moguće utjecat.
Neshvaćanje odgovornosti za svoje postupke, čak i nedostatak empatije prema ljudima u svojoj bližoj okolici koji primjećujem (ne, ne mislim tu na sebe jer svi smo sigurno imali fazu kad su nam roditelji išli jako na živce) te tvrdoglavost koja je toliko jaka da zna ići u krajnost koja joj i samoj nanosi štetu su osobine koje mene jako brinu.

venddy kaže:

TheMighti ovo što si nabrojila sam uglavnom već napravila, objasnila joj da privatna škola uopće ne dolazi u obzir, rekla joj da slobodno pogleda u koju se drugu javnu školu može prebaciti (a izbora baš nekog nema zbog razlike u programu jer već je pola 3. razreda u pitanju i strukovne škole će je teško prihvatit a bojim se da sama promjena gimnazije iz klasične u opću će opet biti problem jer na žalost nisu samo 2 predmeta koja ona daje za razlog sporna a i nisu baš naklonjeni dati pristanak za prijelaz učenika koji su bili problematični u bivšoj školi).
Pojasnila sam joj i da škola nije obvezna, i da ukoliko bude prekinula školovanje moja obveza do punoljetnosti je da joj pružim stan i hranu, ali sve ostalo financiranje, kava s prijateljicama, izlasci, garderoba osim one najnužnije, otpada te da očekujem da si nađe posao i sudjeluje u troškovima.
Na sve to samo klima glavom ali potpuno je jasno da uopće ništa ne shvaća.

Iskreno, mislim da niti jedna 17ogodišnjakinja ne shvaća kako izgleda "odrasli" život, njima su glave još uvijek u oblacima. Ti moraš doprijeti do nje. Super je da si joj objasnila pravila i bit će super ako ne popustiš, ne zbog toga što ćeš ti potrošiti 30 000 kuna da bi ona maturirala, nego zato što joj dugoročno time ne bi učinila uslugu.

Kažeš da si bila previše popustljiva prema njoj. Sad je vrijeme da prestaneš biti popustljiva, ali to ne znači da popustljivost smiješ zamijeniti komunikacijom iz koje se može iščitati ljutnja i razočaranje. To što si ljuta i razočarana, moraš rješavati sama sa sobom, ne s njom.
Moraš naći način da uspostaviš dobru komunikaciju s njom. Znači, bez eventualnih prijetnji, predbacivanja, ljutnje, podizanja glasa... Izdvoji vremena za nju, probaj organizirati da zajedno odete negdje, a da to ne bude odrađivanje. Moraš doprijeti do nje, razgovarati s njom iskreno.

Istina, sama je izabrala školu. Ali uzmi u obzir da je školu izabirala s 14 godina, a to nije doba kada si u stanju donijeti neku racionalnu odluku. Možda je izabrala školu zbog društva. Možda je klasična gimnazija stvarno loš odabir za nju. Probaj smireno razgovarati s njom o tome. Pitaj ju da ti objasni u čemu je problem. Ako je problem to što su joj grčki i latinski španska sela, dogovori se s njom da ćeš joj platiti instrukcije i da navuče dva iz latinskog i grčkog. Ako stvarno želi promijeniti školu, objasni joj da misliš da će imati problema s tim jer je već pri sredini trećeg razreda i programi se razlikuju pa ako ju i prime u neku školu vjerojatno će morati polagati neke razlike pa joj to može biti gora opcija nego navlačenje dvojke iz grčkog i latinskog. Ali ako stvarno to želi, pitaj ju u koju školu želi (mimo privatne) pa ti nazovi školu, dogovori razgovor s ravnateljem i vidi što se može učiniti.

U svakom slučaju, moraš joj pokazati da si joj podrška, ali da te ne može vozati.

chocolatecookie kaže:

Jesi li razmišljala o stručnoj pomoći dobrog obiteljskog terapeuta? Mislim da bi to bio kvalitetnije potrošen novac od plaćanja instrukcija iz nečega što se tvojoj kćeri ne da učiti, i bolje usmjeren - tebe ne brine njen školski uspjeh, nego to kakva je ona osoba.

S ovime se slažem. Nemoj bacati novac na instrukcije ako vidiš da ona ne želi učiti. Mislim da bi i njoj i tebi dobro došao razgovor sa stručnom osobom. Ali nemoj joj to nametati. Predloži, obrazloži i probaj ju uvjeriti.

[chocolatecookie]

Ti možeš otići i bez nje.

[Yuna]

Kakve su to gluposti da ona ide na stručni razgovor jer joj je kćer lijena? Treba je stisnut, ucijenit novcem, izlascima ili nečim trećim dok ne ispravi ocjene. I sama je autorica rekla da je bila popustljiva, pa je mala postala razmažena. Mene je motiviralo kad mi je mama rekla da samo propalice i najgori šljam idu na popravne i padaju razrede i da je to ogromna sramota koju ću nosit cijeli život sa sobom. U tom trenutku sam odlučila da neću bit takva i odma sam sve ispravila.

[chocolatecookie]

I kad ispravi ocjene stisnuta prijetnjama i ucjenama, odjednom će spontano razviti osjećaj odgovornosti za svoje postupke i empatiju?

Ili je bitno da ne ide na popravni kao najgori šljam i propalica, a kakva je osoba nema veze?

[Yuna]

chocolatecookie kaže:

I kad ispravi ocjene stisnuta prijetnjama i ucjenama, odjednom će spontano razviti osjećaj odgovornosti za svoje postupke i empatiju?

Da

[chocolatecookie]

Sjajno, predlažem ti da razradiš to malo i doktoriraš.

[tisi]

predlažem da se više usmjerite na temu, a manje jedni na druge.
zahvaljujem.

[tisi]

Yuna kaže:

Kakve su to gluposti da ona ide na stručni razgovor jer joj je kćer lijena? Treba je stisnut, ucijenit novcem, izlascima ili nečim trećim dok ne ispravi ocjene. I sama je autorica rekla da je bila popustljiva, pa je mala postala razmažena. Mene je motiviralo kad mi je mama rekla da samo propalice i najgori šljam idu na popravne i padaju razrede i da je to ogromna sramota koju ću nosit cijeli život sa sobom. U tom trenutku sam odlučila da neću bit takva i odma sam sve ispravila.

tebi su gluposti, nekom drugom možda neće biti.

to što je djelovalo kod tebe i tvoje mame, ne znači da će nužno djelovati u situaciji autorice kao ni u bilo kojoj drugoj situaciji.
možeš to predložiti kao ideju mogućeg rješenja problema, ali baš tvrditi kako je to jedino ispravno, a razgovor sa stručnjacima glup i bezveze je malo pretjerano.

[chocolatecookie]

Yuna kaže:

teenageri su takvi da im razgovori najčešće ne pomažu ništa, čak su im i glupi. Ja sam bila takva i još 100 njih koje poznam. Oni misle da su centar svijeta i da im nitko nemože ništa naređivat.

Nemam pojma kako si od mog preporučivanja obiteljskog terapeuta za početak majci došla do naređivanja tinejdžerima. Posao terapeuta nije da naređuje.

Da me brine kakva je osoba moje dijete, potražila bih pomoć kvalificirane osobe umjesto da se postavljam protiv svog djeteta, kao da mi je neprijatelj kojeg treba zgaziti, i prijetim i ucjenjujem.

Ad homineme slobodno zadrži za sebe.

[eelli]

Yuna kaže:

Kakve su to gluposti da ona ide na stručni razgovor jer joj je kćer lijena?

Lijenost je jedan dio nezadovoljstva osobe a majka bi se trebala upitati što je dovelo do toga,nije važno koje kriv nego treba priznati krivnju i da se nešto pogrešno radilo dok je došlo do nezadovoljstva...

Ti si mišljenja da su dobre metode što je tvoja majka primjenjivala prema tebi i vjerovatno ćeš iste takve sutra ti primjenjivati prema svojoj djeci a vidiš slične metode je imala i moja majka prema meni i mene su iritirale ali sam vremenom shvatila da ona nije znala drugačije...meni su ostale jako dobro u sjećanju iako je to davno bilo pa gledam da ja ne radim isto,sjećam se što mi je falilo...

Uopće ti odnosi majka kćer...kad se kćeri počnu ponašati prema svojim kćerima ili djeci kao što su majke ili roditelji prema njima a nikad im to nije odgovaralo to ne mogu da shvatim...ili recimo brak, trpila sam zato što sam tako odgojena, moja majka je uvijek trpila pa sam to naslijedila od nje...ne znam gdje bih to smjestila,nešto u smislu loše je ali to je tako...

[Nevjerna]

Vi čija se djeca opijaju, jeste li razmišljali o ideji da im prestanete davati novce, budući da im ne možete zabraniti da idu u školu?
Sad ne želim ničije dijete uvrijedit, znam da ima 'težih' slučajeva, gdje su djeca sposobna na druge načine doći do novca, ali evo
iz vlastitog primjera, u trenucima kad sam kao srednjoškolka znala prijeći granicu i ponašati se bezobrazno, automatski mi se prijetilo oduzimanjem novaca ili davanjem nekog minimuma čisto da imam šta jesti.

[Lord Byron]

Nevjerna kaže:

znam da ima 'težih' slučajeva, gdje su djeca sposobna na druge načine doći do novca

Nije li dijete koje se opija dovoljno težak slučaj za koji se praktički podrazumijeva snalaženje za potreban novac?

Ideja da će uskraćivanje novca riješiti problem djetetova opijanja blizu mi je ideji da je dovoljno djetetu reći "Nemoj pit!", dijete ća osgovoriti "Dobro, neću!" i problem riješen.

[Nevjerna]

Lord Byron kaže:

Nije li dijete koje se opija dovoljno težak slučaj za koji se praktički podrazumijeva snalaženje za potreban novac?

Ideja da će uskraćivanje novca riješiti problem djetetova opijanja blizu mi je ideji da je dovoljno djetetu reći "Nemoj pit!", dijete ća osgovoriti "Dobro, neću!" i problem riješen.

Sad ispade da svako dijete od ovih, koji su tu napisali da se njihovo dijete opija, je spremno da sutra obije trafiku da bi našlo novac za opijanje? Barem sam ja na to mislila kad sam rekla 'snalaženje za novac'.
Znači tebi je svako dijete koje pije automatski i lopov.

[Lord Byron]

Nevjerna kaže:

Znači tebi je svako dijete koje pije automatski i lopov.

"Dijete koje pije" i "dijete koje se opija" su - dva različita djeteta.

Vjerovati da će dijete koje se opija prestati s tim opijanjima onog trena kad mu mamatata uskrate novce je, hm, naivno.

Logika kojom si mi stavila lopove u tipkovnicu je čudesna i čudovišna: ti si mislila na provale u kioske -> sigurno sam i ja mislio na provale u kioske. Sreća moja da nisi mislila na grabežna umorstva, ispalo bi da ih proglašavam ubojicama .

[Nevjerna]

Lord Byron kaže:

Logika kojom si mi stavila lopove u tipkovnicu je čudesna i čudovišna: ti si mislila na provale u kioske -> sigurno sam i ja mislio na provale u kioske. Sreća moja da nisi mislila na grabežna umorstva, ispalo bi da ih proglašavam ubojicama .

Šta si ti vazda tako živčan i negativan?

"Dijete koje pije" i "dijete koje se opija" su - dva različita djeteta.

Vjerovati da će dijete koje se opija prestati s tim opijanjima onog trena kad mu mamatata uskrate novce je, hm, naivno.

Pa eto budući da ti se posljednja dva posta svode na to da moj stav blatiš, hajde ti onda nešto pametno savjetuj? Ti bi mu dao još novaca il' bi ga pozvao da i s tatom koju mahne?

[chocolatecookie]

Lord Byron kaže:

Nije li dijete koje se opija dovoljno težak slučaj za koji se praktički podrazumijeva snalaženje za potreban novac?

Ne. Tinejdžer koji se povremeno opija nije nužno i tinejdžer alkoholičar koji će napraviti što treba da dođe do novca.

Koliko god opijanje tinejdžera nije sreća najveća, živimo u kulturi hardkor pijenja alkohola, nonići uče djecu piti rakiju, postoji podosta snažan peer pressure po tom pitanju, vjerojatno ljudi koji uče djecu kako piti pametno nisu neka većina, i u svjetlu svega toga ne vidim svrhu ovakvim pretjerivanjima.

Nisam sigurna je li među prekonekoliko desetaka bivših opijajućih tinejdžera koje znam ijedna osoba koja bi se "snalazila za potreban novac" drugačije nego da kaže frendovima da je pipa zavrnuta, a frendovi bi valjda drugarski podijelili šta bi imali.

[MiM još čekamo]

chocolatecookie kaže:

Ne. Tinejdžer koji se povremeno opija nije nužno i tinejdžer alkoholičar koji će napraviti što treba da dođe do novca.

pa da, ja mislim da je najbolje da pustimo djecu da se opijaju, naučno je dokazano da od toga vide bolje, čak duplo. i lakše rotiraju svjet oko sebe.

baš to se treba srezat, da se taj adolescent opijo 1-2 puta njegova majka/otac ne bi radili buku.