3 iz likovnog u 2.osnovne

[Lord Byron]

Lagodicomo kaže:

ambiciozni roditelji, ali i uporno dijete koje želi riješiti "problem"

Niste mu uspjeli objasniti da problema - nema?

ako je isto dijete u stanju zaslužiti 5 iz matematike, hrvatskog, stranog jezika, kemije, itd. (a također nije talentirano za te predmete)...

"Talent" za ove predmete omogućava njihovo brže usvaanje i "isticanje unutar odlične ocjene" (nisu sve petice jednake, tj. iza njih ne stoji posve jednako znanje).

Međutim, za razliku od odgojnih predmeta, iz ovih se kombinacijom rada i inteligencije može dobiti nepoklonjena petica.

Ne razumijem ovo s čekanjem srednje škole: kome je frustrirajuća četvorka iz likovnog, vama ili djetetu? Osim toga, otkud znaš da u srednjoj neće doći do opadanja drugih ocjena?

[Danicza]

Lagodicomo kaže:

Suosjećam s autoricom. Moj sin od prvog razreda ima 4 iz likovnog (tada mu je bila jedina četvorka). Pitala sam tadašnju učiteljicu u čemu je problem pa mi je pokazala njegov rad i radove nekih drugih učenika. Zaista, razlika je bila više nego očita: na njegovu štetu :-(. Sada je završio 7. razred i dalje ima 4. Svašta smo pokušavali: upisali ga na likovnu radionicu, nabavili literaturu i pokušavali ga naučiti kako se likovno izraziti. (Da, ambiciozni roditelji, ali i uporno dijete koje želi riješiti "problem") Ništa mu nije pomoglo da zasluži peticu: jednostavno nije talentiran i NE, ne može naučiti likovni za 5. Voljela bih da je likovni predmet kao i svi ostali: da učiteljica ili (od 5. razreda) profesorica likovnog predaje gradivo, objasni, pa zatim ispituje ili provjerava znanje testovima jer TAKO se može i naučiti i pokazati znanje. Što se tiče kriterija: na početku 5. razreda profesorica nam je (roditeljima) objasnila da će vrednovati zalaganje, trud, donošenje pribora i (u ovo doba nije ni zanemarivo) vladanje učenika. Dakle, moj sin u 3 godine (znači od početka 5.) niti jednom nije došao bez pribora, najpristonije je dijete na školi (po riječima razrednice) i trudi se, ali NE IDE. Moram reći da jedva čekam srednju školu kada će likovni odgoj zamijeniti predmet likovna kultura, pa će moći pokazati naučeno znanje. Naravno 4 iz likovnog nije tragedija, samo je frustrirajuće ako je isto dijete u stanju zaslužiti 5 iz matematike, hrvatskog, stranog jezika, kemije, itd. (a također nije talentirano za te predmete)...

Ne razumijem, za dobiti 5 iz likovnog talent nije potreban, već rješavanje zadatka za 5. Malo je čudno da dijete koje se tako dobro snalazi u ostalim predmetima ima toliki problem sa likovnim izražavanjem. Pošto je i profesorica rekla da vrednuje zalaganje i donošenje pribora, to znači da su mu radovi za 3?
Koji dio likovnosti mu je problematičan? Mislim, možda bi trebalo promijeniti pristup. Sigurno nije jednako neuspješan u svemu.

Likovni u višim razredima nije odgojan i u ovakvoj situaciji mene bi zabrinjavalo da mi dijete briljira u svemu osim u vizualnom, a da nema očigledan fiziološki problem.

Nikad ne čitam ovakve teme o hrvatskom, matematici, pa čak ni tjelesnom, uvijek je likovni problematičan.

[Lagodicomo]

Lorde problem je bio "problem", a s ostalim se slažem. Nekome je dovoljno paziti na satu i napisati zadaću iz matematike pa da ima pet, netko treba riješiti 20 zadataka, netko 50, ali svaki (prosječan) učenik može gradivo u potpunosti svladati ako se potrudi. Srednju školu sam spomenula samo u vezano uz likovni i mogućnost da se u školi nauči zadano gradivo (teoretski - nema više crtanja, slikanja itd). Nisam rekla da je frustrirajuća ocjena nego nemogućnost da se ona popravi (znanjem, zalaganjem, trudom - što je kod drugih predmeta moguće).
Danicza - nisam rekla da moje dijete u ičemu (a kamoli u svemu osim likovnog) briljira. Zašto tema o likovnom? Na primjer, kod hrvatskog jezika - svatko (uglavnom) može i "mora" naučiti pravopis i gramatiku, pročitati knjige za lektiru, analizirati književna djela, iako nisu svi kreativni i neće imati najbolje ocjene iz školskih zadaća, sastavaka, recitiranja i sl. Mene zanima da li se u likovnom jedan sat nešto uči - dakle profesorica rastumači i najavi što će na idućem satu raditi pa da se učenik za to pripremi? Kao kad npr. na kemiji uče valencije i za idući sat učenik nauči teoriju, riješi 5, 10 15 (koliko treba da to savlada) zadataka i spreman je odgovarati. Ako se na istom satu nešto i uči i ocjenjuje - što se ocjenjuje nego talent? Možda sam naivna, ali mislim da djeca idu u školu nešto naučiti, a ne natjecati se u talentima...

[d@d@]

Lord Byron kaže:

Djetetu koje je doživjelo nepravdu ne treba reći da učiteljica nije bila pravedna? Treba ju, uime očuvanja učiteljičina autoriteta, uvjeravati da je u redu što je, unatoč trudu i obavljenim zadaćama, dobila trojku?

Po meni bi to bila izdaja djeteta.

Ako dijete samo osvijesti nepravdu da, onda si u pravu, treba ga podržat. Taj dio povlači za sobom onda i objašnjenja koliko ljudi mogu biti komplicirani, a objašnjavati to djetetu od 8-9 godina je posao.

Ako dijete nije osvijestilo nepravdu i prihvaća ocjenu, onda je najbolje pustit i u idućoj godini na vrijeme konzultirati učiteljicu.

Svjesna sam ja da ima Učitelja i učitelja, ali isto sam tako svjesna da ima Roditelja i roditelja, ako me razumiješ.

[extreme]

Meni je ovo smiješno za čitati...
Autorica topika je ostavila ravno dva komentara , a vi ste već zaključili kakvo je dijete (strašno vrijedno) a učiteljica je đubre...


Kao prvo, individualizirani pristup ne mijenja puno na stvari, dijete mora napraviti ono što je zadano a olakša mu se sa poteškoćom koju ma. Ovom slučaju poremećaj pažnje koji, pogotovo na likovnom se da riješiti a da to ne utječe na izvršenje zadatka.

Drugo, mene zanima kakva je to točna dijagnoza i koliko je realno"teška"? Nisam jednom vidjela da roditelji dobiju "dijagnozu" za dijete koje nema poteškoća. Koji put liječnici pretjeruju, a koji put roditelji traže dijagnoze da olakšaju dobivanje boljih ocjena svojoj djeci. Ne vjerujem da se to događa u ovoj situaciji, ali realno- toga ima, i realno- mi ne znamo koliko je autorica topika realna kad se radi o njenom djetetu.

Treće, mene zanima koji je prosjek ocjena ovom djetetu i da li je prosjek cijelo vrijeme ukazivao na to da će ocjena biti "dobar". Ako je, zašto se pitanje ocjene postavlja tek sad na kraju skolske godine, što se radilo do sad?

Četvrto, jako bi me zanima učiteljičina strana priče i kako ona opravdava tu ocjenu... Jedna je stvar što roditelji "vide i znaju", a sasvim je nešto drugo ono što se vidi u školi kad nema roditelja u blizini.

I peto.. Uopće ne kužim cijelu ovu famu oko trojke. Ocjena 3 je " dobar", i koliko mi je poznato, pojam "dobar" ne označava ništa loše. Dapače.
Problem je što su svi počeli doživljavati ocjene u smislu da je samo 4 i 5 prihvatljivo, a sve je drugo loše. Pa onda djeca plaču kad dobiju 4 iz npr povijesti. ( nit karikiram nit se zezam, viđam to često)
Suludo je.
Poremetile su se norme, roditelji od djece često traže nerealne stvari i djeca su napola luda pokušavajući udovoljiti tim zahtjevima. Da su svi malo realniji, ocjena tri bi kao nekada bila sasvim DOBRA ocjena.


Edit:netko je napisao da ocjena iz likovnog smije biti između 3 i 5. Mene zanima otkuda je to i bilo bi super da se nađe neki pravilnik u kojem to jasno piše, pa da se nabaci link ovdje

[jednokratna nika]

Lyanna Stark kaže:

Pokazujes nam argumente za ukinuce likovnog ili bar za uvodenjem dvije ocjene iz likovnog: jedna bi se zvala nije zadovoljio/la, a druga bi se zvala zadovoljio je/la je.

slovenci su nekoc iz odgojnih predmeta imali tri ocjene - neuspjesno, uspjesno, i jako uspjesno (ne znam kako je danas, pred desetak godina sam pitala ljude koji su tad isli u skolu). oni s time nisu imali problema i ja ne razumijem zasto i mi to ne bismo uveli.

[Lali Puna]

Danicza kaže:

Ne razumijem, za dobiti 5 iz likovnog talent nije potreban, već rješavanje zadatka za 5. Malo je čudno da dijete koje se tako dobro snalazi u ostalim predmetima ima toliki problem sa likovnim izražavanjem. Pošto je i profesorica rekla da vrednuje zalaganje i donošenje pribora, to znači da su mu radovi za 3?
Koji dio likovnosti mu je problematičan? Mislim, možda bi trebalo promijeniti pristup. Sigurno nije jednako neuspješan u svemu.

ti to možda ne možeš shvatiti (vjerojatno jer ti likovno ide), ali stvarno je moguće biti odličan iz svega, a iz likovnog ne.

evo, ja sam pisala da sam bila u OŠ superodlikašica, natjecanja, pohvalnice, sve..samo sam iz likovnog i tjelesnog uvijek imala 4. i to je bilo realno stanje stvari. samo se u moje doba nitko nije protiv toga bunio i nije bio takav presing da se iz svega ima 5 (bar mene roditelji nisu tlačili)

nosila sam pribor, išla na izložbe jer smo trebali u višim razredima otići i na koju izložbu i napisati nešto o tome, trudila se i radila, ali kad to nemaš u sebi, jednostavno nemaš. ja dan danas ne znam nacrati psa kad me dijete zamoli da nacrtam psa.
i ok, riješila bih ja 'likovni problem' odnosno likovni zadatak koji je profesor zadao - ovakve ili onakve linije, tople-hladne boje, ovo-ono, ali je to na kraju izgledalo nemušto, traljavo, loše. jednom rječju - definitivno ne za 5, to bi obezvrijedilo rad svih onih koji su napravili pet kopalja bolje od mene.
ja sam u likovnom loša, ma katastrofalna.
vjerujem da je i ta četvorka rezultat najbolje volje profesora, odnosno rezultat mog nošenja pribora i zalaganja.
(pričam o višim razredima oš.)

meni malo žalosno koliko presinga se nabija ovom dečku (ne originalnom, ovom što piše lagodicomo). vidi se da roditelji žive njegove ocjene (jedva čekam srednju školu) i da ih doživljavaju kao vlastito posrignuće ili neuspjeh. pustite dečka da ima 4 iz likovnog.

[Danicza]

Lagodicomo kaže:

/cut/
Danicza - nisam rekla da moje dijete u ičemu (a kamoli u svemu osim likovnog) briljira. Zašto tema o likovnom? Na primjer, kod hrvatskog jezika - svatko (uglavnom) može i "mora" naučiti pravopis i gramatiku, pročitati knjige za lektiru, analizirati književna djela, iako nisu svi kreativni i neće imati najbolje ocjene iz školskih zadaća, sastavaka, recitiranja i sl. Mene zanima da li se u likovnom jedan sat nešto uči - dakle profesorica rastumači i najavi što će na idućem satu raditi pa da se učenik za to pripremi? Kao kad npr. na kemiji uče valencije i za idući sat učenik nauči teoriju, riješi 5, 10 15 (koliko treba da to savlada) zadataka i spreman je odgovarati. Ako se na istom satu nešto i uči i ocjenjuje - što se ocjenjuje nego talent? Možda sam naivna, ali mislim da djeca idu u školu nešto naučiti, a ne natjecati se u talentima...

Naravno da likovni ima svoj kurikulum kao i svi ostali predmeti i naravno da su zadaci primjereni dobi učenika i njihovim kognitivnim sposobnostima, te da se nastava odvija po principu - od jednostavnijeg ka složenijem.

Već sam nagalasila da nema govora o ocjenjivanju 'talenta', niti se uspješnost izvršenja zadatka može tako ocjenjivati. Talent samo može pomoći pojedincima da lakše ili originalnije riješe zadatak, ali svako dijete ga mora moći riješiti.
Isto kao i u bilo kojem drugom predmetu. Netko će zadatak iz matematike riješiti za 5 minuta, netko za 10, ali će samo rezultat i metoda dobivanja rezultata utjecati na ocjenu. Jel tak?

Općenito, opet iz iskustva, mogu reći da je cijela ta priča o talentu potpuni promašaj i kontraproduktivna. Djecu obično stigmatiziraju od najranijih dana sa ne/talentom. No to što neko dijete navodno ima ili nema talent uopće nema veze sa njegovom zainteresiranošću za sam predmet. Tako često 'talentirana' djeca pristupaju zadatku vrlo lijeno i nezainteresirano, jer su naučena da okolina nikada ne kritizira njihove radove, dočim se ona druga djeca često ustručavaju osloboditi svoju kreativnost jer im roditelji i neodgovorni profesori nabijaju kompleks da nemaju talenta.

Svoj djeci, i ljudima općenito, je kreativnost potrebna, kao i vizualna kultura, barem najosnovnija. Meni se doslovno plače kad vidim koliko je djece inhibirano u svojoj prirodnoj kreativnosti zbog takvih ne/talentiran si gluparija.

Lali Puna kaže:

ti to možda ne možeš shvatiti (vjerojatno jer ti likovno ide), ali stvarno je moguće biti odličan iz svega, a iz likovnog ne.

evo, ja sam pisala da sam bila u OŠ superodlikašica, natjecanja, pohvalnice, sve..samo sam iz likovnog i tjelesnog uvijek imala 4. i to je bilo realno stanje stvari. samo se u moje doba nitko nije protiv toga bunio i nije bio takav presing da se iz svega ima 5 (bar mene roditelji nisu tlačili)

nosila sam pribor, išla na izložbe jer smo trebali u višim razredima otići i na koju izložbu i napisati nešto o tome, trudila se i radila, ali kad to nemaš u sebi, jednostavno nemaš. ja dan danas ne znam nacrati psa kad me dijete zamoli da nacrtam psa.
i ok, riješila bih ja 'likovni problem' odnosno likovni zadatak koji je profesor zadao - ovakve ili onakve linije, tople-hladne boje, ovo-ono, ali je to na kraju izgledalo nemušto, traljavo, loše. jednom rječju - definitivno ne za 5, to bi obezvrijedilo rad svih onih koji su napravili pet kopalja bolje od mene.
ja sam u likovnom loša, ma katastrofalna.
vjerujem da je i ta četvorka rezultat najbolje volje profesora, odnosno rezultat mog nošenja pribora i zalaganja.
(pričam o višim razredima oš.)

meni malo žalosno koliko presinga se nabija ovom dečku (ne originalnom, ovom što piše lagodicomo). vidi se da roditelji žive njegove ocjene (jedva čekam srednju školu) i da ih doživljavaju kao vlastito posrignuće ili neuspjeh. pustite dečka da ima 4 iz likovnog.

Vjerujem ti. Ja sam to rekla onako općenito, u teoriji, zadaci su primjereni prosječnom učeniku, a ne malom Picassu

Btw, meni je likovni u OŠ bio noćna mora. Imala sam 5, nije to bio problem, već neinventivnost i traljavost profesora koji su me činili potpuno ravnodušnom prema tom predmetu. Zato sam nastojala, dok sam radila taj posao, pristupiti drugačije djeci i mislim da su rezultati bili puno bolji od onih koje smo mi imali u školi.
Na žalost, teško je biti savjestan profesor likovnog sa satnicom koju likovni ima i sa općenito klimom u obrazovnom sustavu koja kreativnost i vizualno stavlja na zadnje mjesto na ljestvici prioriteta, iako, realno gledano, živimo u kulturi kojoj je to na prvom mjestu.

[SummerNight]

i onda se u gimnaziju u pise netko kome je poklonjena cetvorka ili petica iz likovnog i ko ima 5,0 prosjek

[Lali Puna]

ja kad kažem nemam to u sebi zapravo uopće ne mislim na talent (i, naravno, talent se ne bi smjeo ocijenjivati) već na vještinu. i kreativnost, meni je kreativnost u likovnom izražavanju nula bodova- e, sad, jel to zbog toga što odmalena vidim da mi ne ide pa nemam ni volje ili, kao što ja mislim, jer ne znam iszvesti stvari pa onda ne mogu ni 'vidjeti' što se sve može od običnog komada papira, kartona i slično - ne znam.
(općenito sam loša u svemu što se radi s rukama, nespretna)

e, sad, vještina se vjerojatno da izvježbati, ali to se ne radi na satovima likovnog.
da su me roditelji slali na likovne i kreativne radionice možda bih uspjela nešto poboljšati vještinu, ali tog u moje vrijeme nije bilo, a zapravo, nitko zbog te moje četvorke nije radio dramu.

[Lagodicomo]

Lali Puna - nije potrebno da se žalostiš zbog mog djeteta. Ne radi se o presingu već o dužnosti roditelja da se brinu o školovanju i svestranom obrazovanju djeteta, pravu i dužnosti roditelja da odgoje marljivu i odgovornu osobu. Utoliko je njegovo postignuće i uspjeh također i moj odgojni uspjeh. Nema presinga, puštamo ga da ima 4 i iz likovnog i bilo kojeg predmeta u kojem nije zaslužio više. Likovne radionice i ostali pokušaji su bili ranije - kad je on uporno želio to "riješiti" - popraviti ne ocjenu već svoj likovni, a mi smo osjećali da smo dužni dati mu priliku da pokuša. Nekoliko sam puta već naglasila da nije problem sama ocjena već nemogućnost da ju se popravi. Nisam govorila ni protiv profesorice, ni kurikuluma za likovni, ni školskog sustava. Samo sam izrazila svoje suosjećanje s autoricom teme kao i svoje nadanje da će djetetu u srednjoj likovni biti lakši - jer će više ovisiti o njegovom trudu.
Nije tema ali isto tako znamo da jedna četvorka (pa i iz likovnog) može nekome zatvoriti vrata željene srednje škole: ako želi npr. u MIOC, što moj sin nasreću ne želi :-).

[Lali Puna]

Lagodicomo kaže:

Ne radi se o presingu već o dužnosti roditelja da se brinu o školovanju i svestranom obrazovanju djeteta, pravu i dužnosti roditelja da odgoje marljivu i odgovornu osobu.

odgovornu osobu ćeš najbolje odgojiti tako da njoj prepustiš odgovornost za ocjene i školski uspjeh, a ne preuzimaš tu odgovornost na sebe
(ne kažem da to bužno činiš, govorim to na temu je li briga o školskom uspjehu dužnost roditelja)

Nije tema ali isto tako znamo da jedna četvorka (pa i iz likovnog) može nekome zatvoriti vrata željene srednje škole: ako želi npr. u MIOC, što moj sin nasreću ne želi :-)

ne znam, iskreno, kako se sad boduje, ali ja sam, uz četvorke iz likovnog i tjelesnog, imala maksimalan broj bodova na upisu u srednju školu, 60 (petice iz pet predmeta koji se boduju u 7. i 8. razredu + opći uspjeh (odličan) u sedmom i osmom razredu. u školi u kojoj je bilo puno nas s maksimalnim brojem bodova su uzeli onda i šesti razred i napravili rang listu)

četvorka iz likovnog bi mi smetala da sam se upisivala u primjenjenu.

[Danicza]

Lali Puna kaže:

ja kad kažem nemam to u sebi zapravo uopće ne mislim na talent (i, naravno, talent se ne bi smjeo ocijenjivati) već na vještinu. i kreativnost, meni je kreativnost u likovnom izražavanju nula bodova- e, sad, jel to zbog toga što odmalena vidim da mi ne ide pa nemam ni volje ili, kao što ja mislim, jer ne znam iszvesti stvari pa onda ne mogu ni 'vidjeti' što se sve može od običnog komada papira, kartona i slično - ne znam.
(općenito sam loša u svemu što se radi s rukama, nespretna)

e, sad, vještina se vjerojatno da izvježbati, ali to se ne radi na satovima likovnog.
da su me roditelji slali na likovne i kreativne radionice možda bih uspjela nešto poboljšati vještinu, ali tog u moje vrijeme nije bilo, a zapravo, nitko zbog te moje četvorke nije radio dramu.

Vještina nema veze. Vještina je itekako prepreka kvalitetnom ostvarenju likovnog uratka, što se, opet, često vidi na primjerima 'talentiranih' učenika koji rade po šablonama i igraju na sigurno.

Kreativnost je ono što je bitno i što čini razliku. Dakle, originalna primjena naučenog znanja. NE naučene tehnike, već znanja.

Profesor i predmet su tu da djecu nauče tehnikama i teoriji, a na djeci je da te informacije primijene u praksi i to na svoj vlastiti, osebujan i neponovljiv, nenaučen način.

Lagodicomo kaže:

Lali Puna - nije potrebno da se žalostiš zbog mog djeteta. Ne radi se o presingu već o dužnosti roditelja da se brinu o školovanju i svestranom obrazovanju djeteta, pravu i dužnosti roditelja da odgoje marljivu i odgovornu osobu. Utoliko je njegovo postignuće i uspjeh također i moj odgojni uspjeh. Nema presinga, puštamo ga da ima 4 i iz likovnog i bilo kojeg predmeta u kojem nije zaslužio više. Likovne radionice i ostali pokušaji su bili ranije - kad je on uporno želio to "riješiti" - popraviti ne ocjenu već svoj likovni, a mi smo osjećali da smo dužni dati mu priliku da pokuša. Nekoliko sam puta već naglasila da nije problem sama ocjena već nemogućnost da ju se popravi. Nisam govorila ni protiv profesorice, ni kurikuluma za likovni, ni školskog sustava. Samo sam izrazila svoje suosjećanje s autoricom teme kao i svoje nadanje da će djetetu u srednjoj likovni biti lakši - jer će više ovisiti o njegovom trudu.
Nije tema ali isto tako znamo da jedna četvorka (pa i iz likovnog) može nekome zatvoriti vrata željene srednje škole: ako želi npr. u MIOC, što moj sin nasreću ne želi :-).

Likovni i sada ovisi o njegovom trudu, ali drugačijem trudu. Naravno, ovdje pretpostavljam da dio problema nije i sama profesorica.

[Lord Byron]

SummerNight kaže:

i onda se u gimnaziju u pise netko kome je poklonjena cetvorka ili petica iz likovnog i ko ima 5,0 prosjek

5,0 ne utječe na upis. Poklonjena ocjena iz likovnog utječe samo ako je presudna za ukupan uspjeh.

[Lagodicomo]

Lali Puna - zaista nije tema i ne volim sitničarenje ali: do ove godine se MIOC upisivalo s najmanje 62 boda (max iz ocjena + vladanje) i uz dodatni uvjet 5,0. Naravno, bilo je i onih sa 65 bodova - od natjecanja, glazbenih škola i sl.
Daniczi sam ostala dužna odgovor koji je posebno problematičan dio likovnosti. Dakle, pogledala sam izvješća s ocjenama: uglavnom su trojke iz izražavanja crtežom i kolorističkog i tonskog izražavanja, iz trodimenzionalnog oblikovanja su četvorke i petice, a iz grafičkog izražavanja i razumijevanja odnosa u umjetničkom djelu su petice.
Nema drame (barem nema tragedije): 4 znači vrlo dobar! Možda elemenata komedije: kako nitko ne razumije roditeljski osjećaj nemoći, jer da se radi o matematici mogli bismo mu zadati da preko ljeta svaki dan riješi po 10 zadataka da nadoknati propušteno gradivo. Ovak, što da mu kažem - crtaj sine... :-)

[Danicza]

Lagodicomo kaže:

/cut/
Daniczi sam ostala dužna odgovor koji je posebno problematičan dio likovnosti. Dakle, pogledala sam izvješća s ocjenama: uglavnom su trojke iz izražavanja crtežom i kolorističkog i tonskog izražavanja, iz trodimenzionalnog oblikovanja su četvorke i petice, a iz grafičkog izražavanja i razumijevanja odnosa u umjetničkom djelu su petice.
Nema drame (barem nema tragedije): 4 znači vrlo dobar! Možda elemenata komedije: kako nitko ne razumije roditeljski osjećaj nemoći, jer da se radi o matematici mogli bismo mu zadati da preko ljeta svaki dan riješi po 10 zadataka da nadoknati propušteno gradivo. Ovak, što da mu kažem - crtaj sine... :-)

Hm, da, očekivano. Obično je to problem sa djecom koja su pod pritiskom da moraju napraviti 'dobar' rad, a lirskiji problemi zahtjevaju opušteniji i samouvjereniji pristup.
Vjerovatno i nije problem u njemu, već u motivaciji. Ali, kako rekoh, jako je teško dijete osloboditi s tako malom satnicom i površnošću.

Na koje ste ga radionice upisali? Baš me zanima

A glede prosjeka, pa nije valjda da se ne može pokloniti ocjena iz likovnog, ako učeniku treba za upis? Meni je bila poklonjena iz fizike Kad već profesor tjelesnog nije htio ni čut.

[kajpa]

Lali Puna kaže:

ne znam, iskreno, kako se sad boduje, ali ja sam, uz četvorke iz likovnog i tjelesnog, imala maksimalan broj bodova na upisu u srednju školu, 60

Sad se boduje prosjeg sva 4 razreda, tako da je nezgodno ako ti nesto kvari prosjek i zbog toga se recimo ne uspijes upisati u zeljenu skolu.
Tako da ovu mamu razumijem, jer ako se dijete trudi i daje maksimum, cudno da u 8 godina nije napredovao sa 4 na 5. Mozda se nastavnica inati, ne zeli poklanjati ...a mozda je nesto trece u pitanu.
Ali, onaj prvi primjer ...kojeg je ustvari vecina osudula i napala uciteljicu - jer se radi o - drugom razredu, meni je bas manje alarmantan i svakako mi to nije nesto za sto mi je razumljiv ovakav vapaj za pomoc i lagana histerija (reklo bi se po smajlicu)

manipe kaže:

molim pomoć moje dijete će izgleda imati 3 iz likovnog na kraju 2.razreda,
kome da idem što da radim???

Imat ce tri, pa sto, koja tragedija.
Da se o tome razgovaralo prije mozda je mogla biti cetvorka...ali nije.
Moze se dijete druge godine malo vise potruditi, mogu roditelji malo razgovarati s uciteljicom i zajedno pokusati motivirati dijete...naci neki zajednicki jezik i cilj...pa ce mozda/valjda dijete imati bolju ocjenu.
A dok dodje do visih razreda, mozda postane i odlicno iz likovnog.
Meni je nekako logicnije dati manju ocjenu (ako je zasluzena), pa da se stremi ka vecoj, nego od pocetka poklanjati...
Da, na kraju, kad svi svima poklanjaju, podizu prosjeke...bilo bi mi logicno i da se pokloni i petica iz likovnog.
Ne smatram to dobrim (nego upravo suprotno), ali ako vec svi to rade, pa se i iz ovih predmeta koji se boduju podizu ocjene, steta je da netko ima 4,9 radi likovnog.
Kada bi svi bili pravedni, pa bi svaki prosjek bio realan, to bi bilo dobro.
Ali za sada, neostvarivo.

[kajpa]

Lord Byron kaže:

5,0 ne utječe na upis. Poklonjena ocjena iz likovnog utječe samo ako je presudna za ukupan uspjeh.

Kako to mislis, pa boduje se prosjek sva 4 razreda ...ako zbog likovnog imas 4,9 - imas za 0,1 manje bodova od onog tko ima 5,0.

[Danicza]

Ma ti bodovi su katastrofa, ocjene su potpuno izgubile svoju funkciju.

Ja bih uvela prijemni za srednje škole i mirna bosna.

[Lali Puna]

Lagodicomo kaže:

kako nitko ne razumije roditeljski osjećaj nemoći

sorry, ali meni se čini da ti ipak imaš stav da je djetetova ocjena tvoj posao
i frustrirana si jer ne može ništa napraviti da dijete ima 5.

jer da se radi o matematici mogli bismo mu zadati da preko ljeta svaki dan riješi po 10 zadataka da nadoknati propušteno gradivo.

pusti dijete nek uživa preko ljeta
propušteno? pa nije da ima nedovoljan, ide na popravni ili ponavlja razred. što je propustio ako ima 4, iz bilo kojeg predmeta, ne samo likovnog?
samo petica je prihvatljiva ocjena, za sve ostale dijete treba raditi da nadoknadi propušteno?