"Prava ljubav" by Cyn

[sabatier]

walter kaže:
Skini gaće
Moje malo mače
Da vidiš kako
pače skače

Reče ružno pače
Mogu ja još jače
Kaže njemu mače
Nemoj sada
Dijete plače

Ne pročitah, zato koristim priliku za komentar.

Sve što je dugo ne škodi malim ljudima koji znaju da od viška glava ne boli. Također ovo svjedoči koliko daleko može ići ljudska glupost bilo kratka ili duga, kao i svako komentiranje istih.

Svima znanim i neznanim, kojima škodi il' ne škodi: "Doć će maca na vratnaca", a sad idem pročitat ;-)

I za kraj: "čuvajte miška". Miško je ime zlatne ribice, reklame za pivu tzv.zidarušu od pola litre. Dočim ime Mišo je bilo ime tovara mog nona. S treće strane mišić ili miš je sinonim za muški spolni organ. Sad da vas sve strpam u kontekst rečenog...hm, zanimljiv koktel.

Naprijed Cyb, iskusna mačkice na vrućem limenom krovu ))

[Wall]

sviđa mi se, iako su to neki nazvali prilično točno čini mi se, predugačkom rap-epopejom.
sviđaju mi se i nabrajanja, bajanja, uspavljujuća i nekako elegična
što je najbolje, zanimljiv način gledanja na ljubav -od jaja do kraja.

[Cyn]

Kuham kavu uz znak geofizičkog zavoda. Rano je. Nedjelja.

Hladno mi je pa odlazim u sobu po čarape. Gledam ga kako spokojno spava. Tiho hrče.

Mi smo jako sretni. Zapravo smo nevjerojatno sretni.

Spavamo u najnovijem modelu Lesnininog kreveta, u spavaćoj sobi od trideset kvadrata. Stan nam ima stotinu i osamdeset. Imamo i kožnu garnituru u dnevnom boravku. I Scavolinijevu kuhinju. Imamo zajednički i odvojene račune. Sve kreditne kartice.

Sunce se probija kroz zavjese i škaklja ga po nosu. Mršti se u snu.

Dugo smo vjerni i odani. Još od onog dana u siječnju 1988. kad se javio na moj oglas. On student, ja učenica trećeg razreda gimnazije. Podučio me trigonometriji i izliječio moju jedinu trojku u svjedodžbi. Ljubav na prvi pogled. Trudnoća na deseti.

No, nemamo djece. - Takve stvari se događaju - rekao je ginekolog tri mjeseca kasnije - neke žene niti ne primijete da su bile trudne.

Endometrioza na pedeseti pogled.

Ne smeta nas. Odani smo i sretni već deset, dvanaest…četrnaest godina! Vrlo sretni...

Rano je. Ne valja ga još buditi. Ujutro je obično mrzovoljan i smetaju ga pitanja. Sposoban je samo za kavu i češanje po jajima.

Znam sve njegove navike. Znam gdje mu se lice gužva od jastuka. Znam da nakon tuširanja najprije briše ramena, a zatim sve ostalo. Znam mu kompletnu krvnu sliku.

Nek' spava još sat vremena. U deset se nalazimo s Horvatićima. Nedjeljom u deset se uvijek nalazimo s Horvatićima. Vozimo do Brežica – oni u zelenom Volvu, mi u tamnoplavom BMW-u. Ondje muškarci igraju golf, a Horvatićka i ja tenis. Uvijek je pobijedim. Horvatić uvijek pobijedi njega. Kasnije se smijemo i dobacujemo jedni drugima klasične bračne šale. Pijemo mineralnu vodu i jedemo niskokalorične ručkove.

Volim igrati tenis. Kratka bijela suknjica otkriva moja vitka i preplanula bedra s nekoliko solarijem prikrivenih ožiljaka. Nitko ne pita od čega su. Nitko se više ne sjeća dana kad sam iz Nove bolnice išetala s gumenim boksericama. Niti onog dana kad sam konačno obukla suknju kraću od koljena i pokazala upola mršavije noge. Kost, koža i mišići. To volimo.

- Ne boli te? – ovlaš je zapitao i raširio mi bedra. Bili smo jako sretni. On voli vitka bedra.

Natačem kavu u šalicu. Dodajem mlijeko. Žudim za cigaretom. Zajednički smo prestali prije osam mjeseci. Osam mjeseci i dvanaest dana. - Prešli smo tridesetu - rekao je - Zdravlje nam se više ne poklanja, moramo ga zaslužiti.

Mi smo relativno zdravi. Kontroliramo svoje zdravstvene tegobe. On ima problema sa žuči, katkad ga probada pod rebrima i ne može jesti masniju hranu. Teško podnosi rotkvice. Mene muče povremene glavobolje. - Sve će to nestati godinu dana nakon prestanka pušenja – uvjerava me i ja mu vjerujem. Pa pijem kavu i žudim za cigaretom. Otvaram prozor. Nemam više nijedne u tajnom skrovištu. Popušila sam ih u prva dva mjeseca apstinencije. Uglavnom u uredu. Te se navike bilo najteže riješiti. Deset mi je godina prva jutarnja cigareta bila neizbježan ritual s Ivankom. Ivanka je moja sekretarica.

Ja sam direktorica. Imam turističku agenciju. Egzotična putovanja, avionske karte, ljetovanja i novogodišnji provodi. Katkad koji dvodnevni izlet u Beč i Veneciju. Karnevali, adventi i izložbe. - Imaš dara za organizaciju – rekao mi je kad sam diplomirala - Trebaš neki dinamičan posao, šefovsko mjesto.

Studirala sam jezike. I on je bio u pravu; trebao mi je točno ovakav, dinamičan i šefovski posao. Izbila sam iz glave humanističko-umjetničke.

Turistička agencija donosi mnogo novca. Plaća Scavolinijevu kuhinju. Plaća naša putovanja. Plaća kozmetičarku. Plaća kućnu pomoćnicu. Plaća moju udobnost. On je znao da mi je udobnost važna. Dobro me poznaje. Zna kakva sam. I kakva bih trebala biti.

Sunce otapa posljednje hrpice snijega uz ogradu. Perem šalicu. Prije dva tjedna vratili smo se sa skijanja na ledenjaku. Mi smo avanturisti i aktivni smo. Ne živimo u paket aranžmanima kakve ja prodajem drugima. Mi skijamo i po dubokom snijegu. Kao studenti smo biciklima prošli čitavu zapadnu obalu Irske. Prošle smo se godine popeli na tibetsku visoravan. Išli smo na polulegalan safari u Africi. Bio je oduševljen. Bilo mu je drago što sam pronalazila takva putovanja.

On jako voli ljude koji imaju avanturističkog duha. Zato se i zaljubio u mene, kaže.

Ja sam njegov tip, kaže mi još češće. Pametna, oštra, dinamična, aktivna. Ja sam njegov tip već četrnaest godina. I mi smo neizmjerno sretni.

Tuširam se naizmjence hladnom i toplom vodom. I to me on naučio. Dobro je za tonus kože, a mi ne želimo biti otromboljeni četrdesetogodišnjaci. Mi želimo biti mladoliki i aktivni. Mi, doduše, imamo tek tridesetak godina, brzoga smo krvotoka i gipkih žila. Ali bolje je spriječiti nego liječiti. Oštro se trljam ručnikom. Perem kadu.

Otvaram ormar. On i dalje spava. Nešto mrmlja. Navikla sam na njegovo spavajuće mrmljanje. Katkad me noću probudi, ali odmah ponovo zaspem. Obično priča nešto o poslu.

Oblačim bijelu suknjicu. Oduvijek je spavao dulje od mene. Često čita u krevetu i već sam navikla da svjetlo ne gasi do daleko iza tri. I ja puno čitam. Zajedno biramo knjige. U četrnaest godina pročitali smo oko tristotinjak knjiga. Ne čitamo bilo što. Njegov je prijatelj književni kritičar, pa kupujemo knjige koje preporučuje. S nama se uvijek može razgovarati o književnosti. I o politici. I o ekonomiji. I o filmovima. Mi smo intelektualci.

I sretni smo. Jako smo sretni.

Za sat vremena, na interfon će nam pozvoniti Horvatići i odvest ćemo se u Brežice. - Stvarno izgledaš ko Bog – reći će mi Horvatićka kad nakon partije tenisa sjednemo pod bijeli suncobran i naručimo mineralnu vodu. Gledat ćemo svoje muškarce kako nam se približavaju s golf-palicama u rukama i smješkati se suncu kroz zatamnjene okvire Ray Ban Highstreeta.

Obučena sam. Stojim pokraj kreveta i gledam ga kako se prevrće na drugu stranu. Glavu je sada položio preko mojega praznog jastuka.

- Devet je – kažem poluglasno. Mnogo je brži s jutarnjim rutinama od mene, možda je još prerano da ga budim.

- Devet je – ipak ponavljam nešto glasnije. Ne budi se.

Ja sam njegov tip. Oštra, odlučna, dinamična, spremna na avanture. On me voli jer sam ambiciozna. Pobjeđujem u tenisu i prodajem najskuplje aranžmane najbogatijim sugrađanima. Sviđaju mu se moja vitka bedra i opčinjava moj smisao za organizaciju. Privlače ga žene razvijenih socijalnih vještina i zamjetne superiornosti. Ja sam sve to.

- Devet je - naslanjam se koljenom na rub kreveta i šapćem mu u kosu. Blago miriše po duhanu. Nije valjda pušio...

Uspravljam se i podbočujem rukama. Gledam ga dok spava.

I ja njega volim. Pametan je, elokventan, dinamičan i sve sam naučila od njega.

Ponovo mrmlja u snu i grli moj jastuk. Iz kuhinje dopire novi znak geofizičkog zavoda. Sada je stvarno devet sati.

Grabim palicu za golf i udaram ga po glavi. Ja ga volim zato što je pametan. Mozak je moja erogena zona.

Njegov je sada na mojem jastuku. Više ne hrče.

- Devet je – ponavljam poluglasno i spremam palicu u futrolu.

Za sat vremena, Horvatići će pozvoniti na interfon, ali nitko im neće odgovoriti.

[Wall]

I mene bi izludio takav život.
a koji je broj bila golf palica i jel+' bila od titanijuma?

Zar je potrebno otići u takvu krajnost da bi novo nedjeljno jutro, točno u 9:00 započelo drugačije? Ili se okončalo?!!! ccc

[Paragalactic]

Jebate Cyn - priča je skeri... Osobito ovo kak ste sretni a svejedno mu razlupaš glavu. Ja zato cijenim blebetave žemske... One s kojima znaš na čemu si... Boli me kita za tanka bedra i socijalne obligacije... I ne igram golf ni bilo koje druge sportove s palicama i reketima. Nek mi razlupa glavu sa nogometnom loptom ak može! A sve zato kaj se teško budim i volim duže spavat nedjeljom. Jebote: totalni sam Homer Simpson!

[Cyn]

Paragalactic kaže:
Jebate Cyn - priča je skeri... Osobito ovo kak ste sretni a svejedno mu razlupaš glavu.

Pa, i treba bit skeri.
I ne razlupam mu ja glavu

[stitch]

Priča je dobra, svidjela mi se.

Cyn, mogu li ti ja biti sljedeći dečko?

[Cyn]

stitch kaže:
Priča je dobra, svidjela mi se.

Cyn, mogu li ti ja biti sljedeći dečko?

Inače, drago mi je što ti se sviđa, thanks.

[Paragalactic]

stitch kaže:
Cyn, mogu li ti ja biti sljedeći dečko?

Samoubojstvo s predumišljajem...

[stitch]

A tko ti kaže da ja ne igram golf?