Visoko osjetljive osobe

[redchillipeper]

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim? Umjesto da vas boli briga, njegov problem osjećate kao da je vaš.
Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?
Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?
Da li skačete iz krajnosti u krajnost po pitanju odnosa, dakle ili se potpuno dajete osobi ili se potpuno povlačite u sebe (ukoliko osjetite negativan signal)?
Da li vam prilikom gledanja vijesti ili nečeg drugog a da je negativno znatno smanji raspoloženje?
Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti? Bilo prema religiji, narodnosti...?

Drugim riječima zanima me ima li na forumu visoko osjetljivih osoba? Jeste li razvili možda neki mehanizam za balansiranje empatije (dakle da manje suosjećate negativnim ljudima...da prepoznate i odbijete primati to...)? Je li moguće odbiti suosjećanje prilikom slušanja nečije žalbe ili bilo što negativnog? Kako bi se moglo prepoznati upijanje tuđe energije?

[Sakuraa]

redchillipeper kaže:

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim? Umjesto da vas boli briga, njegov problem osjećate kao da je vaš.
Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?
Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?
Da li skačete iz krajnosti u krajnost po pitanju odnosa, dakle ili se potpuno dajete osobi ili se potpuno povlačite u sebe (ukoliko osjetite negativan signal)?
Da li vam prilikom gledanja vijesti ili nečeg drugog a da je negativno znatno smanji raspoloženje?
Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti? Bilo prema religiji, narodnosti...?

Drugim riječima zanima me ima li na forumu visoko osjetljivih osoba? Jeste li razvili možda neki mehanizam za balansiranje empatije (dakle da manje suosjećate negativnim ljudima...da prepoznate i odbijete primati to...)? Je li moguće odbiti suosjećanje prilikom slušanja nečije žalbe ili bilo što negativnog? Kako bi se moglo prepoznati upijanje tuđe energije?

Judith Orloff se posevetila empatima (i sama je isto) i dosta o tome piše. Malo to istraži, ima dostupnog sadržaja. Napisala je knjigu The empath's survival guide: life strategies for sensitive people.

[The Maystor]

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim?

Jest, vrlo često, danas je takvo doba, nije problem realno kukanje {ozbiljni problemi - obitelj , posao, zdravlje}, problem je kukanje zbog tog kaj npr pada kisa, kaj ne rade nocni klubovi, isto tako i preuvelicano kukanje, i slicno.

Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?


Ponekad, naročito onda kad a bi mi neki prečesto upadali u riječ, kada bi pričali o nekim čudnim temama, kada bi previše išli opširo o nečem što se može opisati u par rečenica

Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?

Vrlo teško jer ni sam ne znam kad će se neki na nešto naljutiti a kad će ih potaknuti na daljnji razgovor, na daljnje ideje.
Problemi su što se jako često desi to da su neki dopsta osjetljivi, a i ja sam nekad još više osjetljiv i zato je nekad teže bas ugodno komunicirati.


Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti?

Vrlo vrlo često, prije svega još zbog okolnosti iz mlađih dana, naročito srednja škola i par godina nakon pa onda na raznim poslovima želja za uklapanjem i tzv nadoknadom propuštenog je bil aponekad prevelika i to je opet nekima smetalo.

[QuercusRobur]

Sve da, iako nisam sigurna da je to nužna karakteristika osjetljivih osoba niti da su sve osjetljive osobe takve.

Imam neku prirodnu distancirarnost koja me donekle spašava, za ovo ostalo milsim da je pomoglo vježbanje i meditacija.

[pattie_boyd]

redchillipeper kaže:

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim? Umjesto da vas boli briga, njegov problem osjećate kao da je vaš.
Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?
Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?
Da li skačete iz krajnosti u krajnost po pitanju odnosa, dakle ili se potpuno dajete osobi ili se potpuno povlačite u sebe (ukoliko osjetite negativan signal)?
Da li vam prilikom gledanja vijesti ili nečeg drugog a da je negativno znatno smanji raspoloženje?
Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti? Bilo prema religiji, narodnosti...?

Drugim riječima zanima me ima li na forumu visoko osjetljivih osoba? Jeste li razvili možda neki mehanizam za balansiranje empatije (dakle da manje suosjećate negativnim ljudima...da prepoznate i odbijete primati to...)? Je li moguće odbiti suosjećanje prilikom slušanja nečije žalbe ili bilo što negativnog? Kako bi se moglo prepoznati upijanje tuđe energije?

to sam sve!

naime, neurologica mi je rekla kako imam kemijski deficit u mozgu, kroničan manjak serotonina koji je najvjerojatnije genetski uvjetovan, ali i ne mora

obavila sam more i more pretraga zbog čestih pritisaka u glavi, trnjenja jednog dijela tijela i općenito bolova, neurološki status mi je uredan kao i kardiološki i naravno da se sve svalilo na psihološki status i procjenu psihijatra

dobih dijagnozu anksioznih smetnji i somatskog poremećaja i rješavanje problema psihoterapijom

neurologica mi je savjetovala pojačanu fizičku aktivnost, zapravo vrlo jako fizičku aktivnost sa vrlo visokim otkucajima srca u minuti kako bi mozak dobio dovoljno kisika i serotonina da se vrati u balans, a ako to ne proradi da ću morati neki vid AD-a koristiti

zanimljivo kako mi je psihijatrica uočila tjeskobu, no ne i depresiju jer ista nisam baš depresivna, iako imam periodična depresivna raspoloženja
naime na van zbilja ne djelujem depresivno ni malo, tim više što sam često inicijator oko svega što me paralelno umori jer često smatram kako više dajem no što dobivam

i sada dolazimo i na pitanje ljudskih odnosa, što prijateljskih što ljubavnih
naime ni to polje nije idealno upravo iz gore navedenog razloga
veze su mi uglavnom bile kratke i intenzivne jer bih se često zaljepila za ''emocionalne vampire'' uz koje bih patila i osjećala konastantan umor jer bih uvijek bila ja ta koja bi se više trudila, a druga strana bi to samo iskorištavala
zbog navedenog razloga imam probleme s vezivanjem i sada sam jako pažljiva i izbirljiva oko izbora partnera jer jednostavno ne želim previše patiti u vezi i po prekidu iste
prijateljstva sam mnoga isto prekinula opet zbog te upitne uzajamnosti najviše i to često na način da bih se samo povukla i ignorirala osobu, par prijeteljstva sam nešto direktnijim putem prekinula
dosta prijatelja za mene tvrdi ili je tvrdilo da sam ''needy'' kao i ukućana što po meni je i nije točno, ''needy'' sam jedino u smislu pažnje za koju smatram da ju nekad ne dobivam dovoljno

što se kave tiče skoro pa sam ju i izbacila jer kod mene priličnu dozu nervoze izaziva i primijetila sam da drugi s time nemaju problema
legne mi jedino kada sam posve mirna, a to je prilično rijetko
zato mi matcha i drugi čajevi savršeno odgovaraju, no ne dignu me kao kava

da, vijesti negativno utječu na mene pogotovo sad ove oko korone u koje iskreno ni ne vjerujem sve, ali uvijek postoji ta doza sumnje zbog anksioznosti
dosta sam kao dijete čitala crnu kroniku iz novina i gledala krimi sadržaj i vjerujem kako je tu negdje i izvorište te moje anksioznosti jer danas se dosta stvari zbog toga bojim (imam vozačku, ali ne vozim upravo zbog tih čestih prometnih nesreća)

ne da samo ne osjećam narodnu pripadnost, nego čak osjećam i blago gađenje prema istoj jer sam iskusila život u internacionalnom okruženju i iskreno mogu reći kako tamo se nađe dosta kvalitetnijih ljudi nego što su tu, naravno i tamo ima ološa, ali generalno mindset mi više odgovara
zbog toga cijelo vrijeme maštam o selidbi van, no koči me neprofitabilna struka (društveni faks) i neizgrađena karijera u kasnim 20-ima zbog nemogućnosti dobivanja prilike (osuđena sam na jadne, agencijske poslove bez perspektive)

ugl česte promjena raspoloženja i opće nezadovoljstvo životom je odlika takvih ljudi rekla bih

[redchillipeper]

Sakuraa kaže:

Judith Orloff se posevetila empatima (i sama je isto) i dosta o tome piše. Malo to istraži, ima dostupnog sadržaja. Napisala je knjigu The empath's survival guide: life strategies for sensitive people.

Hvala Vam.

Sve da, iako nisam sigurna da je to nužna karakteristika osjetljivih osoba niti da su sve osjetljive osobe takve.

Imam neku prirodnu distancirarnost koja me donekle spašava, za ovo ostalo milsim da je pomoglo vježbanje i meditacija.

Možda to i nije nužna karakteristika, ovisno što kažu stručnjaci.
Na koji način vježbate?

to sam sve!

naime, neurologica mi je rekla kako imam kemijski deficit u mozgu, kroničan manjak serotonina koji je najvjerojatnije genetski uvjetovan, ali i ne mora

obavila sam more i more pretraga zbog čestih pritisaka u glavi, trnjenja jednog dijela tijela i općenito bolova, neurološki status mi je uredan kao i kardiološki i naravno da se sve svalilo na psihološki status i procjenu psihijatra

dobih dijagnozu anksioznih smetnji i somatskog poremećaja i rješavanje problema psihoterapijom

neurologica mi je savjetovala pojačanu fizičku aktivnost, zapravo vrlo jako fizičku aktivnost sa vrlo visokim otkucajima srca u minuti kako bi mozak dobio dovoljno kisika i serotonina da se vrati u balans, a ako to ne proradi da ću morati neki vid AD-a koristiti

zanimljivo kako mi je psihijatrica uočila tjeskobu, no ne i depresiju jer ista nisam baš depresivna, iako imam periodična depresivna raspoloženja
naime na van zbilja ne djelujem depresivno ni malo, tim više što sam često inicijator oko svega što me paralelno umori jer često smatram kako više dajem no što dobivam

i sada dolazimo i na pitanje ljudskih odnosa, što prijateljskih što ljubavnih
naime ni to polje nije idealno upravo iz gore navedenog razloga
veze su mi uglavnom bile kratke i intenzivne jer bih se često zaljepila za ''emocionalne vampire'' uz koje bih patila i osjećala konastantan umor jer bih uvijek bila ja ta koja bi se više trudila, a druga strana bi to samo iskorištavala
zbog navedenog razloga imam probleme s vezivanjem i sada sam jako pažljiva i izbirljiva oko izbora partnera jer jednostavno ne želim previše patiti u vezi i po prekidu iste
prijateljstva sam mnoga isto prekinula opet zbog te upitne uzajamnosti najviše i to često na način da bih se samo povukla i ignorirala osobu, par prijeteljstva sam nešto direktnijim putem prekinula
dosta prijatelja za mene tvrdi ili je tvrdilo da sam ''needy'' kao i ukućana što po meni je i nije točno, ''needy'' sam jedino u smislu pažnje za koju smatram da ju nekad ne dobivam dovoljno

što se kave tiče skoro pa sam ju i izbacila jer kod mene priličnu dozu nervoze izaziva i primijetila sam da drugi s time nemaju problema
legne mi jedino kada sam posve mirna, a to je prilično rijetko
zato mi matcha i drugi čajevi savršeno odgovaraju, no ne dignu me kao kava

da, vijesti negativno utječu na mene pogotovo sad ove oko korone u koje iskreno ni ne vjerujem sve, ali uvijek postoji ta doza sumnje zbog anksioznosti
dosta sam kao dijete čitala crnu kroniku iz novina i gledala krimi sadržaj i vjerujem kako je tu negdje i izvorište te moje anksioznosti jer danas se dosta stvari zbog toga bojim (imam vozačku, ali ne vozim upravo zbog tih čestih prometnih nesreća)

ne da samo ne osjećam narodnu pripadnost, nego čak osjećam i blago gađenje prema istoj jer sam iskusila život u internacionalnom okruženju i iskreno mogu reći kako tamo se nađe dosta kvalitetnijih ljudi nego što su tu, naravno i tamo ima ološa, ali generalno mindset mi više odgovara
zbog toga cijelo vrijeme maštam o selidbi van, no koči me neprofitabilna struka (društveni faks) i neizgrađena karijera u kasnim 20-ima zbog nemogućnosti dobivanja prilike (osuđena sam na jadne, agencijske poslove bez perspektive)

ugl česte promjena raspoloženja i opće nezadovoljstvo životom je odlika takvih ljudi rekla bih

Dali ste stekli načine za postavit granice, spriječit upijanje negative?

Kada bih pio kupovne čajeve onda bi osjetio razdražljivost i emocije intenzivnije. Dok bi me domaći čajevi opuštali, stoga ih pijem navečer.

[pattie_boyd]

redchillipeper kaže:

Dali ste stekli načine za postavit granice, spriječit upijanje negative?

Kada bih pio kupovne čajeve onda bi osjetio razdražljivost i emocije intenzivnije. Dok bi me domaći čajevi opuštali, stoga ih pijem navečer.

zapravo i jesam, ali način nije dobar: prekrižim te ljude

i to sam radila dok nisam shvatila da malo pa malo ostajem bez istih
sada sam spala na nekolicinu njih koji mi također nisu baš posve po guštu i jedan dio opet širi negativnu energiju

smatram da bih svoj potencijal ostvarila vani, no eto situacija to sad baš i ne dopušta

[assija]

redchillipeper kaže:

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim? Umjesto da vas boli briga, njegov problem osjećate kao da je vaš.
Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?
Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?
Da li skačete iz krajnosti u krajnost po pitanju odnosa, dakle ili se potpuno dajete osobi ili se potpuno povlačite u sebe (ukoliko osjetite negativan signal)?
Da li vam prilikom gledanja vijesti ili nečeg drugog a da je negativno znatno smanji raspoloženje?
Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti? Bilo prema religiji, narodnosti...?

Drugim riječima zanima me ima li na forumu visoko osjetljivih osoba? Jeste li razvili možda neki mehanizam za balansiranje empatije (dakle da manje suosjećate negativnim ljudima...da prepoznate i odbijete primati to...)? Je li moguće odbiti suosjećanje prilikom slušanja nečije žalbe ili bilo što negativnog? Kako bi se moglo prepoznati upijanje tuđe energije?

Visoko osjetljiv sam osoba. U prostoru odmah primjećujem negativan naboj. U pomagačkom sam zanimanju.
Kroz život sam naučila postavljati granice ljudima, a to znači prvo postaviti granice sebi.
Ne zapetljavam se u besmislene razgovore kojima je cilj da istresaju na mene bez stvarne potrebe za promjenom. Ljude koji se hrane tuđom nesrećom, pričama o katastrofi i uvijek su u ulozi žrtve rješavam direktnim upozorenjem. "Nemam snage voditi besmislene razgovore, ako želiš druženje u redu, riješiti problem, ali ako ne bok." U stanju sam prekinuti telefonski razgovor, mapustiti prostor po potrebi ući u sukob.
Suosjećajni ljudi se pretjerano iscrpljuju i često daju svoju energiju gdje ne treba.
Meni je uveliko pomoglo što sam naučila razlikovati ljude koji su u teškoći i trebaju podršku od onih koji uživaju i hrane se na drugima.
Zaključno problem nije u drugima, oni su takvi kakvi jesu, pitanje je tko smo mi?
Bavim se sportom, tražim društvo sebi sličnih.

Ono što je u mom slučaju presudilo je što sam se postavila na mjesto koje mi pripada. Nisam ničija kanta za smeće jer to ne mogu izdržati trebam energiju za pametne stvari.
Vrlo sam osjetljiva i na mirise, zvukove, itd.
Jedna od po mom viđenju greška empata je što misle kako je njihov zadatak biti "pri ruci" jer prirodno pojačano suosjećaju pa zbog toga automatski imaju potrebu činiti.
Prije svega svoju empatiju usmjeriti prema sebi, potom mudro birati gdje i kada davati i dijeliti energiju.

Granice su nužne. Bez osobnih granica nismo u mogućnosti pomoći baš nikome jer se prevelikim trošenjem dovodimo u situaciju da pomoć treba nama.
Srednji put i ravnoteža je zdrav put.

[assija]

Vijesti gledam toliko da sam u toku, svela na najmanju mjeru, ne družim se s ljudima koji su opterećeni spolnim ili vjerskim pripadnostima. I tsl.
Ne povlačim se više u sebe nego tražim uravnotežene ljude jer krajnosti kao konstantu u životu ne mogu podnijeti i ne želim. Bježim od mračnih i negativnih ljudi😝. Skužila sam kako je njima sasvim dobro i bez mene i uvijek si mogu naći društvo sličnih, a oni su im i bolje društvo nego ja.
Meni godi društvo koje voli duge šetnje šumom, raduje se glupim sitnicama....

Možda ta pojačana osjetljivost jest dio neurološkog statusa jer patim i od migrena, ali što s tim? Takva sam kakva sam.
Nakon istrčanih 5km svijet izgleda sasvim dobro.😄
Svatko sam za sebe treba naći što je to što čini da svijet povremeno izgleda kao da je sve na svom mjestu. Dovoljno spavam, zdravo se hranim.

[QuercusRobur]

redchillipeper kaže:

H
Možda to i nije nužna karakteristika, ovisno što kažu stručnjaci.
Na koji način vježbate?

Prije svega sam mislila na vježbe tipa autogeni trening i meditacija (to je meni pomoglo da izgradim nekakav štit, ajmo to tak nazvat, i odmak), ali i fizičko vježbanje. Najmilije mi je nešto što potpuno zaokupi mozak (za mene trening plesa, kojim se trenutno nažalost ne bavim) jer me to "očisti" bolje nego aktivnosti tipa joga ili plivanje (koje su mi isto super).

Da još dodam, ne radim s ljudima, ta pomisao mi je noćna mora (volim rad s ljudima u vrlo doziranom obliku).
Kad se već spominju vijesti, niti ja ne čitam novine niti gledam TV, nužne informacije dođu do mene, za ostalo nemam kapaciteta.

[Art With Heart]

Osjetljivost nije isto što i empatija ili asertivnost**
Nije svaka osjetljiva osoba empatična, nit je svaki empat submisivan il osjetljiv na kofein.
I kakve veze osjetljivost na kofein ima sa karakternim crtama?

Preporučujem istražiti malo teoriju i ponuditi prikladnije primjere, jer ovo je kupus od sveg i svačeg.

**Pardon, submisivnost**

[Mikano]

redchillipeper kaže:

Da li ste nekada bili dobrog raspoloženja i onda sretnete nekoga s velikim emocionalnim nabojem pa vam se počne žaliti na svoje probleme itd. i što se on više žali to vi sve više suosjećate s njim? Umjesto da vas boli briga, njegov problem osjećate kao da je vaš.
Ako ste popili kavu, da li ste nekada osjećali nemir, povećano znojenje, pojačanu tjeskobu?
Da li vam je teško postaviti zdrave granice u odnosima?
Da li skačete iz krajnosti u krajnost po pitanju odnosa, dakle ili se potpuno dajete osobi ili se potpuno povlačite u sebe (ukoliko osjetite negativan signal)?
Da li vam prilikom gledanja vijesti ili nečeg drugog a da je negativno znatno smanji raspoloženje?
Da li imate nedostatak osjećaja pripadnosti? Bilo prema religiji, narodnosti...?

Drugim riječima zanima me ima li na forumu visoko osjetljivih osoba? Jeste li razvili možda neki mehanizam za balansiranje empatije (dakle da manje suosjećate negativnim ljudima...da prepoznate i odbijete primati to...)? Je li moguće odbiti suosjećanje prilikom slušanja nečije žalbe ili bilo što negativnog? Kako bi se moglo prepoznati upijanje tuđe energije?

Skoro sve od navedenog. Jednostavno sam takva po prirodi, oduvijek jako upijam tuđu energiju i raspoloženja, prije dok sam bila mlađa, to mi je stvaralo dosta problema, nakon nekih kava, druženja i ljudi doslovno bih se osjećala kao da sam njivu preorala. S godinama sam naučila da ako se tako bezuvjetno budem davala ljudima, ne samo prijateljima, nego općenito ljudima koji mi prolaze kroz život da ću ispalit na živce pa sam stvorila neke svoje obrambene mehanizme. Ljude koji nose taj negativan naboj sam eliminirala iz života, neke koji su na dane takvi doziram...vijesti pratim, ali minimalno, znači koliko mi treba da budem u toku sa trenutnim zbivanjima, ali ništa više od toga. Ponekad ako sam se npr. probudila tjeskobna ne otvaram portale dok se ne opustim i budem spremna za količinu sranja koju nam svakodnevno serviraju haha Kavu obožavam i ne bih je se odrekla nikad, ali točno znam da mi nekad u danu i dvije budu previše, nabriju me, pa onda radije popodne popijem čaj. Također naučila sam postaviti granice u međuljudskim odnosima, npr. prije bi u bilo koje doba dana i noći na svaku poruku, poziv uvijek odgovarala što me užasno iscrpljivalo jer naravno uz posao i dijete ( single mama sam ) jednostavno imam previše obaveza, sada sebi dam za pravo da se javim kad meni paše, naravno osim ako nije nešto baš hitno u pitanju. Moram napomenuti da je sve ovo gore navedeno došlo tek u tridesetima ( sad imam 38) ali sam se spasila. Napominjem da ovakve osobe kao što sam ja, koje vole saslušat, pomoć, savjetovat, super nanjuše emocionalne krvopije pa je i to bio dio problema, ali eto koliko toliko uspješno sam ih se riješila. Inače ja ih zovem ASKHOLES, ljudi koji ti kukaju i traže od tebe savjet koji ako im ga daš uopće ne namjeravaju poslušati nego im je krajnji cilj samo proslijediti svoje probleme dalje da bi oni osjetili olakšanje.

[QuercusRobur]

Na mene je kava tek zadnjih godina počela djelovat, ali čaj definitivno ima puno jače djelovanje još uvijek. Ako hoću ostat budna, trebam pit čaj (koji ne pijem).

[nothanks]

QuercusRobur kaže:

Sve da, iako nisam sigurna da je to nužna karakteristika osjetljivih osoba niti da su sve osjetljive osobe takve.

Imam neku prirodnu distancirarnost koja me donekle spašava, za ovo ostalo milsim da je pomoglo vježbanje i meditacija.

Možeš li napisati u čemu ti je točno pomoglo?

Konkretno meditacija ...
Sto puta mi je predloženo , ali nikako se motivirati , imam osjećaj da cijelo vrijeme nešto krivo radim

[Mikano]

QuercusRobur kaže:

Prije svega sam mislila na vježbe tipa autogeni trening i meditacija (to je meni pomoglo da izgradim nekakav štit, ajmo to tak nazvat, i odmak), ali i fizičko vježbanje. Najmilije mi je nešto što potpuno zaokupi mozak (za mene trening plesa, kojim se trenutno nažalost ne bavim) jer me to "očisti" bolje nego aktivnosti tipa joga ili plivanje (koje su mi isto super).

Da još dodam, ne radim s ljudima, ta pomisao mi je noćna mora (volim rad s ljudima u vrlo doziranom obliku).
Kad se već spominju vijesti, niti ja ne čitam novine niti gledam TV, nužne informacije dođu do mene, za ostalo nemam kapaciteta.

Fizičko vježbanje je i meni spas, ali recimo yoga i meditacija, jednostavno ne znam, ali još me više uznemiruju. Meni odgovara teretana, trčanje, brzo hodanje, pogotovo kroz šumu.

Zamisli u mene sreće, ja radim 2 posla i oba s ljudima s tim da mi to ne radi recimo probleme, sve su to uglavnom interakcije kraćeg trajanja pa mi je ok.

[QuercusRobur]

nothanks kaže:

Možeš li napisati u čemu ti je točno pomoglo?

Konkretno meditacija ...
Sto puta mi je predloženo , ali nikako se motivirati , imam osjećaj da cijelo vrijeme nešto krivo radim

Kao što rekoh: "mislim" , možda je samo vrijeme zaslužno da sam od nestabilne, depresivne i živčane osobe postala (relativno ) stabilna i nekomplicirana. Nije se desilo odjednom, također sam se u tom razdoblju života intenzivnije počela bavit sportom (iako oduvijek puno hodam). Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje.

Ali mislim da je pomoglo da naučim imat nekakav taj odmak i da razvijem nekakvu unutarnju disciplinu i da se opustim (zapravo mislim više autogeni nego meditacija). Dakle da se naučim zaustavit prije nego upadnem u neku spiralu jada i bijede kojoj nikad kraja.

Ali što kaže Mikano, svatko je drugačiji, znam još ljudi kojima takve stvari ne pomažu ili su im bezveze. Ja sam po prirodi malo usporena, sve mi je prebrzo, trčim polako, plivam relativno polako, samo brzo hodam i ponekad brzo plešem .


Inače jedna moja kolegica je proučavala ljude koji godinama meditiraju i otkrila neke epigenetske promjene koje pokazuju da sporije stare (tj. epigenetski sat im otkucava sporije). Ali za to treba meditirat godinama, nikakav brzi fiks . Našla je i promjene nakon intenzivnih meditacija koje se pojavljuju odmah, ali isto samo kod dugogodišnjih "uvježbanih" meditatora. Dakle očito se ipak čovjek tim može nekako dovest u red, kratkoročno i dugoročno, barem malo.

[merak etme]

Ja sam visoko osjetljiva osoba (tako reklo i psihološko testiranje jednom prilikom) i imam problem u odnosima s većinom ljudi. Nije mi problem toliko negaiva koliko imam osjećaj da nema reciprociteta u odnosu. Naime ja imam dojam da bih napravila sve za tu osobu, od javljanja do posuđivanja novca ako treba, a drugi ljudi nisu tako ažurni. Tu mislim na to da prate što ima kod mene, da kad nešo kažem ne napišu samo Kužim ili Žao mi je nego da malo uđu u problematiku.. da provjere za par dana kaj je bilo s tim i sl.

Oni koji su se tako ponašali često je ispalo da su imali ili neke koristi ili im nije bilo stalo nego su samo koristili moje resurse koje dajem u odnos. Samo jednom sam imala frendicu koja se davala više i koja je na kraju prekinula prijateljstvo jer kao ja nsam dovoljno ulagala, ali tad sam bila jako mlada i nisam uopće razmišljala o važnosti prijateljstva.

Danas smatram da je prijateljstvo iznad ljubavnih odnosa jer bi trebalo biti trajnije i pouzdanije. U sretnom sam brako 10+ godina tako da nemam problem s time samo sam naučila odnose promatrati iz šire slike, a svjedočim i velikom broju rastava i prekida, gotovo svi koje smo upoznavali tijekom godina su se razišli. Prijateljstva bi trebala ipak biti trajnija i smatram da se u njih isplati ulagati.

[Tajda]

"Visoko osjetljive osobe" - da, ta sam.
To me posebno mučilo u prijateljskim odnosima, jer nažalost nemam tu prirodnu distanciranost kako je gore u komentarima netko naveo.
Moram priznat da je mene korona spasila od emocionalnih vampira.. Prije pandemije bila sam dosta društveno aktivna, unazad godinu dana napravila sam selekciju na 3 prijateljice.
Ne dolaze u obzir više višesatne kave gdje ja sluzim kao psihijatar ili sam primorana slušat kako je nečije dijete "preinteligentno za svoje godine". A mene se kao usput pita kako sam..
Sad su u igri tri prijateljice s kojima se povremeno druzim/čujem i ja sretna.
Obiteljske odnose moram održavat, ali tu se trudim distancirat ukoliko dođe do svađa, ili ako mi netko krene pametovat, sve okrenem na šalu. Moja mama je jako često negativna, priča loše stvari, i onda i mene iznervira. Sad je prekinem u pola depresivne priče, pa nastavim svoje ili se ustanem i odem. Vidim da poslije toga redovito nastavi razgovor na telefon
Ljudi su jednostavno takvi- imaju potrebu izbacit svoje frustracije i probleme, ali ja se trudim više ne bit ta koja će ih slušat i osjećat se loše poslije toga.

[Akvamarin]

U svemu sam se prepoznala. S tim si rođen i s time ćeš i umrijeti, ali pomoći ima...dakle:
-okruživanje pozitivnim i kvalitetnim ljudima, koji ti "pune baterije"...kad upijaš kao spužva, od emocija, naboja u zraku pa nadalje, iznimno je bitno kakvo okruženje imaš, od onog sto tijelu i psihi ne godi, treba se micati
-zdrava i uravnotežena prehrana, izbjegavanje alkoholiziranja, droga, življenja na šećeru...you can't take it
-meditacija, boravak u prirodi, fizička aktivnost kao npr. planinarenje
-vrijeme za sebe, za "resetirati se" (možda i najvažnije od svega)
-čitanje knjiga na tu tematiku, učenje o sebi
-promišljanje o vlastitim granicama prema drugim ljudima, treba naučiti prepoznati što se treba i može dati od sebe, a što već prelazi u iskorištavanje
-nekad je ok biti i malo drzak, i to na vrijeme, a ne čekati da eksplodiraš
...

Ovo ja sebi popis radim

[Nera99]

Pretjerano osjetljivi su za mene samo oni koji pretjerano osjećaju patnju...i psihičku bol doživljavaju poput infarkta.Poput teške fizičke boli.Ali ja sam oduvijek takav čovjek. I ne,meni ništa ne može pomoći.