Sebičnost i duhovnost

[implosive]

Lost-soul kaže:

Nedavno sam razgovarala sa osobom koja tvrdi da je potrebno biti sebičan u životu i gledati isključivo na sebe i svoju guzicu te sebi najviše ugađati i da je u životu potrebno gaziti preko leševa da bi se stiglo do cilja.

Sumnjam da si pričala sa tom osobom. Osoba koja isključivo gleda svoju guzicu pod cijenu gaženja leševa nikad to ne bi otkrila drugoj osobi jer takav cilj može ostvariti jedino ako je sposobna predstavit se interesantnom, zabavnom i pozitivnom. U protivnom je lako uočljiva negativnost koju svi identificiraju i izbjegavaju.
Ako si stvarno razgovarala sa osobom koja je to tvrdila onda se radi o luzeru o čijem djelovanju se ne trebamo brinuti. Trebamo se brinuti o onima koji zvuče idealno.

Lost-soul kaže:

Sebičnost=egoizam.
Ja sam osoba koja u životu uvijek brine i za druge odnosno za tuđe želje i osjećaje. Nekad to pokažem a nekad izglumim ravnodušnost iako se na kraju krajeva grizem u sebi.

Svi mi imamo ljude o kojima brinemo. O ostalima ne razmišljamo.

Lost-soul kaže:

Ne znam za druge i naravno za osobu s kojom sam se dotakla ove teme koliko je duhovna zapravo, ali mislite li da osoba koja je dosta duhovna može doći do te prepreke koja ju zapravo teže vodi do tog koraka da postane sebična?

Predlažem da staviš na papir što je tebi duhovnost. Piši. Zatim meditiraj o napisanom.

Lost-soul kaže:

Ili je to ipak sve stvar prijašnjih uvjerenja da je loše dopustiti si sve što poželiš,gledati isključivo na sebe, hladnokrvno pojesti zadnji kolač na tanjuru,uzeti sebi najbolje?

Može biti. Ali ako nemaš jasnu sliku svoje duhovnosti nemaš mogućnost prepoznati uvjerenja koja se razlikuju.

Lost-soul kaže:

Iz svog osobnog primjera moram reći da sam ja kroz život dosta često bila sputavana i dobivala razne kritike u smislu da ne vrijedim dovoljno ili da nešto ne zaslužujem. Kad bih iznela svoje mišljenje i stajalište o nečemu što je i drugoj strani odnosno tada odrasloj osobi bilo također van dometa, krivica se svaljivala na moja leđa sa riječima da visoko letim i da se spustim na zemlju u realan život.

I ja sam prošao iskustvo gaženja u djetinjstvu. Puno problema.
Prošao sam i kroz duhovno i vjeruj mi, duhovno nije rješenje nego racionalna pamet.

Lost-soul kaže:

Naravno takve stvari su me obično natjerale da se pokunim,slegnem ramenima i da pomislim da je čak sramotno imati misao da mogu imati ili poželjeti nešto više.
Danas kad sam shvatila da sam svjesni kreator i da mogu razmišljati daleko najdalje,takve stvari me ne diraju ali sam se bez obzira,oblikovala u skromnu osobu,nesebičnu i suosjećajnu što je svjesna sam ponekad loše za mene.

Samo nemoj da završiš sa ugodnom iluzijom "svjesnog kreatora" koji se žali na nesvjesnog duhovnjaka koji mu je neplanirano poremetio svjesnu kreaciju.

Lost-soul kaže:

Čini li nas nesebičnost duhovnima?

Ovisno o tome što smatraš sebičnost i što smatraš duhovnošću.
U situaciji gdje postoji samo jedan izbor, spasiti majku ili spasiti bebu u njenoj utrobi, što je sebičnost a što duhovnost?

[Om Tat Sat]

Fantasist kaže:

Što ako nismo predodređeni za učitelje ili gurue ? (treba za to imati svakojake sposobnosti, ponajviše volje da se ide tim putem, spasitelja možemo reći..a i odgovornost je)

Postoje normalni ljudi (dakle koji nisu subjektivni) prirodno su takvi (njima je duhovnost normalno stanje postojanja), ali jako malo ih je ili možemo reći da puno njih se pokvari kroz život (prilagode se)...i onda to donekle opravdava tezu, svih jednakih ljudi. (znaš kao se kaže, ono si što misliš i jesi)

Misliš ako mi nismo predodređeni za biti gurui? Pa ja također smatram da je to jedna velika odgovornost i poseban stupanj svijesti (pravih, istinskih gurua, naravno, ne onih koji se samo ogrnu sanyasom) i da je malo tko na toj razini. Zato danas nije jednostavno naći pravog gurua. Ne vjerujem u odjeće i titule, već u djela i istinsku sposobnost da guru shvati učenika, tj. ako pokaže sposobnost povezati se s učenikom i prepoznaje ono što učenik je, za što je i zna kako ga usmjeriti, to je po meni pravi guru. Ovi čiče što im svi padaju ničice pod noge i samo dijele mantre šakom i kapom i ljudi im stoje u redu, to mi se baš ne čini kao ono što bi guru trebao biti. But who am I to judge..

Fantasist kaže:

Uglavnom zato većina onih koji se bave duhovnosti idu sami, religija ide obično kroz zajednicu i ona je možemo reći kolektivna duhovnost. I jedno i drugo ima prednosti.

Istina, smatram da pravo posvećenje duhovnosti zahtijeva toliku instrospekciju i neku vrstu izolacije da religiji tu nema mjesta. Može ona pomoći, ne smatram je potpuno štetnom, no mislim da kad čovjek zagrebe pod svojom površinom nema što tražiti u zajednicama. Može uvijek štogod naučiti, naravno, no praksu činiš ti i tvoj mikrokozmos.

LLSkylights kaže:

Ra je to objasnio podjelom negativne/pozitivne orijentacije, odnosno "service-to-self" i "service-to-others". I sebično orijentirani, orijentirani na sebe, mogu itekako duhovno napredovati, iako bitno drukčije od onih koji imaju puno ljubavi za druge. Oni koji su orijentirani na sebe u pravilu puno rade na vlastitom napretku, kroz tjelesni i intelektualni razvoj. Daje se i puno važnosti materijalnim vrijednostima, zgrtanju bogatstva i vlasti. Da bi napredovali na sljedeću razinu s ove, moraju biti vrlo visoko orijentirani na sebe, više od 95%. Na 4. i 5. razini to je >99%. To su međusobna natjecanja (borbe, sport), fizička, intelektualna, psihička, borbe za prevlast, do krajnjih razina, gdje se druge vidi kao niš koristi, sluge, odnos gospodara i sluge, sadizam i mazohizam, fizička i psihička nasilja. Srčana (zelena, ljubavna) čakra je blokirana. Takve civilizacije mogu biti visoko tehnološki napredne, s razvijenom znanosti pa i psihičkim razvojem. Zbog svoje prirode, stalnog međusobnog uspoređivanja, natjecanja, borbe (za prevlast), skloni su međusobnom nasilju, ratovanju, silnim zlodjelima, a s naprednom ratnom tehnologijom samouništenju i međusobnom uništenju. To se je već dogodilo s civilizacijama ovdje, i naša je bila nekoliko puta na rubu uništenja, a mnogi planeti su i uništeni na taj način. Tisuće.
No razvoj ide dalje, i s dolaskom na 6. vibracijsku razinu moguće je napredovati samo kao vrlo visoko integrirana zajednička svijest. Ta vrlo visoko razvijena i napredna bića brzo shvaćaju zahtjeve za napredak na toj razini, i tu se sebičnost brzo napušta i usvaja service-to-others orijentacija na najvišoj razini, kakva je potrebna za daljnji napredak. Na toj se razini u potpunosti napušta negativna, sebična orijentacija.
Kao primjeri onih koji su uspjeli napredovati na sljedeću razinu spominju se Rasputin, Himmler, Göring, Genghis Khan, ...
Napredak kroz pozitivnu orijentaciju ide puno masovnije i kroz puno ugodniji život za sve, ali obje orijentacije omogućuju napredak i doprinose razvoju ukupne svijesti, samo se na višim razinama traži visoka integracija svijesti, zbog čega je apsolutno nužna izrazito visoka razina ljubavi prema drugima.

Super, hvala ti, baš me podsjetilo na jednu osobu koju znam a koja se intenzivno bavila service-to-self-om. Sve što si tu iznijela krasilo je tu osobu- volja za moć, jaka posvećenost fizičkom vježbanju (biti najjači, najbolji, naj, naj, naj), izuzetni psiho-trening, manipulacija, podcjenjivanje drugih. To je zapravo ono čemu se teži u lijevorukoj praksi, za razliku od puta posvećenosti Bogu i drugima.

[Devil-Hunter]

Sebičnost nas čini sve samo ne duhovnima. Sebičnost je pravac u pakao k vragu. Ljubav i razumijevanje za druge te sposobnost da uvijek budemo smireni i zadržimo mir nas čine duhovnima.

U životu se treba osloniti na sebe i svoje srce, ali ne do te mjere da se sluša samo mozak i po cijenu povrede drugih oko sebe.

Sve diplome svijeta, jezici i dostignuća ništa ne znače ako se prema drugima ponašamo kao da su manje vrijedni od nas.

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk

[Lost-soul]

http://www.sensaklub.hr/clanci/video...e-biti-sebican

[Lost-soul]

@Implosive Vidiš,meni ti je ta osoba rekla da ću ja ostati posrana u životu ako ne stavim sebe na prvo mjesto u baš svemu i s tim sam se čak i složila ali ono što mi je zapanjujuće i pomalo kontradiktorno što ta ista osoba otvoreno pokazuje nezadovoljstvo u nekim aspektima života i konstantno kuka ali i svo vrijeme stoji na mjestu u toj određenoj zamršenoj situaciji. Ono što sam zaključila da od tog nezadovoljstva ima i korist. Dakle, u suživotu sa osobom s kojom ne želiš više biti u vezi si samo isključivo jer je ta osoba slabija od nj i emotivnija,osoba koja puši fore jednog manipulatora koji koristi priliku da preko druge osobe dovede svoje želje i potrebe onako kako želi.

Ja kao osoba koja sam na jednom duhovnom putovanju i sve više doživljavam stvari emotivno,takve stvari kao ovo gore smatram ružnim čak bih rekla i zlobnim.

Pitam se ponekad u čemu ja griješim kada i u nekim dosta banalnim i glupim stvarima znam popustiti,ne da ti egu da mi bude vodilja.

S druge strane mislim da bi mi život bio lakši barem malo kad bih u određenim situacijama mogla ostavit emocije po strani i prepustit se nekoj hladnokrvnosti. To je zasigurno isto praksa.

[infra red]

Istinski produhovljena osoba nije sebicna, bar ne u onom klasicnom smislu, ali mislim da bi se moglo reci da je "sebicna" u smislu da se neda izmanipulirati itd. Sve se svodi na definiciju sebicnosti.

[pinkpantera]

Lost-soul, sebičnost i duhovnost nemaju veze jedno s drugim. Mislim da je problem dijelom i jezične naravi jer mi ljubav prema sebi (koja je Božja zapovijed btw) odmah asociramo na sebičnost. Tako nam je kultura usadila u glavu (prilično kontradiktorno s obzirom na sveprisutni individualizam). Nema konkretnih definicija, ali imaš glas savjesti. Možeš je doduše otupiti s vremenom, tako da ti bude lakše doista biti sebična. No, ako nećeš u tom pravcu, u svakoj konkretnoj situaciji ćeš znati što je sebično, a što nesebično, odnosno znat ćeš što trebaš učiniti.

[Nemruth Dagi]

"Selfish persons are incapable of loving others, but they are not capable of loving themselves either."

~Erich Fromm

[Dragan]

Sad si nagrabusila Dagi.
Zar ne znas da je From "no go" na ovom forumu.

[Fantasist]

Om Tat Sat kaže:

Misliš ako mi nismo predodređeni za biti gurui? Pa ja također smatram da je to jedna velika odgovornost i poseban stupanj svijesti (pravih, istinskih gurua, naravno, ne onih koji se samo ogrnu sanyasom) i da je malo tko na toj razini. Zato danas nije jednostavno naći pravog gurua. Ne vjerujem u odjeće i titule, već u djela i istinsku sposobnost da guru shvati učenika, tj. ako pokaže sposobnost povezati se s učenikom i prepoznaje ono što učenik je, za što je i zna kako ga usmjeriti, to je po meni pravi guru. Ovi čiče što im svi padaju ničice pod noge i samo dijele mantre šakom i kapom i ljudi im stoje u redu, to mi se baš ne čini kao ono što bi guru trebao biti. But who am I to judge..

Možda samo pripomoći onima koji su konfuzni i u fazama buđenja. Znaš ono nisi ni tu ni tamo a nešto te pere a drugi te ne shvaćaju a ti shvaćaš sve.
Kasnije mudrac mudracu baš i nemože pomoći, tek za normalan razgovor, normalnih ljudi, i onda svako svojim putem.

Om Tat Sat kaže:

Istina, smatram da pravo posvećenje duhovnosti zahtijeva toliku instrospekciju i neku vrstu izolacije da religiji tu nema mjesta. Može ona pomoći, ne smatram je potpuno štetnom, no mislim da kad čovjek zagrebe pod svojom površinom nema što tražiti u zajednicama. Može uvijek štogod naučiti, naravno, no praksu činiš ti i tvoj mikrokozmos.

Religijom (po mogućnosti svima) se možeš baviti tako da bi shvatio ljude i svjet još bolje.
Vlastiti proces i put nije opisan u knjigama. Fiksacija na knjige, i osobe, može štetiti. Tad zapostavljaš vlastitu mistiku.

[Aries13]

Lost-soul kaže:

Ja kao osoba koja sam na jednom duhovnom putovanju i sve više doživljavam stvari emotivno,takve stvari kao ovo gore smatram ružnim čak bih rekla i zlobnim.

Pitam se ponekad u čemu ja griješim kada i u nekim dosta banalnim i glupim stvarima znam popustiti,ne da ti egu da mi bude vodilja.

S druge strane mislim da bi mi život bio lakši barem malo kad bih u određenim situacijama mogla ostavit emocije po strani i prepustit se nekoj hladnokrvnosti. To je zasigurno isto praksa.

srećom, uza svu relativnost moralnih vrijednosti ipak može se izmjeriti gdje je naše ponašanje u spektru koji kreće od sebične kučke koja gazi po leševima a završava sa slabićem koji se ne zna zauzeti za sebe i svatko ga iskorištava.

Mjerenje se vrši uz pomoć zlatnog pravila koje glasi:

ne učini drugome što ne želiš da drugi učini tebi
učini drugome što želiš da tebi drugi učini

Pa tako ako je u pitanju hipotetični zadnji komad kolača preispitaj da li te imalo boli to što je netko uzeo zadnji komad a nije tebi dao prednost, ako te ne boli slobodno se maši. Moralno je i duhovno ....

s time da prije nego što zlatno pravilo uopće primjenjiš provjeri da li je to glas boga koji u tebi grmi "ne jedi zadnji kolač to je sebično", ili je to možda glas tvoje mame .

[way2go]

Aries13 kaže:

s time da prije nego što zlatno pravilo uopće primjenjiš provjeri da li je to glas boga koji u tebi grmi "ne jedi zadnji kolač to je sebično", ili je to možda glas tvoje mame .

Kako da znam koji glas je čiji? Mamu mogu prepoznati, ponekad. Govori nekim neugodnim, piskutavim, oštrim tonom. U boga zapravo ne vjerujem, ali neki ostatci indoktrinacije iz djetinjstva još su tu, tako da je moguće da se i on povremeno "javi". Zbunjena sam, prilično. Ne znam koje su emocije moje, koje su misli moje, a koje su samo neprestano vrćenje iste, raspucane ploče.

[LLSkylights]

way2go kaže:

Kako da znam koji glas je čiji? ... Ne znam koje su emocije moje, koje su misli moje...

Sada smo u razdoblju kada tim pitanjima treba dati prioritet, dati im više vremena kroz dan, i razvijati sposobnosti kroz koje ćemo doći do odgovora.
Ego, intelektualni um je tu da analizira i glavna mu je svrha opstanak u ovom fizičkom svijetu. On reagira kemijski i zato je najsporiji i najviše ograničen, a glavna mu je fora strah koji nas treba zaštiti od opasnosti u fizičkom svijetu. S tim strahom je problem što ujedno služi i kao blokada našeg razvoja.
Intuicijski impulsi i emocije dolaze od kvantne stanične inteligencije, od dijela naše duše koji je preuzeo tijelo, od naših spiritualnih vodiča i pomagača - anđela koji nas stalno prate, i od viših cjelina naše duše, Višeg Ja, NadJa, ... A mogu doći i "sa strane" od pozitivno ili negativno orijentiranih spiritualnih bića.
Da li će ti nešto pomoći ili naštetiti, pa onda i izvor takvih impulsa, može se prepoznati prema očekivanom rezultatu takvih poticaja. Da li će mi pomoći da se osjećam bolje, pozitivnije, uzvišenije, ili slabije, pokunjeno, manje vrijedno. Strah ili ljubav?
Prihvaćaj jedino pozitivne poticaje, koji te uzdižu i pomažu da se bolje osjećaš i postaješ bolja osoba.
Tvoj Viši Ja nije stao u ovo tijelo. On je tolika golema energija da bi samo malo više tebe bilo više nego što bi tijelo moglo izdržati. Zato su te emocije i impulsi najbolji dio tebe, onaj koji dolazi od dijelova koji su izravno vezani na beskonačni izvor energije i inteligencije.

[way2go]

LLSkylights kaže:

Intuicijski impulsi i emocije dolaze od kvantne stanične inteligencije, od dijela naše duše koji je preuzeo tijelo, od naših spiritualnih vodiča i pomagača - anđela koji nas stalno prate, i od viših cjelina naše duše, Višeg Ja, NadJa, ... A mogu doći i "sa strane" od pozitivno ili negativno orijentiranih spiritualnih bića.
Da li će ti nešto pomoći ili naštetiti, pa onda i izvor takvih impulsa, može se prepoznati prema očekivanom rezultatu takvih poticaja. Da li će mi pomoći da se osjećam bolje, pozitivnije, uzvišenije, ili slabije, pokunjeno, manje vrijedno. Strah ili ljubav?
Prihvaćaj jedino pozitivne poticaje, koji te uzdižu i pomažu da se bolje osjećaš i postaješ bolja osoba.
Tvoj Viši Ja nije stao u ovo tijelo. On je tolika golema energija da bi samo malo više tebe bilo više nego što bi tijelo moglo izdržati. Zato su te emocije i impulsi najbolji dio tebe, onaj koji dolazi od dijelova koji su izravno vezani na beskonačni izvor energije i inteligencije.

Zapravo, nisam govorila o impulsima. Ne "čujem" glasove koji mi govore da napravim ovo ili ono, tako da ne mogu procijeniti očekivani rezultat. Djelomično se radi o običnoj mentalnoj buci - kako kad u glavi vodiš beskonačnu raspravu s nekim, a neke od tih misli/rečenica imaju i zvučnu komponentu (auditivni sam tip, dakle ne mislim u slikama i bojama nego u tonovima, ritmovima, vibracijama...).

Ono što me je sasvim sledilo, a time i odbilo od meditacije bilo je to što je nestanak te standardne buke, omogućio nekim od tih glasova da postanu snažniji, intenzivniji, kao da su "pojeli" ove druge. Odnosno, sjedim na jastučiću i meditiram i onda odjednom "čujem" neku glupu i bezveznu rečenicu (kritiku na svoj račun, prijetnju, kako kad), to mi poljulja koncentraciju - tada je s meditacijom je za taj dan (tjedan, mjesec) gotovo i potrebno mi je par sati da se smirim, uz buljenje u TV ili neke bezvezne serije. Skrećem si misli samo da više ne "čujem" te glasove koji nisu nimalo ugodni.

Navodnike stavljam jer se ne radi o fizičkom sluhu, pa ni o auditivnim halucinacijama - to su jednostavno misli kod kojih je auditivna komponenta jače izražena. Ne osjećam ih kao dio sebe nego kao nešto intruzivno ili "ranije snimljeno". Vjerojatno je riječ o nekakvim potisnutim sjećanjima iz djetinjstva koja tijekom meditacije nalaze svoj ventil. Ali neugodno je. Zapravo, radije bih razgovarala s "pravim" demonima, mračnim silama itd., nego s ovime što me "proganja".

[LLSkylights]

way2go kaže:

... Vjerojatno je riječ o nekakvim potisnutim sjećanjima iz djetinjstva koja tijekom meditacije nalaze svoj ventil. Ali neugodno je. Zapravo, radije bih razgovarala s "pravim" demonima, mračnim silama itd., nego s ovime što me "proganja".

Tog se je lako riješiti i nema razloga za strah. Negativne misli i ovo što navodiš se mogu pojaviti. Tada ih samo trebaš jednostavno odbaciti i prebaciti misli na pozitivno. Te negativnosti će se vraćati i pojavljivati ali neće napraviti nikakvu štetu ako si ih svjesna, svjesna da ti nisu potrebne i odmah ih odbaciš, i dalje misliš na pozitivno. Ti sama tu u potpunosti kontroliraš situaciju. Kratkotrajne negativnosti ti neće ulaziti u karmu niti će ostavljati traga u nekakvoj energiji s kojom bi se kasnije trebali hrvati. Ništa od toga. Samo iz odmah odbaciš i zamijeniš pozitivnima.
One mogu biti i sjećanja iz prošlosti kakvih imamo u obilju, ali te smo situacije već riješili i one nam nisu potrebne. Sada smo u situaciji kada dižemo vibracije, i te niže vibracije nam samo čine balast kojega se rješavamo. To je normalni proces sada kada prolazimo kroz velike pozitivne promjene.
Više od takvih misli šteti nam strah od njih. Strah nam je najgori neprijatelj. Blokira nas u razvoju i drži nas u niskim vibracijama. Posve nepotrebno, a generiramo ga sami. Čega bi se trebala bojati? Kratkotrajnu negativnu misao odmah možeš šutnuti u zaborav. Ti u potpunosti kontroliraš situaciju. Ti sama za sebe biraš lijepe pozitivne misli, lijepe emocije, lijepo okruženje, ljubav... Ti si svjetlost koja svijetli kao sto milijardi Sunaca. Što bi moglo ugroziti takvo biće? Ništa.

[way2go]

Dragan kaže:

A o kojem kolacu se radi ?
Da li je kupljen, ili ga je neko napravio ? Tko ?
Koliko komada je bilo ukupno na tanjuru ?
Koliko je ko od prisutnih kolaca vec pojeo ?
Koliko kolaca si ti vec pojela ?
Da li je zadnji kolac bio najbolji ?
Da li je kolac uopste bio dobar ?
Da li je zadnji kolac mogao da se podeli, tako da dvoje/troje simultano podele zadnji kolac ?
Kakava osecanja i misli imas prilikom jedenja tog kolaca ?
Kakava osecanja i misli imas, ako neko drugi uzme taj zadnji kolac ?

U praksi, taj zadnji kolač obično na pladnju stoji dok ne završi u smeću jer je svima prisutnima neugodno uzeti ga. Škicaju ga po skrivećki, oblizuju se kao mačke, ali nitko se ne usuđuje uzeti ga. To je svojevrsna društvena igra u kojoj je cilj ispasti fini gospodin/dama a ne požderuh. U njoj uvijek gubi domaćica koja bi rado oprala pladanj, a ne može sama pojesti kolač jer je prethodno utrpala u sebe sve one koji nisu uspjeli.