Dobar ili NEDOVOLJNO dobar

[malena112]

Bok!

Od kuda početi? Od početka.
Prije 3 godine sam se preselila u drugi grad., našla posao u firmi i tamo upoznala dečka, sadašnjeg. Starija sam od njega 4,5 godina. Radimo oboje u struci. Razika je što sam ja osoba koja imam apetita prema životu i uspjehu, a on... ne. Njegov posao je prosječan. Projsečna mu je i plaća. No on je zadovoljaN. Ima nepunih 28 godina i živi sa roditeljima jer nas se u mejstu u ojem jesmo niti ne iplati da iznajmljujemo stan. I to je ok. Međutim, ja sam spremna otići iz ovoga grdada jer mi je ponuđeno bolje radno mjesto iako je radno mjesto koje sada imam sigurno ali mi plaća mala i sigurno da obzirom na konkurenciju neću dogurati do nekog statusa. Neće ni on, mislim, možda hoće za 15 godina.
tvar je u tome, što sam ja spremna napraviti rizik i odseliti se u veći grad gdje mi nude posao i znam da bih tamo mogla kupiti stan prije nego ovdje gdje jesam jer je sve skupo.
Naravno, razmišljam o obitelji, ne želim to sutra ali smatram da čovjek bez plana je čovjek bez cilja, a čovjek bez cilja troš zrak...

On bi se odselio ZBOG MENE. Ja smatram da to nije pravi odgovor jer bi trebao uzeti sve činjenice u obzir i shvatiti da bi i njemu bilo puno više mogućnosti da se odseli i da treba nekad život uhvatiti za jajca a ne životariti na sigurnome.
Uglavnom, njegov strah je da neće naći posao i strah ga je pustiti ovaj posao koji ima, što znači da je klimavo da bi se on trudio da ga i nađe jer je karakterno isto jako slab.
Sad ja se mislim, ima godina koliko imam, ovdje gdje jesam mi je za sada ok jer nemam neke troškove i plaću trošim na sebe ali razmišljam da ostanem ovdje sa njim i imam djecu da bi mi život bio težak zbog manjkavosti mogućnosti, a ja volim mogućnosti.
Volim ga i nikada me nitko nije tretirao bolje nego ok, i to me drži..i činjenica da možda nikada neću upoznati bolju osobu od njega i za vezu i za bak i za pojam da bue otac mojoj djeci. Možda...
S druge strane ako odem onda idem za karijerom, za poslom, za mogućnostima lai možda gubim njega.
A vejrovatno da, jer kažem, on je tako mekan ko muškarac. Nema svoje ja, nema kičmu, Boji se riskirati.

Kada ga pita, gdje vidi nas dvoje za 2 godine, on kaže ne znam.
Komunikacija nam je nikakava jer većinom ja pričam a on šuti. Kao da blokira...
Kada ga pitam zašto je sa mnom, on kaže jer te volim i da se ne vidim sa tobom ne bi sa tobom ni bio.

Nije mi lako.

Otići za poslom i mogućnostima (ja sam takva da želim zarađivati, želim dokazati svima da sam spsobna žena) ili ostati i grliti se u krevetu i šaputiti ja tebe volim i ti voliš mene.... Roditi djecu i biti seljo za kompom za malu lovu.

Nisam dovoljno odrasla da bih znala (ako tonitko zna) da li je u životu bitnije ovo prvo ili ovo drugo.

[Etta]

Mislim da si ti u ovom postu sama sebi odgovorila.
U nekoliko rečenica pri kraju.
Kratko i jasno si rekla što želiš, a što ne želiš.

[starakrpa]

Pa ak je on rekao da bi išao u drugi grad,nije bitno dal zbog tebe ili kojeg razloga,kaj nemre pogledat i prijavit se na neke poslove dok još tu radi?
Da vidite jel ima tam mogućnosti uopće za njega.

[Ufur]

Meni se nekako cini, citajuci ovaj post, da bi se moglo i da nije ne moguce utjecati na njega (ne mislim manipulativno ili na silu), nego onako lijepo i zdravorazumski da odete van zajedno. To je u svakom slucaju dobra stvar za dvoje mladih ljudi trenutno.

Posebice je vesela i radosna cinjenica da se volite i da se slazete i da ste tu jedan za drugoga.

Mislim da malo mekanije pritupis i da imas sanse da dobijes i njega i da odete zajedno negdje i zapocetne zivot.

Eto, drzim fige da uspije.

[malena112]

Naravno da ima, ja uvijek vjerujem da ima. Školovan je. Treba samo imati snage pretrpiti ako ne dobiješ posao iz prve. Milsim da bi njegovi pukli na živce da kaže da daje otkaz. Dok moji recimo, uvijek kažu, guraj dalje, probaj, bori se, traži posao dalje...
Zanima me, treba li ići za poslom, za karijerom, za gladi za životom ili treba cijeniti što si našao ljubav s kojim imaš mogućnosti da imaš obitelj jer je partner emocionalno stabilan i dobar ko čovjeK obzirom da se to teško nalazi.

Neki kažu "hebeš ljubav, zaljubiš se 100 puta, bitno je živjeti", a neki "hebeš sve to, važno je imati pored sebe pravu osobu, lako za pare"

[Ufur]

Pokusaj utjecati na njega, ne na silu i ne histericno, pokusavaj neko vrijeme, nakon toga odustani.

[avelina]

Otidi. Nemoj ostati jer ces pozaliti.
A njemu daj rok od par mheseci ili gidine dana da nade posao u tom gradu i dode za tobom. I prostora da se nav8kne na ideju promjene sa starog u nesto sasvim novo i drugacije.
I zivi polako i spremna na sve mogucnosti. Ako bude spreman i zeli biti s tobom,potrudit ce se. Ako je staticar, lijen ili nedovoljno tainteresiran, i bolje da nisi s njim.

[Flat]

Sve pet, ali kome se to moras dokazati da mozes?

I zasto je to uopce bitno?

Sent from my D2403 using Tapatalk

[Ro_]

Prilično je jasno da ćeš otići, pazi kak si formulirala rečenicu - Otići za poslom i mogućnostima (ja sam takva da želim zarađivati, želim dokazati svima da sam spsobna žena) ili ostati i grliti se u krevetu i šaputiti ja tebe volim i ti voliš mene.... Roditi djecu i biti seljo za kompom za malu lovu.


Čovjeka za kojeg kažeš da ga voliš više si puta nazvala slabim - možda se ti uz njega sebi činiš jača?

[My time]

Što ti hoćeš od tog klinca od kojeg si starija 5 godina?
I sama kažeš da je mekan kao muškarac, da nema svoje ja i da nema kičmu.
Kažeš da ti ne treba seljo koji sjedi za kompjuterom i zarađuje malu lovu.
Daj pusti tog mladog dečka da si nađe neku mlađu curu koja će ga znati cijeniti i voljeti baš takvog kakav je, a ne takvu kao ti koja bi mu cijeli život izigravala mamu i natjeravala ga na ono što on sam ne želi.

[malena112]

Istina je da ja imam veliki poriv za dokazivanjem. Uvijek mislim da nisam dovoljno dobra zbog toga što, ma koliko dobra bila, moj otac spušta i za njega nisam nikada dovoljno dobra, to je neka druga priča, doduše. I znam da me sa ovoliko godina više ne bi trebalo biti briga, i nije me briga ali u meni je ostao usađen osjećaj za dokazivanjem da vrijedim jer ma koliko vrijedial čini mi se da ne vrijedim dovoljno. Teško mi se toga riješiti u životu.

[Flat]

My time kaže:

Što ti hoćeš od tog klinca od kojeg si starija 5 godina?
I sama kažeš da je mekan kao muškarac, da nema svoje ja i da nema kičmu.
Kažeš da ti ne treba seljo koji sjedi za kompjuterom i zarađuje malu lovu.
Daj pusti tog mladog dečka da si nađe neku mlađu curu koja će ga znati cijeniti i voljeti baš takvog kakav je, a ne takvu kao ti koja bi mu cijeli život izigravala mamu i natjeravala ga na ono što on sam ne želi.

Prpsjecna lova nije mala lova.
60 posto hrvata zaradjuje manje od.prosjecne place.

E da, zaboravio sam reci da mi karijeristice nisu nimalo privlacne.

[malena112]

My time, rekals am da ću ja biti seljo koji radi za male pare a ne on. To je prvo, a drugo je to da je on osoba koju treba pogurati u životu jer ga niko ne gura, a ja mu pokušava prikazati da nije dobro živjeti u kutiji i voditi se činjenicom "ne talasaj"....

i još nešto, baš si dao ružan komentar...bitter

[malena112]

Nisam ja karijeristica, već želim biti u mogućnosti da ako kupimo stam da ja zarađujem dovoljno da ga mogu opremiti, da mu mogu priuštiti putovanje, lijep poklon, da mi djeci ništa ne fali itd.... da iskoristim što sam godinama ulagala u znanje, školovala se, da ne ovisim o parama partnera... Da ne mora on sutra fušariti da bi mi mogli platiti struju.

[My time]

malena112 kaže:

My time, rekals am da ću ja biti seljo koji radi za male pare a ne on. To je prvo, a drugo je to da je on osoba koju treba pogurati u životu jer ga niko ne gura, a ja mu pokušava prikazati da nije dobro živjeti u kutiji i voditi se činjenicom "ne talasaj"....

i još nešto, baš si dao ružan komentar...bitter

Već sad mu izigravaš mamu. Jesi ti svjesna činjenice da su žene ionako za 5 godina zrelije od svojih vršnjaka. Dakle, ti si od ovog zrelija deset godina i stalno mu hoćeš nataknuti svoje mišljenje. Jel to njemu treba? On je zadovoljan s onim što ima i ne trči za nekim stvarima koje su tebi jako bitne.
Pametnom dosta.

[malena112]

MY time; Ovo je čisti ad hominem argument. Prvo, ja sam neizmjerno zahvalna ljudima koji su me pogurali u životu kada sam ja za to bila slaba, pod pogurali mislim na to otvorili mi vidike, a ja sam bila ta koja je promišljanjem donjela odluku. Ako su žene mentalno zrelije od muškaraca 5 godina, nadam se da pri tome misliš na emocionalnu inteligenciju i zrelost jer ostalo je totalna budalaština. Ovdje se radi o životnim odlukama gdje pokušavam emocije maknuti u stranu, također i on.

Prema ovome najbolje bi bilo da tražim muškarca koji je minimalno stariji 5 godina i onda ću sigurno imati osobu koja će mi parirati? Da. Tako se živi. To su pravila.

[Ertrinken]

My time kaže:

Već sad mu izigravaš mamu. Jesi ti svjesna činjenice da su žene ionako za 5 godina zrelije od svojih vršnjaka. Dakle, ti si od ovog zrelija deset godina i stalno mu hoćeš nataknuti svoje mišljenje. Jel to njemu treba? On je zadovoljan s onim što ima i ne trči za nekim stvarima koje su tebi jako bitne.
Pametnom dosta.

Ne glumi mu ona mamu, on mamu koja treperi nad djetetom već ima i ona bi doživjela živčani da djete da otkaz, a još da ode sa drugom ženom (mislim -koja nije ona) -autorica je manje više tako napisala.
Tvoj komentar je poprilična projekcija, te nazivaš autoricu pezorativno "mamom" te kako je starija od njega (jbt kao da je trideset godina starija) . Ima cura i od 18 koje su ambiciozne i nemaju želju sjediti doma sa njegovom starom i gledati sapunice.

Sad ću ja zazvučati grubo- teško ćeš ti njega izvući iz kutije, na duže staze , šta god odlučili, umoriće vas to. Ti ne možeš u kutiju, on ne može van. Sem možda na izlet. Ako se odluči za izići van, tražiti novi posao i slično -mora odlučiti sam. Ili ćete imati što novo za prebacivanje....

[malena112]

Već se dešavalo da razgovaramo o nečemu (u biti ja razgovaram, a on šuti) ja ga pustim da razmisli, dam vremena da ako već sada ne zna što bi da ima vremena sam sa sobom o tome razmišljati, međutim, svaku puta se desi da on to vrijeme obično baci u vjetar, odnosno, nada se da ja temu više neću sapočinjati. Ukratko nemamo konstruktivne razgovore... J ga volim i poštujem, staloženija je osoba od mene i odogovara mi tako miran karakter. Samo, eto, kada hoću da bar imamo neki plan, da razgovaramo, da vidimo mogućnosti imam osjećaj da sam prepuštena sebi i da će biti onako kako ja napravim - ili ću ostati ili ću otići. Kda bi on samo malo pokazao energije, tipa "ok, jubavi, probaj ti pa ćemo vidjeti, ja isto mislim da bi bilo dobro probati, pa snaći ćemo se, jedno od nas će uvijek raditi, nećemo propasti dok drugo traži posao" ili tako nešto... kad ja tako nemu kažem, on šuti sat vremena, onda ja već posatanem nervozna jer pričam sa zidom i naravno želim da čujem neke zvukove iz njegovih usta, a on kaže: "slažem se sa tobom, sa svime, ali meni je posao problem"....

ja bi onda od očaja plakala, eto, tako mi dođe...

I ništa, opet svoje nedoumice samo prenesem za enki drugi dan...

[My time]

Pet godina je dosta velika razlika.
Sad se to možda i ne vidi, ali kasnije će sve više.
Koji je vrag današnjim curama da si traže toliko mlađe i onda ih uporno žele promijeniti?
Što bi tek radila od tog klinca da se uda za njega i rodi dijete?
Zašto bi ona njega poguravala i učila životu? Koliko znam, za to služe roditelji, a ne cure. Uostalom, on ima 28 godina i valjda sam zna što je za njega najbolje. Trenutno je zaljubljen u autoricu, ali ako ona bude toliko forsirala na tim promjenama, brzo će ta ljubav splasnuti.
Ljubav je kad nekoga voliš baš takvog kakav je.

[mantisa]

Bilo bi najbolje ne birati između te dvije stvari.
Možda da pokušaš realizirati svoje ambicije bez da i njega tjeraš na to isto, ako on zaista nema želju za tim. Ako se preselite, on bi možda mogao naći posao sličan ovom koji ima sad.
Bi li bila zadovoljna s tim? A on?