Ouspensky i Gurdjieff

[Floverka]

Bolji od tebe kaže:

Ono što danas znamo o eneagramu, najvećim dijelom potječe od učitelja duhovnosti Georga Iwanowitscha Gurdjieffa (1877-1940) koji se tipologijom ljudskih karaktera bavio u prvoj polovica 20. stoljeća

Eneagram označava devet psiholoških modela duše koje su poznavali još stari kršćanski kao i islamski mistici. Eneagram odgovara na devet različitih ljudskih karaktera. Doslovno znači devet znakova (grč. ennea = devet, gramma = znak). Vrlo je star model koji tumači psihološku strukturu čovjeka i kroz nju želi razumjeti ljudsko ponašanje.

Stoljećima, pa čak i tisućljećima o ovome je postojala usmena tradicija. Nitko ne može točno utvrditi gdje i kada je nastao eneagram. Neke indicije postoje da su se ljudi pitanjem ljudskih karaktera bavili i prije 3000 godina.

Zanimljivo, bi li se dala povući kakva poveznca između Gurdjeffovog eneagrama i Jungove tipologije ličnosti koja je opet temeljena na grčkoj, samo znatno sofisticiranija.

[Floverka]

Happyning kaže:

Pozdrav @LisenSvihPrava

Mozes li mi odgovoriti sto to zelis postici aktivnim promatranjem?

Promatralo i promotreno se dogadja istovremeno. Promotreno se uvijek izmjenjuje.

Da li promatralo ikada nestaje pa se ponovo pojavljuje?

Da li je potrebano ulagati napor da se promatra?

Sto je to promatralo?

Mislis li da ce ti na neki nacin biti bolje u zivotu ako ces aktivno i sa naporom prakticirati promatranje?

Zasto jednostavno ne bi uzivao u setnji do posla?

Ako jednostavno uzivas znaci da se promatra samo po sebi. A ako ne uzivas isto tako znaci da se promatra samo po sebi jer primjecujes to automatski i bez napora

Po meni stvar nije u samom promatranju jer smo onda samo u promatranju u tehnici, odjeljeni, nevezani, odcijepljeni od promatranog, i opet sa s druge strane nije stvar samo u promatranom jer smo tada vezani za promatrano pa nas samo promatrano raznositi na sve strane.
Kako ja vidim stvar je u istovremenosti promatrala i promatranog. Tada smo u potpunosti zivi a ne samo na pola. Ne tehniciraj i ne mahaniziraj RL, zivi ga.

Ja nemam pojma sto Ouspensky i Gurdjieff pisu. Kao sto se i vidi U ovo malo teksta sto je u ovoj temi napisano ima nekih stvari koje nekome godinama mogu otezati i odgoditi "samorazvoj i spoznaju" ako ne osjeti bit napisang.

Bas se pitam kakav li je taj tvoj mehanicki hod? Ne pitam sa sprdnjom samo me je iskreno znatizeljno nasmijao.
Nadam se da na ledima nemas onaj leptiric za navijavanje mehanizma. Oprosti mi, nisam se mogao suzdrzati.

Ne razmisljaj o tome, probaj to osjetiti jer je prejednostavno za razmisljanje.

Zivio u setnji zivotom!

Leptirić - ključić? zgodno, sviđa mi se, ne bi li čovjek koji se samopromatra i toga trebao biti svjestan? Biti svjestan onoga što nas pokreće, bit uopće svjestan motiva samoopservacije?

[LisenSvihPrava]

Floverka kaže:

Leptirić - ključić? zgodno, sviđa mi se, ne bi li čovjek koji se samopromatra i toga trebao biti svjestan? Biti svjestan onoga što nas pokreće, bit uopće svjestan motiva samoopservacije?

OFC da treba biti svjestan . možda sam krivo protumačan. konkretno ova vježba hodajnja + thoughtlessness (promatranje daha) + brojanje. Po gurj i ouspe kako (mi kaže dobar drug) čovjek nemože rasti ako samo jedna od centra vježbam . Ista stvar s biljkama (super sjeme, sunce, voda i ono će rasti no međutim ako je zemlja za kurac ništa od toga ). Znači da bih ja morao rasti moraju svi uvjeti biti optimalni u suprotnmoe ili nema biljke ili je deformirana ili raste pa se posuši , ili .....
danas sam pročitao jednu jako ljepu rečenicu koju sami ovdje dobio a i čuo sam je mnogo puta i slične verzije.
JA SAM PRAZNINA IZMEĐU SVOJIH MISLI. (budah kaže da je nirvana u tome mjestu ili ja krivop brijem ?) . da li se to misli i na ono stanje između udaha i izdaha u fizičkom smislu . Sad neznam jesam li shvačen . Hvala na linku budem pročitao pa valda shvatim nešto. Upravo ovi citati koje je koolega neomeđena točka pisao . Sex je najjača energija ( ja bih rekao animalana , prirodna , biološka potreba odnosno trik za produženje vrste , be toga nebih bilo ljudi ) . Ona bi po meni trebal biti od boga odnosno ina je dio essenca svake inividue. Bar moje mišljenje prije čitanja ovogoa , možda se promjeni a možda bude indetično.
Molim tuđa razmišlljanja , kritike , i razgovori dobro došli, lijep pozdrav "Svjetleći ratnici "

[Happyning]

@LisenSvihPrava

Tražiti sebe u praznini između misli. Nemoj tu izjavu doslovno shvatiti. Suptilnost je kljuć.

a ako je doslovno shvatiš...Uf...tako ćeš dobiti sa "štapom" po glavi od života kao što sam i ja dobio da će ti nadam se na sreću na kraju "zaiskriti" jer potrebnu skromnost imaš.

I ja sam to tako MISLIO u toj perspektivi koja tebe za sada prirodno vuče u odnosu na tvoje jedinstvene preferencije.

Evo ti malene "prečice" koju bih volio da si ti meni prije dao:
---> Ti Jesi bez obzira na misli ili na ne postojanje misli.

Tko traži tu pauzu, prostor, interval između misli?
Je li to misao traži nemisao?
"Zmija koja grize vlastiti kraj"

Ne traži se u postoru između misli jer to će ti možda biti "Never Ending Story".

Misli su isto Ti!
Zato se nemoj izgubiti i gubiti vrijeme samo u praznini.

Na kraju svega slušaj samo sebe, samo Ti ti govori što Jesi.


@Floverka

...a možda je zaista motiv za samopromatranjem baš samo jednostavno i suptilno uviđanje da imamo leptirić/ključić na "leđima", a sad da li ga treba istrgnuti iz sebe te baciti tako da se nikad više ne navine od nas samih ili da nas "drugi" navinu je misterija.

Bitno je da budemo svoji i da nas nitko ne navijava pa čak ni mi sami preko drugih.

[Gorštak]

da floverka

a ja zavidala

[LisenSvihPrava]

Happyning kaže:

@LisenSvihPrava

Tražiti sebe u praznini između misli. Nemoj tu izjavu doslovno shvatiti. Suptilnost je kljuć.

a ako je doslovno shvatiš...Uf...tako ćeš dobiti sa "štapom" po glavi od života kao što sam i ja dobio da će ti nadam se na sreću na kraju "zaiskriti" jer potrebnu skromnost imaš.

I ja sam to tako MISLIO u toj perspektivi koja tebe za sada prirodno vuče u odnosu na tvoje jedinstvene preferencije.

Evo ti malene "prečice" koju bih volio da si ti meni prije dao:
---> Ti Jesi bez obzira na misli ili na ne postojanje misli.

Tko traži tu pauzu, prostor, interval između misli?
Je li to misao traži nemisao?
"Zmija koja grize vlastiti kraj"

Ne traži se u postoru između misli jer to će ti možda biti "Never Ending Story".

Misli su isto Ti!
Zato se nemoj izgubiti i gubiti vrijeme samo u praznini.

Na kraju svega slušaj samo sebe, samo Ti ti govori što Jesi.


@Floverka

...a možda je zaista motiv za samopromatranjem baš samo jednostavno i suptilno uviđanje da imamo leptirić/ključić na "leđima", a sad da li ga treba istrgnuti iz sebe te baciti tako da se nikad više ne navine od nas samih ili da nas "drugi" navinu je misterija.

Bitno je da budemo svoji i da nas nitko ne navijava pa čak ni mi sami preko drugih.

Hvala braćo surferi . Trebat će mi svaka korisna informacija. Ljepo mišljenje imaš da sam skroman (međutim dosta sam kritičan prema sebi , pa si možda i m mislim da sa skroman, taština je nešto čega sam svjestan i onda kada postignem neki mini cilj,osjetim nešto (počinjem se kritizirati da se ufuravam i da sam tašt pa si brijem da je sve moja taština) . Jasno mi je da nesmijem "kritički" gledati (odnosno promatrati sa naegativnim emocijama ) . Nego jednostavno primjećivanje kakvo je i neosuđivanje tog što jest nego primjećivanje.
Ovo rečenica koju sam napisao predhodno gore . TO mjesto između daha i uzdaha je kako ti nazivaš praznina....po meni najmirnije mjesto iako ga nemogu osjetiti kopletno jer je zaista teško (barem meni) . Konkretno pokušav primjetiti što je točno između udaha i izdaha . Koji točno JA tamo čuči ?.Mislim da se u toj praznini nalazi pravi ja . No daleko sam još od toga .
Suptilnost je ključ i tu se slažem s tobom , do suptilnosti treba doći. Mašina ima svoj rad već ohoho godina i vjerovatno je (postala toliko suptilna da je nemogu ni primjetiti) . Zato trebam suptilno oslušavati, promatrati (beztrudno , ako se može tako reći .
Živjeli Radnici

Ti Jesi bez obzira na misli ili na ne postojanje misli . ovo potpisujem

[Happyning]

@LisenSvojihPravaca

*Suptilno* Beztrudno

Ti Jesi bez obzira na misli
ili na ne postojanje misli.

Isto tako uzmi u intuitivno opažanje da je to istovjetno i u vezi daha.
Da Ti Jesi bez obzira primjetio ti apsolutnu prazninu između daha i sam dah.

Ako primjećuješ taj nedodirljiv mir, i tog što ti misliš da zaista Jesi u toj i kao ta praznina onda tko ili što opet primjećuje tog "stvarnog Ti kao praznine"?
To su neka dva ti?
Netko, nešto primjećuje pravog Ti?
Uz to još to nešto ili ti tvrdi koliko je teško vidjeti samog sebe!?
Tko tu koga?

To što ti Jesi ne može nestati pa se opet nekako pojaviti od negdje.
Ti nisi kao šalter koji ima sposobnost palit i gasit žarulju.
To što ti Jesi je stalno. Ne možeš nestati, samo ne možeš vidjeti sam sebe koji nema tu sposobnost nestajanja i pojavljivanja. Prava si faca koja je neuništiva ALI nije tašta zbog toga.

Ti si jednostavno To koje čita ove riječi. Nema tu mistike.
To je problem samo za um jer je to za njega krajnje prejednostavno i presuptilno da bi to mogao promisliti i shvatiti.
Ta suptilnost Ja Jesam nema nikakve sličnosti sa suptilnošću procesa kako najbolje ispeći jaja na oko.

Ti nisi objekt. Ne možeš vidjeti samog sebe. Isto kao što oko ne može vidjeti samo sebe.

Udah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - izdah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - ...
To je cjeloviti interval i Ti Jesi taj cjeloviti interval koji istovremeno VIDI taj interval.

Nisi samo praznina. Cjelina si. I praznina i ono što privremeno izvire iz praznine, neko vrijeme traje pa opet uvire u prazninu. To "dvoje" nije dvoje.

Nek ti "fokus" bude na tome Jednom, na tom "obojem", na tom cjelovitom intervalu koji ti Jesi. "Oko" si koje Vidi cjelinu, zaJednost. Tu se gubi subjekt-objekt i ostaje ono što Jest.

Koncentriran fokus ti je potreban samo u praktičnom svakodnevnom življenju koji ne bi postojao tj. ne bi bio viđen bez tebe koji Jesi.

U jednom ćeš instantu suptilno uvidjeti da nije potreban nikakav namjerano usmjeren fokus za ono što ti Jesi.
Tj. biti će ti puno puno lakše kad na kraju suptilno primjetiš da za to nije potreban nikakav rad jer taj "rad" je automatski, kojeg beznaporno "radi" tvoja istinska priroda.

Uživaj u radu ne radeći
Nemoj previše razmišljati o tome jer će ti glava nateknuti i time ti donjeti samo frustraciju. Um ne može shvatiti paradoksalnot.
To je samo za Sizifa dok jednog dana ne pošizi i pusti taj kamen koji uzaludno gura.
Mani se Šižifastog posla osim ako ti je to za sad u ovoj etapi tvog putovanja zaista nekako potrebno dok ne pregoriš i uvidiš uzaludnost toga.

Ne pokušavaj vidjeti sebe jer Ti Vidiš.
Ne možeš biti viđen od samog sebe.
Ti jednostavno i najjednostavnije Jesi i to je sva magija koja to nije.

Hvala ti što si mi to suptilno rasvijetlio

[samting]

Floverka kaže:

Leptirić - ključić? zgodno, sviđa mi se, ne bi li čovjek koji se samopromatra i toga trebao biti svjestan? Biti svjestan onoga što nas pokreće, bit uopće svjestan motiva samoopservacije?

Motiv samoopservacije jest otkrivanje svih ostalih motiva, to je očigledno. Ne možeš da se promatraš sa namjerom, a da nisi između ostalih stvari koje zamjećuješ u sebi, istovremeno/povremeno svjestan i toga. U suprotnom ne dolazi do pamćenja onoga šta se je izpromatralo, stvara se nova nesvjesnost, ono što se upravo želi rastopiti. Bez pamćenja nema ni sinteze dijelova slagalice koji su potrebni da bi se došlo do korijena bilo kojeg mehanizma. Svakako se želi uvidjeti ono šta se trenutno ne vidi, a za to je potrebno uopće prihvatiti tu ideju da ne vidimo. Barem jednu pojavu, a kamoli skoro cjelokupnu unutrašnjost. To bi bio preveliki šok, zato je napredak spor i postepen, ali ne i nemoguć.

[LisenSvihPrava]

Happyning kaže:

@LisenSvojihPravaca

*Suptilno* Beztrudno

Ti Jesi bez obzira na misli
ili na ne postojanje misli.

Isto tako uzmi u intuitivno opažanje da je to istovjetno i u vezi daha.
Da Ti Jesi bez obzira primjetio ti apsolutnu prazninu između daha i sam dah.

Ako primjećuješ taj nedodirljiv mir, i tog što ti misliš da zaista Jesi u toj i kao ta praznina onda tko ili što opet primjećuje tog "stvarnog Ti kao praznine"?
To su neka dva ti?
Netko, nešto primjećuje pravog Ti?
Uz to još to nešto ili ti tvrdi koliko je teško vidjeti samog sebe!?
Tko tu koga?

To što ti Jesi ne može nestati pa se opet nekako pojaviti od negdje.
Ti nisi kao šalter koji ima sposobnost palit i gasit žarulju.
To što ti Jesi je stalno. Ne možeš nestati, samo ne možeš vidjeti sam sebe koji nema tu sposobnost nestajanja i pojavljivanja. Prava si faca koja je neuništiva ALI nije tašta zbog toga.

Ti si jednostavno To koje čita ove riječi. Nema tu mistike.
To je problem samo za um jer je to za njega krajnje prejednostavno i presuptilno da bi to mogao promisliti i shvatiti.
Ta suptilnost Ja Jesam nema nikakve sličnosti sa suptilnošću procesa kako najbolje ispeći jaja na oko.

Ti nisi objekt. Ne možeš vidjeti samog sebe. Isto kao što oko ne može vidjeti samo sebe.

Udah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - izdah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - ...
To je cjeloviti interval i Ti Jesi taj cjeloviti interval koji istovremeno VIDI taj interval.

Nisi samo praznina. Cjelina si. I praznina i ono što privremeno izvire iz praznine, neko vrijeme traje pa opet uvire u prazninu. To "dvoje" nije dvoje.

Nek ti "fokus" bude na tome Jednom, na tom "obojem", na tom cjelovitom intervalu koji ti Jesi. "Oko" si koje Vidi cjelinu, zaJednost. Tu se gubi subjekt-objekt i ostaje ono što Jest.

Koncentriran fokus ti je potreban samo u praktičnom svakodnevnom življenju koji ne bi postojao tj. ne bi bio viđen bez tebe koji Jesi.

U jednom ćeš instantu suptilno uvidjeti da nije potreban nikakav namjerano usmjeren fokus za ono što ti Jesi.
Tj. biti će ti puno puno lakše kad na kraju suptilno primjetiš da za to nije potreban nikakav rad jer taj "rad" je automatski, kojeg beznaporno "radi" tvoja istinska priroda.

Uživaj u radu ne radeći
Nemoj previše razmišljati o tome jer će ti glava nateknuti i time ti donjeti samo frustraciju. Um ne može shvatiti paradoksalnot.
To je samo za Sizifa dok jednog dana ne pošizi i pusti taj kamen koji uzaludno gura.
Mani se Šižifastog posla osim ako ti je to za sad u ovoj etapi tvog putovanja zaista nekako potrebno dok ne pregoriš i uvidiš uzaludnost toga.

Ne pokušavaj vidjeti sebe jer Ti Vidiš.
Ne možeš biti viđen od samog sebe.
Ti jednostavno i najjednostavnije Jesi i to je sva magija koja to nije.

Hvala ti što si mi to suptilno rasvijetlio

Hvala ti na lijepim riječima i savjetima , mnogo će mi pomoći. Nego htio sam postaviti ovdje jos par pitanja, koje sam primjetio u samopromatranju , odnosno dvije konkretbne situacije.

1. Ujutro idem na posao, nedaleko od moga doma ja na zebri sa slušalicama u ušima i vidm malo u daljini jednog labradora jako ljepog. Iza njega je bio njegov gazda, ono sto sam ja radio je bila cista obezervacija psa, nesto je snidfao na oni plakatima i u jednom trenutku je krenio prema cesti tje preko cest . U tome trenutku unatoc mojoj obzervaciji i gledam kako pas ide preko ceste , vidim na pocetku svog vidnopg polja da auto dolazi ispred psa(no sve se odvijalo dosta sporo, tj nisu bile velike brzine) . Auto je jedno 4 m od psa a ja u tom trenutku na glas vićem Ne, Ne, NE . Intersnatna stvar ad mi se misao rečenice u tom trenutku obzervacije uopće nije stvarala da sam msili u tom trenutku "gle auto će ga zgazit". Nego sam bio u trenutku odnonso bez misli ali moja psihofizička reakcija je bila da sam uzviknu (nesvjesno, beztrudno, prirodno) . Psu nista nije bilo auto je u tom trenutku dovljno usporio , i pas je bezbrižno prošao kao i njegov bvlasnik. Moje pitanje tko je to vikao NE NE NE ako ja nisam svjesno odlucio to reci odnosno doslo mi je toliko prrodno kao dah.Tu sam dosta razmišljao da li je moja podsvjest tu reagirala jer imam i dobrih i loših iskstava sa psima ali u globalu ih volim i dragi su mi . Nakon razgovara sa prijateljem imam osjecaj da to uopce nije doslo od mene nego do viseg ja (barem mislim neznam kako bih do nazvao ) .

2. ovo sada ja možda zabrijavam ali mislim da bi bilo dobro da i ovo kažem , pa da me poljujete i spustit me na zemlju . Znači imam djevjku već dosta godina i imaomo jako prisan odnosnot , sve se zna i bla bla , živimo skupa 3 godine zajedno 6 , ugl da krenem . Bilo je zasita frikiy situacija kada recimo sam sanjao njeku jneu frendicu kako imam šeme s njom , a ona ej sanjala da sam se sexo s njiom i smijo joj se u facu . ugl dosta frikiy stvari .
Odnso nam je fkt dobar jer zasita nadopunjujemo si misli konstatnto odnosno znamo ko šta misli i dslovno znamo ko će šta reć . Međutim doso sam sa posal imao sam doma još veš i suđe malo prat. I događa se slejdeće , ja odlučim svijsno radidit kužne obaveze (bez misli , u trenutku raditi stvari koje moramk ) Prvi put ćujem nešto na televizoru i odlučim komntirati (naravno uvjek se pojavio misao kada smo u sadašnjem trenutku ) , i u to vrijme moja djevojka kaže upravo ovo što sam htio kkomentirati. Perem suđe , svijesno u trentku došao je frend u međuvremeneu išli smo nešto gledati njih dvoje pričaju ja ih gledam ali nepratim toliko , u trenutku sam ,krenem nešto prijatelja upitati (moja djevjka u trenutku krene s istim pitanjem ) , Legnemo u krevet idemo nesto gledati , i cijeli dan mi se mota nesto po glavi, znam da sam nešto zaboravio , par sekundi se sampromatram dok ona izgovara ono što sam jojo ja trebao reći taj dan kada sam došao ali sam zaboravio . Zaključak . (moj odnosno , teza)
Čini se da iz ovih mojih primjera može se izčitati , da bivanje u sadašnjem trenutku povećava mogučnost sinkroniciteta(nije samo moja djevojka, i kod drugih bliskih ljudi mi se to dogodilo ) . Zanima me vaša mišljenja.


3.Petak psolje posla dolazim doma , pali se lula i flozofiranje sa curom i krenomo nešto malo duboko trkeljati . Počinje ona sa malo friki pričama (pranormalno,onako malo strašno) , i hvatam se od trenutka kaako sam držao lulu kako se na strah od nepoznatog zatvaram, odnosno iz potpuno normalne poze gdje sjedim ja prekrižim ruke ( i uhvatio sam se u pozi , znam i zašto jer to očito izaziva mali strah u meni od nepoznatog ) .Tu sam malo pogriješio jer sam se micao iz te poze a trebao sam ostati i ptomatrati ( Jasno mi je da se fizički sa tijelom zatvarao od informacija koja mi je djevojka pricala , i da sam se " probudio na pre kraj zatvaranja poze " znači pol sekunde odkat su mi se ruke kompletno prekrizile. Pitanje sada ovako .

Sada molim vas onako iskreno , frend mi kaže da su to već stvari koje on nema šanse da se uhvati , i kaže da to kaako sada funkcionira kod mene da je na dobrom putu i da sao tako nastavim pa me zanima jeli on me malo previše hvali ili je tzo realno ?

https://www.youtube.com/watch?v=AonaB3o22lk
Ako imate vremena volje , ovaj link malo pogledati . Opisuje smrt i što se događa sa tijelom . Možda nije ovo za ovu temu ali zanima me razmišljanja . Ispada a i tako mi se čini , budizam je osvješčavanje u trenutku smrti odnonso oni osvjeste svoje tjelo kada umiru , osvjeste um i promatraju senzacije , tek kada us osvješčeni oni mogu ići dalje i neikarnirati se ovdje na zemlji. LP

[Floverka]

samting kaže:

Motiv samoopservacije jest otkrivanje svih ostalih motiva, to je očigledno. Ne možeš da se promatraš sa namjerom, a da nisi između ostalih stvari koje zamjećuješ u sebi, istovremeno/povremeno svjestan i toga. U suprotnom ne dolazi do pamćenja onoga šta se je izpromatralo, stvara se nova nesvjesnost, ono što se upravo želi rastopiti. Bez pamćenja nema ni sinteze dijelova slagalice koji su potrebni da bi se došlo do korijena bilo kojeg mehanizma. Svakako se želi uvidjeti ono šta se trenutno ne vidi, a za to je potrebno uopće prihvatiti tu ideju da ne vidimo. Barem jednu pojavu, a kamoli skoro cjelokupnu unutrašnjost. To bi bio preveliki šok, zato je napredak spor i postepen, ali ne i nemoguć.

Samting, slično razmišljamo.

[LisenSvihPrava]

Happyning kaže:

@LisenSvojihPravaca

*Suptilno* Beztrudno

Ti Jesi bez obzira na misli
ili na ne postojanje misli.

Isto tako uzmi u intuitivno opažanje da je to istovjetno i u vezi daha.
Da Ti Jesi bez obzira primjetio ti apsolutnu prazninu između daha i sam dah.

Ako primjećuješ taj nedodirljiv mir, i tog što ti misliš da zaista Jesi u toj i kao ta praznina onda tko ili što opet primjećuje tog "stvarnog Ti kao praznine"?
To su neka dva ti?
Netko, nešto primjećuje pravog Ti?
Uz to još to nešto ili ti tvrdi koliko je teško vidjeti samog sebe!?
Tko tu koga?

To što ti Jesi ne može nestati pa se opet nekako pojaviti od negdje.
Ti nisi kao šalter koji ima sposobnost palit i gasit žarulju.
To što ti Jesi je stalno. Ne možeš nestati, samo ne možeš vidjeti sam sebe koji nema tu sposobnost nestajanja i pojavljivanja. Prava si faca koja je neuništiva ALI nije tašta zbog toga.

Ti si jednostavno To koje čita ove riječi. Nema tu mistike.
To je problem samo za um jer je to za njega krajnje prejednostavno i presuptilno da bi to mogao promisliti i shvatiti.
Ta suptilnost Ja Jesam nema nikakve sličnosti sa suptilnošću procesa kako najbolje ispeći jaja na oko.

Ti nisi objekt. Ne možeš vidjeti samog sebe. Isto kao što oko ne može vidjeti samo sebe.

Udah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - izdah/misao - praznina/nepostojanje daha/misli - ...
To je cjeloviti interval i Ti Jesi taj cjeloviti interval koji istovremeno VIDI taj interval.

Nisi samo praznina. Cjelina si. I praznina i ono što privremeno izvire iz praznine, neko vrijeme traje pa opet uvire u prazninu. To "dvoje" nije dvoje.

Nek ti "fokus" bude na tome Jednom, na tom "obojem", na tom cjelovitom intervalu koji ti Jesi. "Oko" si koje Vidi cjelinu, zaJednost. Tu se gubi subjekt-objekt i ostaje ono što Jest.

Koncentriran fokus ti je potreban samo u praktičnom svakodnevnom življenju koji ne bi postojao tj. ne bi bio viđen bez tebe koji Jesi.

U jednom ćeš instantu suptilno uvidjeti da nije potreban nikakav namjerano usmjeren fokus za ono što ti Jesi.
Tj. biti će ti puno puno lakše kad na kraju suptilno primjetiš da za to nije potreban nikakav rad jer taj "rad" je automatski, kojeg beznaporno "radi" tvoja istinska priroda.

Uživaj u radu ne radeći
Nemoj previše razmišljati o tome jer će ti glava nateknuti i time ti donjeti samo frustraciju. Um ne može shvatiti paradoksalnot.
To je samo za Sizifa dok jednog dana ne pošizi i pusti taj kamen koji uzaludno gura.
Mani se Šižifastog posla osim ako ti je to za sad u ovoj etapi tvog putovanja zaista nekako potrebno dok ne pregoriš i uvidiš uzaludnost toga.

Ne pokušavaj vidjeti sebe jer Ti Vidiš.
Ne možeš biti viđen od samog sebe.
Ti jednostavno i najjednostavnije Jesi i to je sva magija koja to nije.

Hvala ti što si mi to suptilno rasvijetlio

https://www.youtube.com/watch?v=UCpjE7ujL-A
čuo sam jučer, sadvim slučajno (možda je slučajno možda ne ) ovo odmah sam se tvog posta....svaka čast

[Sergio80]

Rebecca Nottingham

Prakse Četvrtog puta:
Samopromatranje


Rad počinje podjelom pažnje. Ako nemate iskustva u toj praksi, probajte sljedeće:
dok ste svjesni svog vanjskog iskustva, postanite istovremeno svjesni unutarnjeg
stanja. Ta unutarnja svijest je početak samopromatranja. Samopromatranje je
temeljni napor u procesu. Njegova vrijednost ne može se precijeniti, i sav razvoj
polazi od te točke. Morate hotimično dio pažnje okrenuti prema unutra, kako bi
promatrali sebe. Neophodno je ne osuđivati ili kritizirati ono što promatramo u
sebi. Takve emocije će izobličiti promatrano i kočiti napredak.
Pokušajte se odvojiti od opravdavanja i promatrati osjećaj objektivno. Vraćajte se
unazad kako bi otkrili izvor neugodnog iskustva. Neprekidnim
samopromatranjem postići ćete znanje, razumijevanje i mogućnost odvajanja i
oslobađanja od stanja koje se ponavlja u vama.
Samim činom promatranja nelagoda slabi. Sve pogrešno djelovanje gubi snagu
kad se uoči samopromatranjem. Upotrijebite prepoznavanje neugodnog iskustva
kao „podsjećajući faktor“ i treću snagu za ne-identifikaciju. Tada koristite sam
problem kako bi riješili problem.
Ono sa čime se suočavate je negativno zamišljanje. Ono je glavna smetnja u
procesu samorazvoja i odvlači veliku količinu energije. Kao što ste primijetili,
najčešće otkrijemo da se događaji odvijaju sasvim drugačije nego što nas je
zamišljanje navelo da vjerujemo. Negativno zamišljanje je klasičan način
nepotrebne patnje, a Rad nas uči da ga se nemilosrdno otresemo.
Negativno zamišljanje ne samo što krade snagu, nego je i potpuno odvlačenje
pažnje, energije i vremena. Pola sata negativnog zamišljanja rezultira gubitkom
pola sata vašeg života.
Također, primijetili ste kako čak i mala količina pažnje „razbija“zamišljanje. To
otkriva moć pažnje koju najčešće uzimamo zdravo za gotovo, a koja je osnovni
alat za našu svjesnu evoluciju. Svjetlo promatranja zaista će popustiti stisak
identifikacije i zamišljanja. Ali nemojte se zadovoljiti tek razbijanjem zamišljanja.
Izaberite iskoristiti ga kao gorivo za transformaciju. Ako svijest o negativnom
zamišljanju može pokrenuti praksu unutarnje odvojenosti, to će vam trenutačno
dati novi poticaj za postizanje više svijesti.
Prije postizanja sjećanja sebe, morate razviti vještinu samopromatranja. Velika je
razlika između samopromatranja i sjećanja sebe. Posljednje je rezultat stupnja
rasta postignutog Radom i ne može se iznuditi. Temelj Rada je samopromatranje,
a ne sjećanje sebe. To je jedini način postizanja napretka u Radu – naime,
ustrajan napor da sagledate što vi jeste i zašto funkcionirate na takav način.
Ne možete postići sjećanje sebe bez prolaska putem samopromatranja, osim u
rijetkim prilikama koje ne možete kontrolirati. Prakticirajući Rad (samopromatranje) u sebi
trebate stvoriti nešto što može proizvesti psihološke
uvjete za mogućnost iskustva sjećanja sebe....



Prakticirajte samopromatranje nekritički. Nemojte se identificirati sa onim što
promatrate. Pokušajte se psihološki distancirati od svih negativnih misli, stanja i
osjećaja. Oslobodite se tjeskobe, neka osobnost bude pasivna, i promatrajte,
promatrajte.
Nema sumnje da iskreno samopromatranje boli. Bolno je na objektivniji način
sagledati neprirodnost, nezrelost, sebičnost, apsurdnost i nekontrolirane
tendencije u svom ponašanju. Većina ljudi učinit će sve da izbjegne viđenje sebe
onakvima kakvi jesu ili kakvi su postali. To je razlog što Rad nije popularan, što
nikad neće dobro proći uz „feel good“ učenja New Age-a i što će izazvati potres u
onima koji se s njim sretnu.


Dakle, radite sa mogućim i jednostavnim. Promatrajte unutarnja stanja i odvojite
se od njih kako bi se počeli oslobađati identifikacije. Dok god nema unutarnje
odvojenosti i mi ostajemo mašine koje reagiraju na podražaje, nemoćni smo i
zarobljeni u vlastitoj mehaničnosti. Zapamtite da samopromatranje uvijek mora
biti nekritičko. Vi niste ono što promatrate.
Kako bi to radili ispravno, jedan dio pažnje treba biti fokusiran na vanjske
okolnosti, a drugi usmjeren prema unutra – kako bi se promatrala unutarnja
stanja i reakcije.

[LisenSvihPrava]

Sergio80 kaže:

Rebecca Nottingham

Prakse Četvrtog puta:
Samopromatranje


Rad počinje podjelom pažnje. Ako nemate iskustva u toj praksi, probajte sljedeće:
dok ste svjesni svog vanjskog iskustva, postanite istovremeno svjesni unutarnjeg
stanja. Ta unutarnja svijest je početak samopromatranja. Samopromatranje je
temeljni napor u procesu. Njegova vrijednost ne može se precijeniti, i sav razvoj
polazi od te točke. Morate hotimično dio pažnje okrenuti prema unutra, kako bi
promatrali sebe. Neophodno je ne osuđivati ili kritizirati ono što promatramo u
sebi. Takve emocije će izobličiti promatrano i kočiti napredak.
Pokušajte se odvojiti od opravdavanja i promatrati osjećaj objektivno. Vraćajte se
unazad kako bi otkrili izvor neugodnog iskustva. Neprekidnim
samopromatranjem postići ćete znanje, razumijevanje i mogućnost odvajanja i
oslobađanja od stanja koje se ponavlja u vama.
Samim činom promatranja nelagoda slabi. Sve pogrešno djelovanje gubi snagu
kad se uoči samopromatranjem. Upotrijebite prepoznavanje neugodnog iskustva
kao „podsjećajući faktor“ i treću snagu za ne-identifikaciju. Tada koristite sam
problem kako bi riješili problem.
Ono sa čime se suočavate je negativno zamišljanje. Ono je glavna smetnja u
procesu samorazvoja i odvlači veliku količinu energije. Kao što ste primijetili,
najčešće otkrijemo da se događaji odvijaju sasvim drugačije nego što nas je
zamišljanje navelo da vjerujemo. Negativno zamišljanje je klasičan način
nepotrebne patnje, a Rad nas uči da ga se nemilosrdno otresemo.
Negativno zamišljanje ne samo što krade snagu, nego je i potpuno odvlačenje
pažnje, energije i vremena. Pola sata negativnog zamišljanja rezultira gubitkom
pola sata vašeg života.
Također, primijetili ste kako čak i mala količina pažnje „razbija“zamišljanje. To
otkriva moć pažnje koju najčešće uzimamo zdravo za gotovo, a koja je osnovni
alat za našu svjesnu evoluciju. Svjetlo promatranja zaista će popustiti stisak
identifikacije i zamišljanja. Ali nemojte se zadovoljiti tek razbijanjem zamišljanja.
Izaberite iskoristiti ga kao gorivo za transformaciju. Ako svijest o negativnom
zamišljanju može pokrenuti praksu unutarnje odvojenosti, to će vam trenutačno
dati novi poticaj za postizanje više svijesti.
Prije postizanja sjećanja sebe, morate razviti vještinu samopromatranja. Velika je
razlika između samopromatranja i sjećanja sebe. Posljednje je rezultat stupnja
rasta postignutog Radom i ne može se iznuditi. Temelj Rada je samopromatranje,
a ne sjećanje sebe. To je jedini način postizanja napretka u Radu – naime,
ustrajan napor da sagledate što vi jeste i zašto funkcionirate na takav način.
Ne možete postići sjećanje sebe bez prolaska putem samopromatranja, osim u
rijetkim prilikama koje ne možete kontrolirati. Prakticirajući Rad (samopromatranje) u sebi
trebate stvoriti nešto što može proizvesti psihološke
uvjete za mogućnost iskustva sjećanja sebe....



Prakticirajte samopromatranje nekritički. Nemojte se identificirati sa onim što
promatrate. Pokušajte se psihološki distancirati od svih negativnih misli, stanja i
osjećaja. Oslobodite se tjeskobe, neka osobnost bude pasivna, i promatrajte,
promatrajte.
Nema sumnje da iskreno samopromatranje boli. Bolno je na objektivniji način
sagledati neprirodnost, nezrelost, sebičnost, apsurdnost i nekontrolirane
tendencije u svom ponašanju. Većina ljudi učinit će sve da izbjegne viđenje sebe
onakvima kakvi jesu ili kakvi su postali. To je razlog što Rad nije popularan, što
nikad neće dobro proći uz „feel good“ učenja New Age-a i što će izazvati potres u
onima koji se s njim sretnu.


Dakle, radite sa mogućim i jednostavnim. Promatrajte unutarnja stanja i odvojite
se od njih kako bi se počeli oslobađati identifikacije. Dok god nema unutarnje
odvojenosti i mi ostajemo mašine koje reagiraju na podražaje, nemoćni smo i
zarobljeni u vlastitoj mehaničnosti. Zapamtite da samopromatranje uvijek mora
biti nekritičko. Vi niste ono što promatrate.
Kako bi to radili ispravno, jedan dio pažnje treba biti fokusiran na vanjske
okolnosti, a drugi usmjeren prema unutra – kako bi se promatrala unutarnja
stanja i reakcije.

.

gospon Sergio . Imate li vi iskustva kakva ? Ako vam nije problem podjeliti s nama .

[Sergio80]

LisenSvihPrava kaže:

.

gospon Sergio . Imate li vi iskustva kakva ? Ako vam nije problem podjeliti s nama .

Imam iskustva, ne bas sa ovime ali u biti je skoro pa isto. Hocu reci da mislim da shvacam u dobroj mjeri o cemu se tu govori. Okusio sam i stanje i shvacanje do kojeg vodi ovo o cemu se tu govori, neki period od 2 mjeseca ali nemogu vise to postici. Dali zelja to blokira, dali je nakon nekog vremena teze nego prvog puta, neznam ali mi ne uspjeva ponovno to.

[LisenSvihPrava]

Sergio80 kaže:

Imam iskustva, ne bas sa ovime ali u biti je skoro pa isto. Hocu reci da mislim da shvacam u dobroj mjeri o cemu se tu govori. Okusio sam i stanje i shvacanje do kojeg vodi ovo o cemu se tu govori, neki period od 2 mjeseca ali nemogu vise to postici. Dali zelja to blokira, dali je nakon nekog vremena teze nego prvog puta, neznam ali mi ne uspjeva ponovno to.

Nemorate se sramti . Recite što konkretno slično ste radili. Ja vam moram reći da sam ja kroz neki svoj "rast" došao do ovoga kao šlag na tortu. Inače imam nekog minornog samostalnog iskustva kroz meditaciju i kroz kriyu . Moram priznati nakon Art of livinga (super iskustvo ) , sam msilo da mi prodaju maglu odnosno sve se to zna tisućama godina. Međutim nakon dvije godine nakon sam shvatio što sam dobio i to mi je neprocjenjivo . Imam osjećaj da sam baš sve moro u životu tako proći . Art of living (ne reklamiram ) , dobio sam jednu naviku odnosno tako je ta navika "beztrudna" da se odma "centriram" . Znate ono kada izdahnete radi neke sitacije ili pak udahnete (kada je teško ono tipa sjetite se da morat štijat , ono duboko iz difragme ) . Svaki put postajem svijestan ,odnsno promotrim ga .
I tako sam naletio na ovu dvojicu i moji rast postaje "usmjeren" uz pomoć prijatelja koji ima daleko veća znanja o njima. (sad ni sam neznam jel sam full of šit kako se kaže )

Zanima me osim ova dva pitanja gore . Vaše mišljenje o potrebi učitelja . Mislite li da ste to izgubili jer vas nije imao ko uzdrmati ? Manjak discipline ili ? Nadam se da niste odustali ? Meni ovakav način jedini put do evolucije , pa makar ako ne dosegnem to želim to raditi . Možda će budućem naraštaju biti lakše

[Sergio80]

Dakle radilo se o slicnoj psihologiji poput ove kao sto je Cetvrti put. Uglavnom na promatranju misli, osjecaja, stanja, motiva... o osvjestavanju svojih motiva, prevodjenju emocija u svjesne misli bez identificiranja sa tim emocijama, mislima... Nakon nekog vremena dodje do odvajanja od svega toga i promatras sve to kao kad promatras drugu osobu. I tako stalno, cim se nesto pojavi u mislim i emocijama, cim dio tebe nesto zeli to promotris, osvjestis i ne odreagiras po automatizmu, nego svjesno odaberes dali ces ciniti na drugaciji nacil ili uopce neces odreagirati i nasmijes se tom dijelu sebe koje je kao malo dijete, koje ima glupave, nezrele, motive i zelje. Kada "udjes" u shemu nije naporno to ciniti, biti duze periode svjestan, prisutan i promatrati se. Kada se tako postupa, covjek postaje svjesniji, bistriji, samo promatras sebe i druge ljude, ne mislis, promatras a siroko i duboko vidis. Shvacas druge ljude, kako se osjecaju, koji su im motivi, vidis stvari puno, puno jasnije. A onda dolazi kao neki nusprodukt odlican osjecaj. Mir, bistrina u glavi, glava bez misli i negativnih osjecaja, samo osjecaj prisustva... Covjek nije zatupljen, nego bistar, smiren i kuzi situaciju oko sebe kirurski. Ne razmislja a zna, vidi, shvaca. A onda ponekad kao da ti se na vrhu glave nesto "otčepi" ( hahah, smijesno zvuci) i kroz tebe odozgo prema dolje nesto prostruji. Osjecaj je bolji od orgazma. Zagrlio bi citavi svijet i poljubio ljude oko sebe. Evo ukratko toliko. Sa napomenom da nikakvo vjerovanje ne ukljucuje, nikakve mistifikacije, mistiku, metafiziku ili bilo sto ima veze sa religijom. Takve stvari nemaju mjesto u svemu tome i takve stvari smetaju. To nije put religijski, tu nema vjerovanja u nesto, u nekakve koncepte i sl. Rekao bi da se radi o cistoj i istinskoj psihologiji, o shvacanju kako funkcioniramo.

[LisenSvihPrava]

Sergio80 kaže:

Dakle radilo se o slicnoj psihologiji poput ove kao sto je Cetvrti put. Uglavnom na promatranju misli, osjecaja, stanja, motiva... o osvjestavanju svojih motiva, prevodjenju emocija u svjesne misli bez identificiranja sa tim emocijama, mislima... Nakon nekog vremena dodje do odvajanja od svega toga i promatras sve to kao kad promatras drugu osobu. I tako stalno, cim se nesto pojavi u mislim i emocijama, cim dio tebe nesto zeli to promotris, osvjestis i ne odreagiras po automatizmu, nego svjesno odaberes dali ces ciniti na drugaciji nacil ili uopce neces odreagirati i nasmijes se tom dijelu sebe koje je kao malo dijete, koje ima glupave, nezrele, motive i zelje. Kada "udjes" u shemu nije naporno to ciniti, biti duze periode svjestan, prisutan i promatrati se. Kada se tako postupa, covjek postaje svjesniji, bistriji, samo promatras sebe i druge ljude, ne mislis, promatras a siroko i duboko vidis. Shvacas druge ljude, kako se osjecaju, koji su im motivi, vidis stvari puno, puno jasnije. A onda dolazi kao neki nusprodukt odlican osjecaj. Mir, bistrina u glavi, glava bez misli i negativnih osjecaja, samo osjecaj prisustva... Covjek nije zatupljen, nego bistar, smiren i kuzi situaciju oko sebe kirurski. Ne razmislja a zna, vidi, shvaca. A onda ponekad kao da ti se na vrhu glave nesto "otčepi" ( hahah, smijesno zvuci) i kroz tebe odozgo prema dolje nesto prostruji. Osjecaj je bolji od orgazma. Zagrlio bi citavi svijet i poljubio ljude oko sebe. Evo ukratko toliko. Sa napomenom da nikakvo vjerovanje ne ukljucuje, nikakve mistifikacije, mistiku, metafiziku ili bilo sto ima veze sa religijom. Takve stvari nemaju mjesto u svemu tome i takve stvari smetaju. To nije put religijski, tu nema vjerovanja u nesto, u nekakve koncepte i sl. Rekao bi da se radi o cistoj i istinskoj psihologiji, o shvacanju kako funkcioniramo.

. Ajme trebala mi je potvrda .Pronalazim se u tekstu . Hvala vam . I dalje RAD i samo RAD . Živjeli

[Sergio80]

LisenSvihPrava kaže:

. Ajme trebala mi je potvrda .Pronalazim se u tekstu . Hvala vam . I dalje RAD i samo RAD . Živjeli

Cetvrti put - knjige

[LisenSvihPrava]

Sergio80 kaže:

Cetvrti put - knjige

Hvala gospon Sergio . Živjeli

[LisenSvihPrava]

http://www.ptmistlberger.com/why-rem...arely-meet.php

Evo nešto interesnatno