Katekizam Katoličke Crkve

[centurionix]

Činjenica je da u Hrvatskoj postoji 86,28% Katolika koji su se tako izjasnili na popisu stanovništva 2011 godine.

No,usprkos tome postoji veliko neznanje o svojoj vjeri.Samim tim iz toga izlaze razne zablude.I to često dovodi do otpada od svoje vjere...

Ovu crkvenu godinu (2011-2012) Papa Benedikt XVI je proglasio godinom vjere
http://www.ofm.hr/index.php/vijesti/...o-godinu-vjere

Moja želja je da ovdje iznesem Katekizam Katoličke Crkve,odnosno učenje Crkve o svojoj vjeri.

Iznio bih par misli pokojnog Pape Ivana Pavla II iz proslova Katekizma:
ČUVATI POLOG VJERE jest poslanje koje je Gospodin povjerio svojoj Crkvi, i ona ga neprestano ispunja. Drugi vatikanski opći sabor, što ga je prije trideset godina otvorio moj prethodnik blage uspomene papa Ivan XXIII., imao je nakanu i svrhu osvijetliti apostolsko i pastirsko poslanje Crkve te sjajem istine Evanđelja potaknuti sve ljude da traže i prihvate Kristovu ljubav koja nadilazi svaku spoznaju (usp. Ef 3,19).

Katekizam mora vjerno i organski izložiti nauk Svetoga pisma, Predaje koja živi u Crkvi i autentičnog Učiteljstva, kao i duhovnu baštinu Otaca, Naučitelja, svetaca i svetica Crkve, da tako omogući bolju spoznaju kršćanskog otajstva i osvježi vjeru naroda Božjega. On mora voditi računa o tumačenjima nauka što ih je Duh Sveti nadahnjivao Crkvi tijekom vremen�. Nužno je također da pomogne osvijetliti svjetlom vjere nove prilike i probleme kojih u prošlosti još nije bilo.

Ovdje možete pogledati proslov u cijelosti:

http://hr.scribd.com/doc/36398115/Ka...icke-Crkve-PDF

[centurionix]

Život čovjekov - spoznati i ljubiti Boga

1 Bog, neizmjerno savršen i blažen u sebi samome, u naumu čiste dobrote, slobodno je stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života. Zato je Bog uvijek i posvuda bliz čovjeku. On ga poziva i pomaže mu da ga traži, da ga upozna i da ga ljubi svim svojim silama. On sabire sve ljude, koje je grijeh raspršio, u jedinstvo svoje obitelji, Crkve. To čini po svom Sinu koga je u punini vremena poslao kao Otkupitelja i Spasitelja. U njemu i po njemu Bog poziva ljude da postanu, u Duhu Svetom, njegova posinjena djeca i tako baštinci njegova blaženog života.

2 Da taj poziv odjekne po svoj zemlji, Krist je poslao apostole koje bijaše izabrao i dao im nalog da navješćuju Evanđelje: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Mt 28, 19-20). Jaki tim poslanjem, apostoli "odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima" (Mk 16, 20).

3 Oni koji su uz pomoć Božju prihvatili taj Kristov poziv i slobodno na njega odgovorili, bili su i sami nošeni Kristovom ljubavlju da posvuda u svijetu navješćuju Radosnu vijest. To blago primljeno od apostola vjerno su čuvali njihovi nasljednici. Svi su Kristovi vjernici pozvani da ga prenose od pokoljenja na pokoljenje, navješćujući vjeru, živeći je u bratskom zajedništvu i slaveći je u Liturgiji i u molitvi.[1]




[1] Usp. Dj, 2,42.

[Pravi Život]

tvoja misao... ili?

ako poznaješ 10 Božjih zapovijedi, tada ćeš razumjeti da katekizam sam po sebi, uz ostalu teo... u startu ruši već 1. Božji zakon
ruši prvi, ruši drugi, treći i četvrti... a kad te temelje poruši... što ostane?

zašto se ljudi stalno zavaravaju vatikanskim dogmama?
zar im još, nit u 21.st., nije jasno da je Božji zakon jedno, a vatikanski drugo?

reci, koliko poznaješ Sveto pismo?
poznaješ li ga više nego što poznaješ vatikanske norme?
jer, vjeruj, jedno s drugim, ne da ne ide, nego upravo nema veze s vezom

što predstavlja kršćanstvo, ono iskonsko, ono čemu je poučavao Isus?
što vidiš ti sam danas, dal crkva slavi jezikom a djelom sakrivenim ko što guja skriva noge?
koji ti je dojam na misi?
nije tajna jer mnogi progovaraju upravo o tom, i dojam im katastrofa

ljudi koji su skloni duhovnosti, pronaći će Boga, na ovaj il onaj način, ali će pronaći, i neće imat veze s crkvom ovom il onom
u protivnom, ne bi Otkrivenje bila tajna, sakrivena knjiga, koju crkve uporno pokušavaju zataškati... nekad tajnost a danas javnost bespredmetna

[centurionix]

Pravi Život kaže:

tvoja misao... ili?

ako poznaješ 10 Božjih zapovijedi, tada ćeš razumjeti da katekizam sam po sebi, uz ostalu teo... u startu ruši već 1. Božji zakon
ruši prvi, ruši drugi, treći i četvrti... a kad te temelje poruši... što ostane?

zašto se ljudi stalno zavaravaju vatikanskim dogmama?
zar im još, nit u 21.st., nije jasno da je Božji zakon jedno, a vatikanski drugo?

reci, koliko poznaješ Sveto pismo?
poznaješ li ga više nego što poznaješ vatikanske norme?
jer, vjeruj, jedno s drugim, ne da ne ide, nego upravo nema veze s vezom

što predstavlja kršćanstvo, ono iskonsko, ono čemu je poučavao Isus?
što vidiš ti sam danas, dal crkva slavi jezikom a djelom sakrivenim ko što guja skriva noge?
koji ti je dojam na misi?
nije tajna jer mnogi progovaraju upravo o tom, i dojam im katastrofa

ljudi koji su skloni duhovnosti, pronaći će Boga, na ovaj il onaj način, ali će pronaći, i neće imat veze s crkvom ovom il onom
u protivnom, ne bi Otkrivenje bila tajna, sakrivena knjiga, koju crkve uporno pokušavaju zataškati... nekad tajnost a danas javnost bespredmetna

Ono iskonsko kršćanstvo koje je naučavao Isus Krist predstavlja sam nauk Katoličke Crkve koja je napisala knjige Novog Zavjeta i koja ih je stavila u kanon zajedno sa Zidovskim Starim Zavjetom i nazvala Biblijom.Isto tako onaj tko je to napravio može i tumačiti, a to je Crkva preko svojih apostola koji imaju neprekinuti niz do danas u biskupima koji su u zajedništvu sa Petrovom stolicom.To je učiteljstvo...

O tome kakava je Crkva danas ,stvar ljudi koji su danas ovakvi kakvi jesu...
Crkva se ne odriče nikoga tko želi biti njen član po krštenju, ma kakav god on bio...jer ona je u svom nazivu Katolička,odnosno za sve!

Istina je da nas Bog ljubi ovakve kakvi jesmo,a na nama je da odgovorimo kroz Crkvu koja je tu od prvog dana ljubeći prvenstveno nju kroz braću koja su oko nas.Tu ili rastemo ili padamo...

[centurionix]

Prenošenje vjere - kateheza

4 Vrlo rano nazvano je katehezom sveukupno nastojanje Crkve da ljude učini Kristovim učenicima, da im pomogne vjerovati da je Isus Sin Božji, kako bi po vjeri imali život u njegovo ime, da ih odgaja i poučava u tom životu i da tako izgrađuje Tijelo Kristovo.[2]

5 "Kateheza je odgoj vjere djece, mladeži i odraslih, koji posebno uključuje poučavanje kršćanske nauke, na organski i sistematski način, s ciljem da se uvedu u puninu kršćanskog života".[3]

6 Kateheza se sastoji - a da se s njima formalno ne poistovjećuje - u stanovitim elementima pastoralnog poslanja Crkve koji imaju neki katehetski vidik, pripremaju katehezu ili iz nje proizlaze; to su: prvi navještaj Evanđelja ili misionarsko propovijedanje, sa svrhom da se pobudi vjera; istraživanje razloga za vjerovanje; iskustvo kršćanskog života; slavlje sakramenata; ulazak u crkvenu zajednicu; apostolsko i misionarsko svjedočenje.[4]

7 "Kateheza je tijesno povezana s cijelim životom Crkve. Ne samo geografska rasprostranjenost i brojčano povećanje, nego još više unutarnji rast Crkve, njezino podudaranje s Božjim naumom bitno ovise o katehezi".[5]

8 Razdoblja crkvene obnove ujedno su jaka vremena za katehezu. Tako u velikoj epohi crkvenih Otaca vidimo svete biskupe kako joj posvećuju zamašan dio svoje službe. To je vrijeme svetog Ćirila Jeruzalemskog, svetog Ambrozija i svetog Augustina te brojnih drugih Otaca, kojih katehetska djela ostaju uzorima.

9 Katehetska služba crpi uvijek nove energije u crkvenim Saborima. Tridentski je sabor u tom pogledu primjer koji treba istaknuti: u svojim konstitucijama i dekretima dao je katehezi povlašteno mjesto; izvor je Rimskog katekizma koji nosi i njegovo ime, a kao sažetak kršćanske nauke predstavlja djelo prvoga reda; u Crkvi je pobudio izvrsnu organizaciju kateheze i zahvaljujući svetim biskupima i teolozima kao sto su svet Petar Kanizije, sveti Karlo Boromejski, sveti Turibio de Mogrovejo, sveti Robert Bellarmino, pokrenuo je objavljivanje brojnih katekizama.

10 Ne čudi, stoga, što je u gibanju nakon Drugog vatikanskog sabora, koji je papa Pavao VI. smatrao velikim katekizmom modernog vremena, crkvena kateheza ponovo privukla pažnju. O tome svjedoče Opći katehetski direktorij iz 1971. godine, zasjedanja Biskupske sinode posvećena evangelizaciji (1974.) i katehezi (1977.), apostolske pobudnice koje su u vezi s njima: Evangelii nutiandi (1975.) i Catechesi tradendae (1979). Izvanredno pak zasjedanje Biskupske sinode 1985. godine zatražilo je "da se sastavi katekizam ili sažetak cjelokupne katoličke nauke koja se odnosi na vjeru i moral".[6] Sveti otac Ivan Pavao II. tu želju izraženu na Biskupskoj sinodi prihvatio je kao svoju, priznajući da ona "potpuno odgovara istinskoj potrebi opće Crkve i pojedinih Crkava".[7] I sve je učinio da se ta želja sinodalnih otaca ostvari.




[2] Usp. IVAN PAVAO II., Apost. pobudnica Catechesi tradendae 1; 2.
[3] Isto, 18.
[4] Usp. isto, 19.
[5] Isto, 13.
[6] Biskupska sinoda 1985. godine, Završni izvještaj II B a 4.
[7] IVAN PAVAO II., Govor na Biskupskoj sinodi 7. prosinca 1985.

[centurionix]

Prvi odsjek:

"Vjerujem - vjerujemo"


26 Kad ispovijedamo svoju vjeru, kažemo na početku: "Vjerujem" ili "Vjerujemo". Zbog toga, prije nego li izložimo vjeru Crkve, i to onako kako se u Vjerovanju (Credo) ispovijeda a u bogoslužju slavi, kako se djelatno živi obdržavajući zapovijedi te kako dolazi do izražaja u molitvi, pitamo se što znači "vjerovati".
Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života. Prema tome najprije ćemo promotriti ovo čovjekovo traženje (glava prva), zatim božansku Objavu po kojoj se Bog čovjeku očituje (glava druga), te na kraju sam odgovor vjere (glava treca).


Čežnja za Bogom


27 Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga:
"Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može punim životom po istini živjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju ne povjeri".[1]

28 Odvajkada, pa sve do naših dana, ljudi su na mnogo načina izrazili svoje traženje Boga kroz svoje vjerske nazore i religiozna ponašanja (molitve, žrtve, obrede, razmatranja, itd.). I pored toga što ovi izražajni oblici mogu biti višeznačni, oni su toliko općeniti da se čovjeka može obilježiti kao religiozno biće:
Bog "od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu, doista, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,26-28).

29 Ali tu "intimnu i životnu povezanost s Bogom"[2] može čovjek zaboraviti, ne priznati i čak izričito odbaciti. Takvi stavovi mogu imati najrazličitije uzroke:[3] pobunu protiv prisutnosti zla u svijetu, neznanje ili vjerski nehaj, brige za svjetovno i za bogatstvo,[4] loš primjer vjernika, misaone struje protivne vjeri i naposljetku težnju čovjeka grešnika da se, iz straha pred Bogom, sakrije[5] te izmakne njegovu pozivu.[6]

30 "Neka se raduje srce onih što traže Gospodina" (Ps 105,3). Iako čovjek može zaboraviti ili odbaciti Boga, Bog ipak neumorno svakoga čovjeka zove, da ga traži, da živi i nađe sreću. No to traženje zahtijeva od čovjeka puni napor uma i ispravnost volje, "srce iskreno" kao i svjedočanstvo drugih koji će ga naučiti tražiti Boga.
"Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svoga grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš. Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi".[7]



[1] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 19.
[2] Isto.
[3] Usp. isto, 19-21.
[4] Usp. Mt, 13,22.
[5] Post, 3,8-10.
[6] Iv, 1,3.
[7] SV. AUGUSTIN, Confessiones, 1, 1, 1.

[hub4]

kakva je razlika između katoličke vjere i kršćanske vjere? zašto se prvo spomene katolička a ne kršćanska vjera? i ako se prvo kaže kršćanska... zašto se ne kaže jednostavno "vjera u Isusa"?

pa zar je crkva ta koja može spasiti čovjeka? u Bibliji jasno piše da se čovjek spašava samo po Isusu Kristu. nigdje ne piše da se spašava po crkvi.

zar stvarno misliš da sve ono što piše u katekizmu piše i u Bibliji? zar crkva stvarno naučava u katekizmu ISTINE koje pišu i u Bibliji?
kad bi morao birati... kome bi vjerovao: Bogu ili crkvi?

ne govorim da je ovo što je ovdje gore navedeno krivo... ali postoje jasne razlike između nauke KATEKIZMA i BIBLIJE.

[centurionix]

hub4 kaže:

kakva je razlika između katoličke vjere i kršćanske vjere? zašto se prvo spomene katolička a ne kršćanska vjera? i ako se prvo kaže kršćanska... zašto se ne kaže jednostavno "vjera u Isusa"?

pa zar je crkva ta koja može spasiti čovjeka? u Bibliji jasno piše da se čovjek spašava samo po Isusu Kristu. nigdje ne piše da se spašava po crkvi.

zar stvarno misliš da sve ono što piše u katekizmu piše i u Bibliji? zar crkva stvarno naučava u katekizmu ISTINE koje pišu i u Bibliji?
kad bi morao birati... kome bi vjerovao: Bogu ili crkvi?

ne govorim da je ovo što je ovdje gore navedeno krivo... ali postoje jasne razlike između nauke KATEKIZMA i BIBLIJE.

Crkva je mistično tijelo Kristovo i po njemu se čovjek spašava....

Navedi razlike između nauke Katekizma i Biblije....

Katolička znači da je otvorena svima.. Riječ "katolička" znači "sveopća" u smislu "cjelokupnosti" ili "cjelovitosti". Crkva je katolička u dvostrukom smislu: Katolička je jer je u njoj prisutan Krist. "Gdje je Krist, tu je Crkva katolička".U njoj postoji punina Kristova Tijela sjedinjena sa svojom Glavom,što znači da ona od Njega prima "puninu sredstava spasenja"što ih je On htio: ispovijedanje prave i potpune vjere, cjelovit sakramentalni život i službu svetog Reda u apostolskom nasljedstvu. Crkva je u tom osnovnom smislu bila katolička na dan Duhova i bit će uvijek sve do dana ponovnog dolaska Gospodnjega.


Katolička je jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu:
Svi su ljudi pozvani da tvore novi Božji narod. Stoga se ovaj narod, ostajući jedan i jedini, mora protegnuti na sav svijet i na sve vjekove, da se ispuni naum volje Boga koji je u početku stvorio ljudsku narav jednu i hoće da napokon skupi u jedno svoju raspršenu djecu (...). Ta značajka općenitosti, koja resi Božji Narod, dar je samoga Gospodina, po kojem Katolička Crkva s uspjehom i neprestano teži da čitavo čovječanstvo sa svim njegovim dobrima okupi pod Glavom Kristom, u jedinstvu Njegova Duha.

[hub4]

centurionix kaže:

Navedi razlike između nauke Katekizma i Biblije....

ako baš želiš...

Katekizam kaže: Čovjek se spašava po Rimokatoličkoj crkvi i njenim sakramentima (846,1129)
Biblija kaže: Čovjek se spašava samo po Kristu! (Dj 4:12)

to je samo jedno u nizu krivih učenja, ima toga još, ima još mnogo učenja koja se u potpunosti kose sa NAUKOM Rimokatoličke crkve.

prouči Katekizam i prouči Bibliju. jednostavno je, a izuskuje samo malo vremena

[centurionix]

hub4 kaže:

ako baš želiš...

Katekizam kaže: Čovjek se spašava po Rimokatoličkoj crkvi i njenim sakramentima (846,1129)
Biblija kaže: Čovjek se spašava samo po Kristu! (Dj 4:12)

to je samo jedno u nizu krivih učenja, ima toga još, ima još mnogo učenja koja se u potpunosti kose sa NAUKOM Rimokatoličke crkve.

prouči Katekizam i prouči Bibliju. jednostavno je, a izuskuje samo malo vremena

1KOR 12

12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.

EF 5

23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! 25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Ukratko Crkva je tijelo,mi udovi,a Krist glava...sve u svemu tajna velika.

Ako je Crkva Kristovo tijelo, tada je u redu reci spasiti se samo po Kristu i to kroz Crkvu.Pošto je Katolička Crkva od apostola do danas konstanca,onda je ona ta izvorna.Druge su sve nastale tisuću i kusur godina kasnije....

[centurionix]

Putovi k spoznaji Boga


31 Budući da je stvoren na sliku Božju i pozvan da upozna i ljubi Boga, čovjek koji Boga traži otkriva neke "putove" da bi došao do spoznaje Boga. Oni se nazivaju također "dokazima za opstojnost Božju", ne u smislu prirodoznanstvenih dokaza, već u smislu "konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja" koja nam omogućuju doći do prave sigurnosti.
Ti "putovi" koji nas približuju Bogu imaju kao ishodišnu točku stvorenje: materijalni svijet i ljudsku osobu.

32 Svijet. Polazeći od gibanja i nastajanja, iz kontingencije, iz reda i ljepote svijeta može se spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira.

Sveti Pavao s obzirom na pogane tvrdi: "Što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im je očitovao. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i Božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima vidi" Rim 1,19-20.[8]
A sveti Augustin kaže: "Ispitaj ljepotu zemlje, mora, prorijeđena i svugdje prisutna zraka; ispitaj ljepotu neba(...) ispitaj sve te stvari. Sve će ti odgovoriti: Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe! Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev ('confessio'). No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenljiva, tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep ('pulcher') a nepodložan mijeni?"[9]


33 Čovjek. Svojom otvorenošću prema istini i ljepoti, svojim smislom za moralno dobro, svojom slobodom i glasom svoje savjesti, svojom čežnjom za beskonačnim i za srećom čovjek postavlja pitanja o Božjoj opstojnosti. U svemu tome on zamjećuje znakove vlastite duhovne duše. Budući da je "klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju",[10] čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu.

34 Svijet i čovjek svjedoče, da nemaju u sebi samima ni svoj prvi uzrok ni svoj zadnji cilj, nego da imaju udjela u Biću koje nema ni početka ni svršetka. Tako, ovim različitim "putovima" čovjek moze spoznati da postoji neka stvarnost, koja je prvotni uzrok i zadnja svrha svega, "a što svi nazivlju Bogom".[11]


35 Čovjek ima sposobnosti koje mu omogućuju da upozna opstojnost osobnoga Boga. Ali da bi ušao u neki odnos prisnog prijateljstva s Bogom, Bog se htio čovjeku objaviti i dati mu milost da tu Objavu u vjeri prihvati. "Dokazi" za opstojnost Božju međutim mogu pripraviti na vjeru i dovesti do zaključka kako se ona ne protivi ljudskom razumu.


[8] Usp. Dj 14,15-17; 17,27-28; Mudr 13,1-9.
[9] SV. AUGUSTIN, Sermones, 241, 2; PL 38, 1134.
[10] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 18; usp. 14.
[11] SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 2, 3.

[centurionix]

Spoznaja Boga po učenju Crkve


36 "Naša sveta majka Crkva čvrsto drži i uči da se Bog, počelo i svrha svih stvari, može s prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari".[12] Bez te sposobnosti čovjek ne bi mogao prihvatiti Objavu Božju. Čovjek ima tu sposobnost jer je "na sliku Božju" stvoren.[13]

37 Pa ipak je čovjeku, u povijesnim okolnostima u kojima se nalazi, veoma teško upoznati Boga samim svjetlom svoga razuma.

"Jer, premda je ljudski razum, po sebi, stvarno sposoban da dođe do istinite i do sigurne spoznaje, da postoji jedan, osobni Bog, koji svojom providnošću uzdržava i upravlja svijetom, te da postoji prirodni zakon, što ga je Stvoritelj u naša srca usadio, ipak taj isti razum nailazi na mnoge poteškoće da se uspješno i plodno služi ovom svojom prirodnom moći. Jer istine, koje se tiču Boga i odnosa ljudi s Bogom, potpuno nadilaze red vidljivih stvari, i kad trebaju utjecati na ljudsko djelovanje i oblikovati život, traže od čovjeka žrtvu i odricanje. U nastojanju da dođe do tih istina ljudskom pak umu smetaju ne samo utjecaj osjetila i mašte, nego i neuredne težnje, koje su posljedica istočnoga grijeha. Zato se događa, da ljudi glede tih pitanja rado uvjeravaju sami sebe, da je neistinito ili barem dvojbeno ono, što oni neće da bude istinito".[14]

38 Zbog toga je potrebno da čovjek bude prosvijetljen Objavom Božjom ne samo u onome što nadilazi njegovo shvaćanje, nego i u "vjerskim i ćudorednim istinama, koje ljudskom razumu nisu po sebi nedohvatne, da bi ih, u sadašnjem položaju ljudskog roda, svi mogli spoznati bez teškoća, s čvrstom sigurnošću i bez primjese ikakve zablude".[15]



[12] I. Vatikanski sabor: DS., 3004; usp. 3026; II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 6.
[13] Usp. Post 1,27.
[14] PIO XII, Enciklika Humani generis: DS 3875.
[15] Isto, 3876; usp. I. vatikanski sabor: DS 3005; II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 6; SV. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 1, 1.

[centurionix]

Kako govoriti o Bogu?


39 Priznavajući ljudskom razumu sposobnost da upozna Boga, Crkva izražava uvjerenje, da je moguće svim ljudima i sa svima ljudima govoriti o Bogu. To je uvjerenje podlogom za njezin dijalog s drugim religijama, s filozofijom i znanostima, ali također s nevjernicima i ateistima.

40 Budući da je naša spoznaja o Bogu ograničena, to je isto tako i naš govor o Bogu. Možemo govoriti o Bogu samo polazeći od stvorenja i primjereno našem ograničenom ljudskom načinu spoznavanja i razmišljanja.


41 Sva stvorenja imaju određenu sličnost s Bogom, na najosobitiji pak način čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Božju. Različita savršenstva stvorenih bića (njihova istinitost, dobrota i ljepota) odražavaju dakle beskrajno Božje savršenstvo. Stoga možemo govoriti o Bogu polazeći od savršenosti njegovih stvorenja, "jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati i o njihovu Tvorcu" (Mudr 13,5).


42 Bog nadilazi svako stvorenje. Treba dakle neprekidno govor o Bogu pročišćavati od svega što je ograničeno, slikovito, nesavršeno, da se "neizrecivi, neshvatljivi, nevidljivi, nedokučivi" Bog[16] ne zamijeni s našim ljudskim predodžbama o njemu. Ljudske riječi neće nikada dosegnuti Otajstvo Božje.


43 Kad tako govorimo o Bogu, naš se govor doduše izražava na ljudski način, ali stvarno on dosiže samoga Boga, a da ga ipak ne može izreći u njegovoj beskrajnoj jednostavnosti. Trebamo sebi posvijestiti, da "se ne može istaći neka sličnost između Stvoritelja i stvorenja a da se između njih ne opazi još veća različitost",[17] te da "o Bogu ne možemo dokučiti ono što On jest, nego samo što On nije, i kako se druga bića postavljaju prema njemu".[18]





[16] Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, Anafora.
[17] IV. lateranski sabor (1215), DS 806.
[18] SV. TOMA AKVINSKI, Summa contra gentiles, 1, 30.

[hub4]

Katolička crkva kaže: poslušnost zapovijedima nužna je za spasenje (2068)
Biblija kaže: svi koji misle da će ih držanje zakona, iliti zapovjedi, spasiti... nalaze se pod prokletstvom (Galaćanima 3,10)

Katolička crkva kaže: griješite ako mislite smatrate da ste spašeni bez ikakvih zasluga. (2090,2092)
Biblija kaže: možete znati da imate vječni život (1.Ivanova 5:13)

katolička crkva kaže: Isusova žrtva se svakodnevno nastavlja u Misi (611,1404)
Biblija kaže: Isusova žrtva je dovršena! (Ivan 19:30)

[Agica]

hub4 kaže:

Katolička crkva kaže: poslušnost zapovijedima nužna je za spasenje (2068)
Biblija kaže: svi koji misle da će ih držanje zakona, iliti zapovjedi, spasiti... nalaze se pod prokletstvom (Galaćanima 3,10)

Nikad i nigdje nisu ukinite Bozje zapovjedi. Valja pročitat cijele galaćane, u cjelini bez ikakvih friziranja.

Katolička crkva kaže: griješite ako mislite smatrate da ste spašeni bez ikakvih zasluga. (2090,2092)
Biblija kaže: možete znati da imate vječni život (1.Ivanova 5:13)

Čovjek uvijek moze reći ''NE'' Kristu. Upravo tako se moze ''poništit'' Kristova zasluga.

katolička crkva kaže: Isusova žrtva se svakodnevno nastavlja u Misi (611,1404)
Biblija kaže: Isusova žrtva je dovršena! (Ivan 19:30)

Jasno je da se ne dogadja nova zrtva nego svaka euharistija nije za sebe nego ona participira na golgotskoj zrtvi. Ne zrtvuje se Krist nanovo, nit se euharistijom čini nova žrtva, nego se posadašnjuje, uprisutnjuje ona Kristova žrtva. Zato i jest pravo tijelo i krv pod prilikama kruha i vina,a ne tek simbol ili neko ''novo'' tijelo Kristovo.

[centurionix]

Ukratko

44 Po svojoj naravi i pozivu čovjek je religiozno biće. Budući da dolazi od Boga i da ide Bogu, čovjek živi posve ljudskim životom samo u svojem slobodnom odnosu s Bogom.

45 Čovjek je zato stvoren da živi u zajedništvu s Bogom, u kojem nalazi vlastitu sreću: "Kad budem združen s Tobom svim svojim bićem, neću imati boli ni napora, i život će moj biti živ, sav pun Tebe".[19]

46 Kad osluškuje poruku stvorenja i glas vlastite savjesti, čovjek može steći sigurnost da postoji Bog, uzrok i svrha svega.

47 Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma.[20]

48 O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No nas ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva.

49 "Stvorenje bez Stvoritelja nestaje".[21] Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju.


[19] SV. AUGUSTIN, Confessiones, 10, 28, 39.
[20] Usp. I. vatikanski sabor, DS 3026.
[21] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 36.

[centurionix]

Drugo poglavlje:Bog prilazi čovjeku




50 Svojim prirodnim razumom čovjek može sa sigurnošću spoznati Boga polazeći od njegovih djela. Postoji međutim i drugi red spoznanja, kojemu čovjek ne može doprijeti vlastitim silama: to je red božanske Objave.[1]

Po svojoj posve slobodnoj odluci, Bog se čovjeku objavljuje i dariva time što mu otkriva svoje otajstvo, svoj dobrohotni naum što ga je predodredio odvijeka u Kristu za sve ljude. Bog svoj naum spasenja potpuno objavljuje time što šalje svoga ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, i Duha Svetoga.



[1] Usp. I. vatikanski sabor, DS 3015.

[centurionix]

Bog objavljuje svoj "dobrohotni naum"



51 "U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog da objavi samoga Sebe i da saopći otajstvo svoje volje, kojim ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi".[2]
52 Bog koji "prebiva u svjetlu nedostupnu" (1 Tim 6,16) želi saopćiti svoj vlastiti božanski život ljudima što ih je slobodno stvorio, da ih u svom jedinom Sinu učini svojom posinjenom[3] djecom. Objavljujući samoga sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube daleko više nego li bi sami po sebi mogli.

53 Božanski naum Objave ostvaruje se u isti mah "djelima i riječima", što su "iznutra među sobom povezani"[4] te se uzajamno osvjetljuju. U tome je posebna "božanska pedagogija": Bog se objavljuje postupno čovjeku, postepeno ga pripravlja da primi nadnaravnu Objavu koju mu pruža o sebi samom a koja dolazi do vrhunca u osobi i poslanju utjelovljene Riječi, Isusa Krista.
Sveti Irenej Lionski u više navrata govori o ovoj božanskoj pedagogiji pod vidom međusobnog privikavanja između Boga i čovjeka: "Riječ Božja nastanila se među ljudima i postala je Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga a Boga da privikne stanovati u čovjeku, prema Očevoj volji".[5]





[2] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 2.
[3] Usp. Ef, 1,4-5.
[4] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 2.
[5] SV. IRENEJ LIONSKI, Adversus haereses, 3, 20, 2; usp. npr. 3,
17, 1; 4, 12, 4; 4, 21, 3.

[Pravi Život]

centurionix kaže:

Ono iskonsko kršćanstvo koje je naučavao Isus Krist predstavlja sam nauk Katoličke Crkve koja je napisala knjige Novog Zavjeta i koja ih je stavila u kanon zajedno sa Zidovskim Starim Zavjetom i nazvala Biblijom.Isto tako onaj tko je to napravio može i tumačiti, a to je Crkva preko svojih apostola koji imaju neprekinuti niz do danas u biskupima koji su u zajedništvu sa Petrovom stolicom.To je učiteljstvo...

O tome kakava je Crkva danas ,stvar ljudi koji su danas ovakvi kakvi jesu...
Crkva se ne odriče nikoga tko želi biti njen član po krštenju, ma kakav god on bio...jer ona je u svom nazivu Katolička,odnosno za sve!

Istina je da nas Bog ljubi ovakve kakvi jesmo,a na nama je da odgovorimo kroz Crkvu koja je tu od prvog dana ljubeći prvenstveno nju kroz braću koja su oko nas.Tu ili rastemo ili padamo...

ma onih 86,28% na popisu = pusti crkvenjači snovi + manipul

di tog više može bit u ovoj lijepoj našoj, ajd nek se ljudi uozbilje jednom više i prestanu treskat gluposti

a i te spike 'crkva jučer-danas-sutra' ajme meni više i s tim, pa valda je odma jasno da se mijenja kak koji vjetar zapuše

crkva, nit zapadna nit istočna, nema nikakve veze sa Svetim pismom
nikad nisu imale i nikad i neće

al zato s reklamama imaju veze, sorite katolici, i sorite pravoslavci
ono što možete, to je držat se vašeg katekizma, al bar budite fer i ne spominjite Bibliju, pustite tu knjigu jer nit vam domet a nit znanja do njega

po tisućiti put : Bog ne priznaje idolopoklonce!

treba nekom još nešto nacrtati il je ovo dovoljno?

[centurionix]

Pravi Život kaže:

ma onih 86,28% na popisu = pusti crkvenjači snovi + manipul

di tog više može bit u ovoj lijepoj našoj, ajd nek se ljudi uozbilje jednom više i prestanu treskat gluposti

a i te spike 'crkva jučer-danas-sutra' ajme meni više i s tim, pa valda je odma jasno da se mijenja kak koji vjetar zapuše

crkva, nit zapadna nit istočna, nema nikakve veze sa Svetim pismom
nikad nisu imale i nikad i neće

al zato s reklamama imaju veze, sorite katolici, i sorite pravoslavci
ono što možete, to je držat se vašeg katekizma, al bar budite fer i ne spominjite Bibliju, pustite tu knjigu jer nit vam domet a nit znanja do njega

po tisućiti put : Bog ne priznaje idolopoklonce!

treba nekom još nešto nacrtati il je ovo dovoljno?

Moguće je da statistika ne pokazuje točnu brojku,ali nije do Crkve.

Bibliju su napisali Katolici i stavili je u današnji kanon,a to što su neki izbacili određene knjige iz Biblije,jer im se ne uklapa u nauk....

Što se tiče idolopoklonstva,tu se slažem sa tobom....Ili možda misliš reci da Katekizam uči da se treba klanjati idolima?

Potkrijepi tu tvrdnju,ako to tvrdiš.

Samo nemoj molim te ,kao J S koji su došli u moju kuću i vidjeli križ na zidu i kip Gospe u regalu,pa počeli objašnjavati da se ne smijemo klanjati kipovima,kao i oni osobno kad su bili Katolici,prije nego li su se obratili.Onda sam ja onako zbunjeno rekao da sam ja Katolik i ne klanjam se kipovima i da nitko koga ja znam to ne radi ,tada su i oni meni zbunjeno rekli da su im došli stariji J S i njima rekli da oni kao Katolici to rade...
Prava komedija....

Sve u svemu ima ljudi koji se mole kipu Svetog Ante ili nekom drugom,ali to oni rade po svojoj pameti,a ne po nauci Crkve....