Općinski izbori u Bosni i Hercegovini

[Zapadni_Mostar]

5. listopada 2008. godine, općinski izbori u Bosni i Hercegovini

Nedjeljnji općinski izbori u Bosni i Hercegovini ponudit će odgovore na brojne dvojbe te na određeni način dobiti epitet još jednih povijesnih opredjeljenja, budući da će biti pretpopis pučanstva i uvod u ustavne promjene u zemlji. Stranke će se boriti za učvršćenje pozicija, no istodobno očekuje se da će ovi izbori u značajnoj mjeri odrediti budućnost demokracije unutar tri narodna korpusa, budući da bi većinu u općinskim i gradskim vijećima trebale činiti koalicije više stranaka.

U manjini će, po svemu sudeći, biti sredine u kojima će jedna stranka imati načelnika, ali i većinu u vijeću. I dok političke stranke već duže vremena imaju procjene svoga udjela u izbornome kolaču, a birači odlučili komu će povjeriti svoj glas, sve je jasnije da će demokratizacija lokalne razine otežati funkcioniranje vlasti te su moguće blokade.

Odgovornost i odziv
Naime, u slučaju scenarija da načelnik bude iz jedne političke stranke, a pak većina u općinskome vijeću može osporiti ključne odluke, poput proračuna, što bi praktično prouzročilo prijevremene izbore u toj općini. Jedna od najkompliciranijih sredina je Mostar, u kojemu će u svakom slučaju koalicija vlasti, pa tko god to bio, iznjedriti ime gradonačelnika.

Ovi su izbori na poseban način značajni Hrvatima i u brojnim mješovitim sredinama praktički su popis pučanstva. Vjerski i narodni vođe posebno naglašavaju odgovornost i poziv na što masovitiji odziv na glasovanje.

Ne budu li Hrvati prepoznali značenje trenutka, onda bi u sredinama poput Novog Travnika, Jajca mogli biti gurnuti iz vlasti, što bi ih pak nakon posljednjih općih izbora i slabljenja pozicije na državnoj razini, smanjenja utjecaja u Federaciji, a napose loše vlasti u županijama, moglo u pravom smislu politički nokautirati.

Osvajanje ili zadržavanje
Osvajanje ili zadržavanje vlasti u općinama moglo bi biti presudno i za nove ustavne promjene, možebitno pomicanje unutarnjih granica na srednjoj razini vlasti. Hrvatske političke stranke i lideri koji budu sudjelovali u pregovorima puno će komotnije i s više argumenata moći inzistirati na jednakopravnosti Hrvata i zahtjevima za unutarnje prekrajanje ako zadrže vlast ili naprave još jedan iskorak u sredinama gdje je na prošlim izborima zbog nejedinstva dodatno pogoršana narodna pozicija.

Zbog toga su se uoči ovih izbora oglasili svi vjerski vođe, prepoznajući njihovo značenje. Ako, pak, hrvatski birači te poruke ne prepoznaju, a dogodi se apstinencija, onda se neće morati čekati rezultati popisa birača 2011. godine. Oni će uvelike biti poznati tri godine ranije, a jedan narod sam potvrditi status manjine.