Mijastenija gravis i trudnoća

[sanchy]

Bolujem od mijastenije već 7-8 godina, bilo je svakakvih stanja ali sad je već duže dobro, uz određenu terapiju uspjevam koloko tolko normalno živjeti. Prije godinu dana sam se udala i suprug i ja intenzivno razmišljamo o bebi. Čitala sam i proučavala kao i konzultirala se sa neurologicom ali htjela bi čuti iz prve ruke ako neko ima iskustvo, bilo vlastito bilo neke bliske osobe...

[cedevitaaa]

moja sestrična ima miasteniju , od 11 godine , jači oblik , koliko mogu prosuditi , danas mogu reći pije i previše lijekova , mestinon , prostigmin , bez kojih ne može...odnosno ne funkcionira normalno ili kako bih već blaže rekla..
imala spontani prvi put , kad je ostala drugi put trudna , sve o.k.

[sanchy]

I ja sam imala spontani prije godinu dana ali lječnici i svi nalazi govore da to nije imalo veze sa mojom bolešću. I ja im vjerujem! Samo što sam ja konstantno na 10 mg Decortina, na jednom imuranu i 5 mestinona dnevno, ispod toga ne mogu. Htjela bi barem da mogu malo skinut te doze prije trudnoće...Neurologica mi kaže da bi 3 mjeseca prije začeće trebala prestati sa imuranom, a ostali ljekovi mogu ostati...

[cedevitaaa]

čujem se s njom ovih dana , pa ti napišem detaljnije kako je ona kombinirala lijekove. Kako ti nabavljaš lijekove , od svih koje si nabrojala meni je poznat samo mestinon......mislim , dali ih ima u Hr ?

I želim ti puno sreće s bebicom......

[sanchy]

Hvala, sreća će mi trebati!
Sada je situacija što se tiće ljekova dobra, ima ih u našim ljekarnama ali 2000. kada sam se razboljela nabavljala sam ih u sloveniji i plaćala 400 kuna jednu bočicu, sada to pokriva zdravstveno...

[Cruela]

poznajem zenu koja je, uz istu dijagnozu, rodila dvije prekrasne curice. znam da je morala trudnoce voditi pod strogim nadzorom lijecnika ali uspjela je

[sanchy]

Tako su i meni objasnili doktori, pod strogom kontrolom sve bi trebalo bili u najboljem redu.....

[Teta2U]

Inače, spontani pobačaj je itekako povezan sa mijastenijom. Mijasteničarke su, da se tako izrazim, "podložnije" pobačajima upravo zbog te bolesti ali i silnih kemikalija u tijelu. Evo jedan link o mijasteniji i trudnoći...

@cedevitaa - zašto ti nećakinja pije dva ista lijeka, odnosno, dva lijeka istog djelovanja?
S tim da je Mestinon efikasniji, a Prostigmin su davnih godina izbacili zbog lošijeg i sporijeg djelovanja na samu mijasteniju, kao i zbog previše loših nuspojava i posljedica.

[cedevitaaa]

ne znam da li je zgodno imati dvije slične teme...možda da se spoje?

teško mi je pisati u tuđe ime , sve faze bolesti....koje su počele sa 11, 5 godina i traju do danas...

trudnoća- nikako koristiti imuran , zapravo ona ga nije koristila dok nije rodila , mestinon 5-6 dnevno ( a nekad i više-iako nije baš dobro) i koristila 1 decortin.

Ona zna da su prostigmin i mstinon slični lijekovi , ali razlikuju se u tome što je djelovanje mestinona sporije , ali dugotrajnije , a prostigmin brže i jače djeluje i koristi ga kada ide van , u grad itd......

[Teta2U]

Bilo bi ok spojiti ovu temu u već postojeću o mijasteniji... Da pitamo moda?

Inače, istina da mestinon sporije djeluje, ali kada ga piješ 5-6 puta dnevno, djelovanje ne prestaje jer ga cijelo vrijeme održavaš.
A tko je, ako smijem pitati, dao oba lijeka istovremeno? Jer, mene su doista šopali svime i svačime, i doze su bile abnormalne, ali nikada mi nisu davali ta dva lijeka istovremeno, jer, kako su govorili, to može dovesti do ovisnosti o tim lijekovima, ali i do kontraefekta: iliti, do naglog pogoršanja.
No, s obzirom da gomila liječnika priča različite stvari, tko bi više znao šta je istina, a šta samo pretpostavka...

[Eleonor@]

evo dakle, dižem temu

hm, otkud krenuti... za početak, trudna sam službeno 7 tjedana i 3 dana, to je računica po doktorima. tko ne zna, oni računaju od dana posljednje menstruacije, tako da sam zapravo baš trudna 5 tjedana i 3 dana (to znam točno jer sam si pratila cikluse i ovulacije budući da smo planirano radili na bebi ). ne znam da li uspješnost začeća ima ikakve veze s mijastenijom, ali evo i o tome - uspjela sam začeti iz trećeg pokušaja. prva dva ciklusa smo baš ciljali , "pokrivali" sve dane i plodne i manje plodne, čak sam si pratila ovulaciju onim famoznim lh-trakicama, ma baš smo se trudili, ali eto, jednostavno nije se uhvatilo. kako sam to vrijeme detaljno proučavala na internetu sve što ima o začeću, sada mogu reći da smo zapravo dobro prošli, uspjeh iz trećeg pokušaja je odličan s obzirom na statistiku (zdravih) trudnica
e sad kako se osjećam. što se tiče mijasteničkih simptoma, općenito mogu reći da osjetim blago pogoršanje. dakle, simptomi su mi izraženiji nego prije trudnoće. nisu svaki dan, nego ima više dana kad mi nije dobro, nego što je takvih dana bilo prije trudnoće. moram napomenuti da sam se u ta 3 mjeseca pokušavanja udebljala nekih 3-4 kg (ostala sam i bez posla pa sam stalno bila doma i jela, zima je bila pa se nisam puno kretala itd.). to spominjem zato što mi se čini da je pogoršanje mojih simptoma zapravo kombinacija tog viška kg i trudničkih hormona, a i psihičkog stanja (npr. muž i ja smo oboje u 12.mj. ostali bez posla i živimo od naknade za nezaposlene - znate i sami kako se zbog toga osjećamo).
lijekovi - prije sam bila na 3 Mestinona dnevno i to uspijevam i dalje, ali osjetim da mi nije lako kao prije. npr. navečer sam ponekad jako umorna, teško mi je kretati se. ali to uglavnom osjetim navečer oko 20-21h, a ionako uskoro idem u krevet pa ne želim zbog toga piti još jednu dodatnu tabletu. oduvijek mi mijastenija zahvaća uglavnom ruke,noge i oči pa je tako i sada, simptomi su izraženiji, ali nisam dosad primjetila da mi zahvaćaju neke druge mišiće. moram spomenuti UŽASNE dvoslike, koje imam već mjesecima prije trudnoće. još dok sam radila, bile su prisutne, ali uvijek poslijepodne i navečer, tako da mi na poslu nisu smetale. imala sam ih uglavnom 2 tjedna prije menstruacije, a onda 2 tjedna dobro i tako stalno. a otkad sam trudna ih imam svaki dan, svaki. i dalje dođu tek popodne, a ponekad i prije podne. ali dođu mi baš svaki dan. to me nervira, al jbg, neka je u tome najveće zlo ranije mi je neurologica rekla da Mestinon inače baš ne djeluje na te očne mišiće i da za dvoslike treba piti kortikosteroide, ali ja ih nisam hjtela piti samo zbog dvoslika jer mi ne smetaju u svakodnevnom životu dok god se pojavljuju samo popodne
pošto se ovaj post već odužio, u sljedećem ću pisati o situaciji s ginekolozima i mojim pregledima u trudnoći. zasad ću samo reći da sam obavila uzv prije 3 dana, čula sam i vidjela bebino srce kako kuca i cirkulaciju i velika je cijelih 9 mm! sunce moje malo.
e tako, da vam ne bi bilo previše informacija, a meni da ne ponestane materijala za ponovno pisanje, sad ću stati pa se čujemo opet uskoro!!
pusa svima!

[Petra_27]

hej cure! sad sam naišla na ovu podtemu!, kako nema baš iskustava , ovo, ono,
pa me zaista zanima kako je u petrovoj sada, moja mama je mene rodila tamo i bilo joj je grozno (a nije od cmizdravih ljudi inače)
sestre su bile jako bezobrazne (prvi porod je bio pa su joj rekli da iima cijeli dan za čekanje, i skoro je rodila u čekaonici jer se meni žurilo van pa je svega 2 sata otkad je stigla rodila)-dali su joj da me vidi jednom tjedno (jednom su ju čak potjerali jer je došla drugi put u tjednu, bio je neki neradni dan) i tako mjesec dana skoro pa su me prebacili na Rebro, di je bila sa mnom svaki dan. da ne pričam da nakon 28 godina nije dobila otpusno pismo iz petrove. pa me zanima jesu li se po tom pitanju humanosti i popravili.... sretno vam s trudnoćom u ovim danima, danas je eto par stupnjeva hladnije pa se nadam da vam je stanje dobro!

[Eleonor@]

Dunja2 kaže:

draga Eleonora, i ostale trudne miasteničarke

javljam se prvi put, sada u 37 tj. trudnoće. Drago mi je da je netko konačno počeo malo opširnije o ovoj temi. Ja sam na početku trudnoće pretražila sve moguće forume ne bi li našla neki savjet, ali nisam našla ništa. Da ne duljim..
Sa miastenijom se borim već 6 g.(sada imam 29), prije 3 g. timektomija, nakon toga terapija mestinon, decortin, imuran. prije godinu dana ukinuli smo imuran, a na početku trudnoće(11/2010) i decortin.
Na početku trudnoće došlo je do slabijeg pogoršanja miastenije koje je prestalo na početku 4. mj. trudnoće, u isto vrijeme kad su prestale i mučnine. Na žalost moja sreća je bila kratkog vijeka, već nakon 2.tj. počelo je pogoršanje. Nisam mogla hodati, suprug me je tuširao i oblačio. Dokica mi je uvela decortin 20 mg kroz mjesec dana. nakon toga uslijedili su tjedni kad se stanje moje miastenije stalno mijenjalo( 2 dana dobro, pa 5 dana loše), nisam ponovno uzimala decortin jer nije baš dobro za bebu. Prije 2 tj. kako su počele ove nepodnošljive vrućine tako je i miastenija postala nepodnošljiva. ponovno smo uveli decortin 20mg. U ponedjeljk su me primili na odjel patologije u Petrovoj bolnici, jučer su me pustili doma,ali za tjedan dana se vraćam i ostajem kod njih do poroda.
Moja trudnoća na žalost nije protekla kako sam očekivala. naime svuda u literaturi se navodi da se u većini trudnoća popravi miastenička slika, a tako mi je rekla i moja dokica. Ja sam izgleda od rijetkih slučajeva gdje je krenulo nagore. Neću se previše žaliti, važno mi je da je moja bebica dobro

draga Dunja, ugodno sam se iznenadila kad sam vidjela tvoj post ovdje. već dugo nisam ni bila na ovoj podtemi pa malo kasnim s reakcijom na tvoj post. po datumu zaključujem da si već rodila, MOLIM TE napiši mi kako je bilo. svaka riječ tvojeg iskustva će mi biti dragocjena. ako ne želiš javno, piši slobodno na pp. nadam se da si dobro, kao i tvoja bebica i da uživate i želim vam svu sreću!!
ja sam sad u 30-om tjednu, trudnoća je uredna, a mijastenija stabilna. pijem 4 mestinona dnevno i dobro mi je tako. meni je kao i tebi, na početku trudnoće bilo pogoršanje simptoma mijastenije, a onda s mučninama također prestale i mijasteničke muke, ali ne sasvim. nije mi se ni pogoršalo kao tebi, nego je zapravo ostalo isto stanje kao i prije trudnoće. možda za nijansu lošije jer sam prije bila na 3 mestinona, a sad na 4, al to je zanemariva razlika. čula sam i ja te priče o poboljšanju mijasteničke slike u trudnoći, ali čini se da su rijetke te sretnice koje to dožive.
toliko zasad, nadam se da ćeš se javiti uskoro s lijepim vijestima!

Petra_27 kaže:

hej cure! sad sam naišla na ovu podtemu!, kako nema baš iskustava , ovo, ono,
pa me zaista zanima kako je u petrovoj sada, moja mama je mene rodila tamo i bilo joj je grozno (a nije od cmizdravih ljudi inače)
sestre su bile jako bezobrazne (prvi porod je bio pa su joj rekli da iima cijeli dan za čekanje, i skoro je rodila u čekaonici jer se meni žurilo van pa je svega 2 sata otkad je stigla rodila)-dali su joj da me vidi jednom tjedno (jednom su ju čak potjerali jer je došla drugi put u tjednu, bio je neki neradni dan) i tako mjesec dana skoro pa su me prebacili na Rebro, di je bila sa mnom svaki dan. da ne pričam da nakon 28 godina nije dobila otpusno pismo iz petrove. pa me zanima jesu li se po tom pitanju humanosti i popravili.... sretno vam s trudnoćom u ovim danima, danas je eto par stupnjeva hladnije pa se nadam da vam je stanje dobro!

draga Petra, u Petrovoj se puno toga promijenilo - od preuređene zgrade do osoblja. evo ti jedan link na kojem imaš puno detalja i svježih informacija - i službenih i iz iskustva drugih žena. ako imaš još pitanja, slobodno mi piši na pp jer poznajem nekoliko ženica koje su nedavno tamo rodile pa imam informacije iz prve ruke. uglavnom, pročitaj najprije link - http://www.trudnoca.net/forum/viewto...11079&start=60

[Eleonor@]

evo me opet s nekoliko novosti. jučer sam bila na kontroli kod neurologice pa mi je rekla neke informacije koje ranije nisam znala.
najprije da kažem da mi je s mijastenijom ok, još uvijek je stabilno i pijem 3-4 mestinona dnevno. osjećam se dobro, jedino što me bole križa i malo naotječu noge, al to je od trudnoće, a ne od mijastenije. trenutno sam trudna malo više od 32 tjedna.
uglavnom, doktorica mi je rekla da svakako planiram porod u Petrovoj jer su tamo doktori koji već imaju iskustva s porodima mijasteničarki, a i tamo postoji neonatalni odjel za bebe. kod njih trebam obaviti prvi pregled nekih mjesec dana prije poroda, to je meni negdje sredinom 10.mj. također mi je rekla da su liječnici tamo jako susretljivi i nek imam povjerenja u njih jer da su stručni i da se s njima može sve lijepo dogovoriti. preporučila mi je da 2 tjedna prije poroda počnem uzimati Decortine 10 mg, a po potrebi 20 mg, jer se zadnjih 3-4 tjedna trudnoće može dogoditi pogoršanje mijasteničke slike, tj. izraženiji simptomi pa se decortinima spriječi daljnje pogoršanje i oni pomognu da se lakše podnese porod. također da ih treba piti i neko vrijeme nakon poroda, dok se situacija opet ne ustabili. pitala sam jel to baš neophodno s obzirom da u mom slučaju decortini ranije nisu dali nikakav pozitivan učinak, a odgovorila je da jesu nužni jer da ih se uzima ne samo zbog mene, nego i zbog bebe - da pomažu, a u toj fazi razvoja ploda više nisu toliko štetni. rekla je da doza ide u dogovoru s njom, ali i s liječnicima u Petrovoj koji će procijeniti u kakvom sam stanju. za sam porod je isto rekla da carski rez nije uvijek neophodan, da neke mijasteničarke rode i prirodnim putem (što je bolje zbog bržeg oporavka majke), ali ako ne ide, ni carski nije strašan i radi se uz spinalnu anesteziju koja je za mijasteničare bolja od opće (a i općenito spinalna ima manje rizika i nuspojava). to da li ću roditi prirodno ili na carski će procijeniti u Petrovoj na temelju mog stanja u kakvom ću biti prije poroda.
pitala sam što mogu očekivati, tj. koji je najgori scenarij, tek toliko da se pripremim i da se ne šokiram ako bude nešto loše. pa mi je odgovorila da što se tiče mene, vjerojatno će doći do pogoršanja simptoma mijastenije prije poroda i nakon poroda, ali se ne može predvidjeti u kojoj mjeri niti koliko dugo će trajati jer je sve jako individualno (to već znamo s našom dragom mijastenijom). a što se tiče bebe, može se dogoditi da ima neonatalnu mijasteniju, što znači ne svoju, nego moju tako da moja antitijela prođu kroz posteljicu u bebin krvotok, ali ne zadrže se tamo. to izgleda tako da je beba malo mlohava, traje samo oko 3-4 dana i bebi u tom slučaju isto daju mestinon. no to sve skupa nije strašno, beba ima normalne tjelesne funkcije, može normalno jesti (na flašicu, a mogu i dojiti ukoliko ne uzimam više od 20 mg decortina) itd.
i eto, to je uglavnom to, još neke važnije detalje će mi reći na pregledu u Petrovoj. već sam pomalo nestrpljiva i jedva čekam da to sve prođe i da nam naše malo zlato dođe. čudno, ali nekako me uopće nije strah, imam povjerenja u doktore, a najviše u sebe i bebu da ćemo mi to zajedno dobro odraditi.

[rosa967]

moja sestra ima mijasteniju i troje djece
poslije druge kćeri su joj dijagnosticirali mijasteniju
morala ju je prestati dojiti
išla je na operaciju prsne žljezde u Zagreb na jordanovac
sina je rodila prije 12 godina u petrovoj u ZG
sve joj je prošlo u redu, maloga je dojila do godine dana
poslije operacije ne koristi nikakvu terapiju
živi normalno i kućanica je
cure idu u srednju medicinsku školu

[Eleonor@]

rosa967 kaže:

moja sestra ima mijasteniju i troje djece
poslije druge kćeri su joj dijagnosticirali mijasteniju
morala ju je prestati dojiti
išla je na operaciju prsne žljezde u Zagreb na jordanovac
sina je rodila prije 12 godina u petrovoj u ZG
sve joj je prošlo u redu, maloga je dojila do godine dana
poslije operacije ne koristi nikakvu terapiju
živi normalno i kućanica je
cure idu u srednju medicinsku školu

hvala što si javila sestrino iskustvo s mijastenijom i trudnoćom, svaka informacija mi je od velike koristi, a vjerujem da će biti i drugim trudnim mijasteničarkama. drago mi je zbog nje da ne mora više uzimati nikakvu terapiju; ponekad mijastenija zna i ugodno iznenaditi tako da se sasvim povuče. iako je nepredvidiva, ja bih uvijek tu dijagnozu izabrala nego neke druge kronične bolesti - s ovom se bar možeš nadati boljem

[Eleonor@]

evo me da javim najnovije informacije
bila sam jučer na prvom pregledu u Petrovoj i ukratko, zadovoljna sam. čula sam razne prigovore na Petrovu (konkretno na sestre i doktore) pa da odmah kažem da je moj dojam pozitivan. jučer sam bila u trudničkoj ambulanti kamo idu sve trudnice i rizične i "obične" pred porod, bila je strašna gužva, ali sestre i doktori su dobro uhodani i sve ide relativno brzo.
pregledao me prof. Đelmiš i za njega imam samo riječi hvale jer je bio jako susretljiv, drag, nježan i suosjećajan. bila sam kod njega prilično kratko, ali pitao je sve što treba znati i rekao mi sve što ja trebam znati. osim toga, kud bi stigao da svaku od nas pregledava po pol sata?!?!
uglavnom, ukratko - rekao je da dođem za dva tjedna opet k njemu na kontrolu i ctg, tada ću biti u 38.tj. trudnoće. također, s obzirom na mijasteniju i činjenicu da nisam iz Zg, rekao je da će me nekoliko dana pred porod primiti na odjel da ležim i čekam tamo porod - što mi dobro odgovara jer mislim da bi me uhvatila panika da me doma uhvate trudovi, a do Zg imamo oko sat i pol vožnje. sljedeći put kad dođem ćemo se dogovoriti oko primitka na odjel i znat ću više detalja. rekao je da zasada ne treba ništa pretpostavljati jer ćemo sve vidjeti kad se porod približi pa će sve procijeniti na temelju toga kako ću se osjećati s mijastenijom.
što se simptoma tiče, osjećam da mi se malko pogoršalo, morala sam malo usporiti ritam, ali još uvijek normalno funkcioniram svaki dan, krećem se, radim po kući svakodnevne poslove itd. sretna sam što je tako, voljela bih da tako ostane i da rodim prirodnim putem, a ne na carski. no vidjet ćemo kako će biti.
javim se ako bude promjena ili nakon idućeg pregleda.

[Eleonor@]

pozdrav!
bila sam na drugom pregledu u Petrovoj pa evo izvještaja opet nemam nekih novih posebnih detalja. s trudnoćom samom za sebe je sve u redu, ide baš kako treba, hvala bogu. pregledao me dr. Blajić (skroz je ok, normalan čovjek i čini mi se da baš zna što radi) i rekao da je sve ok, da se tijelo pomalo priprema za porod. nek dođem za tjedan dana (tad će mi biti točno 39tjedana) na ctg, a onda će me sa 39+2 primiti u bolnicu na odjel PT1 (patologija trudnoće). nisam točno shvatila dal će mi taj dan inducirati porod ili će me samo primiti da ležim pod nadzorom i čekam prirodne trudove. kako god, u principu mi je svejedno, jedino mi se ne da baš ležati tamo danima čekajući također, ni ovaj put nisu htjeli ništa predviđati dal ću prirodno ili carskim, a ja se nadam ako se budem osjećala kao i dosad, da ćemo bar probat prirodno (s obzirom da je i s bebom sve ok, dobro je okrenut i to). no vidjet ćemo. vjerujem doktorima, imaju oni već iskustva s nama mijasteničarkama.
dakle, za točno tjedan dana od danas, bit ću u Petrovoj, možda čak i roditi, tko zna. jedva čekam!!
što se mijastenije tiče, još uvijek se dobro osjećam, osim što tu i tamo poneki dan osjetim simptome malo jače. a i to ne traje cijeli dan, nego npr. samo ujutro dok Mestinon ne počne djelovati ili navečer ako sam umorna više nego inače. prezadovoljna sam, mislila sam da će biti gore budući da mi je neurologinja rekla da je pogoršanje 4 tjedna pred porod vrlo vjerojatno. a ja evo tjedan i pol do termina i još uvijek idem ko avion po gradu, po dućanima, svuda... počela sam piti Decortine prema preporuci, 10 mg dnevno, ne osjetim neku bitnu razliku, al tko zna, možda bi mi bez njih bilo teže... nadam se da ću ih i nakon poroda moći ostaviti na toj maloj dozi tako da mogu dojiti.
eto, čujemo se.

[Eleonor@]

Dakle, evo me doma s bebicom, napokon. S Petrovom ne baš lijepo iskustvo. Hm, otkud krenuti s pisanjem...
Kad mi je bilo točno 39 tjedana trudnoće, otišla sam na ctg u Petrovu, da bi me taj isti dan ostavili na ležanju jer je ctg bio slabo reaktivan što je značilo da će možda trebati uskoro inducirati porod (ukoliko bi i dalje tijekom dana bio takav). Kako na odjelu patologije trudnoće 1 nije bilo mjesta, ležala sam 2 dana u predrađaoni, a potom su me premjestili na tzv. cef, gdje sam bila nekih 5-6 dana. Tek onda sam premještena na PT1, gdje sam i trebala biti i to zapravo slučajno. Naime, cijelo to vrijeme nitko me nije uopće pregledavao, jedino su mi 3-4 puta dnevno snimali taj famozni ctg. Iz tog se nalaza vidi da li je sve u redu s bebom, tj. da li treba možda inducirati porod. Međutim, većina doktora taj nalaz olako shvaća, bace pogled i gotovo. E sad, dan prije termina, doktori s tog cef-a, zaključili su da moj ctg nije baš sjajan i da trebam ići sutradan na carski rez. Istoga dana obavila sam razgovor s anesteziologom i potpisala suglasnost za anesteziju, a potom me sestra odvela na pregled kod doktora s mog odjela, kako bi oni samo potvrdili da idem sutra na carski. Međutim, tu je došlo do prvih gluposti. Dotični doktor (neću nikog imenovati) me primio na pregled i onda rekao da nikakav carski ne dolazi u obzir, da čekamo moje prirodne trudove i da šta se ti tamo doktori s cefa njemu miješaju u posao?!?!?! (Ne kužim kako je moguće da dva tako stručna ginekologa imaju toliko različita mišljenja.) Također, rekao je da će mi sutra nekako naći krevet na njihovom odjelu gdje sam od početka trebala biti pa da ću biti pod njihovim nadzorom. (Kasnije se ispostavilo da bi sve bilo bolje da me nisu oni nadzirali, takvi stručni.) I onda sam lijepo ležala još nekoliko dana tamo. Pregledalo me 5 različitih liječnika, svi s tog odjela. Nijedan nije ni spomenuo carski rez nego isključivo prirodno, a nisu nijednom ni pitali kako se osjećam s mijastenijom i jel mislim da ću imati dovoljno snage za tiskanje. Na kraju je došao vikend i bio je samo dežurni doktor, a on me nije pregledavao. U ponedjeljak sam ujutro išla na pregled da bi doktor zaključio da sam tijekom vikenda ostala s jako malo plodne vode (koja nije iscurila van, nego se zgusnula) i da sutradan idem na indukciju. Tada mi je već prošao termin za 6 dana, od mojih trudova ni t, a danima sam hodala po bolnici 2 prsta otvorena. Ali nitko nije smatrao da možda napokon trebam roditi...
Uglavnom, u noći na utorak sam ja konačno dobila svoje trudove, ali su me svejedno u 6h stavili na drip kako je bilo i planirano, kao, da malo pojačaju moje prirodne. Obećali su epiduralnu i dobila sam je, ali tek oko 10:30h, kad se anesteziolog napokon udostojio doći. I još je pustio mladu doktoricu da se uči na meni davati epiduralnu, tako da me ona najprije mučila nekih 20 min, da bi onda on bahato došao i rekao, „ajde ja ću to, ipak se tu radi o mijasteniji, budem ja da nešto ne profulamo“ (?!?!?!?!?!?!) Moram li ovo komentirati?
Dakle, do te epiduralne sam se ja već pošteno namučila jer ti trudovi na drip stvarno bole ko sam vrag. A ja sam ih pokušavala prodisati, ali sam se usput cijela grčila, tako da mi se tijekom tih 5 sati bez epiduralne, pri svakom trudu grčio svaki mišić u tijelu (osim onih za tiskanje) pa kad je na kraju trebalo tiskati, bila sam sva izmučena i na izmaku snage. Dugo smo pokušavali (tiskanje pa pauza pa opet) i nikako nije išlo. Na kraju sam rodila u 14:30h i to uz pomoć vakuma i doktorice koja mi je svom snagom nalegla na trbuh. Stalno su svi govorili da ide, da mi je zdjelica dovoljno široka, ali dijete nije moglo van jer ja nisam imala snage za taj krajnji potisak. A za carski je onda bilo već prekasno jer se dijete spustilo glavom u porođajni kanal i tada ne može više natrag. Kad je konačno bilo gotovo, nije baš odmah zaplakao, imao je apgar 7/8 i odmah su ga odnijeli na intezivnu u inkubator i na infuziju da se oporavi od teškog poroda. I ja sam dobila dvije vrećice nečeg u krv, da dođem k sebi jer sam se skoro onesvijestila ležeći na stolu.
E onda počinju muke s pedijatricama. To je tamo ludnica. Ima ih puno, svaka svoje govori i nitko ti neće reći ništa konkretno, sve u rukavicama i jedna drugu štite. Uglavnom, mali je bio 1 dan u inkubatoru, a onda na postintenzivnoj. Morao je tamo ležati da se oporavi i da ga usput promatraju dal će pokazati znakove mijastenije. Dok se on tako oporavljao, 5.dan od poroda primjećeni su navodni znakovi mijastenije u smislu otežanog gutanja i zagrcavanja pa su ga jedan dan hranili na sondu i uveli mu 5 mg Mestinona na kojeg je dobro reagirao pa je opet jeo na bočicu. Davali su mu Mestinon nekih 10-14 dana, ne znam više. Na kraju je pedijatrica rekla da su mu lijek davali preventivno te da to zagrcavanje možda i nije bilo od mijastenije nego od asfiksije pred porod. Postoji neka krvna pretraga na antitijela,ali se rezultati čekaju 2-3 mj., pa ga nisu ni radili jer simptomi novorođenačke mijastenije prolaze spontano kroz 3-4 tjedna. Tako da ni danas ne kraju ne znam jel mi dijete imalo mijasteniju ili nije, pitala sam pedijatricu na otpustu pa mi je rekla da ne zna ni ona, da ga oni vode kao da je imao jer su mu davali lijek, ali da možda to i nije bila mijastenija. Eto, sad ti znaj šta je.
I tako eto, možda se ovako i ne čini tako strašno negativno, ali meni je bilo užasno. Imaš povjerenja u liječnike i onda se tako napatimo i beba i ja i još ostanu posljedice koje su se mogle izbjeći da se oni nisu međusobno prepucavali.
No dobro, sad je sve iza nas, ali ću za sljedeći put dobro razmisliti i dobro se informirati unaprijed. Ako nekog još nešto zanima, neka pita, rado ću odgovoriti.
I oprostite na dugom postu, ali morala sam sve ovo napisati.