Chat Ljubimcoljupci, vrijeme je za chat! - Vol. 2

[juventa]

Moj je sinoć šetao tako da vuče kao zapružni konj, skače, reži, skviči, laje na pahuljice i pokušava ih uhvatiti. Nakon pola sata takvog angažmana, zaspao je kao klada.

[Angelsss]

leeloo27 kaže:

Umirala sam danas u šetnji od smijeha.

Dakle, danas nam je bio prvi snijeg, ovaj moj nije znao šta bi sa sobom. Prvo je kod kuće gledao u prozor šta to tamo nešto bijelo pada pa kad smo izašli vanka ništa nije mu jasno, snifa, zabija njušku u snijeg, ždere ga, trči okolo....

Ne znam jel se netko do vas sjeća da sam bila pisala prije nabavke psa da me brine kako će naše šetnje funkcionirati po zimi sa obzirom na moje zdravstveno stanje (imam sindrom zbog moram paziti koliko vremena boravim na hladnoći), dakle mi smo danas bili skoro sat vremena vanka. Pseto je mene vuklo doma, a ne ja njega. Nadam se da će nam ovako izgledati zime.

Drago mi je zbog vaseg iskustva, nadam se da cete uzivati i ostatak zime
Takve su nase vec godinama

Inace, mi danas slavimo 5.!
Za pocetak, dobio je jutros skoro 2 h igranja u ovo malo snijega sto je napadalo te ostatak dana gusta kao prase, na najjace!

Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk

[juventa]

Sretan rođendan Yukiju sa zakašnjenjem

Nego, primjetila sam da je ovaj podforum lagano zamro u odnosu na vrijeme od prije 3-4 godine, čini mi se da je puno više ljudi tipkalo kad sam se ja priključila. Jel se ekipa nekud preselila ili je to samo od sebe došlo?

[leeloo27]

Općenito je na forumu mrtvilo u odnosu na prethodne godine. Šteta, mislim da se na ostalim društvenim mrežama baš i ne može kvalitetno raspravljati.

Angelsss pa čestitke. Kako je meden, ja bi te čupave žnjarala po cijele dane.

[AndrejX]

Svi forumi su vec par godina u opadanju.
Slavljenik je predivan

[Didi]

Satirični filmić. Mogao bi se staviti i na temu o uzimanju kućnog ljubimca, ali nema smisla kvariti zabavu.

[Aese]

Ovo je odlicno.

[Quirita]

Na svoje oči gledala huskycu kako lovi, ulovi zekonju i namoči ga u rijeci, i pojede. Nije joj ga nitko istrančirao

[Didi]

Moje su definitivno nesposobne za lov. Jucko samo naganja ptice, a Sitko je jednom pokušala sudjelovati u ribolovu: dečki su lovili ciple i bacali ih u kantu na obali pa je ona izvadila ribu iz kante, a cipal joj se počeo batrgati u ustima - ispustila ga je i u panici zbrisala.

[Ni Na Na]

Quirita kaže:

Na svoje oči gledala huskycu kako lovi, ulovi zekonju i namoči ga u rijeci, i pojede. Nije joj ga nitko istrančirao

i ja labradoricu. Vlasnica stajala i cekala da gospodicna zavrsi, kaze da se kroz koji sat ispovracala ali samo krzno izbacila van

[ja u kutu]

Ni Na Na kaže:

Ti si baš hard core



Ja svojoj nisam pustila da pojede fazana kojeg je mrknula na nasipu, nisam si moga pomoć.... bezveze

Ma hard core..... ahahaha!!! A kaj sam mogla, onak, pa u dve sekunde je kokos mrtva ( sva sreca ) a ostalo mogu sve gledati. Kada je mrtvo , mogu kaj ocu a time. Patnju nemrem ni gledati ni slusati. Na srecu omjer velicine i snage je apsolutno prevelik tako da , vjerujem, nema patnje.... barem nisam vidjela. Sve je bilo gotovo u doslovce dve sekunde, pd trena krada ju je scapila do treba kada je vec bila mrtva.

Kada su srnu ulovili, e to je bio veeeeliko šit i tu sam svasta pokusavala i namucila se i imala muskulfiber narednih tjedan dana!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Didi]

Ni Na Na kaže:

i ja labradoricu. Vlasnica stajala i cekala da gospodicna zavrsi, kaze da se kroz koji sat ispovracala ali samo krzno izbacila van

Moje čak ni krzno nisu izbacile kad su se svojevremeno nažderale nekakve crkotine na nasipu. Samo im je sljedećih par dana kakica bila nekako dlakava.

[leeloo27]

Utješite me i recite mi da budu bolji kad prođe pubertet.

Ima dana kad je najbolje pseto na svijetu, sve sluša, baš budem ponosna. Bome ima dana kad bi ga torpedirala nogom u galaksiju, danas je takav dan. Baš me testira i provocira.

Inače ga otpustim sa lajne kad uđemo u zgradu i naredim da se penje gore i popne se i na svakom katu me sačeka dok se ja ne popnem pa nastavi dalje. Jučer je odlučio da mu se baš ne penje i fino samo zaokrenuo i otrčao do ulaznih vrata pa sam ga morala zakačiti pa se vukao po tim stepenicama ko glista.
Danas sam ga jedva u zgradu dovukla, zgrabio neku grančugu i ne damu se unutra, imala sam osjećaj ko da imam mazgu a ne psa.

Sad mu razbacane igračke po sobi, kažem mu da donese loptu. Naučila sam ga šta je lopta, gumena kost, štap, kong, zna sve poimence i donosi uredno kad mu kažem da donese. Sad mi je donio sve igračke koje je našao okolo osim 2 lopte koje mu tu stoje dolje po podu. Jesi tražila loptu, evo donijet ću ti sve, ali loptu baš neću. Govno jedno malo pubertetsko.

Žale mi se dvije ženskice, imaju pse otprilike dobi ko on. Ova jedna priča kako joj pas naglo oglušio, pravi se blesav kad ga zove, adruga kako joj kujica okrene glavu kad joj kaže da da šapu, zna davati ali namjerno neće. I još u zadnje vrijeme kad joj se ne da negdje ići samo legne dolje na pod i neće se maknuti i hoće da ju ova nosi ili vuće po podu. Bolje da se ne smijem, ne znam šta mene sve čeka.

[juventa]

Budu.

Moj je isto iznenada oglušio, više nije znao nijednu naredbu niti svoje ime. Svaki dan drugo raspoloženje, ili deračina iz petnih žila ili ignor i mene i svijeta oko sebe.

Ja sam sve ispočetka s njim radila, kao da učimo od nule. Zajeb je jedino u tome što taj reset dođe taman kad se malo oporaviš od štenećih radosti.

Ali brzo je prošlo koliko se sjećam. I koliko sam potisnula.

[atlantis]

leeloo27 kaže:

Utješite me i recite mi da budu bolji kad prođe pubertet.

ne budu

mo sa svojih punih 9 još uvijek složi više pyzdarija od ove koja ima 4.5

[fermina-daza]

leeloo27 kaže:

Utješite me i recite mi da budu bolji kad prođe pubertet.

Samo ćemo te tješiti.

leeloo27 kaže:

Žale mi se dvije ženskice, imaju pse otprilike dobi ko on. Ova jedna priča kako joj pas naglo oglušio, pravi se blesav kad ga zove, adruga kako joj kujica okrene glavu kad joj kaže da da šapu, zna davati ali namjerno neće. I još u zadnje vrijeme kad joj se ne da negdje ići samo legne dolje na pod i neće se maknuti i hoće da ju ova nosi ili vuće po podu. Bolje da se ne smijem, ne znam šta mene sve čeka.

Oh, kako mi je ovo poznato! Taktika koju i dan danas primjenjuje kad joj nešto nije po volji. Nije sve do puberteta, nešto je i do karaktera. I baš kad se vani požalim na njezino ponašanje, ona bude besprijekorna, sve i svakoga razumije, surađuje, milina jedna. Na kraju ja ispadnem prezahtjevna nezahvalna vlasnica, koja traži nemoguće od tako male i bespomoćne pahuljice.

[Aese]

Kako kad. Ženka je najdivniji pas ikad, mužjak me i sad nekad raspizdi. Ali namjerno to radi, vidiš mu u očima, nije da ne zna.

Od prijašnjih... pa većinom je bolje kad odrastu
Ali sve je do karaktera, kako fermina kaže.

[Didi]

Nemate vi pojma što je labradorski uzdah! Ono kad te pogleda jer od njega tražiš nešto "nemoguće", udovolji ti, a onda legne i uzdahne, teško, preteško. Sva tuga svijeta, sve nevolje i nedaće, pale su na njegova pleća, a ti se moraš nositi s grižnjom savjesti.

[leeloo27]

Ma ne očekujem da ću imati robota, da neće nikad raditi pizdarije, da neće se malo praviti blesav, ali ovo u zadnje vrijeme je užas. Ne možeš ga ni dresirati kako spada ako frajer odluči taj dan da neće ništa slušati. Najgore mi je kad vanka ne sluša, onda bi ga zadavila.

Rekla nam je curka u školici da će u pubertetu naglo oglušiti, da naredbe koje su do sada znali se prave da ne znaju, da nastavimo i dalje trenirati, da budu kraći treninzi i da ne odustajemo iako ne slušaju i da će nam se na kraju to isplatiti kad izađu iz puberteta. Ne odustajem ja, al me živcira.
Počela sam ga ignorirati kad me neće slušati. Idemo vanka, kažem da sjede da mu navučem ormu, on sjedne i čim mu se približim digne dupe i trčkara. Onda fino nabacim ignore, u neko doba skonta da je na gubitku ako ne sluša i sjedne i sačeka da ga zakopčam.
Vanka kad je bez povodca i kad neće doći više ga ne cimam 500 puta umilnim glasićem, okrenem se i krenem šetati na suprotnu stranu. Neće za mnom do neke granice, kad vidi da sam ozbiljna i da ću ga ostaviti na livadi dotrči ko metak. Prije iz straha nisam pa vidim da to koristi debelo jer zna da ću ga cimati, mamiti igračkom, keksićima ili čime već.

[Didi]

Neću pisati na temi o uzimanju kućnog ljubimca da ne spamam, nego ću samo staviti link na ovaj post.

Znala sam slijepog vlasnika psa vodiča - bilo je to prije Udruge i Silvera pa je pas bio njegov koji je radio od osam do četiri, do posla mu je trebalo cca pola sata, a isto toliko natrag. Pas je bio u prednosti što nije cijeli dan ostajao sam, ali čovjekov je dan izgledao ovako: ustajanje u pola šest, njegov doručak i pseći doručak, umivanje i oblačenje u pseću obleku. Nakon toga sat vremena lutanja s psom po kvartu, uz bacanje štapova i igru s drugim psima - od šest do sedam. Povratak kući, dotjerivanje psa i stavljanje orme, oblačenje odjeće za posao i pravac šljaka. Pauza za ručak: pas izlazi na piš-pauzu, čovjek jede sendvič. Nakon posla, ovisno o vremenu i o dobroj volji tramvajaca, kući se eventualno ide pješice, a tu svakako slijedi jednosatna šetnja. U deset sati uvečer polusatna šetnaj da se pas ispiša i posere prije spavanja.

Ja nisam takva junakinja, ali... Ovo nije pdf Zdravlje, ali ću svejedno nabrojiti svoje dijagnoze koje se tiču vođenja psa u šetnju: RA, operacija kralježnice, nedavno i operacija stopala, a otprije tjedan dana opet se u hodu pomažem štakom jer me zeza drugo stopalo. I nisam baš u cvijetu mladosti. U taj okvir uklopite današnju šetnju po Dotki, na devet nogu - njih dvije po četiri, a ja s jednom pomoćnom. Jest da nam je za pet kilometara trebalo dva sata, ali su se zato njih dvije istrčala i izbućkale pa su prešle bar triput toliko. I inače prelazimo toliko, ali je manje zabavno jer hodamo po nasipu gdje Sitko mora biti na dugačkoj lajni - inače završi na Jarunu: nikada manje od sat vremena, a idemo kada stignemo - rano ujutro, navečer, kad se ukaže prilika. Ostalo su šetnje po kvartu na lajni, i to ne samo zato da obave nuždu, nego i da malo vide svijeta, što je daleko važnije.

Prije spomenute operacije kralježnice isto sam hodala sa štakom jer jednu nogu uopće nisam osjećala: da nije bilo Sitke koju je trebalo izvoditi makar da obavi nuždu, vjerojatno bih danas bila u kolicima ili krevetu - ona me održala na nogama. Pa da joj neću, makar iz zahvalnosti za to, a neću ni govoriti o osjećaju odgovornosti - nije ona tražila da živi sa mnom, pružiti najviše što mogu, kada god mogu i kako god mogu!

Ne bih htjela da se ovo shvati kao da se hvalim, ali navela sam dva primjera - hendikepirane osobe i svoj. ako je u tim slučajevima bilo jest moguće dovoljno šetati psa da ne bude ni za što prikraćen, zaista ne vidim razloga za probleme.

Samo da još dodam i ovo: uopće današnju šetnju, kao ni bilo koju drugu, ne osjećam kao nekakvu "žrtvu". Dapače, osjećam se bolje nego da sam sjedila pred televizorom, koji uostalom i nemam.