Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[proab]

senka6 kaže:

Bogu hvala da sam naišla na ovu temu...I ja imam dvogodišnjaka s kojim zadnjih 10 dana ne znam živjeti. Uvijek sam imala strpljenja,pričala i objašnjavala,skretala pozornost...ali ni to više ne pali. Živimo u dvorištu sa svekrvom,pa mirne duše mogu reći kako mi ona maksimalno odmaže vezano uz sina...Mi ga odrekli bočice,ona mu potajice davala bočicu,a da ne pričam one situacije kad se malac dere jer sam u za nešto rekla NE,a ona onako dramatično uleti rečenicom:ŠTA TI TO MAMA RADI? DOĐI TI,IDEMO KOD BAKE...neki dan je dobila zalupljena vrata pred nosom kad je ušla jer kad ona dođe on još podupla dreku...Zna ga staviti spavati u 18 h,a da meni ništa ne kaže, i on onda spava do 20h,pa se ja s njim borim do 3 u noći...Ali počela sam joj davati do znanja da to ne radi i gdje joj je mjesto...Uglavnom,ne pretjerujem kad kažem da 70 posto dana porvede u dreci,kmečanju i vrištenju...a suza nigdje. Sad sam ga upisala u jaslice,ide svako jutro 3 sata na igranje...Za to vrijeme oštrim doma živce i nadam se boljitku...Ps. S 2 godine je prestao spavati danju,pa poslije podne kod nas izgleda kao razna zona...

Prvo, rekla bih da fali jedan ozbiljan razgovor tebe i tm da on izvoli rijesiti neke od ovih stvari sa svojom mamom. Ova fraza "Sto ti mama radi? Idemo kod bake..." - ma da mi tako nesto bilo koja od baka napravi ne bi dobila unuce iducih mjesec dana pa da vidimo tko "spasava" dijete od "zloceste" mame

A za spavanje... vjeruj mi oni ne zele spavati ali u principu im treba. Ja popustim na 1000 stvari ali sam kod dnevnog spavanja postala nemilosrdna i puno mi je lakse prezivjeti drugi dio dana. Ako je nemoguc zbog nespavanja trebas ga natjerati da spava. Jedino ako nema prevelike razlike spavao/nespavao onda je mozda od rijetke djece kojima stvarno ne treba popodnevni san.

[m@m@]

mi već imamo 3,8 god i dnevno spavanje je još uvijek akutalno. preko ljeta i sad dok nije u vrtić krenula spavala bi po 2-3 sata popodne, u 15h joj je vrijeme za krevet.
sad je u vrtiću pa spava tamo, kad dođe doma naravno da ne ide na spavanje, al vikendom sve ko prije - nakon ručka spavanje.

[senka6]

m@m@ kaže:

mi već imamo 3,8 god i dnevno spavanje je još uvijek akutalno. preko ljeta i sad dok nije u vrtić krenula spavala bi po 2-3 sata popodne, u 15h joj je vrijeme za krevet.
sad je u vrtiću pa spava tamo, kad dođe doma naravno da ne ide na spavanje, al vikendom sve ko prije - nakon ručka spavanje.

A kad onda navečer ide spavati? iskreno priznajem da nakon 21 h nemam,ali zaista nemam snage za nikoga,posebno ne za njegove hirove...Moj da ide spavat u 15 i da spava 2-3 sata,navečer ne bi išao prije ponoći...nema šanse...

[m@m@]

senka6 kaže:

A kad onda navečer ide spavati? iskreno priznajem da nakon 21 h nemam,ali zaista nemam snage za nikoga,posebno ne za njegove hirove...Moj da ide spavat u 15 i da spava 2-3 sata,navečer ne bi išao prije ponoći...nema šanse...

moja ide spavat u 21 navečer. svaki dan.
a ustaje oko 7, pola 8.
sad kak je krenula u vrtić- preko tjedna doma ne spava. ali vikendom uvijek u 15 popodne, oko 17 se digne, nekad kasnije, nekad ranije, ovisi, odemo van, igranje, i navečer u 21 normalno spavanje opet.

moja je ipak skoro za 2god starija od tvoga.
mislim da smo mi već sa god dana uveli da je u 21 sat odlazak na spavanje.....i tako je do dan danas.....iznimka je ljetno vrijeme- kad smo na moru, po svuda smo i duže ostajemo vani, s prvim danima kad se vratimo kući vraćamo se na staro.


edit: pročitala sam post tvoj iznad. kad se svekrva ne bude miješala bit će ti lakše. ne odustaj od objašnjavanja malome, stvorite neki ritam.....dogovorite se kako bi i tebi i njemu bolje odgovaralo. kad ide navečer spavat? i jel spava po danu?

[GOTA]

ne znam gdje pitati pa ću ovdje jer ste tu dob sve već prošle. uglavnom malena mi ima točno godinu dana i prije tjedan dana joj se skroz promjenilo ponašanje pred spavanje. uglavnom dnvno je najveći problem. uvijek se uspavljivala na rukama ali obično bi trajalo 5 min max. točno znam kad joj se spava uzmem ju, ona se namjesti i skoro odmah zaspe.

Sada je postalo nemoguće. odjednom je počela neviđena nervoza. isto počne trljanje okica i sve, traži da je dignem kao i prije a onda...plač, plač plač ali ne samo to nego ono najgore je da se tako jako izvija i upire od mene kao da želi da ju pustim da je to nemoguće. strah me da će mi ispasti koliko je jaka. okreće mi se za 360 stupnjeva na rukama i urliče iz petnih žila. ako ju spustim onda je još gore jer se stalno ustaje i onda baca u slobodan pad i glava joj lupa na sve strane. zvuči i izgleda grozno, traje oko 20 mni, max pola sata i onda odjednom zaspe....

koji je sad to vrag????

da li vam se to dešavalo? ne vidim razloga tome jer do nikakve promjene nije došlo...

[janad]

evo mene trčeći da se skoro pa isplačem. za mjesec dana puni tri god. sve je izgledalo da smo napokon preživjeli ovu TT fazu kad ima 3 dana odjednom se tuče-mene-pljuca,iz protesta je lupio vratima od friža u zid i ispala jaja iz vrata. dok sam to čistila uo fino izgazao i popeo se na kauč i viče CISTI OVO. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
došlo mi da ga grrrrrrrrrrrrrrrrrrr. ajde pobigla ja u wc i nakon puš stanke mu smireno objasnim da to što je napravio nije u redu i da se nesmije. ok shvatio i ne dira friž više. bio je odustao od popodnevnog spavanja a sad ima koji dan opet hoće. pogađate??? meni na rame. ima 18kg a ja problema s kičmom. neće u krevet pa sam ga nekako uspila u kolica uspavat. ali hoće se uporno nosi. ne odvaja se od mene. evo sad smo počeli trenirati spavanje-da zaspe sam u sobi jer sam dosad ja morala s njim ležat. i eto da ne ureknem već treću večer funkcionira. zaspe sam u roku 20-ak min. naravno u mom krevetu. ali i to ćemo počet mijenjat za koji dan.hranjenje???????????? joj nemam živaca niti pisat o tome. doručak,jutarnja užina ok.ručak-po principu bože daj da pojede. popodnevna užina i večera ok. sve smo probali nebi li ručao kako treba ali jednostavno neće. pustim ga i kad pita ponudim mu opet taj ručak ali ne. a ako ponudim bilo što drugo pojede.
eto isplakala se i sad idem pod tuš jer spava. dokad??? tko zna

[Kuzerica]

ne znam jeli ovo ljeto utjece na njega al otkad smo dosli s godisnjeg ja doma imam andjela.Dnevno ako povisim jednom do dva puta ton
Dragi lastane jesam li normalna?
hahahah


Ne znam sto se dogodili gdje je nestala TT faza al nek se ne vraca

[noelova mama]

Moj malac je isto u zadnje vrijeme nešto jako dobar.... sve se bojim da je to neko zatišje pred buru.
Danas smo bili U Bambiju 40min jer se nisam mogla odlučiti između 3 para cipela koje da mu uzmem. On nije riječ rekao, igrao se sa onim njihovim igračkama, a ja sam mu nonstop mijenjala obuću...


Jedino imamo problema sa jelom. Ako on odluči da nešto neće jesti - onda neće i to je to. Mogu mu zabraniti taj dan sve slatkiše svijeta, ne dira ga to uopće.

Kak vi rješavate te probleme sa hranjenjem? Pod probleme mislim da ne želi jesti voće i povrće (osim krastavaca i luka).

[rossi79]

noelova mama kaže:

Jedino imamo problema sa jelom. Ako on odluči da nešto neće jesti - onda neće i to je to. Mogu mu zabraniti taj dan sve slatkiše svijeta, ne dira ga to uopće.

Kak vi rješavate te probleme sa hranjenjem? Pod probleme mislim da ne želi jesti voće i povrće (osim krastavaca i luka).

evo dat ću ti naš primjer od nedjeljnog ručka... dolazi malac (2 godine i 7 mjeseci) pred sam ručak i hoće jabuku, prvo mu ne želim dati jer je za pola sata ručak... mali ne odustaje, viče, urla, baca se, ja sam luda i dam mu jabuku. pojede gotovo cijelu jabuku, uredno sjede za stol i neće juhu. dam mu krumpir, meso i povrće... jede prvo krumpir pa meso pa tek onda nešto povrća, gurne tanjur i kaže da hoće juhu i pojede pola tanjura juhe... i sad, on je u principu pojeo cijeli ručak, samo obrnutim redoslijedom... ja se oko toga više ne živciram, slušam ga što hoće i to dobije jer sve drugo vuče u viku, dreku i moje nerviranje. naravno da je prije ručka slučajno tražio kekse ili čokoladu ne bi ju dobio, ali jabuka je zdrava i kad god ju traži dam mu bez obzira što je ručak samo pola sata kasnije.

[noelova mama]

ma rossi... tvoj malac je super, da moj tak jede, ja se ne bih uopće uzrujavala....
moj bi od tog cijelog ručka pojeo juhu i meso... i tako skoro svaki put.

Jedino je lud za svježim i kiselim krastavcima, i to u tolikoj mjeri da prije šetnje narežem svježe krastavce i stavim ih u plastičnu posudu i on ih jede u gradu..., luk bira iz mješane salate... nekidan smo bili kod njegove prabake, ona ima rajčice u vrtu, pa ja nekidan ubrao jednu i pojeo kao jabuku , cijela obitelj je bila u šoku.

Ne znam kad je zadnji put pojeo komad voća, a da nismo prije toga imali probleme.

Al zato ujutro čim otvori oči, traži Kiki bomboM.

[ZubaTruba]

noelova mama kaže:

nekidan smo bili kod njegove prabake, ona ima rajčice u vrtu, pa ja nekidan ubrao jednu i pojeo kao jabuku , cijela obitelj je bila u šoku

i moj tako isto jede rajčice, pri tome bude kompletno mokar, ali pojede cijelu. i mene to ne brine. dam mu kad god hoće - svaki dan.

[inoxica]

moja pojede par rajčica iz vrta i više još,još obožava ih nek ih jede koliko želi,barem sad imamo domaće i može jesti sad koliko god želi

[Cattleya]

rossi79 kaže:

evo dat ću ti naš primjer od nedjeljnog ručka... dolazi malac (2 godine i 7 mjeseci) pred sam ručak i hoće jabuku, prvo mu ne želim dati jer je za pola sata ručak... mali ne odustaje, viče, urla, baca se, ja sam luda i dam mu jabuku. pojede gotovo cijelu jabuku, uredno sjede za stol i neće juhu. dam mu krumpir, meso i povrće... jede prvo krumpir pa meso pa tek onda nešto povrća, gurne tanjur i kaže da hoće juhu i pojede pola tanjura juhe... i sad, on je u principu pojeo cijeli ručak, samo obrnutim redoslijedom... ja se oko toga više ne živciram, slušam ga što hoće i to dobije jer sve drugo vuče u viku, dreku i moje nerviranje. naravno da je prije ručka slučajno tražio kekse ili čokoladu ne bi ju dobio, ali jabuka je zdrava i kad god ju traži dam mu bez obzira što je ručak samo pola sata kasnije.

Mali ti sjajno jede. I čak ako zbog jabuke pojede ručak sat-dva kasnije, pa nema veze, barem iz mog aspekta gledanja.
Moja dan danas nema šanse da pojede prilog i meso pa juhu i voće za ručak. Najjednostavnije je da je ručak sve u jedan- kao varivo- inače pojede juhu i niš više ili samo jede meso,a prilog ne postoji.
Zato ona obično dobije svoj ručak kad mi imamo takav, a juhu može dobiti nakon svog ručka ako želi, kao i ostalo iz našeg ručka.
Ponekad pojede samo juhu pa uzima meso koje žvače ko žvaku pa pljune pa uzima novi komad itd.... Prilog i dalje nema šanse da pojede.

[djurdja]

Poludit ću
Već sam prije pitala za savjet kada me je moj TT počeo udarati pa bi me ljubio.
Eh, ova zadnja 3,4 dana je sve gore. Sada me udara čim mu nešto nije po volji, grize, čupa, štipa,... Kad ga uhvatim za ruke da me ne može uštinuti onda počne udarati glavom u mene. Ili me grize...
Moje ponašanje dosad u tim situacijama je bilo da bih ga uhvatila za ruke kada krene na mene i mirno mu rekla da se tako dobra djeca ne ponašaju. I ponavljala sam to svaki put. Najmanje 100 puta!!! Najmanje!! Ali ništa, samo je sve gori i gori.
Ima napadaje bijesa i to kakve.
Baca se po podu kao ping pong loptica.
Ne radi ništa što ja želim.
Ako mi naprimjer idemo doma pješice on ide u kontrasmjeru. Kada ga uhvatim da ga nosim - napadaj bijesa. I kada se onda smiri nema šanse da ga dignem sa ceste. Obično se igra s lišćem ili zemljom sa poda pa se posiplje s time. Ako ja to ignoriram on će ostati sam sjedati na podu. Jednom sam se pravila da idem doma, sakrila se iza ugla i čekala da me počne zvati. Ali sam se načekala Nakon 15min mi je prekipjelo i uzela sam ga pod ruku i trk doma.
Neznam više što da radim. Znam da su sve to faze, ali...
Upomoć!!!!

[Moja Ti]

GOTA kaže:

ne znam gdje pitati pa ću ovdje jer ste tu dob sve već prošle. uglavnom malena mi ima točno godinu dana i prije tjedan dana joj se skroz promjenilo ponašanje pred spavanje. uglavnom dnvno je najveći problem. uvijek se uspavljivala na rukama ali obično bi trajalo 5 min max. točno znam kad joj se spava uzmem ju, ona se namjesti i skoro odmah zaspe.

Sada je postalo nemoguće. odjednom je počela neviđena nervoza. isto počne trljanje okica i sve, traži da je dignem kao i prije a onda...plač, plač plač ali ne samo to nego ono najgore je da se tako jako izvija i upire od mene kao da želi da ju pustim da je to nemoguće. strah me da će mi ispasti koliko je jaka. okreće mi se za 360 stupnjeva na rukama i urliče iz petnih žila. ako ju spustim onda je još gore jer se stalno ustaje i onda baca u slobodan pad i glava joj lupa na sve strane. zvuči i izgleda grozno, traje oko 20 mni, max pola sata i onda odjednom zaspe....

koji je sad to vrag????

da li vam se to dešavalo? ne vidim razloga tome jer do nikakve promjene nije došlo...

Raste To je moje misljenje.. A sa godinu dana dovoljno je radoznala da je strah nesto propustiti spavanjem.
Nama je najgori period za spavanje bio kada je N. otkrio čemu služe noge Bio je isuvise uzbudjen da bi spavao.

[ZubaTruba]

djurdja kaže:

Poludit ću
Već sam prije pitala za savjet kada me je moj TT počeo udarati pa bi me ljubio.
Eh, ova zadnja 3,4 dana je sve gore. Sada me udara čim mu nešto nije po volji, grize, čupa, štipa,... Kad ga uhvatim za ruke da me ne može uštinuti onda počne udarati glavom u mene. Ili me grize...
Moje ponašanje dosad u tim situacijama je bilo da bih ga uhvatila za ruke kada krene na mene i mirno mu rekla da se tako dobra djeca ne ponašaju. I ponavljala sam to svaki put. Najmanje 100 puta!!! Najmanje!! Ali ništa, samo je sve gori i gori.
Ima napadaje bijesa i to kakve.
Baca se po podu kao ping pong loptica.
Ne radi ništa što ja želim.
Ako mi naprimjer idemo doma pješice on ide u kontrasmjeru. Kada ga uhvatim da ga nosim - napadaj bijesa. I kada se onda smiri nema šanse da ga dignem sa ceste. Obično se igra s lišćem ili zemljom sa poda pa se posiplje s time. Ako ja to ignoriram on će ostati sam sjedati na podu. Jednom sam se pravila da idem doma, sakrila se iza ugla i čekala da me počne zvati. Ali sam se načekala Nakon 15min mi je prekipjelo i uzela sam ga pod ruku i trk doma.
Neznam više što da radim. Znam da su sve to faze, ali...
Upomoć!!!!

kako se i sama ne snalazim u ovim situacijama, stalno čeprkam po knjigama.... dakle, evo u ovoj sad piše: 1. postaviti granicu: ne udarati/čupati/gristi mamu, 2. objasniti zašto je to loše: to mamu jako boli, 3. dati alternativu: rukicama se mazi/usnama se ljubi mamu, 4. pokazati: pomaziti/poljubiti dijete i 5. objasniti zašto: mama je jako sretna kada je maziš. navodno samo postavljanje granica bez objašnjenja ne pali....

naravno, probala sam jedno 70 puta, i dalje grize
možda treba ponoviti 1070 puta...

ovo za kontra smjer.... ja planiram da mi do trgovine koja je 150 metara daleko treba jedno sat i pol. ako mu dam da nešto nosi, osjeća se važan jer pomaže, pa bolje surađuje. uglavnom, bilo što što će spriječiti da mu pažnju zaokupi svaki kamenčić na putu, svaki mrav, svako bilo šta. često se lovimo, ja njega ili on mene - u pravom smjeru.

ali i kod nas to često završi tako da ja nosim njega, guralicu i vrećicu, on vrišti, a prolaznici se zgražaju.

[mikica_zg]

ZubaTruba kaže:

kako se i sama ne snalazim u ovim situacijama, stalno čeprkam po knjigama.... dakle, evo u ovoj sad piše: 1. postaviti granicu: ne udarati/čupati/gristi mamu, 2. objasniti zašto je to loše: to mamu jako boli, 3. dati alternativu: rukicama se mazi/usnama se ljubi mamu, 4. pokazati: pomaziti/poljubiti dijete i 5. objasniti zašto: mama je jako sretna kada je maziš. navodno samo postavljanje granica bez objašnjenja ne pali....

naravno, probala sam jedno 70 puta, i dalje grize
možda treba ponoviti 1070 puta...

ovo za kontra smjer.... ja planiram da mi do trgovine koja je 150 metara daleko treba jedno sat i pol. ako mu dam da nešto nosi, osjeća se važan jer pomaže, pa bolje surađuje. uglavnom, bilo što što će spriječiti da mu pažnju zaokupi svaki kamenčić na putu, svaki mrav, svako bilo šta. često se lovimo, ja njega ili on mene - u pravom smjeru.

ali i kod nas to često završi tako da ja nosim njega, guralicu i vrećicu, on vrišti, a prolaznici se zgražaju.

Potpisujem apsolutno sve....i više se ne družim s nikim, jer grize i štipa i djecu....a meni je neugodno, jer šta god da mu kažem ili napravim ne pomaže.

[djurdja]

mikica_zg kaže:

Potpisujem apsolutno sve....i više se ne družim s nikim, jer grize i štipa i djecu....a meni je neugodno, jer šta god da mu kažem ili napravim ne pomaže.

Evo moj ne grize i udara drugu djecu. Barem ne još.
Pusti ga među stariju djecu koja se znaju braniti pa će se prilagoditi.

[djurdja]

ZubaTruba kaže:

kako se i sama ne snalazim u ovim situacijama, stalno čeprkam po knjigama.... dakle, evo u ovoj sad piše: 1. postaviti granicu: ne udarati/čupati/gristi mamu, 2. objasniti zašto je to loše: to mamu jako boli, 3. dati alternativu: rukicama se mazi/usnama se ljubi mamu, 4. pokazati: pomaziti/poljubiti dijete i 5. objasniti zašto: mama je jako sretna kada je maziš. navodno samo postavljanje granica bez objašnjenja ne pali....

naravno, probala sam jedno 70 puta, i dalje grize
možda treba ponoviti 1070 puta...

ovo za kontra smjer.... ja planiram da mi do trgovine koja je 150 metara daleko treba jedno sat i pol. ako mu dam da nešto nosi, osjeća se važan jer pomaže, pa bolje surađuje. uglavnom, bilo što što će spriječiti da mu pažnju zaokupi svaki kamenčić na putu, svaki mrav, svako bilo šta. često se lovimo, ja njega ili on mene - u pravom smjeru.

ali i kod nas to često završi tako da ja nosim njega, guralicu i vrećicu, on vrišti, a prolaznici se zgražaju.

Da, kod mene isto tako. Obično se zgražaju ove lokalne babe kad ga samo tako uzmem pod jednu ruku i nosim. A on dreči i krišti i cijelo selo se trese. Ali nikad se nisam opterećivala s time.

Što se tiće ovih savjeta sve to i radim i ne pomaže. Susjeda (baba stara) mi govori da mu dam po guzi kad je takav pa će prestati ali srećom još se mogu suzdržati Iako se, kad me ugrize ili udari glavom u moj jadni nos, ponekad jedva suzdržim.

[Nespavalica]

Jučer u trgovačkom centru: odluka mm je bila da nam ne trebaju kolica, kad smo došli fora mu je bilo što se vozio pokretnim stepenicama, i 5 metara dalje on lijepo šeta i dao je rukicu i mami i tati.
Kaže mm: vidiš kako je lakše sada s njim, kao da se popravio. Ja: aha, reci to dva puta. Nakon 10 sekundi, mali se otima, vrišti, trči, hoće da ga ja nosim, tata ne. Trči oko mene, hvata me za noge, hoće da ga nosim, meni prekipjelo, govorim mu ozbiljno da neću, vidim gleda me mrko neka možebitmama, zaljeće se u ljude, ne mogu na miru ništa pogledati. Tatu ne doživljava 2%. Došli smo kući jako brzo, ja i gladna i s upalom mišića. Rekla sam uskoro ne ponavljamo